Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Nemalu ulogu u odlasku Kolinde Grabar Kitarović odigrao je Mate Radeljić, bivši savjetnik protjeran s Pantovčaka

Iako se Radeljić klonio prevelike izloženosti u Škorinoj kampanji, jasno je da je on bio mozak svih važnijih operacija njegovog stožera

Da u igri nije bilo Škore, a za njegovu ulazak u predsjedničku utrku zaslužan je samo Radeljić, pitanje je kako bi se na kraju posložile karte. On je, a ne Milanović, u prvom krugu bio najveća prijetnja aktualnoj izbornoj gubitnici. Za ulazak u drugi krug Škori je manjkalo nešto manje od 42.000 glasova. Oni koji bolje poznaju Radeljića sigurni su da je Škorina uputa biračima da na listiću zaokruže trećeg kandidata, hrvatski narod, Radeljićev rukopis. Prilično je upalilo. Kao i cijela kampanja Miroslava Škore koja se, što je bilo vrlo pametno, klonila prljavog rublja s Pantovčaka.

Kad sam u kasno proljeće 2019. čuo kako Mate Radeljić, bivši savjetnik za unutrašnju politiku Kolinde Grabar Kitarović, razgovara s Miroslavom Škorom o mogućoj predsjedničkoj kandidaturi estradne zvijezde, priznajem, bio sam prilično skeptičan. Očito, slično je razmišljao i sam Škoro, koji se prilično kolebao i podosta razmišljao ima li to ikakvog smisla.

Radeljić je svakako, s obzirom na način kako je maknut s Pantovčaka, imao razloga izazvati Kolindu Grabar Kitarović. Bio je, kao možda najvažniji stup njene pobjede nad Ivom Josipovićem, bezrazložno ponižen i grubo šutnut na cestu, uz prijetnje SOA-e, kako bi mogao stradati u naletu automobila bude li radio protiv predsjednice.

Bio je dovoljno mudar pa s tim izašao u javnost, mada je to bio riskantan čin. Pokušalo ga se proglasiti lašcem koji plačući nad vlastitom sudbinom traži sažaljenje javnosti, jer je eto, morao napustiti ugodnu poziciju glavnom savjetnika predsjednice.

Nominacija popularnog pjevača

Tada je iz svog šešira izvukao Škoru, procjenjujući, što se sinoć pokazalo točnim, kako upravo Škoro s položaja može maknuti njegovu bivšu poslodavku. Kada se pročulo za njegovog asa, Miroslava Škoru, kad je dakle postalo javno kako iza nominacije popularnog estradnog pjevača stoji Radeljić, očekivalo se kako bi, s obzirom na to da je uz predsjednicu proveo gotovo pet godina (računajući i vrijeme njene prve izborne kampanje, kad je ušla u utrku s Josipovićem) mogao posegnuti za košarom prljavog rublja.

Na to je, vjerojatno ciljao i Davor Franić, SOA-in izaslanik, šef kabineta ravnatelja hrvatske obavještajne službe, koji je Radeljiću, očito po nalogu s Pantovčaka, u zagrebačkom kafiću Torte i to, u Grahorovoj 5, 5. prosinca 2018. metaforički pojasnio što ga čeka, najavivši kako će ”Služba u svakom pogledu štititi Predsjednicu od mogućeg negativnog djelovanja” te da je on, Franjić, dobije li takav zadatak, spreman autom se zabiti u Radeljića.

Ulje na vatru, ničim izazvan, pola godine kasnije, sredinom lipnja 2019., kad se već pročulo za Škorinu kandidaturu, dodatno je nalio Vladimir Šeks kada je gostujući na Novoj TV rekao kako se ”motaju neke priče da bi je [Kolindu Grabar Kitarović] mogli kompromitirati oni kojima je dala nogu”, odbivši pojasniti Mislavu Bagi mislili li na bivšeg savjetnika, Matu Radeljića.

Navodne kompromitirajuće snimke

U javnosti su tada kolale različite priče o tome da Radeljić, navodno, posjeduje nekakve kompromitirajuće snimke, govorkalo se kako, s obiljem pikanterija, piše knjigu o svojim godinama uz predsjednicu (poslije se priča o knjizi prepunoj dvorskih spletki i podmetanja, pripisivala Velimiru Bujancu) i kako će upravo to biti temelji Škorine kampanje.

Nesumnjivo je naime da je Radeljić na Pantovčaku svašta vidio i još više toga čuo i da bi ponešto od toga, zacijelo, bilo plaćeno suhim zlatom da se javno objavi. Radeljić se međutim toga klonio: reagirao je tek u nekoliko navrata kada bi bio javno prozvan, kao onomad kad ga je predsjednica optužila da joj je podmetnuo priču kako je ”Za dom spremni” stari hrvatski – a ne ustaški – pozdrav, zbog čega se ona kasnije, morala posipati pepelom.

Njegova indiskrecija, izazvana predsjedničinim istupom, da je Kolinda Grabar Kitarović nakon susreta sa srbijanskim predsjednikom (tada premijerom) Aleksandrom Vučićem, na njegovo zahtjev naredila da se prestane s upotrebom sintagme ”velikosrpska agresija” izazvala je paniku na Pantovčaku jer se znalo koliko to štiti predsjednici. Bilo je to međutim, dovoljno daleko od završnice kampanje, da bi je moglo stajati izborne pobjede.

Mozak iza Škorinog stožera

No, očito, Kolinda Grabar Kitarović, željela je zakopati ratne sjekire s Radeljićem pa ga je prošle godine pozvala na Pantovčak, na svečano primanje povodom Dana državnosti, 25. lipnja. Nije se odazvao, kao što nije prihvatio ni njenu ponudu (što će on objaviti tek puno kasnije, opet izazvan njenim istupom) kako mu je nudila ulogu tajnog savjetnika (dakako, bez znanja Andreja Plenkovića) u kampanji i ponovno ustoličenje na savjetničko mjesto kada osvoji novi mandat.

Ta, druga Radeljićeva objava, bila je u vrlo nezgodnom vremenu, u završnici drugog kruga kampanje, 31. prosinca. Reagirao je na izjavu Kolinda Grabar Kitarović u tv-sučeljavanju kada je rekla kako je Radeljića razriješila jer je to bio njegov osobni izbor, te da pri tome nije zloupotrijebila SOA-u.

Iako se Radeljić klonio prevelike izloženosti u Škorinoj kampanji, jasno je da je on bio mozak svih važnijih operacija njegovog stožera. U mnogim se situacijama prepoznavao njegov rukopis i političko iskustvo stečeno u ranijim izbornim kampanjama, ne samo onoj predsjedničkoj 2014/15, već i ranije, kada je u Osijeku uspio okupiti neviđeno šaroliku koaliciju koja je Branimira Glavaša i njegov HDSSB pomela s vlasti u gradu, srušivši tadašnjeg gradonačelnika Krešimira Bubala i otvorivši vrata Ivici Vrkiću. Bio je to početak kraja Glavaševog HDSSB-a.

Zaslužan za onih 89 tisuća nevažećih listića

Mada je nezahvalno baviti se naklapanjima što bi bilo kad bi bilo, sigurno je da ni jedan drugi kandidat duboko posvađane hrvatske desnice, osim Škore, ne bi mogao ostvariti takav rezultat i iz bazena (da upotrijebimo već pomalo olinjalu riječ) mahom HDZ-ovih birača, zagrabiti 24,45 posto ili 465.703 glasova. Nikada, u povijesti hrvatskih predsjedničkih izbora ”treći čovjek” nije dobacio toliko visoko.

Da u igri nije bilo Škore, a za njegovu ulazak u predsjedničku utrku zaslužan je samo Radeljić, pitanje je kako bi se na kraju posložile karte. On je, a ne Milanović, u prvom krugu bio najveća prijetnja aktualnoj izbornoj gubitnici. Za ulazak u drugi krug Škori je manjkalo nešto manje od 42.000 glasova.

Škoro je, dakle neizravno i Radeljić, zaslužan za najveći dio onih 89.419 (čak 4,35 posto) nevažećih glasova, što je u izbornoj noći dobro shvatio i predsjednik HDZ-a, premijer Andrej Plenković kada je spomenu Škoru, ustvrdivši da bi bez tih, nevažećih i u dobrom dijelu prosvjednih glasova, razlika između Zorana Milanovića i Kolinde Grabar Kitarović bila svedene tek na desetak tisuća glasova.

Oni koji bolje poznaju Radeljića sigurni su da je Škorina uputa biračima da na listiću zaokruže trećeg kandidata, hrvatski narod, Radeljićev rukopis. Prilično je upalilo. Kao i cijela kampanja Miroslava Škore koja se, što je bilo vrlo pametno, klonila prljavog rublja s Pantovčaka.

Drago Hedl
Istraživački novinar
456 članaka Više o autoru
Više s weba