Prva faza problema je kad vrijednosti države i društva počinju korodirati. I dalje je sve naizgled tu – demokracija, neovisne institucije, solidarnost, jednakost pred zakonom, ravnopravnost…, ali iz dubine se počinje širiti zadah truleži, a javnim prostorom skepsa i bijes.
Druga faza je kad se stvar slomi. Kad se nosive šipke slobodne društvene zajednice prelome izjedene hrđom i kad na svjetlo dana zinu suština korupcije, zgarišta na mjestu institucija, nejednakost i opća rezignacija. Snalažljivi trljaju ruke, pametni pakiraju kofere, a politika postaje mrijestilište redikuloznih političkih mesija.
Hrvatska je danas u trećoj fazi. Onoj u kojoj je stanje iz druge faze postalo normalna, referentna točka svijeta oko nas, a društvena regresija pozicija na koju se više ne gleda ni s indignacijom, čak ni čuđenjem.
Talačka situacija
Sve manje je tako onih koji spominju poraznu situaciju s politički kupljenom većinom u Saboru i skupštini glavnog grada (sa svim nijansama koje ta međusobno talačka situacija donosi), pokoji hračak je tek ostao za najnovije žetončiće Milana Bandića, ali stječe se dojam da ni ta priča ne bi izazvala veće javne valove da je se ne može vezivati i uz Zorana Milanovića. Uostalom, priča o žetončićima uopće nije priča o Bandiću, nego o Andreju Plenkoviću.
Ipak, baš je zaplet oko Milana Bandića najbolja ilustracija nove faze društvene regresije u koju je potonula Hrvatska, izvrnutog svijeta u kojem su vrline i mane izmijenile mjesta tako uvjerljivo da se čini kao da je baš to oduvijek bilo normalno stanje stvari.
Bez čuđenja
“Bilo je kontakata i razgovora. Trenutačno, koliko znam, Bandić ne namjerava ići u utrku te je spreman podržati predsjednicu. No isto tako znam da ga vabe i drugi, poput Škore, i zato ponavljam da je u ovom trenutku situacija takva. No do prosinca se stvari mogu i promijeniti”, kazao je za Večernji list izvor blizak predsjednici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukratko, dvoje od tri najjača kandidata za funkciju predsjednika Republike, Kolinda Grabar-Kitarović i Miroslav Škoro međusobno se “tuku” za potporu zagrebačkog gradonačelnika. I nitko to posebno ne propituje, nitko se ne čudi, ni politika, ni mediji, ni društvene mreže…
Korupcija
U izvrnutom svijetu, u trećoj fazi društvene regresije to je sasvim očekivano. Milan Bandić bi mogao donijeti koji postotak glasova u utrci u kojoj je izvjesna jedino neizvjesnost pa stoga nije čudno ni nadmetanje za njegov milosni pogled i toplu riječ podrške.
A trebalo bi biti. Trebalo bi biti ne samo čudno, ne samo neugodno, ne samo čak ni sramotno da se kao predsjednički kandidat nadaš potpori Milana Bandića. Ne ulazeći uopće u to je li on prav ili kriv, neoboriva je činjenica da je čovjek dva puta po skoro punih mjesec dana boravio u istražnom zatvoru u Remetincu (ne tako davnih 2014. i 2015. godine) i da se protiv njega vode sudski procesi pod optužbom za korupciju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Poruka sucima
U svijetu koji nije izvrnut, potpora takvog političara bila bi poput kletve. U današnjoj Hrvatskoj je, međutim, roba visoke vrijednosti. U svijetu koji nije izvrnut mediji bi ismijali i satrli kandidate koji se nadaju podršci ozbiljno kompromitiranog političara, u Hrvatskoj nitko praktički nije podignuo ni obrvu. Štoviše, podrška Milana Bandića, čak i ako bi do prosinca bio osuđen, mogla bi značajno pogurati njegovog odabranika ili odabranicu prema pet godina mandata na Pantovčaku.
A ako netko nakon svega malodušno (ili optimistično?) misli da ne može gore, valja samo postaviti jedno pitanje: Kakvu poruku sucima koji odlučuju o navodnoj Bandićevoj korumpiranosti šalje nadmetanje visokih političkih autoriteta oko komadića gradonačelnikove milosti?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zar nikome nije čudno što predsjednički kandidati željno iščekuju Bandićevu podršku? Eto, toliko smo propali
Milanu Bandiću se sudi pod optužbom za korupciju, pa se svejedno i Grabar-Kitarović i Škoro nadaju njegovoj potpori
Dvoje od tri najjača kandidata za funkciju predsjednika Republike, Kolinda Grabar-Kitarović i Miroslav Škoro međusobno se “tuku” za potporu zagrebačkog gradonačelnika. I nitko to posebno ne propituje, nitko se ne čudi, ni politika, ni mediji, ni društvene mreže… U svijetu koji nije izvrnut, potpora takvog političara bila bi, međutim, poput kletve.
Prva faza problema je kad vrijednosti države i društva počinju korodirati. I dalje je sve naizgled tu – demokracija, neovisne institucije, solidarnost, jednakost pred zakonom, ravnopravnost…, ali iz dubine se počinje širiti zadah truleži, a javnim prostorom skepsa i bijes.
Druga faza je kad se stvar slomi. Kad se nosive šipke slobodne društvene zajednice prelome izjedene hrđom i kad na svjetlo dana zinu suština korupcije, zgarišta na mjestu institucija, nejednakost i opća rezignacija. Snalažljivi trljaju ruke, pametni pakiraju kofere, a politika postaje mrijestilište redikuloznih političkih mesija.
Hrvatska je danas u trećoj fazi. Onoj u kojoj je stanje iz druge faze postalo normalna, referentna točka svijeta oko nas, a društvena regresija pozicija na koju se više ne gleda ni s indignacijom, čak ni čuđenjem.
Talačka situacija
Sve manje je tako onih koji spominju poraznu situaciju s politički kupljenom većinom u Saboru i skupštini glavnog grada (sa svim nijansama koje ta međusobno talačka situacija donosi), pokoji hračak je tek ostao za najnovije žetončiće Milana Bandića, ali stječe se dojam da ni ta priča ne bi izazvala veće javne valove da je se ne može vezivati i uz Zorana Milanovića. Uostalom, priča o žetončićima uopće nije priča o Bandiću, nego o Andreju Plenkoviću.
Ipak, baš je zaplet oko Milana Bandića najbolja ilustracija nove faze društvene regresije u koju je potonula Hrvatska, izvrnutog svijeta u kojem su vrline i mane izmijenile mjesta tako uvjerljivo da se čini kao da je baš to oduvijek bilo normalno stanje stvari.
Bez čuđenja
“Bilo je kontakata i razgovora. Trenutačno, koliko znam, Bandić ne namjerava ići u utrku te je spreman podržati predsjednicu. No isto tako znam da ga vabe i drugi, poput Škore, i zato ponavljam da je u ovom trenutku situacija takva. No do prosinca se stvari mogu i promijeniti”, kazao je za Večernji list izvor blizak predsjednici.
Ukratko, dvoje od tri najjača kandidata za funkciju predsjednika Republike, Kolinda Grabar-Kitarović i Miroslav Škoro međusobno se “tuku” za potporu zagrebačkog gradonačelnika. I nitko to posebno ne propituje, nitko se ne čudi, ni politika, ni mediji, ni društvene mreže…
Korupcija
U izvrnutom svijetu, u trećoj fazi društvene regresije to je sasvim očekivano. Milan Bandić bi mogao donijeti koji postotak glasova u utrci u kojoj je izvjesna jedino neizvjesnost pa stoga nije čudno ni nadmetanje za njegov milosni pogled i toplu riječ podrške.
A trebalo bi biti. Trebalo bi biti ne samo čudno, ne samo neugodno, ne samo čak ni sramotno da se kao predsjednički kandidat nadaš potpori Milana Bandića. Ne ulazeći uopće u to je li on prav ili kriv, neoboriva je činjenica da je čovjek dva puta po skoro punih mjesec dana boravio u istražnom zatvoru u Remetincu (ne tako davnih 2014. i 2015. godine) i da se protiv njega vode sudski procesi pod optužbom za korupciju.
Poruka sucima
U svijetu koji nije izvrnut, potpora takvog političara bila bi poput kletve. U današnjoj Hrvatskoj je, međutim, roba visoke vrijednosti. U svijetu koji nije izvrnut mediji bi ismijali i satrli kandidate koji se nadaju podršci ozbiljno kompromitiranog političara, u Hrvatskoj nitko praktički nije podignuo ni obrvu. Štoviše, podrška Milana Bandića, čak i ako bi do prosinca bio osuđen, mogla bi značajno pogurati njegovog odabranika ili odabranicu prema pet godina mandata na Pantovčaku.
A ako netko nakon svega malodušno (ili optimistično?) misli da ne može gore, valja samo postaviti jedno pitanje: Kakvu poruku sucima koji odlučuju o navodnoj Bandićevoj korumpiranosti šalje nadmetanje visokih političkih autoriteta oko komadića gradonačelnikove milosti?