Nekad je nužno odabrati stranu

Ne staje na moliteljima pred bolnicama. U kampanji je i sveučilište u Zadru, danas promovira knjigu protiv pobačaja

Grupe anonimnih zaposlenika i studenata pobunili su se protiv promocije peticijom, navodeći ozbiljne razloge za tu vrstu pobune

Do koje mjere je širenje takvih stavova postalo dio mainstreama, svjedoči upravo anonimnost onih koji su se pobunili, zato što su savršeno svjesni da bi u protivnom imali ozbiljnih problema na radnom mjestu ili u nastavku studija. Klerikalizacija društva laganim korakom napreduje i stvari koje su se nekad činile nezamislive dobivaju sve veći legitimitet u javnosti.

Ovih dana na zadarskom sveučilištu događaju se zanimljive stvari, i to jedna uobičajena, iako duboko problematična, i druga prilično revolucionarna, iako bi u sekularnom društvu trebala biti normalna. Naime, za 9. listopada je u svečanoj dvorani sveučilišta zakazana promocija knjige profesora Tončija Matulića, znakovitog naslova “Pobačaj, drama savjesti”.

Taj naizgled uobičajeni događaj naišao je na reakciju grupe anonimnih zaposlenika i studenata sveučilišta koji su se javno, institucionalno i putem peticije pobunili protiv promocije, navodeći ozbiljne razloge za tu vrstu pobune. Oni smatraju da je: “Predstavljanje knjige ‘POBAČAJ-drama savjesti” dio javne kampanje u kojoj pozivajući se na vjerske dogme, katoličko poimanje morala i kanonsko pravo, crkvene organizacije nastoje takav sustav vrijednosti ozakoniti i nametnuti svim građanima i građankama Republike Hrvatske neovisno o njihovoj vjerskoj pripadnosti i skupu vrijednosti.

Podrška Inicijative 40 dana za život

Tome u prilog govori činjenica da Inicijativa “40 dana za život” promovira taj događaj, te izjava gospodina Matulića za portal Prolife.hr: “Donijeti zakon kojim bi se zabranio pobačaj značilo bi pokazati da smo opredijeljeni za život, da dostojno branimo ustavno načelo koje brani pravo svakoga ljudskog bića na život”.

Dakle, radi se o političkoj kampanji kojom se katoličke dogme suprotstavljaju zakonodavstvu Republike Hrvatske i kojom se diskriminiraju žene kao građanke Republike Hrvatske jer im se nastoji oduzeti ljudsko pravo autonomije nad vlastitim tijelom, a sve pod argumentom prava embrija na život, dok hrvatski Ustav na kojeg se pozivaju, u skladu sa svim međunarodnim pravnim aktima, sva prava i slobode dodjeljuje ljudima po rođenju.” Pojednostavljeno govoreći, ova grupa ljudi sa zadarskog sveučilišta misli da je sveučilište, dopuštajući promociju u vlastitom prostoru zapravo politički podržalo stavove koji se u knjizi zastupaju i ponudilo znanstveni legitimitet Matuliću i knjizi.

Pojašnjenje sveučilišta

S druge pak strane, službeno sveučilište je odgovorilo na sljedeći način: “Autor knjige koja će se predstaviti na Sveučilištu u Zadru je redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu. Na predstavljanje koje je javno može doći tko god zaželi i u akademskom duhu nakon predstavljača ima pravo iznijeti svoje stavove koji se ne podudaraju s autorovim stavovima i/ili stavovima predstavljača. Jedna od društveno odgovornih uloga svakog sveučilišta je da bez tabua o različitim društvenim temama bude platforma za raspravu, uvažavajući pri tome standarde akademskog pluralizma mišljenja i čestitosti. U skladu s time znanstvenici, studenti i drugi dionici na Sveučilištu u Zadru imaju mogućnost posve legitimno i slobodno iznijeti različite pristupe i stavove koji se odnose na život i djelovanje čovjeka.”

Kad čovjek ne bi znao društveni i politički kontekst u kojem se sve ovo događa, doista ne bi mogao pronaći nikakvu zamjerku na ono što službeno poručuju sa zadarskog sveučilišta. Sve što treba biti tu nalazi se u njihovom priopćenju, od poziva na znanstveni status autora, preko poziva na dijalog, standarde akademskog pluralizma i sl., i sve bi to funkcioniralo da nema već spomenutog društvenog konteksta, zahvaljujući kojem sve ove lijepe i velike riječi služe upravo suprotnoj svrsi od one koju zagovaraju.

Privilegiran položaj Katoličke crkve

Naime, svatko tko želi bitI iskren prema sebi svjestan je iznimno privilegiranog položaja Katoličke crkve u društvu, ali i u odnosu s državom. Vidljivo je to u praktično svim odredbama Vatikanskih ugovora, jednako i po utjecaju u javnosti, po odnosu prema učenicima koji ne pohađaju vjeronauk u školama, po činjenici da država tolerira apsolutno zakonski nedopustivo okupljanje molitelja pred bolnicama, koji ne čine ništa drugo, osim što psihički teroriziraju ionako traumatizirane žene koje su se odlučile na pobačaj, po činjenici da se po javnim školama i uz prisustvo svećenika organiziraju Dani kruha, a na koncu i po tome što su Katoličko-bogoslovni fakulteti i teologija općenito uvršteni u sastav javnog sveučilišta, iako je riječ o dogmatskom izučavanju religije, a nikako o znanosti.

Uz sve to jedva je zaustavljena nakana spajanja programa i diploma zagrebačkog Filozofskog fakulteta i KBF-a, što bi dovelo do apsolutno privilegiranog statusa studenata teologije, u odnosu na studente Filozofskog, pri zapošljavanju u školama.

Jasno svrstavanje uz političku kampanju

Kad imate takvu situaciju i promociju knjige koja se događa tek par dana nakon što je iznova počeo ciklus molitvenih okupljanja pred bolnicama, upravo motiviranih pitanjem pobačaja, onda je nemoguće fingirati neutralnost i akademski pluralizam. Ono o čemu se u ovom slučaju radi jeste jasno svrstavanje važne javne institucije kao što je sveučilište, uz jednu političku kampanju i nikakve lijepe riječi to ne mogu promijeniti.

Do koje mjere je širenje takvih stavova postalo dio mainstreama, svjedoči upravo anonimnost onih koji su se pobunili, zato što su savršeno svjesni da bi u protivnom imali ozbiljnih problema na radnom mjestu ili u nastavku studija. Stoga je njihov čin autentično revolucionaran, unatoč tome što ništa suštinski nije promijenio. Klerikalizacija društva laganim korakom napreduje i stvari koje su se nekad činile nezamislive dobivaju sve veći legitimitet u javnosti.