Njemački javni radio emitirao je prije nekih šest mjeseci skoro jednosatnu reportažu pod naslovom ”Hrvatska televizija” u kojoj je HRT prikazan kao ”zastrašujući primjer u što se može pretvoriti javni servis”. Autorica je njemačka novinarka koja je putem razmjene nekoliko tjedana radila na HRT-u gdje je na svoje oči gledala cenzuru sjevernokorejskog tipa i kako se urednici informativnog programa HRT-a trse samo da ničim ne uzrujaju HDZ-ovu vlast.
Stvari su, naravno, na HRT-u iste kao što su bile i prije tih pola godine, a kao najnoviji primjer te snishodljive i sluganske istosti prikazan nam je jučer profesionalno dosta sramotni razgovor s Andrejem Plenkovićem. Njime je očito trebalo hitno izgladiti Plenkovićevo gostovanje u emisiji Nedjeljom u 2 gdje je Aco Stanković – prema uzdrhtaloj ocjeni u branši ne osobito uglednog Brune Kovačevića, koji je, međutim, glavni urednik te kuće – ”previše napadao premijera”.
Ali Plenković nije jedini koji voli da mu se postavljaju flah pitanja, da ga se pusti da četvrt sata drži monologe o svojoj genijalnosti, da ga se ne prekida i da ga se ne suočava s neispunjenim obećanjima.
Svi žele prijateljske intervjue na HRT-u
Ako se pogleda hrvatske političare, dosta je takvih koji snatre o tome da osvoje vlast i da ih onda četiri godine prijateljski intervjuiraju samo udarne snage informativnog programa HRT-a.
A kako privatne televizije i drugi mediji ne slijede svijetle uzore podobnog vodstva javnog servisa, koje su svi građani dužni financirati velikim parama da bi im oni isporučivali političku propagandu, ovih se dana neki političari dižu na pobunu protiv autentičnog novinarstva i kritike kao takve.
Željko Kerum, recimo, po Splitu ponovno prijeti da će oponentu ”iščupati gučak”, što će reći – grkljan. Mnogi blebeću pred novinarima što god im prosvira pamet, a sutra tvrde da to uopće nisu rekli, što je dosta glupo kad postoje sve moguće tonske i video snimke njihovih nastupa. Neki glume žrtve političkog progona kad im se izvuku stare izjave ili postupci, drugi određene medije stavljaju na crne liste znajući da će im se tamo postaviti nezgodna pitanja. Željko Glasnović, koji ne zna suvislo odgovoriti ni na jedno pitanje, kukumavči zbog ”medijske blokade”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Škoro uživo zaprijetio Bagi
Nekidan je Miroslav Škoro toliko pozvizdio za vrijeme intervjua s Mislavom Bagom da mu se uživo zaprijetio da će ga prijaviti njegovim poslodavcima na Novoj TV. ”Ne mogu s vama razgovarati, stalno me prekidate. Žalit ću se upravi”, provalio je šef Domovinskog pokreta nakon što je pokazao da ne razumije i nema pojma o dosta stvari koje su abeceda našeg političkog sustava.
Prema Škorinom uvjerenju, novinar koji s njim razgovara – pa još u momentu kad on izjavljuje kako je ”spreman preuzeti premijerski položaj” – ne bi smio upozoriti javnost na njegovo raskošno neznanje. Sačuvaj bože da ga se priupita zašto umjesto izbornog programa podvaljuje biračima floskule o ”poštenju, čistim rukama i odgovornosti”. Zašto mu listu nosi sestra. Zašto ga na listi predstavlja doktor Milan Vrkljan koji se zastarom izvukao od već izrečene presude za primanje mita. Što kod njega radi Josip Jović, posljednji sekretar Partije u Slobodnoj Dalmaciji. Ili da ga se suoči s bilo kojim drugim ”zašto”, ”kako” i ”otkud”, a kod Škore ih stvarno ima na vagone.
Samo plaćenici propituju
A onda se više i ne čudiš kad se u toj i takvim glavama kupusa začne uvijek ista tipska misao da svatko tko propituje njihovu ponudu, može biti samo ”plaćenik”. I da nikad nije stvar u tome da su oni neuvjerljivi, kontradiktorni, lažljivi, tanki, ili da možebitno imaju kojekakvog putra na glavi, nego da je na djelu neka mračna plaćenička urota protiv njihovog uspjeha. Koji bi, dakako, instantno donio sreću i blagostanje hrvatskom narodu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Utoliko se i Škoro jučer u kamere potužio da su na njega bez razloga zajašili ”svi” i ”svi” o njemu i Domovinskom pokretu imaju reći ”nešto ružno”. Od ”plaćenih spisatelja, pisaca, plaćenika različitih vrsta, novinara…” Dakle, ne pitaj ga slučajno kako će to vol od 250 kila, koga je dao ispeći u Dubravi, pridonijeti svekolikom napretku Hrvatske jer će ti odmah prišiti da si plaćenička gnjida.
Pusti ih da muljaju i farbaju
Ne pitaj isto tako ni Davora Bernardića zbog čega je na listu stavio ženu koja je osuđena za mobing. Ni Katarinu Peović odakle joj bolesna ideja da se ljudima oduzme štednja koja je, po njenom mišljenju, prekomjerna. Ne kopaj kod Nineka Raspudića po onoj izjavi da abortus treba zabraniti i silovanim ženama. Ne pitaj Davora Božinovića zašto policija premlaćuje migrante koji traže azil. Ni Plenkovića zašto smo i po konkurentnosti opet najgori, ni kakve je to ministre birao kad se cijele gomile njih morao riješiti zbog sumnji na korupciju.
Naprosto ih ne prekidaj. Ne suprotstavljaj njihovom ludovanju znanstvene činjenice. Ne citiraj Ustav. Čak ni Božje zapovijedi. Pusti da muljaju i farbaju. Samo šuti, namjesti mikrofon pa neka se slobodno razmahuju da ih ne dekoncentriraš dok govore o svojim najboljim programima, uzornim kandidatima, fantastičnim uspjesima i novim zamislima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jednostavno, ponašaj se prema svima njima kao HRT prema vlastima, gdje se podižu tužbe kad neki novinar spomene cenzuru i gdje se one koji rade posao kako treba javno proziva za prekomjerno granatiranje sugovornika. Takvo novinarstvo je san naših političara, pogotovo onih koji ne vrijede ni pišljiva boba. Ili će te napasti da si plaćenik.
Nije samo Plenković. I Bernardić i Škoro i Raspudić i Peović pokazali su kako ne podnose da im se postavljaju pitanja
Kako novinari u ovoj zemlji uopće smiju razgovarati s političarima?
Ako se pogleda hrvatske političare, dosta je takvih koji snatre o tome da osvoje vlast i da ih onda četiri godine prijateljski intervjuiraju samo udarne snage informativnog programa HRT-a. A kako privatne televizije i drugi mediji ne slijede svijetle uzore podobnog vodstva javnog servisa, koje su svi građani dužni financirati velikim parama da bi im oni isporučivali političku propagandu, ovih se dana neki političari dižu na pobunu protiv autentičnog novinarstva i kritike kao takve.
Njemački javni radio emitirao je prije nekih šest mjeseci skoro jednosatnu reportažu pod naslovom ”Hrvatska televizija” u kojoj je HRT prikazan kao ”zastrašujući primjer u što se može pretvoriti javni servis”. Autorica je njemačka novinarka koja je putem razmjene nekoliko tjedana radila na HRT-u gdje je na svoje oči gledala cenzuru sjevernokorejskog tipa i kako se urednici informativnog programa HRT-a trse samo da ničim ne uzrujaju HDZ-ovu vlast.
Stvari su, naravno, na HRT-u iste kao što su bile i prije tih pola godine, a kao najnoviji primjer te snishodljive i sluganske istosti prikazan nam je jučer profesionalno dosta sramotni razgovor s Andrejem Plenkovićem. Njime je očito trebalo hitno izgladiti Plenkovićevo gostovanje u emisiji Nedjeljom u 2 gdje je Aco Stanković – prema uzdrhtaloj ocjeni u branši ne osobito uglednog Brune Kovačevića, koji je, međutim, glavni urednik te kuće – ”previše napadao premijera”.
Ali Plenković nije jedini koji voli da mu se postavljaju flah pitanja, da ga se pusti da četvrt sata drži monologe o svojoj genijalnosti, da ga se ne prekida i da ga se ne suočava s neispunjenim obećanjima.
Svi žele prijateljske intervjue na HRT-u
Ako se pogleda hrvatske političare, dosta je takvih koji snatre o tome da osvoje vlast i da ih onda četiri godine prijateljski intervjuiraju samo udarne snage informativnog programa HRT-a.
A kako privatne televizije i drugi mediji ne slijede svijetle uzore podobnog vodstva javnog servisa, koje su svi građani dužni financirati velikim parama da bi im oni isporučivali političku propagandu, ovih se dana neki političari dižu na pobunu protiv autentičnog novinarstva i kritike kao takve.
Željko Kerum, recimo, po Splitu ponovno prijeti da će oponentu ”iščupati gučak”, što će reći – grkljan. Mnogi blebeću pred novinarima što god im prosvira pamet, a sutra tvrde da to uopće nisu rekli, što je dosta glupo kad postoje sve moguće tonske i video snimke njihovih nastupa. Neki glume žrtve političkog progona kad im se izvuku stare izjave ili postupci, drugi određene medije stavljaju na crne liste znajući da će im se tamo postaviti nezgodna pitanja. Željko Glasnović, koji ne zna suvislo odgovoriti ni na jedno pitanje, kukumavči zbog ”medijske blokade”.
Škoro uživo zaprijetio Bagi
Nekidan je Miroslav Škoro toliko pozvizdio za vrijeme intervjua s Mislavom Bagom da mu se uživo zaprijetio da će ga prijaviti njegovim poslodavcima na Novoj TV. ”Ne mogu s vama razgovarati, stalno me prekidate. Žalit ću se upravi”, provalio je šef Domovinskog pokreta nakon što je pokazao da ne razumije i nema pojma o dosta stvari koje su abeceda našeg političkog sustava.
Prema Škorinom uvjerenju, novinar koji s njim razgovara – pa još u momentu kad on izjavljuje kako je ”spreman preuzeti premijerski položaj” – ne bi smio upozoriti javnost na njegovo raskošno neznanje. Sačuvaj bože da ga se priupita zašto umjesto izbornog programa podvaljuje biračima floskule o ”poštenju, čistim rukama i odgovornosti”. Zašto mu listu nosi sestra. Zašto ga na listi predstavlja doktor Milan Vrkljan koji se zastarom izvukao od već izrečene presude za primanje mita. Što kod njega radi Josip Jović, posljednji sekretar Partije u Slobodnoj Dalmaciji. Ili da ga se suoči s bilo kojim drugim ”zašto”, ”kako” i ”otkud”, a kod Škore ih stvarno ima na vagone.
Samo plaćenici propituju
A onda se više i ne čudiš kad se u toj i takvim glavama kupusa začne uvijek ista tipska misao da svatko tko propituje njihovu ponudu, može biti samo ”plaćenik”. I da nikad nije stvar u tome da su oni neuvjerljivi, kontradiktorni, lažljivi, tanki, ili da možebitno imaju kojekakvog putra na glavi, nego da je na djelu neka mračna plaćenička urota protiv njihovog uspjeha. Koji bi, dakako, instantno donio sreću i blagostanje hrvatskom narodu.
Utoliko se i Škoro jučer u kamere potužio da su na njega bez razloga zajašili ”svi” i ”svi” o njemu i Domovinskom pokretu imaju reći ”nešto ružno”. Od ”plaćenih spisatelja, pisaca, plaćenika različitih vrsta, novinara…” Dakle, ne pitaj ga slučajno kako će to vol od 250 kila, koga je dao ispeći u Dubravi, pridonijeti svekolikom napretku Hrvatske jer će ti odmah prišiti da si plaćenička gnjida.
Pusti ih da muljaju i farbaju
Ne pitaj isto tako ni Davora Bernardića zbog čega je na listu stavio ženu koja je osuđena za mobing. Ni Katarinu Peović odakle joj bolesna ideja da se ljudima oduzme štednja koja je, po njenom mišljenju, prekomjerna. Ne kopaj kod Nineka Raspudića po onoj izjavi da abortus treba zabraniti i silovanim ženama. Ne pitaj Davora Božinovića zašto policija premlaćuje migrante koji traže azil. Ni Plenkovića zašto smo i po konkurentnosti opet najgori, ni kakve je to ministre birao kad se cijele gomile njih morao riješiti zbog sumnji na korupciju.
Naprosto ih ne prekidaj. Ne suprotstavljaj njihovom ludovanju znanstvene činjenice. Ne citiraj Ustav. Čak ni Božje zapovijedi. Pusti da muljaju i farbaju. Samo šuti, namjesti mikrofon pa neka se slobodno razmahuju da ih ne dekoncentriraš dok govore o svojim najboljim programima, uzornim kandidatima, fantastičnim uspjesima i novim zamislima.
Jednostavno, ponašaj se prema svima njima kao HRT prema vlastima, gdje se podižu tužbe kad neki novinar spomene cenzuru i gdje se one koji rade posao kako treba javno proziva za prekomjerno granatiranje sugovornika. Takvo novinarstvo je san naših političara, pogotovo onih koji ne vrijede ni pišljiva boba. Ili će te napasti da si plaćenik.