Nekad je nužno odabrati stranu

Nastavnici i učitelji zaslužuju veće plaće. Ali, što ćemo s onima koji su i s ovim preplaćeni?

Divjak, svi ravnatelji i sve zbornice moraju se početi baviti samima sobom odnosno time kako oni obavljaju svoj posao

Kad dobije bitku za veće plaće, prosvjetu tek čeka nikad obavljeni posao. Da se izbore za kvalitetu. Da ono što valja bude puno izdašnije nagrađeno. Te da - u tom istom zamahu - ustanu protiv političkog postavljanja ravnatelja. Želimo puno bolju školu od ove koju imamo. Nisam dovoljno dobro čula da je to naglašeno u ovom štrajku.   

Izgleda, dakle, da je štrajku u prosvjeti pomalo kraj. Već malo ide na živce i onima poput mene koji ga podržavaju, a o onima drugima da se i ne govori. Prije svega otežava život jer ljudi ne znaju kamo će s manjom djecom kad nema škole, ni cjelodnevnog boravka.

Osim toga, većina građana nema se vremena osobito udubljivati u sve detalje sindikalnih zahtjeva, a čuju da je Vlada već nešto dala i još nešto obećala. Iz toga im se nekako čini da bi se ovo natezanje konačno ipak moglo prekinuti. Vrijeme svakako ne radi za štrajkaše, baš suprotno, ako pretjeraju do daske, dobit će jednog jutra sve protiv sebe.

Kad će se početi baviti sobom?

Ali, što god tko mislio o štrajku i o nastavničkim plaćama, ključna je stvar da školi ostaje mnogo nikad obavljenog posla tek kad se svi vrate u razrede. Ma ne, nisu problem zaostaci, njih će se lako nadoknaditi. Nego je stvar u tome da se ministrica Divjak, svi ravnatelji i sve zbornice moraju početi baviti samima sobom odnosno time kako oni obavljaju svoj posao.

To bi se jednom moralo početi stvarno ozbiljno i sustavno raditi u svim javnim i državnim službama, a ne samo u školama. A ne radi se ni blizu koliko je potrebno, skoro pa nigdje. Svi su, međutim, nezadovoljni državnim plaćama, uvjereni da ih se financijski šikanira i da zaslužuju puno više nego što im se daje.

Bijela vrana

Evo ti malog primjera gradskih biblioteka u kojima posuđujem knjige. U svakoj je zaposleno po nekoliko bibliotekara, pretpostavljam da su svi diplomirali književnost pa podrazumijevaš da vole knjige, čitaju ih, prate što je novo na tržištu i znaju vam pomoći što da izaberete ako sami niste došli s naslovom koji tražite.

Ali dojam koji ostavljaju je nezainteresiranost, tupost i mrtvilo. Jer većina njih kaže vam dobar dan, uzme vam iskaznicu, provjeri jeste li zakasnili i onda vam nešto što tražite nađe ili ne nađe ne nekoj polici. Samo rijetke iznimke pokazat će vam neku strast prema svom poslu. Nedavno sam upoznala jednu takvu bijelu vranu.

Kako sam došla nepripremljena, ta mlada žena ustrčala se oko mene. Sugerirala mi je bar desetak knjiga za koje je zaključila da bi me mogle zanimati jer je povirila što sam ranije posuđivala. Bilo je jasno da je sve to što mi nudi i sama pročitala. Pozvala me da joj se obratim za savjet kad god želim. Knjige su bile jedna bolja od druge. I tako se družimo već nekoliko puta.

Kad djeca jedva čekaju da zvoni

Mislite da ta izvrsna bibliotekarka ima bolju plaću od onih drvenih Marija koje sjede, bulje u zid i čekaju da im prođe radno vrijeme? Nema. O tome treba govoriti i kad govorimo o školama.

Zašto izvrsni nastavnici ne zarađuju bolje i puno bolje nego oni kod kojih djeca jedva čekaju da zvoni, ti koji nikada nikoga nisu motivirali da zavoli njihov predmet i koji su ga, štoviše, zauvijek ogadili svima? Zašto bolje škole nemaju neki veći ‘koeficijent’ nego loše. A može se utvrditi koje valjaju, a koje ne valjaju jer iz nekih se 90 posto upisuje kamo žele, a iz nekih ni 20 posto. Među nastavnicima i među školama postoje ogromne razlike, one bi se morale vidjeti i na plaćama. Pa zašto se ne vide?

Razlike velike, plaće iste

Mi u obitelji imamo dvoje djece koja su u rujnu krenula u prvi razred u dvije škole u centru Zagreba. Razlike su velike, ali plaće su iste. Dobro je netko nekidan rekao, plaće u školstvu jesu preniske su za kvalitetne nastavnike, ali su previsoke za one koji rade preko koljena. Tako je kod nas svuda gdje je država poslodavac, a ne samo u prosvjeti.

Kod nekih liječnika osjećaš se loše, kao da im ideš na živce, drugi te prime ljudski i polome se da ti pomognu. Neka predavanja na fakultetima ne daju se slušati od dosade, a na druga svi trče zauzeti mjesto. Tako je sa socijalnim radnicima i s policajcima, pa redom dalje. A platna vrećica ista – kao da tih razlika nema, uravnilovka do penzije.

Eto to čeka prosvjetu kad dobije bitku za veće plaće. Da se izbori za kvalitetu i da ono što valja bude puno izdašnije nagrađeno te da – u tom istom zamahu – ustane protiv političkog postavljanja ravnatelja. Želimo puno bolju školu od ove koju imamo. Nisam dovoljno dobro čula da je to naglašeno u ovom štrajku.