Moglo bi se eventualno razglabati o tome s koje strane političkog spektra dolazi populizam Mislava Kolakušića, no to je prilično uzaludan posao, jer izmiče, kao uostalom i najveći dio oskudne količine rečenica koje je gospodin svježi europarlamentarac izgovorio – bilo kakvoj smislenoj kategorizaciji.
Plitak bazen
Uglavnom, ako ćemo govoriti o centru i ljevici, danas, pet mjeseci prije predsjedničkih izbora, kao ozbiljan potencijalni kandidat postoji jedino Zoran Milanović. Po zadnjem CRO Demoskopu, Milanović teži 19,8 posto glasova. Prvi naredni potencijalni kandidat centra ili ljevice nalazi se u bazenu “ostali”, bazenu koji je dubok – ukupno! – 3,3 posto.
Stvari se, naravno, u 150 dana mogu promijeniti. Mogu se čak i dramatično promijeniti, o čemu bi štošta mogao reći, primjerice, Ivo Josipović. Međutim, ukoliko ne bude “crnih labudova” (ovdje se doista radi o fenomenu, a ne o kodnom imenu za Milijana Brkića), samo je Milanović osoba koja može ući u drugi krug, a da ne predstavlja desnu ili populističku Hrvatsku.
Kult Franje Tuđmana
Stoga je potrebno kazati da kritike koje su se već poput slapa krenule slijevati s ljevice u Milanovićevom pravcu nisu neopravdane. Politika koju je on vodio često nije bila pretjerano lijeva. Milanović je veselo i predizborno sudjelovao u građenju kulta Franje Tuđmana, autokratskog vladara Hrvatske devedesetih. Ovim argumentima se, naravno, mogu suprostaviti i oni da je Milanovićeva Vlada provela i neosporno lijeve političke poteze, poput uvođenja poreza na štednju, ili da je konverzijom kredita u francima udario na banke. Može se kazati i da je uz Franju Tuđmana, kao povijesno zaslužnu osobu isticao Josipa Broza Tita…
No, sve to je, zapravo, kad se slika poveća na total, prilično nebitno. Manje ili više je svima koji su i ovlaš pratili politiku posljednjih desetak godina jasno što mogu očekivati od Zorana Milanovića. Po trenutnim brojkama čini se da je Milanović dosta dobra oklada za ulazak u drugi krug. A onda će se, kao što to često biva kad se radi o drugom krugu predsjedničkih izbora, priča svesti na njih dvoje (ili dvojicu), a birači će se moći svrstati samo u dva strogo podijeljena tabora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Krajnje jednostavno pitanje
To je situacija slična onoj o kojoj je govorio Milanović nakon Josipovićevog poraza početkom 2015. godine – ili mi, ili oni. U ovom slučaju, množina je suvišna. Ostat će on, ili oni – vjerojatno netko od kandidata desnice. Dakle, ili on, kandidat ljevice koji baš i nije ljevičar i o čijem se učinku na vlasti i danas lome koplja, ili oni, čiji je učinak od 2015. godine također opipljivo jasan.
Ne promijeni li se nešto dramatično u preostalih pet-šest mjeseci, odabir predsjednika (ili predsjednice) Republike svest će se dakle, sviđalo se to nekome ili ne, na odgovor na krajnje jednostavno pitanje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Može li se, u ovih pet mjeseci do predsjedničkih izbora, pojaviti ozbiljan kandidat koji nije desničar ni Milanović
U drugom krugu ostat će on, ili oni - netko od kandidata desnice
Ako ćemo govoriti o centru i ljevici, danas, pet mjeseci prije predsjedničkih izbora, kao ozbiljan potencijalni kandidat postoji jedino Zoran Milanović. Po zadnjem CRO Demoskopu, Milanović teži 19,8 posto glasova. Prvi naredni potencijalni kandidat centra ili ljevice nalazi se u bazenu “ostali”, bazenu koji je dubok - ukupno! - 3,3 posto.
Dosta je bilo da krene neslužbena najava odluke SDP-a i da započne kanonada. Pa on uopće nije ljevičar, pa to je gubitnik, pa zar nije pokazao što zna… Naravno, riječ je o Zoranu Milanoviću, bivšem predsjedniku SDP-a i, ako je suditi po anketama, jedinom relevantnom kandidatu na predsjedničkim izborima koji ne dolazi s desnice.
Moglo bi se eventualno razglabati o tome s koje strane političkog spektra dolazi populizam Mislava Kolakušića, no to je prilično uzaludan posao, jer izmiče, kao uostalom i najveći dio oskudne količine rečenica koje je gospodin svježi europarlamentarac izgovorio – bilo kakvoj smislenoj kategorizaciji.
Plitak bazen
Uglavnom, ako ćemo govoriti o centru i ljevici, danas, pet mjeseci prije predsjedničkih izbora, kao ozbiljan potencijalni kandidat postoji jedino Zoran Milanović. Po zadnjem CRO Demoskopu, Milanović teži 19,8 posto glasova. Prvi naredni potencijalni kandidat centra ili ljevice nalazi se u bazenu “ostali”, bazenu koji je dubok – ukupno! – 3,3 posto.
Stvari se, naravno, u 150 dana mogu promijeniti. Mogu se čak i dramatično promijeniti, o čemu bi štošta mogao reći, primjerice, Ivo Josipović. Međutim, ukoliko ne bude “crnih labudova” (ovdje se doista radi o fenomenu, a ne o kodnom imenu za Milijana Brkića), samo je Milanović osoba koja može ući u drugi krug, a da ne predstavlja desnu ili populističku Hrvatsku.
Kult Franje Tuđmana
Stoga je potrebno kazati da kritike koje su se već poput slapa krenule slijevati s ljevice u Milanovićevom pravcu nisu neopravdane. Politika koju je on vodio često nije bila pretjerano lijeva. Milanović je veselo i predizborno sudjelovao u građenju kulta Franje Tuđmana, autokratskog vladara Hrvatske devedesetih. Ovim argumentima se, naravno, mogu suprostaviti i oni da je Milanovićeva Vlada provela i neosporno lijeve političke poteze, poput uvođenja poreza na štednju, ili da je konverzijom kredita u francima udario na banke. Može se kazati i da je uz Franju Tuđmana, kao povijesno zaslužnu osobu isticao Josipa Broza Tita…
No, sve to je, zapravo, kad se slika poveća na total, prilično nebitno. Manje ili više je svima koji su i ovlaš pratili politiku posljednjih desetak godina jasno što mogu očekivati od Zorana Milanovića. Po trenutnim brojkama čini se da je Milanović dosta dobra oklada za ulazak u drugi krug. A onda će se, kao što to često biva kad se radi o drugom krugu predsjedničkih izbora, priča svesti na njih dvoje (ili dvojicu), a birači će se moći svrstati samo u dva strogo podijeljena tabora.
Krajnje jednostavno pitanje
To je situacija slična onoj o kojoj je govorio Milanović nakon Josipovićevog poraza početkom 2015. godine – ili mi, ili oni. U ovom slučaju, množina je suvišna. Ostat će on, ili oni – vjerojatno netko od kandidata desnice. Dakle, ili on, kandidat ljevice koji baš i nije ljevičar i o čijem se učinku na vlasti i danas lome koplja, ili oni, čiji je učinak od 2015. godine također opipljivo jasan.
Ne promijeni li se nešto dramatično u preostalih pet-šest mjeseci, odabir predsjednika (ili predsjednice) Republike svest će se dakle, sviđalo se to nekome ili ne, na odgovor na krajnje jednostavno pitanje.