Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Napad na vaterpoliste na Rivi izazvao je novi trend u Splitu. Nikada nije bilo ovoliko mrzilačkih poruka

'Maksovi mesari' na transparentu tijekom Hajdukove utakmice protiv Gorice samo su kulminacija

Vrlo je lako biti destruktivan, uzgajati mržnju i čitavo društvo gurnuti preko granica humanizma, a da je stvari vrlo teško vraćati u normalu, s takvim se pojavama obračunati i nešto poput otvorenog i pluralnog društva graditi, umjesto destruirati. Posebno kad se ta praksa potiče ili barem tolerira desetljećima. Jednako kao i u pravosuđu, hrvatskom društvu počela je i po pitanju društvene atmosfere na naplatu dolaziti naopaka politika poticanja ustaških sentimenata i mržnje

Nakon napada na vaterpoliste Crvene Zvezde na Rivi, Split se našao pred poplavom novih mrzilačkih grafita, i to u svim dijelovima grada. Nije da brojni grafiti tog sadržaja ne postoje na splitskim zidovima već godinama, pri čemu ih komunalne službe iznimno rijetko uklanjaju, ali trend koji smo zabilježili u proteklih deset dana naprosto ne može biti slučajan.

Sadržaj, ako te poruke uopće možemo promatrati kao sadržajne, je uvijek isti. Veličanje ustaštva, kukasti križevi, ustaško slovo u, poziv na ubojstva Srba, nekad uz potpis navijačke skupine iz određenog kvarta, nekad ne. Sve skupa kulminiralo je na utakmici između Hajduka i Gorice, na kojoj se na sjevernoj tribini Poljuda pojavio transparent s natpisom ‘Maksovi mesari’.

Unisona osuda izazvala je šok kod nacionalista

Stvar je postala toliko raširena da je možemo početi promatrati fenomenološki, pri čemu je moguće pročitati isključivo u ključu nekakvog mrzilačkog revolta. To nas naravno vodi puno dalje od uličnih grafitera, navijačkog pokreta i sličnih tema. Radi se zapravo o tome da su sramotan napad na Rivi osudili svi oni koji su to morali napraviti, uključujući gradonačelnika, premijera, predsjednicu i mainstream medije. Neki su to napravili tek kurtoazno, a neki doista iskreno, no ostaje činjenica da su taj čin osudili i da drugog izbora jednostavno nisu imali.

Ta unisona osuda je zapravo proizvela iskreni šok kod radikalnih nacionalista, budući da su svih proteklih godina navikli na to da ovakve poruke šalju u komentarima ispod novinskih tekstova na internetu, na zidovima grada, na tribinama i na svim zamislivim javnim mjestima, a da se na njih nitko od autoriteta nije zapravo osvrnuo, a kamo li da bi se s tim porukama i s tom praksom išao obračunati. Iako se i sada neće ništa bitnije dogoditi, iskrena zgranutost i histerični odgovor mrzitelja govore nam o jednoj jednostavnoj stvari.

Jasan društveni dogovor oko nedopustivosti toleriranja fašizma

Ta je da je vrlo lako biti destruktivan, uzgajati mržnju i čitavo društvo gurnuti preko granica humanizma, a da je stvari vrlo teško vraćati u normalu, s takvim se pojavama obračunati i nešto poput otvorenog i pluralnog društva graditi, umjesto destruirati. Posebno kad se ta praksa potiče ili barem tolerira desetljećima. Jednako kao i u pravosuđu, hrvatskom društvu počela je i po pitanju društvene atmosfere na naplatu dolaziti naopaka politika poticanja ustaških sentimenata i mržnje u društvu još od devedesetih godina.

Uzroke i posljedice je međutim znatno lakše detektirati, nego pronaći rješenje koje će ovakvu pogubnu praksu iskorijeniti. Za to bi prije svega trebala postojati iskrena politička volja, a potom i to da, koliko god to bizarno zvučalo, institucije doista počnu raditi svoj posao. Konkretno, komunalci bi trebali redovno čistiti zidove, policija pronalaziti one koji to rade, pravosuđe prestati biti benevolentno prema poticanju mržnje u javnom prostoru, vodeći ljudi zemlje jasno i bez ikakvog suzdržavanja osuđivati ovakve pojave.

No, sve ovo može tek ublažiti posljedice, a ne i doista dokinute mrzilačke sentimente kod dijela građana. Za to je potrebno kvalitetno i moderno obrazovanje i jasan društveni dogovor oko nedopustivosti toleriranja fašizma i povijesnog revizionizma, što kod nas primarno znači jasnu osudu ustaške države. Teško je stoga, posebno imajući u vidu aktualne prijepore oko kurikuluma iz povijesti, ocijeniti od kojeg smo od ovih dvaju procesa više udaljeni.

Dragan Markovina
Povjesničar i publicist
102 članka Više o autoru
Više s weba