Tako je, između ostaloga, posljednjih godina producirao vrhunsku dokumentarnu seriju ‘Betonski spavači’, kao i odličnu igranu seriju ‘Novine’. Također je iz ničega, angažmanom Deana Šoše, stvorio HRT 3, koji je u to inicijalno vrijeme vratio ozbiljnu, ali i modernu kulturu i znanost u fokus šire javnosti, a čak i danas kad je dobrim dijelom početna ideja razorena, ima bitnu ulogu u obrazovanju građana.
HRT je putem mreže dopisništava zaista pokrivao cijelu Hrvatsku
Isto vrijedi i za treći program radija, koji je također i nakon devastacije programa i emisija još uvijek ostao jedna od rijetkih oaza kulturnog radijskog programa, a i prvi i drugi program su ostali gotovo jedini u radijskom eteru koji imaju muzičke urednike i nisu se sveli na formatirana radija.
U konačnici, HRT je putem mreže dopisništava zaista pokrivao i pokriva čitavu Hrvatsku, zahvaljujući čemu se barem u regionalnom dnevniku ili županijskim panoramama može vidjeti stvarni život ove zemlje i zbog kojih brojni ljudi koji nikad ne bi dobili medijski prostor, a zaslužuju ga, imaju pristup javnosti.
Nakon otkaza Zovku, nema više argumenata za obranu HRT-a
Drugim riječima, iako je već duže vrijeme potpuna destrukcija na javnoj televiziji bila više nego očita i rezultirala je što dobrovoljnim, što prisilnim egzodusom brojnih novinara s HRT-a, nisam smatrao ispravnim odustati od ideje javne televizije. No, nakon što je bez ikakvog suvislog razloga pokrenut postupak izvanrednog otkaza jednom od marljivijih i boljih tamošnjih novinara, ujedno i predsjedniku HND-a, Hrvoju Zovku, svi vidljivi argumenti izbijeni su iz ruku svakome tko je želio principijelno braniti poziciju javne radio-televizije.
HRT se, zahvaljujući zakonskim rješenjima kojima je nažalost kumovala SDP-ova Vlada, sveo na servis vladajućima, uz očitu činjenicu kako se zadnjih par godina to radi potpuno besramno i uz definitivan raspad kvalitete i kriterija. Čitav HRT se pretvorio u propagandnu mašineriju, čak ne ni samo jedne vladajuće stranke, nego jednog isključivog i militantnog svjetonazora, na kojem ne samo da nema mjesta za ikoga tko misli drukčije, nego nema mjesta ni za profesionalizam.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako ovako nastavi, zašto plaćati pretplatu HRT-u?
Pri tom je Zovko samo posljednji u nizu koji je doživio apsolutno bezrazložno poniženje i koji će moguće dobiti otkaz, samo iz razloga što nije želio iznevjeriti profesiju. Slična stvar dogodila se i Saši Kosanoviću, ali i nekim novinarima Hrvatske uživo, kojima naprosto nisu ponuđeni stalni ugovori, unatoč višegodišnjem kvalitetnom obavljenom poslu. Stoga se ne treba bojati za Hrvoja Zovka osobno, on će ukoliko do otkaza i dođe, pronaći novi posao, ili će ga sud na kraju krajeva vratiti na staro radno mjesto.
Međutim, to nas vraća na drugo, puno bitnije pitanje. Zbog čega bi svi građani Republike Hrvatske plaćali ne baš mali novac za ovakav HRT koji sasvim izvjesno neće biti drukčiji u skorije vrijeme? Odgovor je naravno jasan, nema nikakvog razloga da se ta praksa nastavi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon što su pripremili otkaz jednom od boljih i marljivijih novinara, umrli su i zadnji argumenti za obranu HRT-a
Na HRT-u je, unatoč potpunog srozavanja kvalitete sadržaja bilo i dobrih primjera, kao što je Zovko
Iako je već duže vrijeme potpuna destrukcija na javnoj televiziji bila više nego očita i rezultirala je što dobrovoljnim, što prisilnim egzodusom brojnih novinara s HRT-a, nisam smatrao ispravnim odustati od ideje javne televizije. No, nakon što je bez ikakvog suvislog razloga pokrenut postupak izvanrednog otkaza jednom od marljivijih i boljih tamošnjih novinara, ujedno i predsjedniku HND-a, Hrvoju Zovku, svi vidljivi argumenti izbijeni su iz ruku svakome tko je želio principijelno braniti poziciju javne radio-televizije.
Iako sam i osobno napisao puno tekstova o srozavanju mnogih kriterija i sveopćoj destrukciji na HRT-u, nisam nikako mogao prihvatiti tezu da je zbog svega toga javnu radio-televiziju potrebno do kraja uništiti, oduzeti joj pretplatu i izručiti je tržištu. Razlozi zbog kojih mi se to činilo suludim ležali su u tome da je jedino HRT, čak i unatoč trudu da i to što ima samoubilački uništi, proizvodio nekakav kulturni program, nekad lošiji, a nekad bolji, koji nije bio opterećen isključivo komercijalnim kriterijima, nego je imao za cilj, sukladno ozbiljnim profesionalnim standardima obrađivati teme koje su bitne za ovo društvo.
Tako je, između ostaloga, posljednjih godina producirao vrhunsku dokumentarnu seriju ‘Betonski spavači’, kao i odličnu igranu seriju ‘Novine’. Također je iz ničega, angažmanom Deana Šoše, stvorio HRT 3, koji je u to inicijalno vrijeme vratio ozbiljnu, ali i modernu kulturu i znanost u fokus šire javnosti, a čak i danas kad je dobrim dijelom početna ideja razorena, ima bitnu ulogu u obrazovanju građana.
HRT je putem mreže dopisništava zaista pokrivao cijelu Hrvatsku
Isto vrijedi i za treći program radija, koji je također i nakon devastacije programa i emisija još uvijek ostao jedna od rijetkih oaza kulturnog radijskog programa, a i prvi i drugi program su ostali gotovo jedini u radijskom eteru koji imaju muzičke urednike i nisu se sveli na formatirana radija.
U konačnici, HRT je putem mreže dopisništava zaista pokrivao i pokriva čitavu Hrvatsku, zahvaljujući čemu se barem u regionalnom dnevniku ili županijskim panoramama može vidjeti stvarni život ove zemlje i zbog kojih brojni ljudi koji nikad ne bi dobili medijski prostor, a zaslužuju ga, imaju pristup javnosti.
Nakon otkaza Zovku, nema više argumenata za obranu HRT-a
Drugim riječima, iako je već duže vrijeme potpuna destrukcija na javnoj televiziji bila više nego očita i rezultirala je što dobrovoljnim, što prisilnim egzodusom brojnih novinara s HRT-a, nisam smatrao ispravnim odustati od ideje javne televizije. No, nakon što je bez ikakvog suvislog razloga pokrenut postupak izvanrednog otkaza jednom od marljivijih i boljih tamošnjih novinara, ujedno i predsjedniku HND-a, Hrvoju Zovku, svi vidljivi argumenti izbijeni su iz ruku svakome tko je želio principijelno braniti poziciju javne radio-televizije.
HRT se, zahvaljujući zakonskim rješenjima kojima je nažalost kumovala SDP-ova Vlada, sveo na servis vladajućima, uz očitu činjenicu kako se zadnjih par godina to radi potpuno besramno i uz definitivan raspad kvalitete i kriterija. Čitav HRT se pretvorio u propagandnu mašineriju, čak ne ni samo jedne vladajuće stranke, nego jednog isključivog i militantnog svjetonazora, na kojem ne samo da nema mjesta za ikoga tko misli drukčije, nego nema mjesta ni za profesionalizam.
Ako ovako nastavi, zašto plaćati pretplatu HRT-u?
Pri tom je Zovko samo posljednji u nizu koji je doživio apsolutno bezrazložno poniženje i koji će moguće dobiti otkaz, samo iz razloga što nije želio iznevjeriti profesiju. Slična stvar dogodila se i Saši Kosanoviću, ali i nekim novinarima Hrvatske uživo, kojima naprosto nisu ponuđeni stalni ugovori, unatoč višegodišnjem kvalitetnom obavljenom poslu. Stoga se ne treba bojati za Hrvoja Zovka osobno, on će ukoliko do otkaza i dođe, pronaći novi posao, ili će ga sud na kraju krajeva vratiti na staro radno mjesto.
Međutim, to nas vraća na drugo, puno bitnije pitanje. Zbog čega bi svi građani Republike Hrvatske plaćali ne baš mali novac za ovakav HRT koji sasvim izvjesno neće biti drukčiji u skorije vrijeme? Odgovor je naravno jasan, nema nikakvog razloga da se ta praksa nastavi.