Posljednja stvar koju vladajući političari žele u mjesecima pred izbore je – drama. Pogotovo ako je izazivaju izvanredni događaji koje nitko u potpunosti ne može kontrolirati ni predvidjeti. Koronavirus je, stoga, vrlo vjerojatno u Banskim dvorima izazvao povećanu potrošnju tableta protiv migrene daleko prije nego se i doista približio jurisdikciji hrvatske Vlade.
Timu koji je u 40-ak mjeseci vladavine toliko izranjavan aferama da je u njemu ostalo tek koje lice s početka priče u listopadu 2016. godine, teško da u finišu kampanje treba jedna punokrvna zdravstvena kriza. Pogotovo kad se upari s masovnom histerijom koja se zasad iživljava tek na zalihama brašna i pokojim medijskim naslovima, tradicionalno niskim povjerenjem u učinkovitost domaćih institucija i ultimativnom horror prijetnjom (za koju je korona zombie apokalipsa tek crtani film) – podbačajem turističke sezone.
Možda se, međutim, stvari za HDZ poslože tako da u retrospektivi na priču o epidemiji korona virusa budu gledali sa – smiješkom.
Anksioznost i viša sila
Anksiozni pogled na ankete je, naime, početkom izborne 2015. godine imao i tadašnji premijer Zoran Milanović. I to s mnogo više razloga od Andreja Plenkovića danas. HDZ sad, po prosjeku redovnih anketa, zaostaje za SDP-om 1,3 postotna boda. Milanovićev SDP je u siječnju 2015. godine za HDZ-om Tomislava Karamarka kaskao čak 6,1 postotnih bodova.
A onda se na Milanovića i SDP sručila još i – viša sila. Početkom 2015. godine, naime, švicarski franak je opet podivljao. U nekoliko dana mu je vrijednost porasla za više od jedne kune, što je ponosne vlasnike kredita u švicarskim francima odvelo u nekoliko novih živčanih slomova.
Histerija je bila tih tjedana izrazito jaka. S jedne strane su se dužnici, već iznureni ranijim skokovima vrijednosti franka, bojali potpunog bankrota, a s druge su liberali predviđali potpuni slom bankarskog sustava i domaćeg gospodarstva usudi li se država dirnuti u ugovorni odnos banaka sa zajmoprimcima. Milanović je prvo administrativno zamrznuo tečaj franka, a zatim kroz Sabor progurao zakon o konverziji kredita. Koliko je javnost bila senzibilizirana za ovaj problem pokazuje da se čak ni HDZ nije usudio biti protiv – u parlamentu su podržali vladin prijedlog.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Migrantska kriza
Nova drama za Milanovića došla je samo dva mjeseca pred izbore. Izbjeglička kriza je na Balkansku rutu prodrla svom silinom i iz Srbije su u Hrvatsku počele ulaziti tisuće i tisuće migranata. Dnevno. Unatoč sugestijama tadašnje predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović i HDZ-a u pravcu zatvaranja granica, Vlada je besprijekorno organizirala prijem i transport izbjeglica prema zapadnoj i sjevernoj Europi, dok je to još bilo moguće, odnosno dok se Mađarska i Slovenija nisu opasale zidom, žicom i strogim graničnim kontrolama. Kroz Hrvatsku je tako praktički bez ikakvih problema prošlo više od pola milijuna ljudi.
Iz još jedne drame u predizbornoj godini tako je Milanović izvukao “živu glavu”, a potezi koje je povlačila njegova Vlada dobili su solidnu potporu javnosti. Reakcija na krizne situacije tako je donijela povećanje potpore SDP-u, a na izborima je, umjesto uvjerljive pobjede, HDZ-u veći broj osvojenih mandata donijela samo – dijaspora, što je naposljetku dovelo do labilne i kratkotrajne koalicije s Mostom koja je završila prijevremenim izborima.
Opasnost trilera
Analogija je jasna. Hrvatska politička i zdravstvena vlast se, makar u prvim danima, vrlo uvjerljivo nose s epidemijom. I resorni ministar Vili Beroš i premijer istupaju odmjereno i autoritativno, naglašavajući kako nema potrebe za panikom. Uspije li se doista zarazu i njene posljedice zadržati u ograničenim okvirima i uspije li doista dolazak toplijeg vremena globalno potisnuti koronavirus (i očepiti domaću turističku sezonu) Vlada predvođena HDZ-om mogla bi materijalizirati svoju zasad kvalitetnu reakciju na rejtingu stranke i u biračkim kutijama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jasno, kao kod globalnih fluktuacija vrijednosti deviza, masovnih migracija i epidemija koje izazivaju dotad nepoznati virusi, teško je predvidjeti sve čimbenike koji dramu mogu naposljetku pretvoriti u – triler. I produbiti rupu u koju HDZ sa svojim rejtingom pada sad već punih pet mjeseci.
Može li sve ovo s koronavirusom spasiti rejting HDZ-a? Vrlo moguće
Migrantska kriza i divljanje franka su pomogle SDP-u prije pet godina. Hoće li se isto dogoditi sad dogoditi premijeru Plenkoviću
Analogija je jasna. Hrvatska politička i zdravstvena vlast se, makar u prvim danima, vrlo uvjerljivo nose s epidemijom
Posljednja stvar koju vladajući političari žele u mjesecima pred izbore je – drama. Pogotovo ako je izazivaju izvanredni događaji koje nitko u potpunosti ne može kontrolirati ni predvidjeti. Koronavirus je, stoga, vrlo vjerojatno u Banskim dvorima izazvao povećanu potrošnju tableta protiv migrene daleko prije nego se i doista približio jurisdikciji hrvatske Vlade.
Timu koji je u 40-ak mjeseci vladavine toliko izranjavan aferama da je u njemu ostalo tek koje lice s početka priče u listopadu 2016. godine, teško da u finišu kampanje treba jedna punokrvna zdravstvena kriza. Pogotovo kad se upari s masovnom histerijom koja se zasad iživljava tek na zalihama brašna i pokojim medijskim naslovima, tradicionalno niskim povjerenjem u učinkovitost domaćih institucija i ultimativnom horror prijetnjom (za koju je korona zombie apokalipsa tek crtani film) – podbačajem turističke sezone.
Možda se, međutim, stvari za HDZ poslože tako da u retrospektivi na priču o epidemiji korona virusa budu gledali sa – smiješkom.
Anksioznost i viša sila
Anksiozni pogled na ankete je, naime, početkom izborne 2015. godine imao i tadašnji premijer Zoran Milanović. I to s mnogo više razloga od Andreja Plenkovića danas. HDZ sad, po prosjeku redovnih anketa, zaostaje za SDP-om 1,3 postotna boda. Milanovićev SDP je u siječnju 2015. godine za HDZ-om Tomislava Karamarka kaskao čak 6,1 postotnih bodova.
A onda se na Milanovića i SDP sručila još i – viša sila. Početkom 2015. godine, naime, švicarski franak je opet podivljao. U nekoliko dana mu je vrijednost porasla za više od jedne kune, što je ponosne vlasnike kredita u švicarskim francima odvelo u nekoliko novih živčanih slomova.
Histerija je bila tih tjedana izrazito jaka. S jedne strane su se dužnici, već iznureni ranijim skokovima vrijednosti franka, bojali potpunog bankrota, a s druge su liberali predviđali potpuni slom bankarskog sustava i domaćeg gospodarstva usudi li se država dirnuti u ugovorni odnos banaka sa zajmoprimcima. Milanović je prvo administrativno zamrznuo tečaj franka, a zatim kroz Sabor progurao zakon o konverziji kredita. Koliko je javnost bila senzibilizirana za ovaj problem pokazuje da se čak ni HDZ nije usudio biti protiv – u parlamentu su podržali vladin prijedlog.
Migrantska kriza
Nova drama za Milanovića došla je samo dva mjeseca pred izbore. Izbjeglička kriza je na Balkansku rutu prodrla svom silinom i iz Srbije su u Hrvatsku počele ulaziti tisuće i tisuće migranata. Dnevno. Unatoč sugestijama tadašnje predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović i HDZ-a u pravcu zatvaranja granica, Vlada je besprijekorno organizirala prijem i transport izbjeglica prema zapadnoj i sjevernoj Europi, dok je to još bilo moguće, odnosno dok se Mađarska i Slovenija nisu opasale zidom, žicom i strogim graničnim kontrolama. Kroz Hrvatsku je tako praktički bez ikakvih problema prošlo više od pola milijuna ljudi.
Iz još jedne drame u predizbornoj godini tako je Milanović izvukao “živu glavu”, a potezi koje je povlačila njegova Vlada dobili su solidnu potporu javnosti. Reakcija na krizne situacije tako je donijela povećanje potpore SDP-u, a na izborima je, umjesto uvjerljive pobjede, HDZ-u veći broj osvojenih mandata donijela samo – dijaspora, što je naposljetku dovelo do labilne i kratkotrajne koalicije s Mostom koja je završila prijevremenim izborima.
Opasnost trilera
Analogija je jasna. Hrvatska politička i zdravstvena vlast se, makar u prvim danima, vrlo uvjerljivo nose s epidemijom. I resorni ministar Vili Beroš i premijer istupaju odmjereno i autoritativno, naglašavajući kako nema potrebe za panikom. Uspije li se doista zarazu i njene posljedice zadržati u ograničenim okvirima i uspije li doista dolazak toplijeg vremena globalno potisnuti koronavirus (i očepiti domaću turističku sezonu) Vlada predvođena HDZ-om mogla bi materijalizirati svoju zasad kvalitetnu reakciju na rejtingu stranke i u biračkim kutijama.
Jasno, kao kod globalnih fluktuacija vrijednosti deviza, masovnih migracija i epidemija koje izazivaju dotad nepoznati virusi, teško je predvidjeti sve čimbenike koji dramu mogu naposljetku pretvoriti u – triler. I produbiti rupu u koju HDZ sa svojim rejtingom pada sad već punih pet mjeseci.