Nakon što je u subotu, u intervjuu za Hinu, onako talibanski izjavio da među desetak SDP-ovih koordinatora za izbore, eto, nije mogla biti nijedna žena jer se s tom vrlo ozbiljnom stvari ”ne smije eksperimentirati”, Davor Bernardić dao je da mu se kupi puno crvenih karanfila.
Opazila sam ga jučer iz kafića na špici kako šparta poput vatrogasca i dijeli ih Zagrepčankama čestitajući im 8. mart, dan borbe za ženska prava. Ma ne bih mu ga uzela iz ruke pa da mi je zadnji.
Bernardić kao onaj svećenik Raguž
Ne sjećam se da je netko u skorije vrijeme tako nečuveno uvrijedio ženski rod osim onog ekstremističkog svećenika Ivice Raguža koji je pred svim djevojkama, curicama i gospođama podigao svoj prijeteći šiljati prst poručujući im da trebaju biti poslušne i da ne traže jednakost kad su stvorene da budu ”drugotne”.
Ako će se s takvim ragužima u mizoginim ispadima nadmetati predsjednik navodno otvorene stranke, koja se navodno bori za ravnopravnost svake vrste, i ako je ta stranka s takvim predsjednikom na miru, onda joj želim da izgubi izbore sada i odmah, prije nego budu i raspisani. Pa će možda u nekom drugom mandatu pripaziti kakve formate stavljaju na najistaknutija stranačka mjesta. Bernardićevu izjavu bilo bi, naime, opasno propustiti kao malo nesmotreni gaf. Ono što ne misliš, ne može ti ni izaći iz usta. Ni pijanac ne govori što trijezan ne vjeruje. Toliko o slučajnostima.
Dobro se namjestio Plenkoviću
No, jasno da se Bernardić istog trena obranaški pobunio kako mu se smješta kad je eventualno ipak sam shvatio ili kad su mu drugi objasnili što je rekao. I onda je sklepao nešto o tome kako politički protivnici iz HDZ-a pogrešno tumače njegovu izjavu i da mu se na temelju tog zlobnog falsifikata imputira diskriminacija prema ženama. Ne postoji, međutim, ni jedan milimetar prostora da se njegovo objašnjenje zbog čega nijedan SDP-ov izborni koordinator nije žena razumije imalo drugačije nego što se i razumjelo.
Pa se time sam luzerski namjestio Plenkoviću da i njemu i SDP-u odvali efektnu čvrgu podsjećajući da je HDZ na sva tri Hrvatskoj dostupna visoka položaja u Europskoj uniji poslao žene. Dubravku Šuicu za potpredsjednicu Europske komisije, Mariju Pejčinović Burić za glavnu tajnicu Vijeća Europe i Ivanu Maletić za članicu Revizorskog suda EU. Što je Bernardić tražio, to je i dobio. I posve opravdano. Jer za ovu je priču nevažno jesu li HDZ-ovke poslane u konkurenciju jer se procijenilo da je bolji trenutak za izbor žene. Bitno je da one jesu izabrane i da Hrvatsku u Bruxellesu, Strasbourgu i Luksemburgu predstavljaju žene. I to djeluje kao dobar statement.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Aha, sa ženama ne treba riskirati
No, dati priliku ženama čak i u malim hrvatskim izbornim jedinicama, to je, kako vidimo, za predsjednika SDP-a bilo previše riskantno. Bernardić želi ”dokazane operativce”, čemu, po njegovom mišljenju, žene nisu dorasle. Kad nisu, nisu. A koje šire implikacije poteže za sobom takav mačistički stav, to nijednoj ženi, a ni muškarcu, ne treba crtati na crnoj školskoj ploči.
Žene su, dakle, u politici i drugdje dobre za sitnije posliće. Malu logistiku. Za rezervne položaje. Za donja mjesta na izbornim listama i u menadžmentu. Za kavu i kekse. Za zagrljaj kad je kome teško i kad ga boli pokvareni zub. Dobre su da povećaju stranačku brojku i masu. Da ih se dovabi na izbore, pa da ubace glas. Može im se, kao i kod Plenkovića, čak dati i kakvo ministarsko mjesto manje državničke težine. Ono, znate, socijala, djeca, škole i to, da se malo nabildaju kvote. Da se ne kaže da ih baš nigdje nema.
Ali sve drugo, hej, polako. Pa ne ide to preko noći. Lijepo kaže Bernardić da će u SDP-u ”ženama dati šansu”. Njegov se program zove ”Ispiši budućnost” i veliki je naglasak ”na pitanjima ravnopravnosti i borbi protiv diskriminacije bilo koje vrste”. Pa negdje u tom futuru su, naravski, i žene, kako ne bi bile kad ih je toliko. No, dakako, u prezentu još ne. To bi, čujte, bilo nerazumno i riskantno ”eksperimentiranje”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ugled od 1,2 posto
Ali ako upravo sam Davor Bernardić nije SDP-ov opasni politički eksperiment, onda ne znam što jest. Sve o njemu, predsjedniku najjače opozicijske stranke SDP-a i nominalnom šefu hrvatske opozicije, govori redovito istraživanje Crodemoskop. Njegova popularnost među građanima iznosi mizernih 1,2 posto i on od te jadne brojke ne mrda otkako je preuzeo stranku. Ne gura ga prema ništa boljem osobnom rezultatu ni to što je SDP već tri mjeseca bolji od HDZ-a i stalno nešto raste dok HDZ pomalo pada.
A efekt spojenih posuda nije mu donijelo ni to što prvo mjesto na rang listi najpozitivnijih političara zauzima novi SDP-ov predsjednik Republike Zoran Milanović. Bernardiću baš ništa ne može pomoći. Jednostavno je beznadan. Mjera njegovog ugleda i među muškarcima i među ženama je tih jedno cijelo dva posto. A da žene sutra glasaju za njega, nakon ovog poniženja, pa to bi stvarno bio mazohizam na kvadrat. Hvala mu na karanfilima, neka nađe kome će ih nositi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Modrić: Ne bih uzela karanfil iz ruke Davora Bernardića pa da mi je zadnji
Bernardić je izjavom o SDP-ovim koordinatorima za izbore nečuveno uvrijedio ženski rod
Poručio mi je da su žene dobre za sitnije posliće. Malu logistiku. Rezervne položaje. Donja mjesta na izbornim listama i u menadžmentu. Za kavu i kekse. Za zagrljaj kad je kome teško i kad ga boli pokvareni zub. Dobre su da povećaju stranačku masu. Da dodaju izborne glasove. Može im se, kao i kod Plenkovića, čak dati i kakvo ministarsko mjesto manje državničke težine. Ono, znate, socijala, djeca, škole i to, da se malo nabildaju kvote. Ali sve drugo, hej, polako. Pa ne ide to preko noći.
Nakon što je u subotu, u intervjuu za Hinu, onako talibanski izjavio da među desetak SDP-ovih koordinatora za izbore, eto, nije mogla biti nijedna žena jer se s tom vrlo ozbiljnom stvari ”ne smije eksperimentirati”, Davor Bernardić dao je da mu se kupi puno crvenih karanfila.
Opazila sam ga jučer iz kafića na špici kako šparta poput vatrogasca i dijeli ih Zagrepčankama čestitajući im 8. mart, dan borbe za ženska prava. Ma ne bih mu ga uzela iz ruke pa da mi je zadnji.
Bernardić kao onaj svećenik Raguž
Ne sjećam se da je netko u skorije vrijeme tako nečuveno uvrijedio ženski rod osim onog ekstremističkog svećenika Ivice Raguža koji je pred svim djevojkama, curicama i gospođama podigao svoj prijeteći šiljati prst poručujući im da trebaju biti poslušne i da ne traže jednakost kad su stvorene da budu ”drugotne”.
Ako će se s takvim ragužima u mizoginim ispadima nadmetati predsjednik navodno otvorene stranke, koja se navodno bori za ravnopravnost svake vrste, i ako je ta stranka s takvim predsjednikom na miru, onda joj želim da izgubi izbore sada i odmah, prije nego budu i raspisani. Pa će možda u nekom drugom mandatu pripaziti kakve formate stavljaju na najistaknutija stranačka mjesta. Bernardićevu izjavu bilo bi, naime, opasno propustiti kao malo nesmotreni gaf. Ono što ne misliš, ne može ti ni izaći iz usta. Ni pijanac ne govori što trijezan ne vjeruje. Toliko o slučajnostima.
Dobro se namjestio Plenkoviću
No, jasno da se Bernardić istog trena obranaški pobunio kako mu se smješta kad je eventualno ipak sam shvatio ili kad su mu drugi objasnili što je rekao. I onda je sklepao nešto o tome kako politički protivnici iz HDZ-a pogrešno tumače njegovu izjavu i da mu se na temelju tog zlobnog falsifikata imputira diskriminacija prema ženama. Ne postoji, međutim, ni jedan milimetar prostora da se njegovo objašnjenje zbog čega nijedan SDP-ov izborni koordinator nije žena razumije imalo drugačije nego što se i razumjelo.
Pa se time sam luzerski namjestio Plenkoviću da i njemu i SDP-u odvali efektnu čvrgu podsjećajući da je HDZ na sva tri Hrvatskoj dostupna visoka položaja u Europskoj uniji poslao žene. Dubravku Šuicu za potpredsjednicu Europske komisije, Mariju Pejčinović Burić za glavnu tajnicu Vijeća Europe i Ivanu Maletić za članicu Revizorskog suda EU. Što je Bernardić tražio, to je i dobio. I posve opravdano. Jer za ovu je priču nevažno jesu li HDZ-ovke poslane u konkurenciju jer se procijenilo da je bolji trenutak za izbor žene. Bitno je da one jesu izabrane i da Hrvatsku u Bruxellesu, Strasbourgu i Luksemburgu predstavljaju žene. I to djeluje kao dobar statement.
Aha, sa ženama ne treba riskirati
No, dati priliku ženama čak i u malim hrvatskim izbornim jedinicama, to je, kako vidimo, za predsjednika SDP-a bilo previše riskantno. Bernardić želi ”dokazane operativce”, čemu, po njegovom mišljenju, žene nisu dorasle. Kad nisu, nisu. A koje šire implikacije poteže za sobom takav mačistički stav, to nijednoj ženi, a ni muškarcu, ne treba crtati na crnoj školskoj ploči.
Žene su, dakle, u politici i drugdje dobre za sitnije posliće. Malu logistiku. Za rezervne položaje. Za donja mjesta na izbornim listama i u menadžmentu. Za kavu i kekse. Za zagrljaj kad je kome teško i kad ga boli pokvareni zub. Dobre su da povećaju stranačku brojku i masu. Da ih se dovabi na izbore, pa da ubace glas. Može im se, kao i kod Plenkovića, čak dati i kakvo ministarsko mjesto manje državničke težine. Ono, znate, socijala, djeca, škole i to, da se malo nabildaju kvote. Da se ne kaže da ih baš nigdje nema.
Ali sve drugo, hej, polako. Pa ne ide to preko noći. Lijepo kaže Bernardić da će u SDP-u ”ženama dati šansu”. Njegov se program zove ”Ispiši budućnost” i veliki je naglasak ”na pitanjima ravnopravnosti i borbi protiv diskriminacije bilo koje vrste”. Pa negdje u tom futuru su, naravski, i žene, kako ne bi bile kad ih je toliko. No, dakako, u prezentu još ne. To bi, čujte, bilo nerazumno i riskantno ”eksperimentiranje”.
Ugled od 1,2 posto
Ali ako upravo sam Davor Bernardić nije SDP-ov opasni politički eksperiment, onda ne znam što jest. Sve o njemu, predsjedniku najjače opozicijske stranke SDP-a i nominalnom šefu hrvatske opozicije, govori redovito istraživanje Crodemoskop. Njegova popularnost među građanima iznosi mizernih 1,2 posto i on od te jadne brojke ne mrda otkako je preuzeo stranku. Ne gura ga prema ništa boljem osobnom rezultatu ni to što je SDP već tri mjeseca bolji od HDZ-a i stalno nešto raste dok HDZ pomalo pada.
A efekt spojenih posuda nije mu donijelo ni to što prvo mjesto na rang listi najpozitivnijih političara zauzima novi SDP-ov predsjednik Republike Zoran Milanović. Bernardiću baš ništa ne može pomoći. Jednostavno je beznadan. Mjera njegovog ugleda i među muškarcima i među ženama je tih jedno cijelo dva posto. A da žene sutra glasaju za njega, nakon ovog poniženja, pa to bi stvarno bio mazohizam na kvadrat. Hvala mu na karanfilima, neka nađe kome će ih nositi.