Da odmah na početku teksta naglasimo očito: napadi na ljude koji su mirno u lokalima u Đevrskama i Uzdolju gledali utakmicu i družili se, motivirani su mržnjom i s očitim predumišljajem. Stoga bi bilo kakva druga, blaža kvalifikacija tih napada, koja bi se ticala samo remećenja javnog reda i mira i sl., bila skandalozna, i to iz dva razloga. Ponajprije zato što je neistinita, a potom jer se takvim izbjegavanjem da se adekvatno sankcionira napad iz mržnje, oni dalje potiču.
O neadekvatnostima reakcije vodećih ljudi zemlje na ovo što se jučer dogodilo na kninskoj području već je odličan tekst napisao kolega Jasmin Klarić, pa nema potrebe da se na istu temu ponavljamo. Dovoljno je reći kako je posve jasna razlika kad se nešto zaista osuđuje i kad su ljudi iskreno zgroženi, od toga kad se nešto osuđuje zbog civilizacijskog očekivanja i bontona, odnosno reda radi. Isto tako, na Telegramu i u drugim medijima ispisan je čitav niz tekstova koji su upozoravali na širenje mržnje u društvu i na posljedice kojima takvi procesi rezultiraju. Jednostavno je nemoguće tolerirati toliku količinu agresije i mržnje u javnom prostoru i onda očekivati da se ona ne prelije u konkretne fizičke činove.
Te ljude prvo se dehumanizira, a onda se čudimo napadima
No, što se ovog konkretnog slučaja tiče, treba se vratiti na proslavu godišnjice Oluje i oslobođenja zemlje. Kada neko društvo i njegova politička elita nisu u stanju 24 godine nakon rata to obilježavanje konačno usmjeriti prema izgradnji civilnog mirnodopskog društva i, naravno, proslaviti oslobođenje zemlje, ali se i dotaknuti nepotrebnih zločina koji su se dogodili nakon toga i posvetiti riječi zajedništva i razumijevanja ljudima s druge strane, ovakvo što je logična posljedica.
Štoviše, ne samo da se to ne događa, nego je inzistiranje na ratnom vokabularu, općoj militarizaciji i novom legitimiranju Thompsonovog ultranacionalizma kao poželjnog i primjerenog očekivano rezultiralo ovim sramotnim napadima. Ne možete kao društvo i vladajuća politika dehumanizirati ljude druge nacionalnosti iz tih krajeva i onda se čuditi kad ih se fizički napada neposredno nakon te javne dehumanizacije.
Plenković je nečinjenjem utjecao na širenje atmosfere mržnje
Jednako kao što, usput govoreći, ne možete biti apsolutno svjesni kakvu stranku i vladu vodite pa se iščuđavati činjenici da vam jedan od najbližih suradnika drži Pavelićevu sliku u apartmanu. Drugim riječima, nemoguće je da sveprisutno licemjerje u jednom času ne prestane služiti svrsi, ne samo iz razloga što je moralno nepodnošljivo, nego prosto zato što više ne može nikome djelovati uvjerljivo. Taj čas je upravo došao i zaista je infantilno od premijera, predsjednice i ostalih da se i dalje javno pretvaraju kako nije tako.
Koliko god mu to vjerojatno nije bila izvorna namjera, Andrej Plenković je svojim nečinjenjem i potpunom pasivnošću spram onih koji izravno utječu na širenje atmosfere mržnje u društvu, izravno proizveo to da će najpamtljiviji rezultati njegove vlasti biti ti da je odlučio mjesecima tolerirati ploču s ustaškim pozdravom u Jasenovcu, da je na neki način legitimirao taj pozdrav u javnosti i da je pružio punu podršku za drugi mandat predsjednici koja je dala nezamisliv revizionistički intervju u problematičnom mediju u najavi kandidature. Nama bi, pak, kao pojedincima i društvu trebalo biti sasvim svejedno kakvu će sliku u budućnosti imati Plenkovićevo doba, ali nam se kao imperativ nameće to da se ono ni na koji način ne produžuje nakon sljedećih izbora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Napadi na Srbe kod Knina motivirani su mržnjom. Svaka blaža kvalifikacija naprosto je skandalozna
Zašto vladajući političari izbjegavaju jučerašnji incident označiti onakvim kakav je zbilja i bio
Koliko god mu to vjerojatno nije bila izvorna namjera, Andrej Plenković je svojim nečinjenjem i potpunom pasivnošću spram onih koji izravno utječu na širenje atmosfere mržnje u društvu, izravno proizveo to da će najpamtljiviji rezultati njegove vlasti biti ti da je odlučio mjesecima tolerirati ploču s ustaškim pozdravom u Jasenovcu, da je na neki način legitimirao taj pozdrav u javnosti i da je pružio punu podršku za drugi mandat predsjednici koja je dala nezamisliv revizionistički intervju u problematičnom mediju u najavi kandidature.
Da odmah na početku teksta naglasimo očito: napadi na ljude koji su mirno u lokalima u Đevrskama i Uzdolju gledali utakmicu i družili se, motivirani su mržnjom i s očitim predumišljajem. Stoga bi bilo kakva druga, blaža kvalifikacija tih napada, koja bi se ticala samo remećenja javnog reda i mira i sl., bila skandalozna, i to iz dva razloga. Ponajprije zato što je neistinita, a potom jer se takvim izbjegavanjem da se adekvatno sankcionira napad iz mržnje, oni dalje potiču.
O neadekvatnostima reakcije vodećih ljudi zemlje na ovo što se jučer dogodilo na kninskoj području već je odličan tekst napisao kolega Jasmin Klarić, pa nema potrebe da se na istu temu ponavljamo. Dovoljno je reći kako je posve jasna razlika kad se nešto zaista osuđuje i kad su ljudi iskreno zgroženi, od toga kad se nešto osuđuje zbog civilizacijskog očekivanja i bontona, odnosno reda radi. Isto tako, na Telegramu i u drugim medijima ispisan je čitav niz tekstova koji su upozoravali na širenje mržnje u društvu i na posljedice kojima takvi procesi rezultiraju. Jednostavno je nemoguće tolerirati toliku količinu agresije i mržnje u javnom prostoru i onda očekivati da se ona ne prelije u konkretne fizičke činove.
Te ljude prvo se dehumanizira, a onda se čudimo napadima
No, što se ovog konkretnog slučaja tiče, treba se vratiti na proslavu godišnjice Oluje i oslobođenja zemlje. Kada neko društvo i njegova politička elita nisu u stanju 24 godine nakon rata to obilježavanje konačno usmjeriti prema izgradnji civilnog mirnodopskog društva i, naravno, proslaviti oslobođenje zemlje, ali se i dotaknuti nepotrebnih zločina koji su se dogodili nakon toga i posvetiti riječi zajedništva i razumijevanja ljudima s druge strane, ovakvo što je logična posljedica.
Štoviše, ne samo da se to ne događa, nego je inzistiranje na ratnom vokabularu, općoj militarizaciji i novom legitimiranju Thompsonovog ultranacionalizma kao poželjnog i primjerenog očekivano rezultiralo ovim sramotnim napadima. Ne možete kao društvo i vladajuća politika dehumanizirati ljude druge nacionalnosti iz tih krajeva i onda se čuditi kad ih se fizički napada neposredno nakon te javne dehumanizacije.
Plenković je nečinjenjem utjecao na širenje atmosfere mržnje
Jednako kao što, usput govoreći, ne možete biti apsolutno svjesni kakvu stranku i vladu vodite pa se iščuđavati činjenici da vam jedan od najbližih suradnika drži Pavelićevu sliku u apartmanu. Drugim riječima, nemoguće je da sveprisutno licemjerje u jednom času ne prestane služiti svrsi, ne samo iz razloga što je moralno nepodnošljivo, nego prosto zato što više ne može nikome djelovati uvjerljivo. Taj čas je upravo došao i zaista je infantilno od premijera, predsjednice i ostalih da se i dalje javno pretvaraju kako nije tako.
Koliko god mu to vjerojatno nije bila izvorna namjera, Andrej Plenković je svojim nečinjenjem i potpunom pasivnošću spram onih koji izravno utječu na širenje atmosfere mržnje u društvu, izravno proizveo to da će najpamtljiviji rezultati njegove vlasti biti ti da je odlučio mjesecima tolerirati ploču s ustaškim pozdravom u Jasenovcu, da je na neki način legitimirao taj pozdrav u javnosti i da je pružio punu podršku za drugi mandat predsjednici koja je dala nezamisliv revizionistički intervju u problematičnom mediju u najavi kandidature. Nama bi, pak, kao pojedincima i društvu trebalo biti sasvim svejedno kakvu će sliku u budućnosti imati Plenkovićevo doba, ali nam se kao imperativ nameće to da se ono ni na koji način ne produžuje nakon sljedećih izbora.