Nekad je nužno odabrati stranu

Na tragedijama je najlakše mobilizirati ljude. Ali zašto, pobogu, Vukovarci nisu prosvjedovali protiv Karamarka?

Organizatori ovog prosvjeda 2015. pomogli su da vlast preuzme čovjek koji je godinama bio u poziciji riješiti to što sada traže

FOTO: PIXSELL

Vukovarci, koji se sada bune protiv svih vlasti u Hrvatskoj, koje su ignorirale počinitelje zaista strašnih zločina u Vukovaru, pomogli su da državnu vlast preuzme Tomislav Karamarko, čovjek koji je barem desetak godina bio u poziciji da istražuje te zločine, a nije učinio baš ništa. Na ovoj banalnoj činjenici pada cijeli navodni nepolitički karakter današnjih vukovarskih demonstracija.

Tomislav Karamarko godinama je bio šef hrvatskih obavještajnih službi. Tomislav Karamarko bio je ministar policije. No, Ivan Penava, Tomislav Josić i drugi Vukovarci koji su organizirali današnji miting u tom gradu, nikada nisu prosvjedovali protiv Tomislava Karamarka.

Dapače, formirajući dvostruke kolone sjećanja za vrijeme Milanovićeve vlasti, organizatori današnjeg vukovarskog prosvjeda aktivno su pomagali Tomislavu Karamarku, ondašnjem predsjedniku HDZ-a, da dođe na vlast. E sada, kako to da Vukovarcima prije samo četiri godine nije smetalo što je Tomislav Karamarko, dugogodišnji visoki dužnosnik sigurnosnih i policijskih sustava u zemlji, nije učinio ništa da bi se kaznili zločinci vukovarske tragedije?

Ne samo da im to nije smetalo nego su, ponovimo učinili sve što su mogli da Tomislava Karamarka dovedu na vlast. Dakle, Vukovarci, koji se sada bune protiv svih vlasti u Hrvatskoj, koje su ignorirale počinitelje zaista strašnih zločina u Vukovaru, pomogli su da državnu vlast preuzme čovjek koji je barem desetak godina bio u poziciji da istražuje te zločine, a nije učinio baš ništa. Na ovoj banalnoj činjenici pada cijeli navodni nepolitički karakter današnjih vukovarskih demonstracija.

Valja respektirati svaku osobu koja je prošla kroz pakao Vukovara

U cjelokupnoj povijesti politike, na našim i svim drugim prostorima, ne postoji ništa lakše nego mobilizirati bezbroj ljudi oko žrtve za koju pravda nije zadovoljena. Prije tri ili četiri godine, kad su braniteljske organizacije nadahnute Crkvom i tehnički potpomognute HDZ-ovom propagandnom mašinom, odlučile srušiti lijevo liberalnu Vladu, njihov je glavni maneken bio čovjek u kolicima, Đuro Glogoški, koji zaista jest žrtva Domovinskog rata.

Pa su na temelju njegova slučaja, i primjera nekih drugih ljudi iz famoznog Šatora u Savskoj, senzibilizirali značajan segment hrvatske javnosti oko navodnih ili stvarnih nepravdi prema braniteljima.

Jer branitelji nesporno jesu i žrtve. Taj segment javnosti bio je dovoljno značajan, da uz niz drugih okolnosti naposljetku dovede do rušenja Ive Josipovića i Zorana Milanovića. Bez Šatora u Savskoj teško je reći tko bi sada u Hrvatskoj bio na vlasti. U Vukovaru se danas, u mnogo bolnijim tonovima, ponovio narativ Šatora u Savskoj. Žrtve i svjedoci pričali su o jezivim stvarima, koje su im se dogodile u ratu. Ti su iskazi duboko potresni, te valja respektirati svaku osobu, koja je prošla kroz pakao Vukovara. I doista jest strašno nepravedno da su zločinci na slobodi.

Plenković je izrazito loš premijer, no gdje je bio 27 godina?

Međutim, strahote Vukovara danas su, po prvi put , iskorištene kao povod za masovno okupljanje protiv HDZ-ove vlasti. Jer, svaki prosvjed protiv u većini slučajeva jest prosvjed protiv vlasti, pa nije bilo neophodno nositi Plenkovićeve postere s uvredljivim natpisima, da bi se shvatilo zašto su tisuće ljudi danas došle u Vukovar.

Ne pada nam napamet da branimo Andreja Plenkovića, kojeg, ponovimo, smatramo izrazito lošim premijerom. Međutim, Andrej Plenković nikad u ovih 27 godina, osim u posljednjih dvadesetak mjeseci, nije bio u položaju da bilo što učini za vukovarske žrtve i za vukovarsku pravdu.

Pa se svejedno prosvjeduje protiv njega. Kao što se u Vukovaru prosvjedovalo i protiv Zorana Milanovića, koji isto nije mogao imati puno veze s istragama o ratnim zločinima (protiv Milanovića se, zapravo, prosvjedovalo prvo, zbog općeg plana za rušenje SDP-a, a drugo, zbog ćiriličnih natpisa koje je on pokušao uvesti u Vukovar).

Ovo je bilo tužno, zbog čistog pijeteta prema Vukovaru

Vukovarci, međutim, nikad nisu prosvjedovali protiv Franje Tuđmana, koji je, navodno, zabranio istrage protiv srpskih zločinaca u Vukovaru. Vukovarci nikad nisu prosvjedovali protiv Ive Sanadera, koji sigurno nije učinio ništa da bi se ubrzale istrage o srpskim zločinima u Vukovaru. Vukovarci nikad nisu prosvjedovali protiv Tomislava Karamarka, koji je mogao istraživati zločine u Vukovaru, ali to nije činio, ili javnost o tome ništa ne zna.

Zbog svega toga sasvim je razvidno da je današnji vukovarski prosvjed još jedna jako bolna i teška zloporaba žrtava u korist specifičnog političkog cilj: eliminiranja Andreja Plenkovića s mjesta predsjednika HDZ-a. Što je tužno, zbog čistog pijeteta prema Vukovaru, i što ovo društvo čini još bolesnijim.