Raskomadani novinar Washington Posta u Istanbulu te otrovani otac i kći u Salisburyju obilježili su summit G20 u Buenos Airesu i cijelu 2018. Dvojica give-me-five partnera, a u suštini marginalnih aktera i regionalnih siledžija (šef Rusije i šef Saudijske Arabije), preuzeli su prve redove svjetske politike zato što ih je Amerika pod Donaldom Tumpom ispraznila. Vakuum stvoren s “America First” je doveo do toga da nova pravila diktiraju diktatori – autoritarni vladari koje Trump ili nije spriječio ili ih, još gore, smatra partnerima. Zli ljudi koji nikad ne bi trebali biti u poziciji, sad odlučuju o osnovnim stvarima. Ali ima spasa i od te napasti.
Amerika je malo potonula, ali ono što se događa na njenim rubovima svjedoči da je i dalje vitalna, bila u plusu ili minusu. Ljudi na koje je računala više nisu ljudi na koje se treba bez rezerve osloniti – ali temelj cijele te ideje je i dalje živ – inače bismo se oslanjali na neke druge priče. Zato i danas vjerujemo da je iz naše perspektive diskutabilan stav po kojem: “Taj osjećaj kad predsjednika Sjedinjenih Država držiš u džepu i možeš raditi s njim što te volja.” Priča je kompleksnija i zabavnija od toga, pa ako se netko nađe pogođenim, neka se javi.
Summit na kojem su Trumpa čekali ljudi koje nije htio sresti
Krećemo s temeljnim postavkama. Kad američki predsjednik ide na summit G20, sve se vrti oko njega – najmoćniji političar na svijetu može nametati teme, pregovarati i tražiti ustupke te oblikovati globalnu agendu. Teoretski, to je u Buenos Airesu mogao napraviti i Donald Trump, ali nije. Oba dana summita predsjednik je ostao u raspoloženju u kojem je došao – zabrinut, rastresen i preplašen, opterećen problemima sa zakonom, istragama njegovih i poslova članova njegove obitelji, te političkim posljedicama tih istraga i vlastitih krivih procjena. Globalna pozornica probleme je samo usložnila – tamo je Trumpa čekalo nekoliko njegovih saveznika koje nije htio susresti jer bi to samo pogoršalo njegove domaće probleme.
Zato se, u socijalnim smislu, vrhunac njegova angažmana na summitu G20 dogodio prije nego što je ikoga i susreo – bilo je to u petak u 7:30 ujutro kad ga je domaćin Mauricio Macri dočekao u predsjedničkoj palači Casa Rosada. Ta ružičasta zgrada u centru Buenos Airesa slavna je po svome balkonu, s kojeg je vatrene govore obožavateljima držala zlosretna Evita Perón. Bio bi to dobar znak svakom populistu i demagogu koji gazi Perónovim stopama – ali to jutro ipak nije bilo dobro za Trumpa. Počelo je doduše ugodno. “Mi se jako dugo poznajemo”, rekao je Trump na rukovanju s Macrijem, čiji je otac 1980-ih investirao u njegovu kompaniju i s Trumpom gradio zgrade po Manhattanu. Sin, aktualni predsjednik Argentine, s Trumpom je više puta igrao golf.
Prema Trumpu, Amerika mora biti prva i u akronimima
No, ugodna nostalgija na zlatne 1980-e raspršila se kad je Trump otišao na prvi dnevni zadatak – potpisivanje novog sporazuma o slobodnoj trgovini u sjevernoj Americi s dva najbliža američka saveznika – Kanadom i Meksikom. Justin Trudeau prijetio je da se neće pojaviti jer Trump još tvrdoglavo drži carine na uvoz čelika i aluminija iz Kanade i Meksika. Stvar je spašena samo zato što je predsjedniku Meksika Enriqueu Peña Nietu to bio zadnji dan mandata – u subotu će prisegnuti novi predsjednik Manuel López Obrador, populist Trumpova kova. Bila je zadnja šansa da se potpiše ovakav sporazum.
Postojeća NAFTA, uz EU najuspješniji trgovinski sporazum u povijesti, praktički je integrirala Meksiko, Kanadu i Ameriku u jedinstveno tržište i učinila ih uspješnijima i bogatijima nego što bi postale same. No, Trump je u kampanji urlao protiv NAFTA-e, pa su Meksiko i Kanada pristali da se tri desetljeća stari sporazum apdejta. Iako je novi tekst zapravo stara NAFTA s novim odredbama o tehnologijama koje nisu postojale u vrijeme sklapanja prve, Trump je inzistirao da se više ne smije zvati NAFTA nego – neizgovorljivo – USMCA. Odbio je prijedloge da se, u interesu izgovorljivosti, redoslijed zemalja okrene u MUSCA ili CAMUS. Ne, Amerika mora biti prva. Tako se u praksi provodi politika “America First” – Amerika ima suvereno pravo na prvo mjesto u akronimima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako ga je kanadski premijer namjerno oslovio s ‘Donalde’
Potpisivanje je prošlo s kiselim osmijesima Trumpa i Trudeaua. “Naši sukobi samo nas zbližavaju”, pokušao je predsjednik, ali se premijer nije dao. “Obojica smo zabrinuti jer General Motors zatvara tri tvornice u Americi i jednu u Kanadi. To je razlog više, Donalde, da se ukinu carine na kanadski čelik i aluminij”. Trumpu možete napraviti sve, ali mu se ne smijete obratiti s “Donalde” ako mu niste osobni prijatelj.
Deseci svjedočanstva ljudi koji ga poznaju objavljeni zadnjih godina slažu se u jednome: Trump inzistira da ga se oslovljava s “gospodine predsjedniče”, “predsjedniče Trump” ili “gospodine Trump”. Nikako s “Donalde” – to je rezervirano za Melaniju i najbliže prijatelje. Trudeau to naravno zna, i to je napravio namjerno, kao što u svom govoru prije potpisivanja novi sporazum niti jednom nije nazvao USMCA, ali ga je triput nazvao “nova NAFTA”. Što je počelo s Trudeauom, nastavit će se s drugima.
Rasplitanje ruske afere utjecalo je na Trumpovo raspoloženje
Korijen Trumpova lošeg raspoloženja u Buenos Airesu leži u neočekivanom raspletu u ruskoj aferi taman prije nego što je poletio iz Washingtona. Njegov dugogodišnji odvjetnik i “fikser” Michael Cohen priznao je tužitelju Bobu Muelleru da je lagao o poslovnom dilu koji je Trump gurao u Moskvi ne samo do ulaska u politiku, nego do ljeta 2016. kad je već bio kandidat. Plan vjerojatno otkriva razloge Trumpove snishodljivosti prema Putinu. Cohen je bio na izravnoj vezi s Putinovim uredom i tražio odobrenje za gradnju Trump Towera u Moskvi. Trump sad priznaje da nije očekivao pobjedu na izborima pa je kandidaturu koristio da zaključi taj posao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A posao je trebao biti spektakularan – toranj bi bio najviši u Moskvi, čak i u Europi, a penthouse na vrhu, vrijedan 50 milijuna dolara, Trump je planirao – pazite sad! – pokloniti Putinu. To nije bilo samo podmazivanje, nego dio biznis-plana: kao neki realsocijalistički planer, Trump je očekivao da će – ako na vrhu zgrade bude živio Putin – u sve niže katove useliti oligarsi. Oni bi htjeli biti blizu šefu, a Trump bi im prodavao luksuzne jedinice. Puno tu stvari nije jasno – za početak kako bi Putin mogao prihvatiti takav očiti mito. Još je manje jasno zašto bi netko živio u penthouse zgrade toliko visoke da se penje u oblake.
Trump je drugi put u mjesec dana izbjegao susret s Putinom
Cohenovo priznanje ima ozbiljne političke i pravne posljedice. Zato je na letu do Argentine Trump bio rastresen, prestrašen i uznemiren – opisuju suradnici. Iz aviona je otkazao susret s Putinom, o čemu je Moskva saznala s Twittera. Kao razlog je naveo agresiju prema ukrajinskoj mornarici, što se dogodilo tjedan ranije i Trumpa dotad nije uzrujavalo. Kad je sletio, novi nemušti tvitovi potvrdili su što ga muči. “Ja sam samo lagano razmotrio mogućnost gradnje tornja”, napisao je, “i to je bilo vrlo legalno i vrlo cool”. Očito je zaključio da bi susret s Putinom izgledao vrlo nelegalno i nimalo cool. To postavlja ozbiljno pitanje – što vodi američku vanjsku politiku: američki interesi ili privatni interesi potencijalno kriminalno umočenog predsjednika?
Ako je Ukrajina razlog otkazivanja susreta s Putinom, zašto Trumpova glasnogovornica tvita da “Muellerova istraga ometa odnose Amerike i Rusije”? Ne, dakle, Putinova intervencija u američke izbore, nego Muellerova istraga tu intervencije. Na pozornici za slikanje Trump je prošao pored Putina samo kimnuvši glavom. Drugi put u mjesec dana izbjegao je susret s njim. Kasnije su, daleko od kamera, na svečanoj večeri kratko neformalno razgovarali – navodno je Putin pričao o Krimu. Što je Trump odgovorio, ne znamo. Putin je kasnije na presici uživao ismijavajući incident s “dva brodića koja su Ukrajini poklonili Amerikanci koji nisu uspjeli proći kroz Kerčka vrata”. Još jedno svjedočanstvo što u praksi znači slogan “America First”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Senzacionalni istup Trumpova ministra obrane o Rusiji
Mogu ja o Trumpu pisati rezervirano, mogu demokrati i punditi govoriti kritično, ali najmanje povjerenja u Trumpa imaju ljudi koje je sam imenovao. Dok je bio u Buenos Airesu, dva istupa nezamisliva u bilo kojoj drugoj administraciji pokušala su ga obuzdati. Jedan oko MbS-a – o čemu ću više reći kasnije – drugi oko Putina. Dok je predsjednik bio u istoj prostoriji s ruskim kolegom, pred mikrofon u Kaliforniji stao je njegov ministar obrane Jim Mattis.
Na dosadnom skupu o sigurnosti u biblioteci Ronalda Reagana šutljivi umirovljeni general odjednom je imao nešto reći i to je bilo senzacionalno: Rusija je ponovno pokušala intervenirati. “Odnosi su pogoršani. Putin je pokušao čeprkati i po našim izborima prošlog mjeseca. To je njegov trajni napor”, otkrio je Mattis. Tragikomično je da ministri svome šefu šalju ovakve poruke preko pola svijeta. Još je žalosnije da Trump neće suočiti Putina s posljedicama, nego bježi od njega.
Kratki razgovor Trumpa i saudijskog princa na hodniku
S posljedicama Trump nije suočio ni drugog zločinca na G20 – princa Mohameda bin Salmana, Putinovog give-me-five partnera. I tu je predsjednikovu indiferentnost pokušala ispraviti administracija. Znate da je MbS dao ubiti Jamala Khashoggija. Tim saudijskih državnih ubojica otputovao je u Istanbul i tamo mučio, ubio i raskomadao novinara Washington Posta. CIA je zaključila da je nalogodavac bio MbS. Trump je izvještaj izvitoperio: MbS “možda jest, a možda nije” nalogodavac – znanje je krhko – pa nije ništa napravio. To je podiglo neočekivanu buru. Senat je glasao da zabrani američko sudjelovanje u saudijskom ratu u Jemenu. Uza sve demokrate, za je glasalo i 14 republikanaca. To nije obični neposluh, nego ukazuje na problem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Buenos Airesu, Trump i MbS kratko su razgovarali na hodniku – uglavnom je govorila Ivanka, kći i savjetnica, čiji je muž Jared Kushner, zet i savjetnik, u bliskim odnosima s princem. Kad su novinari kasnije doviknuli: “O čemu ste raspravljali?”, Trump je odgovorio: “Nismo raspravljali.” Uz njega je bio indijski premijer Narendra Modi, koji je sve pokušao okrenuti na šalu. Trump nije prihvatio njegov glasan smijeh. Modi se naglo ugasio i smrknuo. Savjetnici indijskog premijera očito nisu shvatili koliko je ovo pitanje zajebano za Trumpa. Njegovu ruku prema Saudiji više ne vodi MbS-ov kompić Kushner, nego republikansko-demokratska većina u Senatu. Bilo bi to opasno i da sve drugo ide po špagi, a ne ide.
Većina svjetskih državnika posve je izbjegavala saudisjkog princa
Svjetskim državnicima krunski princ bio je persona non grata – izbjegavali su ga svi osim Putina. Na bini za slikanje stajao je par koraka od Putina. Svi koji su prošli pružili su ruku Putinu, ignoriravši mladog arapskog ubojicu. Tu MbS možda nađe utjehu: Putin je sigurno gori razbojnik, a s njim se svi rukuju jer Putinovi zločini nisu tako svježi. Samo treba biti strpljiv.
No, čak i ako Trump šuti, postoji cijena zločina. Britanska premijerka Theresa May otišla je u MbS-ovu hotelsku sobu i navodno mu rekla da njegovi krvoločni postupci nisu prihvatljivi. Francuski predsjednik Emmanuel Macron to je napravio pred kamerama. MbS: Ne brini. Macron: Brinem! Zabrinut sam. MbS: U redu. Macron: Rekao sam ti! MbS: Da, rekao si mi. Macron: Nikad me ne slušaš! MbS: Ne, naravno da te slušam. Macron: Ali rekao sam ti… Tu se gubi ton u videu koji je očito snimio ili netko iz saudijske ili netko iz francuske delegacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
CIA je pustila nove dokaze o Khashoggiju i Trumpu zagorčala život
CIA se potrudila da zločincu MbS-u i pokrovitelju Trumpu zagorča život. Tajna služba koju Trump nije htio slušati pustila je u Wall Streeet Journal, novine bliske Trumpu, detalje svog izvještaja: MbS je imao operativnu kontrolu nad ubojstvom Khashoggija. CIA ima 11 njegovih SMS-poruka koje je netom uoči i odmah nakon umorstva razmijenio s vođom ubojica u Istanbulu. Trump je prošlog tjedna zabranio šefici CIA-e da senatore brifira o tom slučaju. Što je dobio? Sad detalje znaju ne samo senatori, nego cijeli svijet. America First!
Sve što je Trump radio u Buenos Airesu imalo je dva cilja: prvo, da izbjegne slikanje sa starim, sad nepoželjnim saveznicima (Putin, MbS); i drugo, da izbjegne susrete visokog profila nakon kojih moraš novinarima reći o čemu ste razgovarali. Još gore, mogu te pitati o Cohenovom priznanju krivnje. Zato je otkazao sve susrete, i s Putinom i s liderima Koreje, Australije i Turske (taj bi bio posebno problematičan zbog Khashoggija).
Susreo se s liderima Indije i Japana – tu nema otvorenih pitanja – a i novinari su pušteni samo na početak. No, ni ti ljudi nisu budale: Shinzo Abe je čestitao Trumpu na “povijesnoj pobjedi na nedavnim izborima”. Trump se topio. Problem je u tome što je na nedavnim izborima Trump doživio poraz, a ne povijesnu pobjedu – većinu u Kongresu izgubio je s više od 9 milijuna glasova, najviše u povijesti Amerike. Ali Abe zna: Trumpa ne zanimaju činjenice, nego njegov ego. Tko laska, može raditi što hoće.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Trump se u Buenos Airesu ponašao nezapamćeno pristojno
Ipak, u Buenos Airesu smo vidjeli dosad nepoznatog Trumpa. Ustrašen domaćim istragama i saznanjima iz Muellerovih optužnica – ili iz nekog drugog razloga – ponašao se nezapamćeno pristojno. Primjer: Angela Merkel. Trump je veliki kritičar “takozvanog njemačkog umijeća u tehnologiji”, a Merkel se na putu do Argentine pokvario avion. Trump je i veliki kritičar njemačke vojne spremnosti, a Bundeswehr nije mogao naći zamjenski avion da kancelarku dopremi u Buenos Aires, nego je ona sa zakašnjenjem doputovala komercijalnom linijom.
Od njihova zadnjeg susreta Merkel je najavila odlazak s čela CDU-a i svoje političko umirovljenje. Trump kakvog znamo rekao bi: naravno da se europski avioni kvare (stari Airbus 340), naravno da njemačka vojska nema zamjenu jer ne izdvaja dovoljno, naravno da je njemačka preciznost iluzija – svi smo došli na vrijeme osim njemačke kancelarke – i naravno da ona odlazi iz CDU-a jer je svi mrze. Ali što je doista rekao? “Drago mi je da je kancelarka uspjela doći s minimalnim zakašnjenjem, to je izvan njene moći. Ona radi nevjerojatan posao i jako je poštuju svi uključujući mene.” To govori Trump kojega brinu druge brige, a ne avion Angele Merkel.
Bush, kojeg je Trump nedavno ismijavao, postao je savršena izlika
Onda je u Houstonu umro George H. W. Bush. Savršena prilika da se priča o nečemu drugom. Trump je iskoristio smrt prethodnika da ostvari cilj – otkazao je konferenciju za novinare “iz poštovanja prema smrti predsjednika”. Nema neugodnih pitanja jer je umro stari Bush. Angelu Merkel, s kojom je sjedio kad je došla vijest, potaknuo je da ispriča svoje iskustvo. Kao mlada njemačka političarka u Bijelu je kuću prvi put došla s tadašnjim šefom, kancelarom Helmutom Kohlom, ranih 1990-ih dok je Bush još bio predsjednik. “On je jedan od otaca njemačkog ujedinjenja. To nikad nećemo zaboraviti”, rekla je o Bushu. Trump je zadvoljno kimao glavom. Kineski predsjednik Xi s poštovanjem se sjetio da je George Bush stariji bio prvi američki ambasador u Kini 1974. nakon što je Richard Nixon normalizirao odnose dviju zemalja.
Poštovanje prema Bushevima nova je pojava u Trumpovu političkom životu – još prije par tjedana ismijavao je jednu od najplemenitijih poruka svog prethodnika. Bush stariji htio je krajem 1980-ih umanjiti političke razlike pozivajući Amerikance da budu “pristojni i uviđavni (kind) jedni prema drugima”, što se saželo u ideju o “tisuću svijetlih točaka” koje bi ih vodile. Fraza je bila toliko moćna da je osnovao udrugu za volontiranje pod tim imenom. Prošlog mjeseca Trump je, neizazvan, ismijavao “tisuću svijetlih točaka”, uspoređujući ih sa svojom ‘Make America Great Again’. “Što je to, kakve točke, što je to? MAGA – to svi razumiju!”
Svašta je govorio i o Bushevim sinovima – Georgea je optužio da je kriv za 9/11, Jeba je izbacio iz političke utrke nazivajući ga “low energy”. Kad su ga u Buenos Airesu pitali kaje li se zbog svih gadosti koje je izrekao o obitelji Bush, promislio je na sekundu i rekao: “Puno vam hvala!”
Jedini sadržajan sastanak bio je onaj s kineskim predsjednikom
Jedini Trumpov sadržajni sastanak cijelog summita bio je onaj koji nikako nije mogao izbjeći – bez obzira na Muellerovu istragu i sve što se događa u Americi, budućnost američke, kineske, pa posljedično i globalne ekonomije ovisila je o njegovom razgovoru s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. Trump je nedavno pokrenuo trgovinski at protiv Kine, obećavajući da su “trgovinski ratovi dobri” i da se “u njima lako pobjeđuje”. To je naravno bila samo jedna od njegovih laži, ali ta je laž sad došla na naplatu.
Trump je nametnuo carinu od 10 posto na niz kineskih proizvoda, Kinezi su uzvratili carinom i obustavom uvoza američkih proizvoda i sve je bilo loše za obje strane, u nadi da će Trump i Xi to nekako riješiti. Jer ako ne riješe, Amerika od Nove Godine podiže carine na 25 posto, Kina vjerojatno uzrvraća sličnom mjerom, a globalna ekonomija – bez nužne potrebe – pada u recesiju. No, nakon mjeseci busanja u prsa, Trump je sjeo s Xijem i nastupio potpuno drukčije – smireno, odmjereno, kao netko tko želi rješenje.
Kinezi su prepoznali slabost vidljivu iz aviona i Trumpu dali maksimum iz svoje rezerve – dvije strane dogovorile su se o 90 dana primirja u svom trgovinskom ratu. Kina nije popustila gotovo ni u čemu, nije ni Amerika koja je stvar pokrenula. Trumpov problem je u tome što se on, poput Don Quijotea, bori protiv uzaludne stvari – robnog deficita, a ne protiv stvarnih problema koji s Kinom imaju ne samo Amerikanci, nego svi koji s njom posluju. Ali Trumpov rat protiv trgovinskog deficita odvlači pažnju sa stvarnih problema, na kinesko zadovoljstvo. Dogovor iz Buenos Airesa veliki je Trumpov ustupak i gotovo nikakav Xijev ustupak. Ali dok se to probavi, svi će zaboraviti tko je ustuknuo.
Kad nema opasnosti da će dobiti odgovor, Trump je najhrabriji
Ono što je dogovoreno u Buenos Airesu nije izvedivo – Amerika i Kina dogovorile u da će sve probleme riješiti u idućih 90 dana. To je iluzija. Ali je sretna okolnost to što su pristali pregovarati, a ne se osvećivati. Ima milijun razloga da zapadni pregovarači budu nezadovolji kineskim pristupom globalnom tržištu – ali niti jedan od tih razloga nije onaj o kojm trubi Donald Trump. Koaliciju nezadovoljnih Kinom on je uspio rastjerati, tako da danas Kina pregovara sa svakim nezadovoljnikom napose.
To nije pametna strategija, ali je to učinak Donalda Trumpa, koji uvijek misli da zna najbolje. Očekivano, on nije imao hrabrosti suprotstaviti se Kinezima u lice. Kad je sjeo u AirForce1 njegova hrabrost je porasla – odmah je rekao da će ukinuti NAFTA-u bez obzira potvrdi li Kongres novi dogovor – sjećate se onog USMCA. Tu je Trump baja – kad nema opasnosti da mu netko odgovori, onda je najhrabriji na svijetu. Kinezima takvo što nikad ne bi rekao, pred njima je mali miš.
Bizarna je sličnost između Trumpa i Busha starijeg
Žalosna je okolnost da se sve ovo dogodilo za vikend u kojem je umro George Bush stariji. Bizarna je sličnost između aktualnog i 41. predsjednika Amerike. Bush je imao samo jedan mandat, što će se vjerojatno dogoditi i Trumpu. Obojica su promijenili svijet – Bush je naslijedio blokovsku podjelu i Hladni rat doveo mirnom rješenju – time je postao jedan od najuspješnijih američkih predsjednika. Trump je naslijedio stabilan međunarodni liberalni poredak i napravio sve da ga rasturi – time je postao jedan od najopasnijih američkih predsjednika.
Bush je u svijetu oko sebe vidio zlo i malo dobra, pa se potrudio tom dobru pomoći. I Trump je u svijetu oko sebe vidio zlo i malo dobra, pa se potrudio to dobro zatrti. Ali Bush nije donio pobjedu dobra, pa ni Trump neće donijeti pobjedu zla. Bit će teže živjeti nakon njega nego što je bilo nakon Busha. Ali, preživjet ćemo. I doći će ponovno netko razuman, pošten i dobronamjeran kao što je bio George H.W. Bush. To smo zaslužili.
Na summitu G20 vidjeli smo pristojnog Trumpa; ne, nije se promijenio, zna da mu je sad najbolje biti nevidljiv
Telegramov dopisnik analizira najzanimljivije momente summita G20 koji je ovog vikenda održan u Buenos Airesu
Kad američki predsjednik ide na summit G20, sve se vrti oko njega – najmoćniji političar na svijetu može nametati teme, pregovarati i tražiti ustupke te oblikovati globalnu agendu. Teoretski, to je u Buenos Airesu mogao napraviti i Donald Trump, ali nije. Oba dana summita predsjednik je ostao u raspoloženju u kojem je došao – zabrinut, rastresen i preplašen, opterećen problemima sa zakonom, istragama njegovih i poslova članova njegove obitelji, te političkim posljedicama tih istraga i vlastitih krivih procjena
Raskomadani novinar Washington Posta u Istanbulu te otrovani otac i kći u Salisburyju obilježili su summit G20 u Buenos Airesu i cijelu 2018. Dvojica give-me-five partnera, a u suštini marginalnih aktera i regionalnih siledžija (šef Rusije i šef Saudijske Arabije), preuzeli su prve redove svjetske politike zato što ih je Amerika pod Donaldom Tumpom ispraznila. Vakuum stvoren s “America First” je doveo do toga da nova pravila diktiraju diktatori – autoritarni vladari koje Trump ili nije spriječio ili ih, još gore, smatra partnerima. Zli ljudi koji nikad ne bi trebali biti u poziciji, sad odlučuju o osnovnim stvarima. Ali ima spasa i od te napasti.
Amerika je malo potonula, ali ono što se događa na njenim rubovima svjedoči da je i dalje vitalna, bila u plusu ili minusu. Ljudi na koje je računala više nisu ljudi na koje se treba bez rezerve osloniti – ali temelj cijele te ideje je i dalje živ – inače bismo se oslanjali na neke druge priče. Zato i danas vjerujemo da je iz naše perspektive diskutabilan stav po kojem: “Taj osjećaj kad predsjednika Sjedinjenih Država držiš u džepu i možeš raditi s njim što te volja.” Priča je kompleksnija i zabavnija od toga, pa ako se netko nađe pogođenim, neka se javi.
Summit na kojem su Trumpa čekali ljudi koje nije htio sresti
Krećemo s temeljnim postavkama. Kad američki predsjednik ide na summit G20, sve se vrti oko njega – najmoćniji političar na svijetu može nametati teme, pregovarati i tražiti ustupke te oblikovati globalnu agendu. Teoretski, to je u Buenos Airesu mogao napraviti i Donald Trump, ali nije. Oba dana summita predsjednik je ostao u raspoloženju u kojem je došao – zabrinut, rastresen i preplašen, opterećen problemima sa zakonom, istragama njegovih i poslova članova njegove obitelji, te političkim posljedicama tih istraga i vlastitih krivih procjena. Globalna pozornica probleme je samo usložnila – tamo je Trumpa čekalo nekoliko njegovih saveznika koje nije htio susresti jer bi to samo pogoršalo njegove domaće probleme.
Zato se, u socijalnim smislu, vrhunac njegova angažmana na summitu G20 dogodio prije nego što je ikoga i susreo – bilo je to u petak u 7:30 ujutro kad ga je domaćin Mauricio Macri dočekao u predsjedničkoj palači Casa Rosada. Ta ružičasta zgrada u centru Buenos Airesa slavna je po svome balkonu, s kojeg je vatrene govore obožavateljima držala zlosretna Evita Perón. Bio bi to dobar znak svakom populistu i demagogu koji gazi Perónovim stopama – ali to jutro ipak nije bilo dobro za Trumpa. Počelo je doduše ugodno. “Mi se jako dugo poznajemo”, rekao je Trump na rukovanju s Macrijem, čiji je otac 1980-ih investirao u njegovu kompaniju i s Trumpom gradio zgrade po Manhattanu. Sin, aktualni predsjednik Argentine, s Trumpom je više puta igrao golf.
Prema Trumpu, Amerika mora biti prva i u akronimima
No, ugodna nostalgija na zlatne 1980-e raspršila se kad je Trump otišao na prvi dnevni zadatak – potpisivanje novog sporazuma o slobodnoj trgovini u sjevernoj Americi s dva najbliža američka saveznika – Kanadom i Meksikom. Justin Trudeau prijetio je da se neće pojaviti jer Trump još tvrdoglavo drži carine na uvoz čelika i aluminija iz Kanade i Meksika. Stvar je spašena samo zato što je predsjedniku Meksika Enriqueu Peña Nietu to bio zadnji dan mandata – u subotu će prisegnuti novi predsjednik Manuel López Obrador, populist Trumpova kova. Bila je zadnja šansa da se potpiše ovakav sporazum.
Postojeća NAFTA, uz EU najuspješniji trgovinski sporazum u povijesti, praktički je integrirala Meksiko, Kanadu i Ameriku u jedinstveno tržište i učinila ih uspješnijima i bogatijima nego što bi postale same. No, Trump je u kampanji urlao protiv NAFTA-e, pa su Meksiko i Kanada pristali da se tri desetljeća stari sporazum apdejta. Iako je novi tekst zapravo stara NAFTA s novim odredbama o tehnologijama koje nisu postojale u vrijeme sklapanja prve, Trump je inzistirao da se više ne smije zvati NAFTA nego – neizgovorljivo – USMCA. Odbio je prijedloge da se, u interesu izgovorljivosti, redoslijed zemalja okrene u MUSCA ili CAMUS. Ne, Amerika mora biti prva. Tako se u praksi provodi politika “America First” – Amerika ima suvereno pravo na prvo mjesto u akronimima.
Kako ga je kanadski premijer namjerno oslovio s ‘Donalde’
Potpisivanje je prošlo s kiselim osmijesima Trumpa i Trudeaua. “Naši sukobi samo nas zbližavaju”, pokušao je predsjednik, ali se premijer nije dao. “Obojica smo zabrinuti jer General Motors zatvara tri tvornice u Americi i jednu u Kanadi. To je razlog više, Donalde, da se ukinu carine na kanadski čelik i aluminij”. Trumpu možete napraviti sve, ali mu se ne smijete obratiti s “Donalde” ako mu niste osobni prijatelj.
Deseci svjedočanstva ljudi koji ga poznaju objavljeni zadnjih godina slažu se u jednome: Trump inzistira da ga se oslovljava s “gospodine predsjedniče”, “predsjedniče Trump” ili “gospodine Trump”. Nikako s “Donalde” – to je rezervirano za Melaniju i najbliže prijatelje. Trudeau to naravno zna, i to je napravio namjerno, kao što u svom govoru prije potpisivanja novi sporazum niti jednom nije nazvao USMCA, ali ga je triput nazvao “nova NAFTA”. Što je počelo s Trudeauom, nastavit će se s drugima.
Rasplitanje ruske afere utjecalo je na Trumpovo raspoloženje
Korijen Trumpova lošeg raspoloženja u Buenos Airesu leži u neočekivanom raspletu u ruskoj aferi taman prije nego što je poletio iz Washingtona. Njegov dugogodišnji odvjetnik i “fikser” Michael Cohen priznao je tužitelju Bobu Muelleru da je lagao o poslovnom dilu koji je Trump gurao u Moskvi ne samo do ulaska u politiku, nego do ljeta 2016. kad je već bio kandidat. Plan vjerojatno otkriva razloge Trumpove snishodljivosti prema Putinu. Cohen je bio na izravnoj vezi s Putinovim uredom i tražio odobrenje za gradnju Trump Towera u Moskvi. Trump sad priznaje da nije očekivao pobjedu na izborima pa je kandidaturu koristio da zaključi taj posao.
A posao je trebao biti spektakularan – toranj bi bio najviši u Moskvi, čak i u Europi, a penthouse na vrhu, vrijedan 50 milijuna dolara, Trump je planirao – pazite sad! – pokloniti Putinu. To nije bilo samo podmazivanje, nego dio biznis-plana: kao neki realsocijalistički planer, Trump je očekivao da će – ako na vrhu zgrade bude živio Putin – u sve niže katove useliti oligarsi. Oni bi htjeli biti blizu šefu, a Trump bi im prodavao luksuzne jedinice. Puno tu stvari nije jasno – za početak kako bi Putin mogao prihvatiti takav očiti mito. Još je manje jasno zašto bi netko živio u penthouse zgrade toliko visoke da se penje u oblake.
Trump je drugi put u mjesec dana izbjegao susret s Putinom
Cohenovo priznanje ima ozbiljne političke i pravne posljedice. Zato je na letu do Argentine Trump bio rastresen, prestrašen i uznemiren – opisuju suradnici. Iz aviona je otkazao susret s Putinom, o čemu je Moskva saznala s Twittera. Kao razlog je naveo agresiju prema ukrajinskoj mornarici, što se dogodilo tjedan ranije i Trumpa dotad nije uzrujavalo. Kad je sletio, novi nemušti tvitovi potvrdili su što ga muči. “Ja sam samo lagano razmotrio mogućnost gradnje tornja”, napisao je, “i to je bilo vrlo legalno i vrlo cool”. Očito je zaključio da bi susret s Putinom izgledao vrlo nelegalno i nimalo cool. To postavlja ozbiljno pitanje – što vodi američku vanjsku politiku: američki interesi ili privatni interesi potencijalno kriminalno umočenog predsjednika?
Ako je Ukrajina razlog otkazivanja susreta s Putinom, zašto Trumpova glasnogovornica tvita da “Muellerova istraga ometa odnose Amerike i Rusije”? Ne, dakle, Putinova intervencija u američke izbore, nego Muellerova istraga tu intervencije. Na pozornici za slikanje Trump je prošao pored Putina samo kimnuvši glavom. Drugi put u mjesec dana izbjegao je susret s njim. Kasnije su, daleko od kamera, na svečanoj večeri kratko neformalno razgovarali – navodno je Putin pričao o Krimu. Što je Trump odgovorio, ne znamo. Putin je kasnije na presici uživao ismijavajući incident s “dva brodića koja su Ukrajini poklonili Amerikanci koji nisu uspjeli proći kroz Kerčka vrata”. Još jedno svjedočanstvo što u praksi znači slogan “America First”.
Senzacionalni istup Trumpova ministra obrane o Rusiji
Mogu ja o Trumpu pisati rezervirano, mogu demokrati i punditi govoriti kritično, ali najmanje povjerenja u Trumpa imaju ljudi koje je sam imenovao. Dok je bio u Buenos Airesu, dva istupa nezamisliva u bilo kojoj drugoj administraciji pokušala su ga obuzdati. Jedan oko MbS-a – o čemu ću više reći kasnije – drugi oko Putina. Dok je predsjednik bio u istoj prostoriji s ruskim kolegom, pred mikrofon u Kaliforniji stao je njegov ministar obrane Jim Mattis.
Na dosadnom skupu o sigurnosti u biblioteci Ronalda Reagana šutljivi umirovljeni general odjednom je imao nešto reći i to je bilo senzacionalno: Rusija je ponovno pokušala intervenirati. “Odnosi su pogoršani. Putin je pokušao čeprkati i po našim izborima prošlog mjeseca. To je njegov trajni napor”, otkrio je Mattis. Tragikomično je da ministri svome šefu šalju ovakve poruke preko pola svijeta. Još je žalosnije da Trump neće suočiti Putina s posljedicama, nego bježi od njega.
Kratki razgovor Trumpa i saudijskog princa na hodniku
S posljedicama Trump nije suočio ni drugog zločinca na G20 – princa Mohameda bin Salmana, Putinovog give-me-five partnera. I tu je predsjednikovu indiferentnost pokušala ispraviti administracija. Znate da je MbS dao ubiti Jamala Khashoggija. Tim saudijskih državnih ubojica otputovao je u Istanbul i tamo mučio, ubio i raskomadao novinara Washington Posta. CIA je zaključila da je nalogodavac bio MbS. Trump je izvještaj izvitoperio: MbS “možda jest, a možda nije” nalogodavac – znanje je krhko – pa nije ništa napravio. To je podiglo neočekivanu buru. Senat je glasao da zabrani američko sudjelovanje u saudijskom ratu u Jemenu. Uza sve demokrate, za je glasalo i 14 republikanaca. To nije obični neposluh, nego ukazuje na problem.
U Buenos Airesu, Trump i MbS kratko su razgovarali na hodniku – uglavnom je govorila Ivanka, kći i savjetnica, čiji je muž Jared Kushner, zet i savjetnik, u bliskim odnosima s princem. Kad su novinari kasnije doviknuli: “O čemu ste raspravljali?”, Trump je odgovorio: “Nismo raspravljali.” Uz njega je bio indijski premijer Narendra Modi, koji je sve pokušao okrenuti na šalu. Trump nije prihvatio njegov glasan smijeh. Modi se naglo ugasio i smrknuo. Savjetnici indijskog premijera očito nisu shvatili koliko je ovo pitanje zajebano za Trumpa. Njegovu ruku prema Saudiji više ne vodi MbS-ov kompić Kushner, nego republikansko-demokratska većina u Senatu. Bilo bi to opasno i da sve drugo ide po špagi, a ne ide.
Većina svjetskih državnika posve je izbjegavala saudisjkog princa
Svjetskim državnicima krunski princ bio je persona non grata – izbjegavali su ga svi osim Putina. Na bini za slikanje stajao je par koraka od Putina. Svi koji su prošli pružili su ruku Putinu, ignoriravši mladog arapskog ubojicu. Tu MbS možda nađe utjehu: Putin je sigurno gori razbojnik, a s njim se svi rukuju jer Putinovi zločini nisu tako svježi. Samo treba biti strpljiv.
No, čak i ako Trump šuti, postoji cijena zločina. Britanska premijerka Theresa May otišla je u MbS-ovu hotelsku sobu i navodno mu rekla da njegovi krvoločni postupci nisu prihvatljivi. Francuski predsjednik Emmanuel Macron to je napravio pred kamerama. MbS: Ne brini. Macron: Brinem! Zabrinut sam. MbS: U redu. Macron: Rekao sam ti! MbS: Da, rekao si mi. Macron: Nikad me ne slušaš! MbS: Ne, naravno da te slušam. Macron: Ali rekao sam ti… Tu se gubi ton u videu koji je očito snimio ili netko iz saudijske ili netko iz francuske delegacije.
CIA je pustila nove dokaze o Khashoggiju i Trumpu zagorčala život
CIA se potrudila da zločincu MbS-u i pokrovitelju Trumpu zagorča život. Tajna služba koju Trump nije htio slušati pustila je u Wall Streeet Journal, novine bliske Trumpu, detalje svog izvještaja: MbS je imao operativnu kontrolu nad ubojstvom Khashoggija. CIA ima 11 njegovih SMS-poruka koje je netom uoči i odmah nakon umorstva razmijenio s vođom ubojica u Istanbulu. Trump je prošlog tjedna zabranio šefici CIA-e da senatore brifira o tom slučaju. Što je dobio? Sad detalje znaju ne samo senatori, nego cijeli svijet. America First!
Sve što je Trump radio u Buenos Airesu imalo je dva cilja: prvo, da izbjegne slikanje sa starim, sad nepoželjnim saveznicima (Putin, MbS); i drugo, da izbjegne susrete visokog profila nakon kojih moraš novinarima reći o čemu ste razgovarali. Još gore, mogu te pitati o Cohenovom priznanju krivnje. Zato je otkazao sve susrete, i s Putinom i s liderima Koreje, Australije i Turske (taj bi bio posebno problematičan zbog Khashoggija).
Susreo se s liderima Indije i Japana – tu nema otvorenih pitanja – a i novinari su pušteni samo na početak. No, ni ti ljudi nisu budale: Shinzo Abe je čestitao Trumpu na “povijesnoj pobjedi na nedavnim izborima”. Trump se topio. Problem je u tome što je na nedavnim izborima Trump doživio poraz, a ne povijesnu pobjedu – većinu u Kongresu izgubio je s više od 9 milijuna glasova, najviše u povijesti Amerike. Ali Abe zna: Trumpa ne zanimaju činjenice, nego njegov ego. Tko laska, može raditi što hoće.
Trump se u Buenos Airesu ponašao nezapamćeno pristojno
Ipak, u Buenos Airesu smo vidjeli dosad nepoznatog Trumpa. Ustrašen domaćim istragama i saznanjima iz Muellerovih optužnica – ili iz nekog drugog razloga – ponašao se nezapamćeno pristojno. Primjer: Angela Merkel. Trump je veliki kritičar “takozvanog njemačkog umijeća u tehnologiji”, a Merkel se na putu do Argentine pokvario avion. Trump je i veliki kritičar njemačke vojne spremnosti, a Bundeswehr nije mogao naći zamjenski avion da kancelarku dopremi u Buenos Aires, nego je ona sa zakašnjenjem doputovala komercijalnom linijom.
Od njihova zadnjeg susreta Merkel je najavila odlazak s čela CDU-a i svoje političko umirovljenje. Trump kakvog znamo rekao bi: naravno da se europski avioni kvare (stari Airbus 340), naravno da njemačka vojska nema zamjenu jer ne izdvaja dovoljno, naravno da je njemačka preciznost iluzija – svi smo došli na vrijeme osim njemačke kancelarke – i naravno da ona odlazi iz CDU-a jer je svi mrze. Ali što je doista rekao? “Drago mi je da je kancelarka uspjela doći s minimalnim zakašnjenjem, to je izvan njene moći. Ona radi nevjerojatan posao i jako je poštuju svi uključujući mene.” To govori Trump kojega brinu druge brige, a ne avion Angele Merkel.
Bush, kojeg je Trump nedavno ismijavao, postao je savršena izlika
Onda je u Houstonu umro George H. W. Bush. Savršena prilika da se priča o nečemu drugom. Trump je iskoristio smrt prethodnika da ostvari cilj – otkazao je konferenciju za novinare “iz poštovanja prema smrti predsjednika”. Nema neugodnih pitanja jer je umro stari Bush. Angelu Merkel, s kojom je sjedio kad je došla vijest, potaknuo je da ispriča svoje iskustvo. Kao mlada njemačka političarka u Bijelu je kuću prvi put došla s tadašnjim šefom, kancelarom Helmutom Kohlom, ranih 1990-ih dok je Bush još bio predsjednik. “On je jedan od otaca njemačkog ujedinjenja. To nikad nećemo zaboraviti”, rekla je o Bushu. Trump je zadvoljno kimao glavom. Kineski predsjednik Xi s poštovanjem se sjetio da je George Bush stariji bio prvi američki ambasador u Kini 1974. nakon što je Richard Nixon normalizirao odnose dviju zemalja.
Poštovanje prema Bushevima nova je pojava u Trumpovu političkom životu – još prije par tjedana ismijavao je jednu od najplemenitijih poruka svog prethodnika. Bush stariji htio je krajem 1980-ih umanjiti političke razlike pozivajući Amerikance da budu “pristojni i uviđavni (kind) jedni prema drugima”, što se saželo u ideju o “tisuću svijetlih točaka” koje bi ih vodile. Fraza je bila toliko moćna da je osnovao udrugu za volontiranje pod tim imenom. Prošlog mjeseca Trump je, neizazvan, ismijavao “tisuću svijetlih točaka”, uspoređujući ih sa svojom ‘Make America Great Again’. “Što je to, kakve točke, što je to? MAGA – to svi razumiju!”
Svašta je govorio i o Bushevim sinovima – Georgea je optužio da je kriv za 9/11, Jeba je izbacio iz političke utrke nazivajući ga “low energy”. Kad su ga u Buenos Airesu pitali kaje li se zbog svih gadosti koje je izrekao o obitelji Bush, promislio je na sekundu i rekao: “Puno vam hvala!”
Jedini sadržajan sastanak bio je onaj s kineskim predsjednikom
Jedini Trumpov sadržajni sastanak cijelog summita bio je onaj koji nikako nije mogao izbjeći – bez obzira na Muellerovu istragu i sve što se događa u Americi, budućnost američke, kineske, pa posljedično i globalne ekonomije ovisila je o njegovom razgovoru s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. Trump je nedavno pokrenuo trgovinski at protiv Kine, obećavajući da su “trgovinski ratovi dobri” i da se “u njima lako pobjeđuje”. To je naravno bila samo jedna od njegovih laži, ali ta je laž sad došla na naplatu.
Trump je nametnuo carinu od 10 posto na niz kineskih proizvoda, Kinezi su uzvratili carinom i obustavom uvoza američkih proizvoda i sve je bilo loše za obje strane, u nadi da će Trump i Xi to nekako riješiti. Jer ako ne riješe, Amerika od Nove Godine podiže carine na 25 posto, Kina vjerojatno uzrvraća sličnom mjerom, a globalna ekonomija – bez nužne potrebe – pada u recesiju. No, nakon mjeseci busanja u prsa, Trump je sjeo s Xijem i nastupio potpuno drukčije – smireno, odmjereno, kao netko tko želi rješenje.
Kinezi su prepoznali slabost vidljivu iz aviona i Trumpu dali maksimum iz svoje rezerve – dvije strane dogovorile su se o 90 dana primirja u svom trgovinskom ratu. Kina nije popustila gotovo ni u čemu, nije ni Amerika koja je stvar pokrenula. Trumpov problem je u tome što se on, poput Don Quijotea, bori protiv uzaludne stvari – robnog deficita, a ne protiv stvarnih problema koji s Kinom imaju ne samo Amerikanci, nego svi koji s njom posluju. Ali Trumpov rat protiv trgovinskog deficita odvlači pažnju sa stvarnih problema, na kinesko zadovoljstvo. Dogovor iz Buenos Airesa veliki je Trumpov ustupak i gotovo nikakav Xijev ustupak. Ali dok se to probavi, svi će zaboraviti tko je ustuknuo.
Kad nema opasnosti da će dobiti odgovor, Trump je najhrabriji
Ono što je dogovoreno u Buenos Airesu nije izvedivo – Amerika i Kina dogovorile u da će sve probleme riješiti u idućih 90 dana. To je iluzija. Ali je sretna okolnost to što su pristali pregovarati, a ne se osvećivati. Ima milijun razloga da zapadni pregovarači budu nezadovolji kineskim pristupom globalnom tržištu – ali niti jedan od tih razloga nije onaj o kojm trubi Donald Trump. Koaliciju nezadovoljnih Kinom on je uspio rastjerati, tako da danas Kina pregovara sa svakim nezadovoljnikom napose.
To nije pametna strategija, ali je to učinak Donalda Trumpa, koji uvijek misli da zna najbolje. Očekivano, on nije imao hrabrosti suprotstaviti se Kinezima u lice. Kad je sjeo u AirForce1 njegova hrabrost je porasla – odmah je rekao da će ukinuti NAFTA-u bez obzira potvrdi li Kongres novi dogovor – sjećate se onog USMCA. Tu je Trump baja – kad nema opasnosti da mu netko odgovori, onda je najhrabriji na svijetu. Kinezima takvo što nikad ne bi rekao, pred njima je mali miš.
Bizarna je sličnost između Trumpa i Busha starijeg
Žalosna je okolnost da se sve ovo dogodilo za vikend u kojem je umro George Bush stariji. Bizarna je sličnost između aktualnog i 41. predsjednika Amerike. Bush je imao samo jedan mandat, što će se vjerojatno dogoditi i Trumpu. Obojica su promijenili svijet – Bush je naslijedio blokovsku podjelu i Hladni rat doveo mirnom rješenju – time je postao jedan od najuspješnijih američkih predsjednika. Trump je naslijedio stabilan međunarodni liberalni poredak i napravio sve da ga rasturi – time je postao jedan od najopasnijih američkih predsjednika.
Bush je u svijetu oko sebe vidio zlo i malo dobra, pa se potrudio tom dobru pomoći. I Trump je u svijetu oko sebe vidio zlo i malo dobra, pa se potrudio to dobro zatrti. Ali Bush nije donio pobjedu dobra, pa ni Trump neće donijeti pobjedu zla. Bit će teže živjeti nakon njega nego što je bilo nakon Busha. Ali, preživjet ćemo. I doći će ponovno netko razuman, pošten i dobronamjeran kao što je bio George H.W. Bush. To smo zaslužili.