Kad se to dogodi, kad GO SDP-a kaže da je Milanović taj, (pre)kritični javni istupi prema stranačkom kandidatu ipak bi mogli biti tretirani kao disciplinski prijestup – tako je to barem u organiziranim političkim strankama. Ivo Josipović, naravno, ima i u tom slučaju puno pravo kritizirati Milanovića. Kao birač, intelektualac, političar – samo možda ne i kao odgovorni član SDP-a.
Odličan rezultat
Ivo Josipović, međutim, ako želi i dalje biti važan faktor na političkoj sceni, nema pravo na skakanje u vlastita usta – u manje od mjesec dana. Trećeg lipnja je, naime, bivši predsjednik Republike govorio o rezultatu SDP-a na europskim izborima.
Podsjetimo, to su bili izbori – treći europski zaredom – koje je SDP izgubio. Stranka Davora Bernardića dobila je 4,01 postotni bod manje od HDZ-a, što je mnogo uvjerljiviji euro poraz od onog iz 2013. (0,79 posto), a mnogo manji od onog iz 2014. godine (11,49 posto). Ali je – poraz.
Ovo je bio komentar Ive Josipovića: “Rezultat je odličan i može biti bolje. Siguran sam da će na idućim izborima i biti. Davor Bernardić je pokazao veliku mudrost što je napravio takvu listu. Mislim da je krenuo u dobrom smjeru”. Dakle, poraz je odličan rezultat (može i bolji) i korak u dobrom smjeru.
On mora pobijediti!
Samo 28 dana kasnije, za Ivu Josipovića ne samo da poraz više nije odličan rezultat i korak u dobrom smjeru, nego je potpuno neprihvatljiv kao opcija. “SDP-ov kandidat ne može se zadovoljiti time da uđe u drugi krug, on mora pobijediti. To se s pravom očekuje od Zorana Milanovića”, kazao je danas u programu N1 televizije. Još jednom – Milanovićev poraz bio bi kataklizmični događaj za SDP (“On mora pobijediti!”). Bernardićev poraz je, pak, odličan rezultat i korak u dobrom smjeru.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tko zna, možda se zbog Ive Josipovića jednom budu morale mijenjati knjige iz matematike, logike i politologije, ali dok su sadašnji postulati tih znanosti na snazi, njegove izjave jednostavno nemaju nekog smisla. Osim kao osobni, i za stranku vrlo štetan džihadistički pohod na njenog uskoro vrlo vjerojatno i službenog kandidata.
Tač i Narod
Zanimljivo, Josipovićev “obračun s njim”, kao odgovor na Milanovićevo supetarsko spominjanje pojma “rejting efendija” (koji se vezivao uz Josipovića dok je bio predsjednik Republike s vrlo visokom potporom u anketama), nije se zadržao na tretmanu poraza. Ne, Josipović je iskoristio cijeli niz općih mjesta koje ne zaobilaze ni najoštriji kritičari Zorana Milanovića: od dosjetaka za koje kaže da su “na razini razgovora iz Tača”, preko želje da Milanović “barem jednom pobijedi” na predsjedničkim izborima, do ocjene da je priča o preseljenju u Visoku “potpuno irelevantna stvar populističke naravi”.
Opet, naravno da Josipović kao birač, intelektualac i političar ima puno pravo ovako udarati na kampanju predsjedničkog kandidata, pa makar to bio i kandidat njegove stranke. No, zanimljivo je, kad je već potegnuto pitanje populizma, vidjeti i kako je bivši predsjednik dočekao kandidaturu Miroslava Škore, onog koji bi vladao u suradnji s – Narodom (veliko početno slovo nije tipfeler): “Ozbiljan je kandidat i vidi se da su glazbenici ozbiljni te da predrasude o glazbenicima ne stoje. Spremni su, kao i drugi intelektualci, voditi državu. Naširoko je popularan i mudro se distancirao od desničarenja”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nelagodno je slušati Ivu Josipovića dok cijele dane ide okolo i daje izjave o Zoranu Milanoviću
Josipović i dalje ne može smisliti predsjedničkog kandidata svoje stranke. Prva žrtva su, naravno, činjenice
Tko zna, možda se zbog Ive Josipovića jednom budu morale mijenjati knjige iz matematike, logike i politologije, ali dok su sadašnji postulati tih znanosti na snazi, njegove izjave jednostavno nemaju nekog smisla. Osim kao osobni, i za stranku vrlo štetan džihadistički pohod na njenog uskoro vrlo vjerojatno i službenog kandidata.
Ivo Josipović ima puno pravo i dalje biti ljut na Zorana Milanovića, za kojeg vjeruje da je jedan od vinovnika njegovog poraza u drugom krugu predsjedničkih izbora 2015. godine. Ivo Josipović ima puno pravo, bar još koji dan, i javno nastupati krajnje skeptično prema početku Milanovićeve kampanje. Nije baš zgodno, nije možda ni ukusno, ali – dok Glavni odbor SDP-a ne izglasa Zorana Milanovića kao stranačkog kandidata za predsjednika, nikakve kritike formalno ne krše stranačku politiku.
Kad se to dogodi, kad GO SDP-a kaže da je Milanović taj, (pre)kritični javni istupi prema stranačkom kandidatu ipak bi mogli biti tretirani kao disciplinski prijestup – tako je to barem u organiziranim političkim strankama. Ivo Josipović, naravno, ima i u tom slučaju puno pravo kritizirati Milanovića. Kao birač, intelektualac, političar – samo možda ne i kao odgovorni član SDP-a.
Odličan rezultat
Ivo Josipović, međutim, ako želi i dalje biti važan faktor na političkoj sceni, nema pravo na skakanje u vlastita usta – u manje od mjesec dana. Trećeg lipnja je, naime, bivši predsjednik Republike govorio o rezultatu SDP-a na europskim izborima.
Podsjetimo, to su bili izbori – treći europski zaredom – koje je SDP izgubio. Stranka Davora Bernardića dobila je 4,01 postotni bod manje od HDZ-a, što je mnogo uvjerljiviji euro poraz od onog iz 2013. (0,79 posto), a mnogo manji od onog iz 2014. godine (11,49 posto). Ali je – poraz.
Ovo je bio komentar Ive Josipovića: “Rezultat je odličan i može biti bolje. Siguran sam da će na idućim izborima i biti. Davor Bernardić je pokazao veliku mudrost što je napravio takvu listu. Mislim da je krenuo u dobrom smjeru”. Dakle, poraz je odličan rezultat (može i bolji) i korak u dobrom smjeru.
On mora pobijediti!
Samo 28 dana kasnije, za Ivu Josipovića ne samo da poraz više nije odličan rezultat i korak u dobrom smjeru, nego je potpuno neprihvatljiv kao opcija. “SDP-ov kandidat ne može se zadovoljiti time da uđe u drugi krug, on mora pobijediti. To se s pravom očekuje od Zorana Milanovića”, kazao je danas u programu N1 televizije. Još jednom – Milanovićev poraz bio bi kataklizmični događaj za SDP (“On mora pobijediti!”). Bernardićev poraz je, pak, odličan rezultat i korak u dobrom smjeru.
Tko zna, možda se zbog Ive Josipovića jednom budu morale mijenjati knjige iz matematike, logike i politologije, ali dok su sadašnji postulati tih znanosti na snazi, njegove izjave jednostavno nemaju nekog smisla. Osim kao osobni, i za stranku vrlo štetan džihadistički pohod na njenog uskoro vrlo vjerojatno i službenog kandidata.
Tač i Narod
Zanimljivo, Josipovićev “obračun s njim”, kao odgovor na Milanovićevo supetarsko spominjanje pojma “rejting efendija” (koji se vezivao uz Josipovića dok je bio predsjednik Republike s vrlo visokom potporom u anketama), nije se zadržao na tretmanu poraza. Ne, Josipović je iskoristio cijeli niz općih mjesta koje ne zaobilaze ni najoštriji kritičari Zorana Milanovića: od dosjetaka za koje kaže da su “na razini razgovora iz Tača”, preko želje da Milanović “barem jednom pobijedi” na predsjedničkim izborima, do ocjene da je priča o preseljenju u Visoku “potpuno irelevantna stvar populističke naravi”.
Opet, naravno da Josipović kao birač, intelektualac i političar ima puno pravo ovako udarati na kampanju predsjedničkog kandidata, pa makar to bio i kandidat njegove stranke. No, zanimljivo je, kad je već potegnuto pitanje populizma, vidjeti i kako je bivši predsjednik dočekao kandidaturu Miroslava Škore, onog koji bi vladao u suradnji s – Narodom (veliko početno slovo nije tipfeler): “Ozbiljan je kandidat i vidi se da su glazbenici ozbiljni te da predrasude o glazbenicima ne stoje. Spremni su, kao i drugi intelektualci, voditi državu. Naširoko je popularan i mudro se distancirao od desničarenja”.