Nekad je nužno odabrati stranu

Nelagodno je gledati kako se Kujundžićev državni tajnik sada s gnušanjem od njega ograđuje i otima za poziciju

Dr. Plazonić je na poziciji državnog tajnika u Ministarstvu zdravstva poslušno proveo tri godine

30.05.2017., Sibenik - Drzavni tajnik u ministarstvu zdravstva Zeljko Plazonic i pomocnica ministra zdravstva Ruzica Palic Kramaric, posjetili su sa zupanom Goranom Paukom i ravnateljicom sibenske bolnice Sanjom Jakelic i njihovim suradnicima oftamoloski odjel sibenske bolnice i odrzali su radni sastanak na tema Projekt dnevne bolnice i jednodnevne kirurgije. Drzavni tajnik Zeljko Plazonic. Photo: Dusko Jaramaz/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Ako je i istina što Plazonić sada govori o Kujundžiću, postavlja se pitanje što je onda s njime radio više od tri godine kao njegova desna ruka. U ime čega je podnosio da mu ministar na svaku ideju govori ''ne''? Zašto se nije lijepo zahvalio na državnom položaju i vratio se na kakvo šefovsko mjesto u KBC Rijeka? Ili zašto nikad prije nije ništa rekao nego je kalkulantski čekao da se Kujundžiću stisne omče oko vrata?

Tek ćemo vidjeti koga će Andrej Plenković dovesti u Vladu kao novog ministra zdravstva nakon što je danas smijenio kompromitiranog Milana Kujundžića. No, premijeru je još prije dva dana servirano ozbiljno upozorenje da odmah prekriži jednoga od trojice kandidata koji su se ovih dana spominjali kao najizgledniji.

Taj je ministarski aspirant Kujundžićev državni tajnik, HDZ-ovac dr. Željko Plazonić, a alarmantan signal o njegovom problematičnom moralnom liku Plenkoviću nije poslao nitko drugi nego upravo on sam.

Dođe ti da požališ Kujundžića

U nedjelju, dok se njegov šef trzao i znojio jer mu se ozbiljno trese stolica, Plazonić je odlučio dati novinarima krajnje krvožednu samopromocijsku izjavu zbog koje ti dođe da se sada, barem na tu okolnost, sažališ nad Kujundžićem.

Dr. Plazonić, koji je na poziciju državnog tajnika u Ministarstvu zdravstva imenovan 17. studenog 2016. godine – te je, dakle, cijeli mandat radio kao najbliži suradnik ministra Kujundžića – ispucao je da bi prihvatio ministarski položaj ”iako s njim još nitko nije službeno razgovarao”.

No to neodmjereno zalijetanje pred rudo još nije ništa prema onome što je uslijedilo kad se državni tajnik krenuo s profesionalnim gnušanjem ograđivati od svoga ministra na odlasku i zabijati mu još jedan nož u leđa. Glavni je naglasak da se u brojnim stvarima nije slagao s Kujundžićem te bi bitno drukčije vodio ministarstvo.

Pristojan čovjek se malo suzdrži

No evo još citata: ” Što se tiče naše suradnje, moram reći da smo često imali drukčija viđenja, od samog vođenja Ministarstva, preko pojedinih projekata. Imao sam više projekata i zamisli za koje smatram da su nužne, no ministar nije bio suglasan, pa od toga nije bilo ništa”.

”Iznimno je važno da Ministarstvo preuzme netko tko ima iskustvo, netko tko već sve zna i može momentalno djelovati. Vremena za gubljenje nema”, ”Imam dugogodišnje iskustvo i upoznat sam sa sustavom, kao i s radom Ministarstva tako da smatram da bih bio kompetentan”, ”Afere oko ministra (Kujundžića) naštetile su sustavu zdravstva.”

Ovakav ispad udaranja po mrtvom magaretu doista se rijetko može vidjeti. Čak i kad se s pozicije miče nekoga od suradnika ili šefova s kojim nisi imao baš ništa zajedničko, čak i minimalno pristojan čovjek suzdrži se da u tom trenutku ne istrese sve što mu je na pameti, da ne pokaže zluradost i da pričeka sa svojim ambicijama.

Zašto nije otišao?

Ako je i istina što Plazonić sada govori o Kujundžiću i samome sebi, postavlja se pitanje što je onda s takvim ministrom radio više od tri godine u Ministarstvu zdravstva kao njegova desna ruka. U ime čega je podnosio da mu Kujundžić na svaku ideju govori ”ne”? Zašto se nije lijepo zahvalio na državnom položaju i vratio se na mjesto primarijusa u KBC Rijeka?

Ili zašto nikad prije nije ništa rekao nego je čekao da se Kujundžiću stisne omče oko vrata? Ako je sa šefom bio kao pas i mačka, zašto je uhljebarski šutio i do kraja ostao kotačem zdravstvene politike koju smatra pogrešnom i štetnom?

Nema tog časnog motiva

Pa, nemojmo se ipak zezati. Nema tih časnih motiva koji bi jednog primarijusa u šezdesetima pogonili da preko tri godine podnosi šefa s kojim se uopće ne razumije, da prima od njega zadatke i igra ulogu njegovog posilnoga. Dok sada slušamo Plazonića kako se zaklinje da ga ”isključivo zanimaju uređenje sustava, konkretni pomaci i, naravno, pacijenti”, očito je samo jedno.

Gospodin državni tajnik grčevito se držao za fotelju da bi sada iz njega eksplodirao takav manjak civilizirane samokontrole kakav ne očekuješ ni od zadnjeg nikogovića. I opet mu je na pameti samo fotelja, to i ništa drugo. Takve kalkulante i svrzimantije za ministre doista ne trebamo. Nadamo se da to razabire i Plenković i da opisani profil nećemo gledati na sjednicama Vlade do kraja mandata budući da smo ih se već ionako nagledali i previše.