Kako je malo nezgodno građanima u hrvatskim gradovima razbiti mobitele i protjerati ih preko granice u BiH, u posljednjih nekoliko dana pojavilo se nekoliko snimki koje pokazuju pretjeranu policijsku bahatost i nasilje prema građanima i novinarima s jedne i profesionalnost i strpljenje kad slušaju kletve župnika s druge strane.
Dvostruki standardi
“Policija nema dvostruke standarde”, uspio je na današnjoj tiskovnoj konferenciji odgovoriti ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, a da mu niti jedan mišić na licu nije vragolasto zaigrao, niti mu je glas na sekundu zadrhtao.
Nema? Novinar Indexa Gordan Duhaček uhapšen je prošlog rujna jer ne na Twitteru jednom napisao za policiju uvredljiv akronim ACAB. Svećenik sa splitske Sirobuje Josip Delaš, pak, organizira mise usred pandemije kršeći tako zabranu javnog okupljanja, a na policajca urla “Bože, kazni ga na moj zahtjev”. Dobio je, naknadno, prekršajnu prijavu. I nastavio s održavanjem misa.
Premijersko izvrdavanje
Dvostruke standarde, naravno, nema ni Andrej Plenković. On se samo, sad već drugi dan zaredom, uspješno pravi savršeno neinformiran. Jučer je muljao oko mobitela, a već danas opet pomiče granice bahatog izvrdavanja. Naime, govorio je o ravnatelju Doma za starije i nemoćne u Splitu u kojem se dogodio dosad najveći pandemijski skandal. Gospodin ravnatelj je, eto, nevjerojatne koincidencije, član Plenkovićeve stranke.
“Ja do jučer nisam ni znao tko je ravnatelj toga doma. Ako je neki problem u staračkom domu onda je ravnatelj što – član političke stranke i to vladajuće. E to tako neće ići, takvu logiku nećemo prihvatiti u niti jednom trenutku”, obrecnuo se s plenkovićevskih visina premijer.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ritualno žmirenje
Ajde! “Nećemo prihvatiti”! Bilo bi lijepo znati što to odbijanje prihvaćanja točno znači. Da će premijer i svi članovi HDZ-a ritualno začepiti uši i zatvoriti oči kad na televizijama krene prilog o Ivanu Škaričiću? Da će hitro zatvarati prozore u internet pretraživačima čim ugledaju tekst u kojem se gospodin i stranka spominju u istoj rečenici? Da će, možda, proaktivnije pristupiti na “neprihvaćanju” dovođenja u veze opasnog skandala u Splitu i kadrovske prakse HDZ-a?
Uz potencijalni rizik detaljnijeg upoznavanja nepostojanja dvostrukih standarda u određenim javnim službama, valjalo bi ipak, polagano razložiti predsjedniku Vlade u čemu je, možda, stanoviti problem s ravnateljem Doma za starije i nemoćne u Splitu.
Priča o profesoru Ivanu Š.
Ivan Škaričić je diplomirani arheolog, profesor povijesti i član HDZ-a. Gradonačelnik Omiša bio je punih 18 godina, do izbornog poraza 2013. godine. Nakon toga ga je Splitsko-dalmatinska županija čiji je stranački ogranak HDZ-a vodio današnji politički tajnik Plenkovićevog HDZ-a Ante Sanader postavila za ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Po svemu sudeći u Domu se ignorirala činjenica da su, usred pandemije Covida-19, neki štićenici danima imali povišenu temperaturu. Njih deset je jučer potvrđeno pozitivnima. Diplomirani arheolog, profesor povijesti i član HDZ-a je o potencijalnoj situaciji u Domu nadležne obavijestio tek u ponedjeljak. Nalazi su stigli u utorak poslije podne. Sve vrijeme dotad su djelatnici Doma nakon posla išli kući, družili se s obitelji, odlazili u trgovine…
Zloglasni lobi diplomiranih arheologa
Sasvim je, dakle, moguće da premijer doista “neće prihvatiti” logiku po kojoj se problematizira ordinarno uhljebljivanje isluženog stranačkog kadra na udobnu ravnateljsku poziciju. Možda je, ipak, ključnu ulogu u Škaričićevom imenovanju imao zloglasni lobi diplomiranih arheologa, ili moćno udruženje profesora povijesti?
Ono što je svakako neupitno jest da je priliku koja mu se u krajnjoj konzekvenci Škaričićevim ravnateljevanjem otvorila, već prihvatio Covid-19.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naravno da nema veze s HDZ-om to što je ravnatelj splitskog Doma njihov član. Kriv je sigurno moćan lobi arheologa
Policija nema dvostruke standarde, a premijer neće dozvoliti da se povezuje HDZ i skandal u Splitu. Divota.
Hoće li premijer i svi članovi HDZ-a ritualno začepiti uši i zatvoriti oči kad na televizijama krene prilog o Ivanu Škaričiću? Hitro zatvarati prozore u internet pretraživačima čim ugledaju tekst u kojem se gospodin i stranka spominju u istoj rečenici? Ili će, možda, proaktivnije pristupiti na “neprihvaćanju” dovođenja u veze opasnog skandala u Splitu i kadrovske prakse HDZ-a?
Nevjerojatno, ali glavni ravnatelj policije Nikola Milina uspio je zadržati posve ozbiljan izraz lica. “Ne postoji mogućnost da policija postupa nezakonito”, govorio je novinarima, a da mu niti jedan mišić na licu nije vragolasto zaigrao, niti mu je glas na sekundu zadrhtao. Bilo je to prije dvije godine, kad se u Saboru raspravljalo o policijskom nasilju prema migrantima na granici.
Kako je malo nezgodno građanima u hrvatskim gradovima razbiti mobitele i protjerati ih preko granice u BiH, u posljednjih nekoliko dana pojavilo se nekoliko snimki koje pokazuju pretjeranu policijsku bahatost i nasilje prema građanima i novinarima s jedne i profesionalnost i strpljenje kad slušaju kletve župnika s druge strane.
Dvostruki standardi
“Policija nema dvostruke standarde”, uspio je na današnjoj tiskovnoj konferenciji odgovoriti ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, a da mu niti jedan mišić na licu nije vragolasto zaigrao, niti mu je glas na sekundu zadrhtao.
Nema? Novinar Indexa Gordan Duhaček uhapšen je prošlog rujna jer ne na Twitteru jednom napisao za policiju uvredljiv akronim ACAB. Svećenik sa splitske Sirobuje Josip Delaš, pak, organizira mise usred pandemije kršeći tako zabranu javnog okupljanja, a na policajca urla “Bože, kazni ga na moj zahtjev”. Dobio je, naknadno, prekršajnu prijavu. I nastavio s održavanjem misa.
Premijersko izvrdavanje
Dvostruke standarde, naravno, nema ni Andrej Plenković. On se samo, sad već drugi dan zaredom, uspješno pravi savršeno neinformiran. Jučer je muljao oko mobitela, a već danas opet pomiče granice bahatog izvrdavanja. Naime, govorio je o ravnatelju Doma za starije i nemoćne u Splitu u kojem se dogodio dosad najveći pandemijski skandal. Gospodin ravnatelj je, eto, nevjerojatne koincidencije, član Plenkovićeve stranke.
“Ja do jučer nisam ni znao tko je ravnatelj toga doma. Ako je neki problem u staračkom domu onda je ravnatelj što – član političke stranke i to vladajuće. E to tako neće ići, takvu logiku nećemo prihvatiti u niti jednom trenutku”, obrecnuo se s plenkovićevskih visina premijer.
Ritualno žmirenje
Ajde! “Nećemo prihvatiti”! Bilo bi lijepo znati što to odbijanje prihvaćanja točno znači. Da će premijer i svi članovi HDZ-a ritualno začepiti uši i zatvoriti oči kad na televizijama krene prilog o Ivanu Škaričiću? Da će hitro zatvarati prozore u internet pretraživačima čim ugledaju tekst u kojem se gospodin i stranka spominju u istoj rečenici? Da će, možda, proaktivnije pristupiti na “neprihvaćanju” dovođenja u veze opasnog skandala u Splitu i kadrovske prakse HDZ-a?
Uz potencijalni rizik detaljnijeg upoznavanja nepostojanja dvostrukih standarda u određenim javnim službama, valjalo bi ipak, polagano razložiti predsjedniku Vlade u čemu je, možda, stanoviti problem s ravnateljem Doma za starije i nemoćne u Splitu.
Priča o profesoru Ivanu Š.
Ivan Škaričić je diplomirani arheolog, profesor povijesti i član HDZ-a. Gradonačelnik Omiša bio je punih 18 godina, do izbornog poraza 2013. godine. Nakon toga ga je Splitsko-dalmatinska županija čiji je stranački ogranak HDZ-a vodio današnji politički tajnik Plenkovićevog HDZ-a Ante Sanader postavila za ravnatelja Doma za starije i nemoćne u Splitu.
Po svemu sudeći u Domu se ignorirala činjenica da su, usred pandemije Covida-19, neki štićenici danima imali povišenu temperaturu. Njih deset je jučer potvrđeno pozitivnima. Diplomirani arheolog, profesor povijesti i član HDZ-a je o potencijalnoj situaciji u Domu nadležne obavijestio tek u ponedjeljak. Nalazi su stigli u utorak poslije podne. Sve vrijeme dotad su djelatnici Doma nakon posla išli kući, družili se s obitelji, odlazili u trgovine…
Zloglasni lobi diplomiranih arheologa
Sasvim je, dakle, moguće da premijer doista “neće prihvatiti” logiku po kojoj se problematizira ordinarno uhljebljivanje isluženog stranačkog kadra na udobnu ravnateljsku poziciju. Možda je, ipak, ključnu ulogu u Škaričićevom imenovanju imao zloglasni lobi diplomiranih arheologa, ili moćno udruženje profesora povijesti?
Ono što je svakako neupitno jest da je priliku koja mu se u krajnjoj konzekvenci Škaričićevim ravnateljevanjem otvorila, već prihvatio Covid-19.