Početkom srpnja gospođa Grabar Kitarović krenula je u završni čin svoga, tada još službeno neobjavljenoga, pohoda po drugi mandat. Budući da je više nego uvjerena kako ključeve Pantovčaka ne može ponovo dobiti bez zagovora i blagoslova lokalne katoličke crkve za početak finala izabrala je Hrvatski katolički radio. Tako je njegovo slušateljstvo moglo upoznati ne samo smjernu i bogobojaznu predsjednicu, već je u gratis dodatku razgovoru moglo uživati i u njenoj izvedbi pjesme „Krist na žalu“ koja je nakon toga postala popularna i među malobrojnim hrvatskim ateistima i neznabošcima.
Ekspertiza terena na granici
Nakon uspješnog pjevačkog nastupa gospođa Grabar Kitarović, praćena odredom novinara, uputila se u šume u okolici Cetingrada uz samu granicu s Bosnom i Hercegovinom, a sve da bi pokazala svoju poslovičnu zabrinutost za zdravlje i dobrobit izbjeglica i imigranata na njihovom putu u prosperitetne i boljestojeće države Europske unije. Začuđenim novinarima objasnila je kako su objede na račun hrvatske policije o njenom grubom postupanju prema imigrantima lažne jer su „ogrebotine, masnice i ozljede imigranta posljedica provlačenja kroz šumski teren.“ Nakon te terenske ekspertize uslijedila je i ona teorijska, ali u Švicarskoj.
Sredinom prošlog mjeseca predsjednica Republike službeno je posjetila tu zemlju koja je začudno ostala nedosegnutim uzorom Hrvatskoj iz posljednje predsjedničine predizborne kampanje. Kako se i priliči dala je prigodan intervju švicarskoj javnoj televiziji u kojem je detaljnije objasnila svoju ekspertizu terena na granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Tako su svi zainteresirani mogli saznati kako se gospođa Grabar Kitarović „raspitala kod hrvatskoga ministra unutarnjih poslova, ravnatelja policije i policajaca na terenu i kako su joj oni potvrdili da ne koriste silu koja bi bila pretjerana.“
Predsjednica Republike dodatno je pojasnila zapanjenom novinaru kako je „potrebno malo nasilja kada provodite ‘push back’ jer morate vidjeti kakav je to teren.“ Švicarski novinar naravno nije vidio teren pa nije mogao razumjeti koliko je točno potrebno nasilja da bi se imigranti i izbjeglice gurnuli natrag u Bosnu i Hercegovinu. Europska komisija nije željela komentirati ovu stručnu ekspertizu hrvatske predsjednice.
Susret s izraelskim predsjednikom
Nakon Švicarske predsjednica Republike otputovala je u Izrael. Lokalni dnevni list na engleskom jeziku The Jerusalem Post objavio je u svom on line izdanju članak o susretu izraelskog predsjednika Reuvena Rivlina i hrvatske predsjednice. U tom članku detaljno je prepričan susret dvoje predsjednika koji je održan u ponedjeljak 29. srpnja. Sastanak je trajao sat i 45 minuta, a najveći dio vremena posvećen je temama vezanim uz Holokaust, ponajviše budućoj gradnji spomenika svim žrtvama Holokausta u Zagrebu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska predsjednica je prema navodima iz članka odbacila primjedbe „dijela židovske zajednice koja optužuje gradske vlasti da izgradnjom spomenika svim žrtvama Holokausta žele prebrisati hrvatsku fašističku prošlost.“ Gospođa Grabar Kitarović kazala je izraelskom predsjedniku da „to nije slučaj i da Hrvatska ne pokušava negirati svoju prošlost“ da su zagrebačke gradske vlasti predložile gradnju „drugog spomenika u skladu sa željama lokalne židovske zajednice, ali da ta ponuda nije dovela do okončanja spora.“
Hrvatska fašistička prošlost
Taj dio članka u kojem se spominje hrvatska fašistička prošlost i gradnja drugog spomenika žrtvama te i takve prošlosti nije pobudio nikakvu pozornost hrvatskih medija. Sva pažnja bila je usmjerena na završni dio razgovora u kojem se predsjednica Republike požalila na „problem migranata, koji nije isti kao u ostatku Europe.“ Prema njenim riječima Hrvatska želi dati azil izbjeglicama, ali ne želi dozvoliti imigrantima koji su u potrazi za boljim životom da ilegalno prelaze državnu hrvatsku granicu s Bosnom i Hercegovinom. Uz to je napomenula da je BIH „vrlo nestabilna država“, a u nekim je aspektima „preuzeta od ljudi povezanih s Iranom i terorističkim organizacijama.“
Zbog tih riječi nastao je opći lom, ponajviše u Sarajevu, te je predsjednica Republike žurno demantirala taj navod, ali ostatak cijelog članka nije ni spomenula. Autorica članka, izraelska novinarka Greer Fay Cashman izmotavala se hrvatskim novinarima kako se „ne radi o nečem naročito važnom“. Činjenica je da je članak i dalje dostupan, uključivši i spomenuti sporni navod, na internetskim stranicama Jerusalem Posta te da je netko iz ureda izraelskog predsjednika prepričao cijeli razgovor novinarki Fay Cashman i u njega umetnuo, ili možda ipak nije, rečenicu o Iranu i terorističkim organizacijama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Slučaj vukovarskog gradonačelnika
Kako građani Hrvatske ne bi pogrešno pomislili da se njihova predsjednica bavi samo imigrantskim ugrozama, na Pantovčaku je polovicom srpnja službeno primljen vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. Gospođa Grabar Kitarović dala je punu podršku njegovoj odlučnoj i pravednoj borbi protiv odluke Ustavnog suda prema kojoj, među ostalim, vijećnici srpske nacionalnosti više ne trebaju podnositi pismeni zahtjev da im se materijali za sjednice i zapisnici dostavljaju na srpskom jeziku i ćirilici, već im se moraju dostavljati i na njihov usmeni zahtjev.
To drastično povećanje prava Srba gradonačelnik Penava nema namjeru provesti dok god se ne pronađu i ne kazne krivci za sve zločine počinjene u Vukovaru za vrijeme rata i okupacije. Gospodin Penava to je lijepo objasnio riječima da „svi drugi moraju čekati dok naši ljudi ne naiđu na pravdu i dok Vukovar ne nađe svoj mir.“ Za taj stav po kome ti „drugi“ moraju čekati u redu jer se neki „njihovi“ činili zločine koje „naše“ pravosuđe nije procesuiralo dobio je punu podršku i razumijevanje predsjednice Republike.
Povijest je povijest zapišavanja teritorija
U prošlom stoljeću zbog stava prema kojem je kolektiv, čitaj nacija, kriv za izmišljena ili stvarna nedjela svojih pripadnika ubijeno je ili protjerano na desetke milijuna Europljana. Balkanska povijest je povijest zapišavanja teritorija i likvidiranja drugih koji su bili prespori ili naivni i ostali na onom „tuđem“. Sada, kada je preostalo svega nekoliko „miješanih“ teritorija na kojima žive naši i njihovi sklapaju se nova savezništva i neprincipijelne koalicije. Dok u Vukovaru ne možemo poštovati Ustav, jer se nisu stekli uvjeti, i dozvoliti pisanje zapisnika na ćirilici bez pisanog zahtjeva vijećnika srpske nacionalnosti, u BiH je najveći zaštitnik hrvatskih nacionalnih interesa Milorad Dodik, predsjedavajući tamošnjeg tročlanog Predsjedništva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Milorad Dodik proglasio je izgradnju Pelješkog mosta srpskim nacionalnim interesom i progurao takvu odluku u Skupštini Republike Srpske usprkos silnom protivljenju tamošnje opozicije. Naravno da je za tu odluku zaslužan i pulen hrvatske predsjednice, Dragan Čović, šef HDZ-a u BiH, koji odavno s Dodikom njeguje posebne odnose i strateško savezništvo. To partnerstvo nije ugroženo ni činjenicom da je Dragan Čović slavio hrvatski Dan pobjede, a Milorad Dodik držao govor na Danu sjećanja na stradale i prognane Srbe u hrvatskoj oružanoj akciji Oluja, kako se taj dan službeno zove u Republici Srbiji i Republici Srpskoj.
Kako nam je Dodik postao zaštitnik
Američka veleposlanstva u Buzinu i Sarajevu imaju tešku zadaću da Washingtonu objasne kako je Milorad Dodik, osoba s američke „crne liste“, postao najveći zaštitnik hrvatsko-srpskih ili srpsko-hrvatskih nacionalnih interesa u BiH i glavni saveznik Pantovčaka u zajedničkoj nemilosrdnoj borbi protiv radikalnog islama. Predsjednica Republike možda je i zbog toga polovinu svog performansa na kninskoj tvrđavi u nedjelju navečer odigrala na savršenom engleskom jeziku.
Kako su u publici bili američki vojni ataše u Hrvatskoj brigadir Robert S. Mathers i načelnica stožera Zračnih snaga Nacionalne garde Minnesote brigadna generalica Sandra L. Best, predsjedničina izvedba bila je s lakoćom opisana i službenom depešom odaslana u Washington. Šteta što trebamo čekati barem 30 godina kako bismo dočekali deklasifikaciju i saznali njen sadržaj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Način na koji je predsjednica objavila kandidaturu zapravo se odlično uklapa u kampanju kojom zabavlja tjednima
Što smo dosad mogli naučiti iz kampanje Kolinda Grabar Kitarović
Neobičan način najave predsjedničke kandidature samo je nastavak neprekinutog niza njezinih bizarnih javnih nastupa kojima se nacija zabavlja već tjednima. Gospođa Grabar Kitarović početkom srpnja krenula je u završni čin svoga, tada još službeno neobjavljenoga, pohoda po drugi mandat, koji je počeo udvaranjem Crkvi pjevanjem na Hrvatskom katoličkom radiju, a nastavio se preko Cetingrada, Švicarske, Izraela, Knina...
Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović, nakon dugotrajnog premišljanja i valoriziranja različitih ponuda za posao, ipak je odlučila ostati na čelu Republike Hrvatske do 2025. Tu radosnu vijest saznali smo u ponedjeljak na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti tijekom njene šetnje Kninom gdje je mnogobrojnim znatiželjnim novinarima izjavila: „Danas sam tu kao predsjednica i namjeravam se i idućih pet godina viđati s vama kao predsjednica.“ Taj neobičan način najave predsjedničke kandidature samo je nastavak neprekinutog niza njezinih bizarnih javnih nastupa kojima se pismeni dio nacije zabavlja već tjednima.
Početkom srpnja gospođa Grabar Kitarović krenula je u završni čin svoga, tada još službeno neobjavljenoga, pohoda po drugi mandat. Budući da je više nego uvjerena kako ključeve Pantovčaka ne može ponovo dobiti bez zagovora i blagoslova lokalne katoličke crkve za početak finala izabrala je Hrvatski katolički radio. Tako je njegovo slušateljstvo moglo upoznati ne samo smjernu i bogobojaznu predsjednicu, već je u gratis dodatku razgovoru moglo uživati i u njenoj izvedbi pjesme „Krist na žalu“ koja je nakon toga postala popularna i među malobrojnim hrvatskim ateistima i neznabošcima.
Ekspertiza terena na granici
Nakon uspješnog pjevačkog nastupa gospođa Grabar Kitarović, praćena odredom novinara, uputila se u šume u okolici Cetingrada uz samu granicu s Bosnom i Hercegovinom, a sve da bi pokazala svoju poslovičnu zabrinutost za zdravlje i dobrobit izbjeglica i imigranata na njihovom putu u prosperitetne i boljestojeće države Europske unije. Začuđenim novinarima objasnila je kako su objede na račun hrvatske policije o njenom grubom postupanju prema imigrantima lažne jer su „ogrebotine, masnice i ozljede imigranta posljedica provlačenja kroz šumski teren.“ Nakon te terenske ekspertize uslijedila je i ona teorijska, ali u Švicarskoj.
Sredinom prošlog mjeseca predsjednica Republike službeno je posjetila tu zemlju koja je začudno ostala nedosegnutim uzorom Hrvatskoj iz posljednje predsjedničine predizborne kampanje. Kako se i priliči dala je prigodan intervju švicarskoj javnoj televiziji u kojem je detaljnije objasnila svoju ekspertizu terena na granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Tako su svi zainteresirani mogli saznati kako se gospođa Grabar Kitarović „raspitala kod hrvatskoga ministra unutarnjih poslova, ravnatelja policije i policajaca na terenu i kako su joj oni potvrdili da ne koriste silu koja bi bila pretjerana.“
Predsjednica Republike dodatno je pojasnila zapanjenom novinaru kako je „potrebno malo nasilja kada provodite ‘push back’ jer morate vidjeti kakav je to teren.“ Švicarski novinar naravno nije vidio teren pa nije mogao razumjeti koliko je točno potrebno nasilja da bi se imigranti i izbjeglice gurnuli natrag u Bosnu i Hercegovinu. Europska komisija nije željela komentirati ovu stručnu ekspertizu hrvatske predsjednice.
Susret s izraelskim predsjednikom
Nakon Švicarske predsjednica Republike otputovala je u Izrael. Lokalni dnevni list na engleskom jeziku The Jerusalem Post objavio je u svom on line izdanju članak o susretu izraelskog predsjednika Reuvena Rivlina i hrvatske predsjednice. U tom članku detaljno je prepričan susret dvoje predsjednika koji je održan u ponedjeljak 29. srpnja. Sastanak je trajao sat i 45 minuta, a najveći dio vremena posvećen je temama vezanim uz Holokaust, ponajviše budućoj gradnji spomenika svim žrtvama Holokausta u Zagrebu.
Hrvatska predsjednica je prema navodima iz članka odbacila primjedbe „dijela židovske zajednice koja optužuje gradske vlasti da izgradnjom spomenika svim žrtvama Holokausta žele prebrisati hrvatsku fašističku prošlost.“ Gospođa Grabar Kitarović kazala je izraelskom predsjedniku da „to nije slučaj i da Hrvatska ne pokušava negirati svoju prošlost“ da su zagrebačke gradske vlasti predložile gradnju „drugog spomenika u skladu sa željama lokalne židovske zajednice, ali da ta ponuda nije dovela do okončanja spora.“
Hrvatska fašistička prošlost
Taj dio članka u kojem se spominje hrvatska fašistička prošlost i gradnja drugog spomenika žrtvama te i takve prošlosti nije pobudio nikakvu pozornost hrvatskih medija. Sva pažnja bila je usmjerena na završni dio razgovora u kojem se predsjednica Republike požalila na „problem migranata, koji nije isti kao u ostatku Europe.“ Prema njenim riječima Hrvatska želi dati azil izbjeglicama, ali ne želi dozvoliti imigrantima koji su u potrazi za boljim životom da ilegalno prelaze državnu hrvatsku granicu s Bosnom i Hercegovinom. Uz to je napomenula da je BIH „vrlo nestabilna država“, a u nekim je aspektima „preuzeta od ljudi povezanih s Iranom i terorističkim organizacijama.“
Zbog tih riječi nastao je opći lom, ponajviše u Sarajevu, te je predsjednica Republike žurno demantirala taj navod, ali ostatak cijelog članka nije ni spomenula. Autorica članka, izraelska novinarka Greer Fay Cashman izmotavala se hrvatskim novinarima kako se „ne radi o nečem naročito važnom“. Činjenica je da je članak i dalje dostupan, uključivši i spomenuti sporni navod, na internetskim stranicama Jerusalem Posta te da je netko iz ureda izraelskog predsjednika prepričao cijeli razgovor novinarki Fay Cashman i u njega umetnuo, ili možda ipak nije, rečenicu o Iranu i terorističkim organizacijama.
Slučaj vukovarskog gradonačelnika
Kako građani Hrvatske ne bi pogrešno pomislili da se njihova predsjednica bavi samo imigrantskim ugrozama, na Pantovčaku je polovicom srpnja službeno primljen vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. Gospođa Grabar Kitarović dala je punu podršku njegovoj odlučnoj i pravednoj borbi protiv odluke Ustavnog suda prema kojoj, među ostalim, vijećnici srpske nacionalnosti više ne trebaju podnositi pismeni zahtjev da im se materijali za sjednice i zapisnici dostavljaju na srpskom jeziku i ćirilici, već im se moraju dostavljati i na njihov usmeni zahtjev.
To drastično povećanje prava Srba gradonačelnik Penava nema namjeru provesti dok god se ne pronađu i ne kazne krivci za sve zločine počinjene u Vukovaru za vrijeme rata i okupacije. Gospodin Penava to je lijepo objasnio riječima da „svi drugi moraju čekati dok naši ljudi ne naiđu na pravdu i dok Vukovar ne nađe svoj mir.“ Za taj stav po kome ti „drugi“ moraju čekati u redu jer se neki „njihovi“ činili zločine koje „naše“ pravosuđe nije procesuiralo dobio je punu podršku i razumijevanje predsjednice Republike.
Povijest je povijest zapišavanja teritorija
U prošlom stoljeću zbog stava prema kojem je kolektiv, čitaj nacija, kriv za izmišljena ili stvarna nedjela svojih pripadnika ubijeno je ili protjerano na desetke milijuna Europljana. Balkanska povijest je povijest zapišavanja teritorija i likvidiranja drugih koji su bili prespori ili naivni i ostali na onom „tuđem“. Sada, kada je preostalo svega nekoliko „miješanih“ teritorija na kojima žive naši i njihovi sklapaju se nova savezništva i neprincipijelne koalicije. Dok u Vukovaru ne možemo poštovati Ustav, jer se nisu stekli uvjeti, i dozvoliti pisanje zapisnika na ćirilici bez pisanog zahtjeva vijećnika srpske nacionalnosti, u BiH je najveći zaštitnik hrvatskih nacionalnih interesa Milorad Dodik, predsjedavajući tamošnjeg tročlanog Predsjedništva.
Milorad Dodik proglasio je izgradnju Pelješkog mosta srpskim nacionalnim interesom i progurao takvu odluku u Skupštini Republike Srpske usprkos silnom protivljenju tamošnje opozicije. Naravno da je za tu odluku zaslužan i pulen hrvatske predsjednice, Dragan Čović, šef HDZ-a u BiH, koji odavno s Dodikom njeguje posebne odnose i strateško savezništvo. To partnerstvo nije ugroženo ni činjenicom da je Dragan Čović slavio hrvatski Dan pobjede, a Milorad Dodik držao govor na Danu sjećanja na stradale i prognane Srbe u hrvatskoj oružanoj akciji Oluja, kako se taj dan službeno zove u Republici Srbiji i Republici Srpskoj.
Kako nam je Dodik postao zaštitnik
Američka veleposlanstva u Buzinu i Sarajevu imaju tešku zadaću da Washingtonu objasne kako je Milorad Dodik, osoba s američke „crne liste“, postao najveći zaštitnik hrvatsko-srpskih ili srpsko-hrvatskih nacionalnih interesa u BiH i glavni saveznik Pantovčaka u zajedničkoj nemilosrdnoj borbi protiv radikalnog islama. Predsjednica Republike možda je i zbog toga polovinu svog performansa na kninskoj tvrđavi u nedjelju navečer odigrala na savršenom engleskom jeziku.
Kako su u publici bili američki vojni ataše u Hrvatskoj brigadir Robert S. Mathers i načelnica stožera Zračnih snaga Nacionalne garde Minnesote brigadna generalica Sandra L. Best, predsjedničina izvedba bila je s lakoćom opisana i službenom depešom odaslana u Washington. Šteta što trebamo čekati barem 30 godina kako bismo dočekali deklasifikaciju i saznali njen sadržaj.