Naš dopisnik analizira Iran u ovom trenu: Trump nije imao plan što nakon likvidacije, Washington je progutao kaos

Bliskoistočna se kriza ovih dana pretvorila u najgore doba nestabilnosti i neizvjesnosti u regiji u nekoliko desetljeća

Iako je u Irak svojedobno došla kao okupacijska sila pod lažnim izgovorom Georgea W. Busha o oružju za masovno uništenje, Amerika je u Iraku izgubila tisuće života svojih vojnika i potrošila stotine milijardi dolara da ga pokuša pretvoriti u stabilnu i demokratsku državu. Amerikanci su u Iraku, u prešutnoj suradnji s Iranom, uspješno doveli ISIS do poraza. Sve postignuto sad je na rubu kolapsa.

Velika bliskoistočna kriza, koju je Donald Trump pokrenuo nalogom za likvidaciju iranskog generala Kasema Sulejmanija, pretvorila se u ovih dana u najgore doba nestabilnosti i neizvjesnosti u regiji u nekoliko desetljeća. Washington je progutao apsolutni kaos – Trump prijeti Iranu i Iraku, najavljuje vojnu eskalaciju i ratne zločine, što članovi njegove administracije potom opovrgavaju, da bi predsjednik uzvratio još gorim prijetnjama.

Irački parlament naredio je izbacivanje američkih vojnika iz zemlje, što je Pentagon prihvatio, da bi potom rekao da se ipak neće povući; Amerika je na rubu da potpuno izgubi ikakav utjecaj u Iraku, savezniku kojemu Trump sad prijeti masovnim sankcijama. Na putu u regiju je dodatnih 3500 američkih vojnika, moguća dodatna meta za iransku odmazdu.

Trump ne želi objaviti povjerljivu obavještajnu analizu koja je vodila likvidaciji Sulejmanija i traži od Amerikanaca da vjeruju na riječ tajnim službama – istim onim službama koje je posljednje tri godine sam Trump potkopavao kao dio “Deep Statea”. Kongres će pokušati rezolucijom ograničiti Trumpove ovlasti da pokrene puni rat protiv Irana, ali predsjednik na to odmahuje rukom, otvoreno kršeći američke zakone i ustav.

Dobili smo potvrdu da Trump nema plan što dalje

Prethodna tri dana kaosa, neizvjesnosti, laži, prijetnji i najava žestoke eskalacije – sve to potvrdilo je početne sumnje da je Trump naredio likvidaciju Sulejmanija bez ikakvog plana što napraviti dalje, bez razmatranja izglednih posljedica i potpuno zanemarujući interese Amerike u regiji i mira u svijetu. Sav taj užas dogodio se prije nego što je Iran ispalio iti jedan metak; njihova odmazda je pitanje trenutka i gurnut će Bliski istok samo još dublje kroz vrata pakla.

Najšokantniji događaj – ali zapravo potpuno očekivan – bio je nalog iračkog parlamenta američkoj vojsci da smjesta napusti Irak. Trump je naredio da se Sulejmanija ubije u Iraku, trećoj zemlji koja je zbog svoje osjetljive unutarnje strukture od Amerikanaca višekratno tražila da vojnu prisutnost na teritoriju Iraka ne iskorištavaju za nadgledanje, ometanje ili targetiranje Irana; to su im posljednjih godina ponovili mnogo puta, jer je šijitska demokratska vlada u Bagdadu u poziciji Sofijina izbora – njena dva pokrovitelja su Washington i Teheran. Ubojstvom Sulejmanija Amerika je grubo prekršila irački suverenitet i prisilila Bagdad da se svrsta: odabrali su Iran.

Pentagon se predomislio pod pritiskom Bijele kuće

Razmjeri kaosa koji je stvorila Trumpova nepromišljena odluka vidjeli su se kad je objavljeno pismo američkog generala, zapovjednika snaga koje se u Iraku bore protiv ISIS-a. On je pismom najavio potpuno američko povlačenje. “Poštujemo vašu suverenu odluku da naredite naše povlačenje”, stoji u dopisu poslanom iračkoj vladi. To je, drugim riječima, bezuvjetna kapitulacija – nešto što Trump ne trpi.

Kad su Iračani pismo dali novinarima, reagirao je Pentagon; predomislio se očito pod pritiskom Bijele kuće i rekao da pismo ne vrijedi jer “nije potpisano” – riječ je samo o “radnoj verziji”, tvrdi Trumpov ministar obrane Mark Esper. Dapače, ne samo da se Amerikanci neće povući, nego će Washington uvesti teške sankcije Iraku ako pokuša istjerati američke vojnike, zaprijetio je Trump. Dao je nalog da se razrade sankcije protiv dojučerašnjeg saveznika.

Sve što su postigli u Iraku je sada na rubu kolapsa

Iako je u Irak svojedobno došla kao okupacijska sila pod lažnim izgovorom Georgea W. Busha o oružju za masovno uništenje, Amerika je u Iraku izgubila tisuće života svojih vojnika i potrošila stotine milijardi dolara da ga pokuša pretvoriti u stabilnu i demokratsku državu. Amerikanci su u Iraku, u prešutnoj suradnji s Iranom, uspješno doveli ISIS do poraza. Sve postignuto sad je na rubu kolapsa. Čak i da je pismo samo “prva verzija”, jasno je da će Trumpov avanturizam protraćiti godine američkih pokušaja da Irak pretvore u stabilnu i savezničku državu, te ga isporučiti ravno u ruke Teherana.

Tragična komedija, u kojoj Pentagon šalje najavu povlačenja pa je opoziva, svjedoči o nevjerojatnom kaosu u američkom sustavu odlučivanja – kaosu koji smo očekivali još od izbora Trumpa za predsjednika, a sad vidimo kako izgleda u opasnoj praksi. U krahu američko-iračkih odnosa Washington je na Bliskom istoku izgubio saveznika – i ne samo to, nego je tog saveznika isporučio Iranu. Zahvaljujući Trumpu.

Trump se snažno zaprijetio

Teheran je odlučan izvesti odmazdu za smrt Sulejmanija, iako Trump tvrdi kako njegovim ubojstvom “nije želio započeti, nego završiti rat”, te prijeti odmazdom u slučaju iranske odmazde. To nije način na koji se završavaju ratovi, nego odličan primjer kako počinju, u klasičnom slučaju eskalacijske spirale. Američke snage već su naciljale 52 mete u Iranu, koje će gađati ako Iran pokrene odmazdu, rekao je Trump.

Da su namjere američkog predsjednika daleko od miroljubivih – dapače da su duboko osvetničke – svjedoči broj meta: Trump nam je otkrio da će Amerika gađati baš 52 mete u Iranu, “po jednu za svakog američkog taoca iz Islamske revolucije 1979. godine”. Još gore, Trump je najavio kako su među te 52 mete i neki iranski “kulturni lokaliteti”. “Oni mogu ubijati naše vojnike, a mi ne smijemo razoriti njihove kulturne lokalitete. To neće ići tako!”, zaprijetio je Trump.

Ako gađa kulturne lokalitete, Trump će postati ratni zločinac

Gađanje iranskih “kulturnih lokaliteta” bio bi neporecivi ratni zločin, čime bi se Trump svrstao u društvo talibana, ISIS-a, Ratka Mladića i Slobodana Praljka. Zato su državni tajnik Mike Pompeo i drugi predsjednikovi suradnici požurili na televiziju i ustvrdili da Trump neće gađati iranske kulturne lokalitete – poput Perzepolisa i brojnih šijitskih svetišta. No, onda se javio Trump i rekao da se ITEKAKO gađati baš iranske kulturne lokalitete, ostavljajući malo sumnje u svoje zločinačke namjere.

Potpuno je nevjerojatno da predsjednik Amerike – i inače totalni ignorant koji ni o čemu ne zna ništa – nije shvatio signale svoje administracije koja ga je htjela spriječiti da se globalnoj javnosti predstavi kao ratni zločinac. Sjetite se govora Mile Martića između Bljeska i Oluje o “bombardiranju Zagreba” – to je najbliža paralela Donaldu Trumpu; aktualni predsjednik Amerike nažalost nije ni bolji ni pametniji od razbojnika koji je vodio pobunjene krajinske Srbe.

Pelosi je spremna ograničiti Trumpove ovlasti

Sve ovo izaziva neviđeni alarm kod normalnih ljudi u Americi, koji ne podržavaju sumanutu ratobornu, zločinačku politiku Donalda Trumpa na Bliskom istoku. Predsjednica Zastupničkog doma Nancy Pelosi najavila je da će demokratska većina u njenom domu donijeti rezoluciju kojom će ograničiti Trumpove ovlasti da pokrene puni rat protiv Irana.

Efekti te rezolucije su upitni – Trump ne pokazuje znakove da bi ga išta spriječilo ili ograničilo; kao puno puta u životu, upleo se u nešto veće od svoje sposobnosti da shvati i razumno odlučuje, a njegov odgovor je uvijek isti – još više bahatosti, agresije i inata.

U činu koji je najgora uvreda američkom političkom sistemu, objavio je tvit za koji tvrdi kako je “službena obavijest Kongresu da će na iranske akcije odgovoriti možda i nesrazmjernom silom protiv Irana”. Predsjednik bi za takve akcije po ustavu morao tražiti ovlaštenje Kongresa. Trump ne samo da ga neće tražiti, nego je o svom ratu “Kongres obavijestio tvitom”.

Trump bi svijet mogao pretvoriti u jako opasno mjesto

Tri godine pisao sam ovdje što su mnogi u Americi govorili: Trumpovo kršenje normi i zaobilaženje zakona vuče nas u opasne vode, gdje će “oslobođeni” autokrat u Bijeloj kući iz svog hira pretvoriti svijet u vrlo opasno mjesto, zloupotrebljavajući neprikosnovenu američku vojnu i političku moć. Upravo to događa se ovih dana, ali u puno goroj mjeri nego što su očekivali i najgori pesimisti i na zbilja zastrašujući način.

Trump vjerojatno nije htio rat s Iranom, ali je naredio ubojstvo Sulejmanija bez da je razmislio o posljedicama. Kad pogriješi, njegov nagon nije da korigira svoje postupke, nego da inzistira kako je u pravu i pogrešku ponovi još mnogo puta. U prvim godinama – 2017. i 2018. – oko Trumpa je još bilo ozbiljnih i odgovornih ljudi koji su taj ignorantski i destruktivni impuls znali kontrolirati; u međuvremenu se predsjednik riješio cijele “osovine odraslih” i okružen je samo kimavcima koji mu u povlađuju. Amerika i svijet na rubu su najgore katastrofe u zadnjih tri-četiri desetljeća, a glavnu riječ ima agresivni, ignorantski idiot u Bijeloj kući, kojega nitko ne može obuzdati.

Republikanci su kapitulirali pred Trumpom

Republikanski senatori, koji bi objektivno jedini mogli zauzdati Trumpa, potpuno su kapitulirali pred čovjekom koji je zavladao njihovom strankom. Umjesto da spašava američke interese i mir na Bliskom istoku, senator Thom Tillis iz Sjeverne Karoline – ugledni glas u vanjskopolitičkim pitanjima – tvita: “Uskoro nam stiže rođendan Erica Trumpa. Sastavljamo mu rođendansku čestitku; hoćete li nam se pridružiti?” To je slika onoga što je nekoć bila ugledna Republikanska stranka Abrahama Lincolna.

Trump se možda na trenutak zamislio kad je iz Europe došla alarmantna izjava troje najutjecajnijih lidera, koji teškim riječima pozivaju na deeskalaciju situacije s Iranom. Ne zato što bi na to pozivali njemačka kancelarka Angela Merkel – koju ne podnosi – ili francuski predsjednik Emmanuel Macron – kojega je optužio da nema poštovanja prema starijima – nego možda zato što je zajedničku izjavu potpisao i njegov miljenik Boris Johnson; svejedno, ni upozorenje bliskog populista nije Trumpa poljuljalo s ratobornog puta. Što Trump misli, otkrio je Pompeo: “Europljani nam u ovome nisu ni od kakve pomoći”.

Ljudi u Teheranu su klicali “Smrt Americi!”

Britanija je Trumpu doduše dala suglasnost da u njihovu bazu na otoku Diego García u Indijskom oceanu rasporedi šest velikih bombardera dugog dometa B-52; tamo će biti izvan dometa iranskih projektila i spremni za eventualni rat protiv Irana. Tri i pol tisuće novih američkih vojnika u regiji pridružit će se gotovo 40 tisuća vojnika koje Amerikanci već imaju u okruženju Irana, od Turske do Afganistana.

Trupova eskalacija je dovela i do nekih očekivanih događaja: Iran je najavio obnovu nuklearnog programa “bez ikakvih ograničenja” – uostalom, sve je počelo prije dvije godine, kad je Trump bez osnove istupio iz Iranskog nuklearnog sporazuma, samo zato da uništi političku ostavštinu svog prezrenog prethodnika Baracka Obame. U Teheranu – na sprovodu Sulejmanija koji je bez sumnje bio “bad guy” i teški ratni zločinac – okupili su se milijuni ljudi, kličući “Smrt Americi!”

Najozbiljnija kriza u Iranu još od 1979. godine

Trump je iranskom režimu dao najbolji zamislivi dar – američka eskalacija posve je ugasila protestni pokret koji je tresao Iran posljednjih tjedana i u kojem je režim dao ubiti najmanje 1500 ljudi – to je bila najozbiljnija kriza u Iranu još od Revolucije 1979. Trumpove akcije uspješno su ugasile nezadovoljstvo Iranaca i gurnule ih u nacionalističku mobilizaciju neviđenu još od Iračko-iranskog rata 1980-ih.

Napade poput ubojstva Sulejmanija iranski je režim u prošlosti doživljavao vrlo osobno, pa bi i odmazda mogla biti usmjerena na isti način. Sigurnost oko Trumpovih nekretnina u regiji već je podignuta na najvišu razinu – a to vjerojatno vrijedi i za ostatak svijeta. Kad su Amerikanci 1988. godine greškom srušili iranski avion s 290 putnika iznad Perzijskog zaljeva, Iran nikad nije povjerovao da je bila riječ o grešci, a pokušavao se osvetiti godinama kasnije, čak i napadima na članove obitelji kapetana ratnog broda s kojega je ispaljena kobna raketa.

Ne želim sugerirati ideje za ratne zločine, ali u Teheranu vjerojatno dobro poznaju psihologiju Donalda Trumpa i što je njemu važno: to nisu američki, nego njegovi osobni interesi. Ne treba biti zloguki prorok da se iranska odmazda zamisli kao niz iranskih napada na Trumpove hotele, golf terene i druge nekretnine diljem Bliskog istoka i šire.

Trump je otvorio Pandorinu kutiju

Jedna stvar je jasna – Iran je u ogromnoj taktičkoj prednosti jer može po volji birati vrijeme, lokaciju, intenzitet i trajanje napada kojim će uzvratiti na smrt Sulejmanija. To će biti pažljivo planirani i kalibrirani odgovor, vjerojatno kroz dugi rok. Teheran će napraviti sve da ostvari svoj glavni cilj – opstanak režima, što znači da riskantni, nepromišljeni i brzoglavi odgovor nije vjerojatan. Sve potpuno suprotno vidimo s američke strane – koja pod vodstvom svog nedoraslog predsjednika srlja upravo u riskantne, nepromišljene i brzoglave akcije. Zbog njih vjerojatno neće nastradati samo Trumpovi interesi, nego i mnogi nedužni ljudi.

Odluka o likvidaciji Sulejmanija bila je nevjerojatna promjena načina na koji se Amerika odnosi ne samo prema Iranu, nego prema bilo kojoj zemlji. Sulejmani nije bio samo terorist, nego operativac ozbiljne države. Ako Amerika i druge zemlje krenu likvidirati one koji im se ne sviđaju, naći ćemo se u svijetu kojim vladaju zakoni džungle; gotovo da nema zemlje na svijetu koja nema nekog svog Sulejmanija u drugoj državi, kojeg bi najradije likvidirala. Trump je otvorio Pandorinu kutiju s globalnim posljedicama.

Što je Trumpova dugoročna strategija?

No što je, na kraju, njegova strategija? Kad je došao na vlast, naslijedio je od Obame stabilne odnose s Iranom; dapače, Sulejmani je tad potiho surađivao s Amerikancima u borbi protiv ISIS-a u Siriji i Iraku. Trump je to okrenuo naglavce kad je istupio iz nuklearnog sporazuma. Umjesto neželjenog ali nužnog partnera, Iran je nakon ubojstva Sulejmanija počeo Ameriku doživljavati kao egzistencijalnu prijetnju; ne vidi razloga zašto bi razgovarali s Trumpom, koji je ismijao ideju pregovora s Amerikom. S druge strane, Teheran je odlučan uzvratiti svim silama da sačuva režim. Milijuni ljudi na ulicama za sprovod Sulejmanija uvjerili su ih da je narod uz njih, što nije bio slučaj do prošlog tjedna.

I što je tu Trumpova dugoročna strategija? Hoće li narediti invaziju zemlje od 80 milijuna ljudi, gdje je glavni grad 3200 kilometara i dva planinska lanca udaljen od najbliže obale, gdje bi se mogli iskrcati Amerikanci? Ratovi u Afganistanu i Iraku bili bi dječja igra u usporedbi s ratom u Iranu. Busanje u prsa nije strategija, posebno nakon što poduzmete agresivne mjere, a ne znate što dalje. Teško je to dokazati, ali kladio bih se da Donald Trump ne bi znao na karti pokazati gdje se nalazi Iran.

Iz svoje njujorške vizure pratim Trumpa pažljivo, iz dana u dan, već četiri godine, otkad se kandidirao za predsjedničku nominaciju republikanaca. Otkad je u Bijeloj kući napisao sam na Telegramu više tekstova u kojima analiziram njegove nepromišljene, korumpirane, maliciozne, kontraproduktivne i često jednostavno – glupe poteze. U tim godinama sam u dobroj mjeri već oguglao na Trumpovo ludilo. No, dosad nisam vidio ništa usporedivo s Trumpovim luđaštvom prikazanim u posljednjih tri-četiri dana. Moja filozofija uvijek me vukla zaključku da je Trump grozan, ali ga možemo preživjeti i vratiti se na normalu. Više nisam siguran kako ćemo ga preživjeti.