Na naslovnici, dakle, piše: Slučaj silovanja kod Zadra IZMIŠLJEN. Baš takvim, velikim slovima. Ispod naslova objavljene su navodne fotografije s društvenih mreža djevojčice koja je prijavila silovanja. Osim naslovnice, Hrvatski tjednik posvetio je još sedam stranica slučaju zadarskog silovanja, na kojima se trudi dokazati da je silovanje izmišljeno. Sve bitne tvrdnje tog proustaškog biltena daju se lako logički demantirati.
Prvo, otkud urednici mogu kategorički tvrditi da su silovanja izmišljena? Jesu li bili na licu mjesta? Nisu. Jesu li razgovarali s djevojčicom? Nisu. Jesu li pregledali forenzičku dokumentaciju? Nisu. Tek će istražni i eventualni sudski postupak utvrditi što se, zapravo, dogodilo, ali a priori tvrditi da je malodobnica izmislila silovanja, dosta je ogavan napad na žrtvu. Radi se, zapravo, o još jednom silovanju.
Suluda argumentacija uredništva
Drugo, zadarski se list, obrazlažući svoju tvrdnju, poziva na sljedeće činjenice, citiramo: “U psihogramu djevojčice, napisanom tek tjedan dana prije kaznene prijave, nema riječi o silovanju ili prisilnom seksu. Nekoliko dana poslije u iskazu policajcima, ona dodaje kako je imala i seks na koji je prisiljena.” Zar zaista u uredništvu tog lista misle kako je ovo argument protiv istinitosti prijave za silovanja?
Naime, postoje deseci i deseci tisuća primjera , u cijelom svijetu, da se silovanja, zbog strašne psihičke trauma žrtava, i straha od društvenog ostracizma, prijavljuju naknadno, nekada poslije nekoliko dana ili tjedana, a nekada poslije nekoliko godina ili poslije nekoliko desetaka godina. Strahoviti, globalni slučaj seksualnih maltretiranja u Katoličkoj Crkvi otkriven je na temelju vrlo naknadnih, kasnih prijava, pa je Crkva svejedno priznala taj grijeh i sada se pokušava protiv njega boriti.
Jedinu medijsku harangu provodi list
Sudska praksa u većini svjetskih zemalja uzima u obzir osjećaje i psihičko stanje žrtve, i prihvaća takve prijave. A zadarski list pokušava narušiti vjerodostojnost žrtvinog iskaza zbog toga što je silovanje prijavljeno “nekoliko dana kasnije.” Radi se o još jednom medijskom silovanju.
Treće, zadarski list tvrdi da je djevojčica žrtva medijske harange. Međutim, djevojčica je sama prijavila silovanje, a policija i DORH njenu su prijavu ozbiljno shvatili i obradili. Mediji s time nemaju ništa. Mediji su samo razotkrili sramotnu odluku zadarskog suca da optuženike pusti na slobodu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako,dakle, djevojčica koja je prijavila silovanje može biti žrtva medija, koji su zahtijevali da se nju zaštiti od optuženika za silovanje? Slučaj se dogodio. Mediji ga nisu izmislili. A jedinu medijsku harangu protiv žrtve provodi zadarski list.
Postoje samo dva moguća motiva
I četvrto, zadarski list navodi da se medijskim akcijom oko silovanja želi uništiti suca koji je, eto, bio hrvatski branitelj. Ali, kakve veze ima status hrvatskog branitelja s činjenicom da je taj sudac odlučio ne pritvoriti optuženike za teško kazneno djelo?
Cijela današnja akcija opskurnog tjednika duboko je posvađana s formalnom logikom i zdravim razumom, pa joj je teško pronaći bilo kakav utemeljeni motiv. Vidimo samo dvije mogućnosti: ili je riječ o teškoj, patološkoj mržnji prema ženama, koja jest karakteristična za dio ultrakonzervativnih društvenih grupa, ili se radi o dosad najogavnijem pokušaju dizanja naklade, još od vremena Marinka Božića i Slobodnog tjednika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jačanje kulture podzemnog nasilja
Nitko, ali zaista nitko nikada u hrvatskim medijima nije pokušao djevojčicu koja je prijavila silovanje unaprijed proglasiti lažljivicom. Međutim, i motiv pokušaja dizanja naklade potpuno je besmislen, jer su tiskane novine mrtve, štogod da u njima napišete, a zadarski list nema komercijalnu web stranicu.
Da cijeli ovaj događaj nije toliko strašan, mogli bismo ga pokušati ironizirati tezom o upitnom kvocijentu inteligencije ljudi koji rade u toj redakciji. Bojimo se, međutim, da ovdje nema mjesta za ironiju: trend nasilja prema slabijima u našoj je zemlji u stalnom porastu. Tu se ne radi o službenoj politici, nego o kulturi podzemnog nasilja, verbalnog ili fizičkog, koja stalno jača, što je nažalost, vidljivo iz svakodnevnih vijesti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naslovnica Hrvatskog tjednika najvulgarniji je mizogini ispad u suvremenoj povijesti hrvatskih medija
Koji su, pobogu, motivi vulgarnog napada opskurnog tjednika na djevojčicu?
Nitko, ali zaista nitko nikada u hrvatskim medijima nije pokušao djevojčicu koja je prijavila silovanje unaprijed proglasiti lažljivicom. Da cijeli ovaj događaj nije toliko strašan, mogli bismo ga pokušati ironizirati tezom o upitnom kvocijentu inteligencije ljudi koji rade u toj redakciji. Bojimo se, međutim, da ovdje nema mjesta za ironiju: trend nasilja prema slabijima u našoj je zemlji u stalnom porastu
Na naslovnici, dakle, piše: Slučaj silovanja kod Zadra IZMIŠLJEN. Baš takvim, velikim slovima. Ispod naslova objavljene su navodne fotografije s društvenih mreža djevojčice koja je prijavila silovanja. Osim naslovnice, Hrvatski tjednik posvetio je još sedam stranica slučaju zadarskog silovanja, na kojima se trudi dokazati da je silovanje izmišljeno. Sve bitne tvrdnje tog proustaškog biltena daju se lako logički demantirati.
Prvo, otkud urednici mogu kategorički tvrditi da su silovanja izmišljena? Jesu li bili na licu mjesta? Nisu. Jesu li razgovarali s djevojčicom? Nisu. Jesu li pregledali forenzičku dokumentaciju? Nisu. Tek će istražni i eventualni sudski postupak utvrditi što se, zapravo, dogodilo, ali a priori tvrditi da je malodobnica izmislila silovanja, dosta je ogavan napad na žrtvu. Radi se, zapravo, o još jednom silovanju.
Suluda argumentacija uredništva
Drugo, zadarski se list, obrazlažući svoju tvrdnju, poziva na sljedeće činjenice, citiramo: “U psihogramu djevojčice, napisanom tek tjedan dana prije kaznene prijave, nema riječi o silovanju ili prisilnom seksu. Nekoliko dana poslije u iskazu policajcima, ona dodaje kako je imala i seks na koji je prisiljena.” Zar zaista u uredništvu tog lista misle kako je ovo argument protiv istinitosti prijave za silovanja?
Naime, postoje deseci i deseci tisuća primjera , u cijelom svijetu, da se silovanja, zbog strašne psihičke trauma žrtava, i straha od društvenog ostracizma, prijavljuju naknadno, nekada poslije nekoliko dana ili tjedana, a nekada poslije nekoliko godina ili poslije nekoliko desetaka godina. Strahoviti, globalni slučaj seksualnih maltretiranja u Katoličkoj Crkvi otkriven je na temelju vrlo naknadnih, kasnih prijava, pa je Crkva svejedno priznala taj grijeh i sada se pokušava protiv njega boriti.
Jedinu medijsku harangu provodi list
Sudska praksa u većini svjetskih zemalja uzima u obzir osjećaje i psihičko stanje žrtve, i prihvaća takve prijave. A zadarski list pokušava narušiti vjerodostojnost žrtvinog iskaza zbog toga što je silovanje prijavljeno “nekoliko dana kasnije.” Radi se o još jednom medijskom silovanju.
Treće, zadarski list tvrdi da je djevojčica žrtva medijske harange. Međutim, djevojčica je sama prijavila silovanje, a policija i DORH njenu su prijavu ozbiljno shvatili i obradili. Mediji s time nemaju ništa. Mediji su samo razotkrili sramotnu odluku zadarskog suca da optuženike pusti na slobodu.
Kako,dakle, djevojčica koja je prijavila silovanje može biti žrtva medija, koji su zahtijevali da se nju zaštiti od optuženika za silovanje? Slučaj se dogodio. Mediji ga nisu izmislili. A jedinu medijsku harangu protiv žrtve provodi zadarski list.
Postoje samo dva moguća motiva
I četvrto, zadarski list navodi da se medijskim akcijom oko silovanja želi uništiti suca koji je, eto, bio hrvatski branitelj. Ali, kakve veze ima status hrvatskog branitelja s činjenicom da je taj sudac odlučio ne pritvoriti optuženike za teško kazneno djelo?
Cijela današnja akcija opskurnog tjednika duboko je posvađana s formalnom logikom i zdravim razumom, pa joj je teško pronaći bilo kakav utemeljeni motiv. Vidimo samo dvije mogućnosti: ili je riječ o teškoj, patološkoj mržnji prema ženama, koja jest karakteristična za dio ultrakonzervativnih društvenih grupa, ili se radi o dosad najogavnijem pokušaju dizanja naklade, još od vremena Marinka Božića i Slobodnog tjednika.
Jačanje kulture podzemnog nasilja
Nitko, ali zaista nitko nikada u hrvatskim medijima nije pokušao djevojčicu koja je prijavila silovanje unaprijed proglasiti lažljivicom. Međutim, i motiv pokušaja dizanja naklade potpuno je besmislen, jer su tiskane novine mrtve, štogod da u njima napišete, a zadarski list nema komercijalnu web stranicu.
Da cijeli ovaj događaj nije toliko strašan, mogli bismo ga pokušati ironizirati tezom o upitnom kvocijentu inteligencije ljudi koji rade u toj redakciji. Bojimo se, međutim, da ovdje nema mjesta za ironiju: trend nasilja prema slabijima u našoj je zemlji u stalnom porastu. Tu se ne radi o službenoj politici, nego o kulturi podzemnog nasilja, verbalnog ili fizičkog, koja stalno jača, što je nažalost, vidljivo iz svakodnevnih vijesti.