“Trgovinski ratovi su dobri, i u njima je lako pobijediti”, rekao je američki predsjednik Donald Trump prije nego što je pokrenuo sukob s drugom najvećom ekonomijom na svijetu – trgovinski rat koji je prošlog tjedna Amerika izgubila, iako ni Kina nije pobijedila. Cijeli globalni ekonomski sistem visi u zraku i svi gledaju kad će pasti i koliku će štetu napraviti.
“Ako američke carine i kineska odmazda potraju još četiri do šest mjeseci, globalna ekonomija ući će u recesiju za devet mjeseci”, objavili su ekonomisti Morgan Stanleyja. Bit će to vjerojatno najtrajnija i najrazornija posljedica izbora Donalda Trumpa za predsjednika Amerike – posljedica koja neće pogoditi samo njegove birače, ni sve Amerikance, ni sve Kineze, nego sve ekonomije na svijetu.
Tržišta se već pripremaju na novu recesiju
Počelo je s Trumpovom suludom idejom da je dosta bilo globalizacije i međunarodnog trgovanja po ustaljenim pravilima; ne, Amerika ne treba pregovarati multilateralno, nego bilateralno, te iskoristiti svoju moć najveće svjetske ekonomije da drugima nametne pravila kakva odgovaraju Americi, a ne svima. To je Trumpu djelomično pošlo za rukom s manjim igračima; no, isti pristup probao je s Kinom i udario o zid.
Sad cijelom svijetu prijeti recesija koja se nije morala dogoditi – ako do nje doista dođe, svi ćemo moći zahvaliti Trumpovim genijalnim pregovaračkim sposobnostima i njegovom razumijevanju ekonomije. Slutilo se dugo, ali se prelomilo ovog tjedna, kad je pukla šarada pregovora, prijetnji i uvođenja carina, prokletih carina, koje su jedini pregovarački instrument koji Trump poznaje. Sad se tržišta pripremaju za novu recesiju.
Trump vodi nasilničku vanjskotrgovinsku politiku
Trump već dvije godine sustavno vodi vanjskotrgovinsku politiku koja ima samo jedan cilj: prisiliti druge da kapituliraju pred američkim zahtjevima. U tome koristi potpunu travestiju – vanjsku trgovinu proglašava pitanjem nacionalne sigurnosti, što mu onda daje ovlasti da prijeti carinama i uvodi ih državama od kojih pokušava iznuditi ustupke. Počelo je s carinama na uvoz čelika i aluminija za Južnu Koreju, koja je brzo priznala poraz. Ovisna o američkim sigurnosnim garancijama, vlada u Seulu pristala je da se sporazum o slobodnoj trgovini između dviju zemalja promijeni kako bi Amerika jače zaštitila svoje proizvođače auta.
No, Kanada i Meksiko su se odupirali, pa su uspjeli spor pretočiti u nešto korisnije – pregovore o novom, updateanom sporazumu o slobodnoj trgovini u Sjevernoj Americi. Svejedno, morale su umnogome popustiti Trumpovim zahtjevima jer su meksičko i kanadsko tržište pupčanom vrpcom vezani za američko. Trump im je ukinuo carine, ali je budućnost nove NAFTA-a nejasna jer se čini da nema podršku nove demokratske većine u Kongresu za ratifikaciju. No, Kanada i Meksiko su se u velikoj mjeri spasili od Trumpove agresivne trgovinske politike.
Članak se nastavlja ispod oglasa
EU se žešće borila protiv Trumpovih carina
Europska unija borila se još žešće i nije popustila, nego je Americi uvela protucarine na nekoliko proizvoda iz država prominentnih republikanaca – poput burbona iz Kentuckyja, otkud je vođa senatske većine Mitch McConnell, ili motora Harley Davidson iz Wisconsina, jedne od tri ključne države koje su Trumpu donijele pobjedu.
Čini se da trgovinski rat s EU nije Trumpov prioritet; no ako postane, ima puno prostora da napravi štetu Americi i Europi: ne krije da ga je oduvijek žderalo to što Amerikanci kupuju njemačke aute, pa može udariti carine na njih, iako bi Njemačka uzvratila smanjenjem proizvodnje i otkazima u tvornicama Volkswagena u Tennesseeju, BMW-a u Južnoj Karolini i Mercedesa u Alabami – sve su to države koje glasaju za Trumpa. No, glavna meta Trumpova trgovinskog rata je Kina, koja s Amerikom ima višak trgovinske razmjene od oko 400 milijardi dolara.
Komično promašeno uvjerenje
Trump je završio Wharton, jednu od najboljih biznis škola na svijetu, ali iz nekog razloga vjeruje da je trgovinski deficit znak da neka zemlja iskorištava neku drugu. To je jednako točno kao i uvjerenje da su ljudi s dugim imenom i prezimenom dobri, a oni s kratkim imenom zli. Ukratko, potpuna budalaština – dapače, to što Amerika iz Kine uvozi puno robe znači da je uvozi po povoljnijim cijenama nego što bi je sama proizvela, a pritom se njena ekonomija može koncentrirati na proizvodnju kompleksnijih proizvoda i usluga, koje Kina ne zna proizvesti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali to je Trumpu nemoguće objasniti. Iz tog njegovog komično promašenog uvjerenja proizlazi gomila problema s kojima se danas suočava američka i svjetska ekonomija. Daleko od toga da ozbiljni pregovori s Kinom nisu bili davno potrebni, naprimjer zato što Peking krade patente i intelektualno vlasništvo – ali to je Trumpu bilo sporedno. Primarni cilj bilo je potpuno nepotrebno smanjenje kineskog suficita u trgovinskoj razmjeni.
Nije očekivao da će i Kina imati zahtjeve
Trgovinski rat koji je “dobar i lako se dobiva” počeo je u ljeto prošle godine Trumpovim uvođenjem carine od 25 posto na kineski izvoz vrijedan 50 milijardi dolara. Kad Kina nije ni trepnula, Trump je prošle jeseni dodao carinu od 10 posto na još 200 milijardi dolara vrijednu robu. Krajem godine zaprijetio je da će tu carinu također povisiti na 25 posto. Tad je Peking pristao razgovarati.
No, Trump je vjerovao da će pregovori izgledati tako da Amerika postavlja zahtjeve, a Kina na njih pristaje; nije očekivao da će i druga najveća ekonomija na svijetu imati neke svoje zahtjeve – recimo da američke kompanije kao cijenu investiranja u Kinu moraju s domaćinima podijeliti detalje tehnologije koja se proizvodi u Kini; ili da neće popustiti američkom inzistiranju da se spriječi krađa intelektualnog vlasništva ili obuzdaju subvencije kineskim kompanijama. Pregovori su u svibnju propali. Trump je odgovorio kako jedino zna – podigao je one spomenute carine na 25 posto i zaprijetio da će uvesti nove, čime bi praktički ocarinio sav američki uvoz iz Kine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Pekingu su shvatili da je sporazum nemoguć
Na summitu G20 u Osaki došlo je do kratkotrajnog primirja – Trump je jedan od onih pregovarača koji znaju biti opasni samo na daljinu, a u izravnom susretu podviju rep i naivno pristanu na sve što im se proda. To je njegov “Art of the Deal”. Predsjednik Xi Jinping mu je navodno obećao da će Kina ponovno početi kupovati velike količine soje, jednu od glavnih američkih izvoznih roba u Kinu, pa je dogovoreno da se pregovori nastave.
No, čini se da su u Pekingu još u svibnju shvatili da je sporazum nemoguće postići. Xi je na politbirou Komunističke partije najavio “novi Dugi marš”, a od javnosti zatražio da se pripremi na “razdoblje teškoća”. Shvatio je da s Trumpom ne može postići sporazum s kojim bi obje strane bile zadovoljne. Xi je zaključio da se Kina mora pripremiti na dugotrajni trgovinski rat, smanjiti prepreke za trgovinu s drugim tržištima, dati više kredita i domaćih investicija kako bi nadoknadila izlazak američkog kapitala.
Američki stručnjaci, koji su sudjelovali u prijašnjim pregovorima o slobodnoj trgovini, kažu da je jedan od problema bio u Trumpovoj potrebi da odjednom isporuči “veliku pobjedu” koja efektno zvuči u javnosti, a nije htio popuštati pritisak nad Kinom kako bi pojedino pitanje bilo riješeno. Kina se tako trajno nalazila pod udarom, iako je bila kooperativna u pregovorima – sve da bi Trump na kraju mogao proglasiti veliku pobjedu. Iskusni u pregovorima znaju da to nije dobar put, ali što o tome zna “veliki pregovarač” Trump?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Washington odbija priznati pogrešku i promijeniti pristup
Primirje iz Osake dovelo je do još jedne formalne runde pregovora, u Šangaju, iz kojega su se ministar financija Steve Mnuchin i glavni američki pregovarač Bob Lighthizer vratili praznih ruku. Unatoč njihovu savjetu da ne eskalira ionako lošu situaciju, Trump je uzvratio uvođenjem carine od 10 posto na ostatak kineskog izvoza u Ameriku, koje treba stupiti na snagu 1. rujna. Bit će to kraj pokušaja da se trgovinski rat privede kraju – bar u dogledno vrijeme.
Američko opterećenje kineske robe i usluga je oko 21 posto, što je na razini carina kakve Amerika nije imala ni za koju naciju s kojom trguje još od protekcionističkih 1930-ih godina. Uvođenje dodatnih carina samo pogoršava ionako lošu politiku, upozorava američki ekonomist Paul Krugman.
Nobelovac uspoređuje Trumpov trgovinski rat sa “živim blatom” Vijetnamskog rata. Kao i tada, i danas je jasno da postojeća politika ne donosi rezultate, ali Washington odbija priznati pogrešku i promijeniti pristup. Dapače, na znak problema odgovara s još više istih mjera, što situaciju čini samo još gorom, poput batrganja u živom pijesku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ponovni pregovori u rujnu, dogovor se čini nemogućim
Dvije strane ponovno će se naći na pregovorima u rujnu, ali zbog Trumpovih novih carina – koje je najavio kontra savjeta Mnuchina i Lighthizera – dogovor se čini gotovo nemogućim: Kina u takvim uvjetima, suočena s američkom eskalacijom, sigurno neće popustiti pritisku jer bi se tako ponizila i ispala slaba. Isto vrijedi i za Trumpa, koji je skuhao ovu kašu. Kina vjeruje da može prebroditi ovu krizu jer je dovoljno velika ekonomija – bit će teško, ali ne i neizvedivo. Isto doduše vrijedi i za Ameriku – s velikim “ali”: vlada u Pekingu puno će lakše podnijeti političku cijenu ekonomskih problema koji slijede, iz jednostavnog razlog što u Kini – nema izbora.
Donald Trump dogodine kreće po novi mandat u Bijeloj kući, a zadnja stvar koja mu treba kod američkih birača, osjetljivih na stanje ekonomije, jest recesija. Zato bi se moglo pokazati da je ovo bio beskonačno glup niz poteza koje je Trump smjestio sam sebi – Xi Jinping će 2021. gotovo sigurno će biti na čelu Kine, Trump možda ne bude na čelu Amerike. To je temeljna kineska kalkulacija, zahvaljujući inputima koje im je dao sam Trump.
Slijede nam burni mjeseci, ako ne i godine
Prve reakcije na propast pregovora i Trumpovu eskalaciju carina daju naslutiti da su pred nama burni mjeseci, ako ne i godine, u kojima će se zatresti cijela svjetska ekonomija. Kina je zasad uzvratila s dvije mjere – obustavila je uvoz poljoprivrednih proizvoda iz Amerike i pustila da juan izgubi na vrijednosti, na zgražanje Washingtona. Kina inače iz Amerike uvozi oko 20 milijuna tona soje godišnje – ove godine uvezla je manje od 5 milijuna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kinezi su najveći proizvođači i konzumenti svinjetine na svijetu; svinje hrane sojom koju uvoze s američkog Srednjeg Zapada. Obustava kineskog uvoza stvorit će Trumpu velike političke probleme, jer se soja uzgaja u Iowi i drugim državama Midwesta – ogromni dijelovi tih država imaju maltene monokulturnu ekonomiju – proizvode samo soju za Kinu. Ekonomski problemi tamo, značit će političke probleme na biralištima, jer Trump mora osvojiti te države ako želi pobijediti 2020.
Cijela priča je ustvari bizarna komedija luđaka
Peking je dao naslutiti kako bi mogle izgledati iduće godine, kad je u ponedjeljak pustio da juan izgubi na vrijednosti i pređe psihološku granicu od 7 juana za jedan dolar. To kineske proizvode čini konkurentnijima jer se prodaju u valuti koja ima manju vrijednost nego prije trgovinskog rata. Trump je doslovno pomahnitao i naredio da Ministarstvo financija proglasi Kinu manipulatorom valutom, iako za to nema osnove. Cijela priča je zapravo bizarna komedija luđaka u kojoj je sve okrenuto naglavce. Evo o čemu je riječ.
Da bi neka zemlja bila proglašena manipulatorom valutom, potrebno je da postoji pritisak tržišta koji vrijednost njene valute tjera prema gore, pa onda vlada te države intervenira i umjetno zaustavi takav aprecijacijski trend. No, upravo zbog Trumpovog trgovinskog rata, već dugo postoji pritisak tržišta na kineski juan koji ga gura prema – dolje, ne prema gore! Budući da Trump nastoji carinama ograničiti kineski izvoz, na kineskom deviznom tržištu ima manje dolara nego prije, što znači da je dolar u Kini sve vredniji, a juan manje vrijedan.
Kina se dosad borila protiv tog deprecijacijskog trenda i držala tečaj ispod 7 juana za dolar. Ali je nakon objave novih Trumpovih carina odlučila pustiti da juan padne. Dakle, prestala je intervenirati, da bi je Washington zbog toga proglasio manipulatorom valutom. Mozak da vam pukne! Mnuchin je čak javno prijetio da će – “u slučaju da Peking prestane intervenirati i držati stabilni tečaj juana, Kinu proglasiti manipulatorom valutom”. Kao da pljačkaš banke zaprijeti bankovnim službenicima da će – ako mu ne predaju sadržaj sefa – zvati policiju.
Kina ima i ozbiljnije alate protiv Amerike
No, obustava soje i deprecijacija juana zasad su samo blage ekonomske i financijske mjere. Kina prijeti ozbiljnim trgovinskim zaprekama ako Trump u rujnu uvede dodatne carine. Peking ima i drugih instrumenata na raspolaganju – poput izazova američkim sigurnosnim interesima u svome susjedstvu, gdje je okružena američkim saveznicima, od Tajvana preko Južne Koreje do Japana.
Ako Trump na to uzvrati dodatnim carinama – recimo na 25 posto – egzistencijalno će ugroziti neke od najvažnijih američkih kompanija koje posluju u Kini, poput Applea, jedne od najvećih kompanija na svijetu, koja u Kini sastavlja iPhone. Trump će se naći u još goroj situaciji zbog predizborne kampanje, koja je već počela, a gdje će htjeti dokazati svoju snagu. Ako nastavi kako je počeo, pokušavajući dokazati da je jak dodatno će oslabiti Ameriku, Kinu i na kraju globalnu ekonomiju.
Fed zna da slijede teška vremena
Već nakon deprecijacije valute – koju je Kina u srijedu stabilizirala na 7.02 juana za dolar, američka ekonomija ozbiljno se stresla jer je postalo jasno da ekonomska budućnost nije nimalo dobra. Burzovni indeksi u New Yorku imali su u ponedjeljak i utorak najgore padove ove godine. Pred Amerikom i Kinom je dugotrajni trgovinski rat, “nešto što prije nismo doživjeli”, kako je objasnio predsjednik američke centralne banke Jay Powell – Fed je naslutio da dolaze teška vremena, pa je prošlog tjedna spustio kamatnu stopu za 0.25 postotnih poena.
To je potez koji se radi samo u recesiji: Fed nije smanjivao kamate još od 2008. godine. I nije bilo konkretnog razloga da to napravi danas – američka ekonomija je u ekspanziji rekordnih 122 mjeseca – znači da deset godina i dva mjeseca BDP neprestano raste iz kvartala u kvartal, što se u Americi nije dogodilo još od 19. stoljeća. No, Fed je spustio kamatnu stopu jer vidi kamo vodi Trumpov trgovinski rat koji je “dobar i lako je u njemu pobijediti”.
Najsigurniji znak dolazeće recesije
Nedavno se napunio cijeli kvartal u kojem su prihodi od obveznica u inverziji – viši su prihodi od obveznica s kratkim rokom dospijeća, nego od onih koje imaju dugi rok dospijeća. To je najsigurniji znak dolazeće recesije jer znači da investitori vjeruju da će bolje zaraditi u kratkom roku od tri ili šest mjeseci, nego kroz recimo deset godina; normalno stanje je obratno. Kad očekivani prihodi od obveznica “zamijene mjesta”, to znači da tržišta očekuju da će još kraće vrijeme stvari funkcionirati dobro, ali na dugi rok neće; da dolazi recesija.
Zbog novih događaja između Amerike i Kine, nalazimo se u najopasnijem trenutku još od velike financijske krize, kaže Larry Summers, bivši ministar financija Billa Clintona koji je u vrijeme Velike recesije bio ekonomski savjetnik Baracka Obame i jedan od arhitekata velikog američkog oporavka koji eto traje još i danas pod Trumpom. Dokad, teško je reći. Posljedice nažalost neće osjetiti samo Trump, niti samo Amerika i Kina, nego cijeli svijet – sukob dvije najveće ekonomske sile neće zaobići ni Europu ni ostatak globalne ekonomije.
Amerika je već sada na gubitku
Amerika je već na gubitku – ovogodišnje posljedice trgovinskog rata s Kinom mjere se s oko 12 milijardi dolara gubitka za američke proizvođače. Pritom nije postignut ni suludi cilj smanjenja američkog trgovinskog deficita – zato jer više ne uvoze iz Kine, Amerikanci sad više uvoze robu iz Vijetnama i drugih tržišta, gdje je skuplja nego u Kini, što je vanjskotrgovinski deficit samo povećalo.
Bloomberg je izračunao porazni globalni utjecaj američkih carina Kini – najgore će se osjetiti 2021., kad Trump uđe u drugi mandat, ili se njegov nasljednik ili nasljednica budu morali nositi s Trumpovim ekonomskim umijećem.
Trump jednostavno nema plan što dalje
Najgore od svega, čini se da Trump nema plan što dalje – osim uvođenja novih carina, koje neće pomoći, nego mogu samo odmoći. U sve ovo smo zapali zbog njegova suludog uvjerenja da treba ratovati protiv kineskog vanjskotrgovinskog suficita, da su trgovinski ratovi dobri i lako se u njima pobjeđuje. Trumpov pristup pregovorima bio je da njegovi ljudi odu u Peking, kažu “Bu!”, Kinezi se preplaše i kapituliraju. Što napraviti ako se Kinezi ne preplaše – za to nitko nije razradio plan.
Slično je i danas: kao što prije nije znao što radi, Trump nema plan ni za situaciju kad se stvari otmu kontroli. Možda smo svi trebali biti spremni na ovakav scenarij. Ameriku već tri godine vodi predsjednik koji je bio tako uspješan poslovni čovjek da je šest puta bankrotirao. Tko uspije u bankrot otjerati čak i vlastiti kasino – stroj za proizvodnju novca – tome neće biti teško pothvat ponoviti i s globalnom ekonomijom. Jer trgovinski ratovi su dobri i u njima je lako pobijediti.
Nizom beskonačno glupih poteza oko Kine Trump sebi smješta poraz na izborima. A svijetu dugu i mračnu recesiju
Sada je sasvim jasno da američki predsjednik naprosto nema plan za trgovinski rat koji je izmaknuo kontroli
U slučaju trgovinskog rata s Kinom Trump nema plan što dalje - osim uvođenja novih carina, koje neće pomoći, nego mogu samo odmoći. U sve ovo smo zapali zbog njegova suludog uvjerenja da treba ratovati protiv kineskog vanjskotrgovinskog suficita, da su trgovinski ratovi dobri i lako se u njima pobjeđuje. Trumpov pristup pregovorima bio je da njegovi ljudi odu u Peking, kažu 'Bu!', Kinezi se preplaše i kapituliraju. Što napraviti ako se Kinezi ne preplaše – za to nitko nije razradio plan
“Trgovinski ratovi su dobri, i u njima je lako pobijediti”, rekao je američki predsjednik Donald Trump prije nego što je pokrenuo sukob s drugom najvećom ekonomijom na svijetu – trgovinski rat koji je prošlog tjedna Amerika izgubila, iako ni Kina nije pobijedila. Cijeli globalni ekonomski sistem visi u zraku i svi gledaju kad će pasti i koliku će štetu napraviti.
“Ako američke carine i kineska odmazda potraju još četiri do šest mjeseci, globalna ekonomija ući će u recesiju za devet mjeseci”, objavili su ekonomisti Morgan Stanleyja. Bit će to vjerojatno najtrajnija i najrazornija posljedica izbora Donalda Trumpa za predsjednika Amerike – posljedica koja neće pogoditi samo njegove birače, ni sve Amerikance, ni sve Kineze, nego sve ekonomije na svijetu.
Tržišta se već pripremaju na novu recesiju
Počelo je s Trumpovom suludom idejom da je dosta bilo globalizacije i međunarodnog trgovanja po ustaljenim pravilima; ne, Amerika ne treba pregovarati multilateralno, nego bilateralno, te iskoristiti svoju moć najveće svjetske ekonomije da drugima nametne pravila kakva odgovaraju Americi, a ne svima. To je Trumpu djelomično pošlo za rukom s manjim igračima; no, isti pristup probao je s Kinom i udario o zid.
Sad cijelom svijetu prijeti recesija koja se nije morala dogoditi – ako do nje doista dođe, svi ćemo moći zahvaliti Trumpovim genijalnim pregovaračkim sposobnostima i njegovom razumijevanju ekonomije. Slutilo se dugo, ali se prelomilo ovog tjedna, kad je pukla šarada pregovora, prijetnji i uvođenja carina, prokletih carina, koje su jedini pregovarački instrument koji Trump poznaje. Sad se tržišta pripremaju za novu recesiju.
Trump vodi nasilničku vanjskotrgovinsku politiku
Trump već dvije godine sustavno vodi vanjskotrgovinsku politiku koja ima samo jedan cilj: prisiliti druge da kapituliraju pred američkim zahtjevima. U tome koristi potpunu travestiju – vanjsku trgovinu proglašava pitanjem nacionalne sigurnosti, što mu onda daje ovlasti da prijeti carinama i uvodi ih državama od kojih pokušava iznuditi ustupke. Počelo je s carinama na uvoz čelika i aluminija za Južnu Koreju, koja je brzo priznala poraz. Ovisna o američkim sigurnosnim garancijama, vlada u Seulu pristala je da se sporazum o slobodnoj trgovini između dviju zemalja promijeni kako bi Amerika jače zaštitila svoje proizvođače auta.
No, Kanada i Meksiko su se odupirali, pa su uspjeli spor pretočiti u nešto korisnije – pregovore o novom, updateanom sporazumu o slobodnoj trgovini u Sjevernoj Americi. Svejedno, morale su umnogome popustiti Trumpovim zahtjevima jer su meksičko i kanadsko tržište pupčanom vrpcom vezani za američko. Trump im je ukinuo carine, ali je budućnost nove NAFTA-a nejasna jer se čini da nema podršku nove demokratske većine u Kongresu za ratifikaciju. No, Kanada i Meksiko su se u velikoj mjeri spasili od Trumpove agresivne trgovinske politike.
EU se žešće borila protiv Trumpovih carina
Europska unija borila se još žešće i nije popustila, nego je Americi uvela protucarine na nekoliko proizvoda iz država prominentnih republikanaca – poput burbona iz Kentuckyja, otkud je vođa senatske većine Mitch McConnell, ili motora Harley Davidson iz Wisconsina, jedne od tri ključne države koje su Trumpu donijele pobjedu.
Čini se da trgovinski rat s EU nije Trumpov prioritet; no ako postane, ima puno prostora da napravi štetu Americi i Europi: ne krije da ga je oduvijek žderalo to što Amerikanci kupuju njemačke aute, pa može udariti carine na njih, iako bi Njemačka uzvratila smanjenjem proizvodnje i otkazima u tvornicama Volkswagena u Tennesseeju, BMW-a u Južnoj Karolini i Mercedesa u Alabami – sve su to države koje glasaju za Trumpa. No, glavna meta Trumpova trgovinskog rata je Kina, koja s Amerikom ima višak trgovinske razmjene od oko 400 milijardi dolara.
Komično promašeno uvjerenje
Trump je završio Wharton, jednu od najboljih biznis škola na svijetu, ali iz nekog razloga vjeruje da je trgovinski deficit znak da neka zemlja iskorištava neku drugu. To je jednako točno kao i uvjerenje da su ljudi s dugim imenom i prezimenom dobri, a oni s kratkim imenom zli. Ukratko, potpuna budalaština – dapače, to što Amerika iz Kine uvozi puno robe znači da je uvozi po povoljnijim cijenama nego što bi je sama proizvela, a pritom se njena ekonomija može koncentrirati na proizvodnju kompleksnijih proizvoda i usluga, koje Kina ne zna proizvesti.
Ali to je Trumpu nemoguće objasniti. Iz tog njegovog komično promašenog uvjerenja proizlazi gomila problema s kojima se danas suočava američka i svjetska ekonomija. Daleko od toga da ozbiljni pregovori s Kinom nisu bili davno potrebni, naprimjer zato što Peking krade patente i intelektualno vlasništvo – ali to je Trumpu bilo sporedno. Primarni cilj bilo je potpuno nepotrebno smanjenje kineskog suficita u trgovinskoj razmjeni.
Nije očekivao da će i Kina imati zahtjeve
Trgovinski rat koji je “dobar i lako se dobiva” počeo je u ljeto prošle godine Trumpovim uvođenjem carine od 25 posto na kineski izvoz vrijedan 50 milijardi dolara. Kad Kina nije ni trepnula, Trump je prošle jeseni dodao carinu od 10 posto na još 200 milijardi dolara vrijednu robu. Krajem godine zaprijetio je da će tu carinu također povisiti na 25 posto. Tad je Peking pristao razgovarati.
No, Trump je vjerovao da će pregovori izgledati tako da Amerika postavlja zahtjeve, a Kina na njih pristaje; nije očekivao da će i druga najveća ekonomija na svijetu imati neke svoje zahtjeve – recimo da američke kompanije kao cijenu investiranja u Kinu moraju s domaćinima podijeliti detalje tehnologije koja se proizvodi u Kini; ili da neće popustiti američkom inzistiranju da se spriječi krađa intelektualnog vlasništva ili obuzdaju subvencije kineskim kompanijama. Pregovori su u svibnju propali. Trump je odgovorio kako jedino zna – podigao je one spomenute carine na 25 posto i zaprijetio da će uvesti nove, čime bi praktički ocarinio sav američki uvoz iz Kine.
U Pekingu su shvatili da je sporazum nemoguć
Na summitu G20 u Osaki došlo je do kratkotrajnog primirja – Trump je jedan od onih pregovarača koji znaju biti opasni samo na daljinu, a u izravnom susretu podviju rep i naivno pristanu na sve što im se proda. To je njegov “Art of the Deal”. Predsjednik Xi Jinping mu je navodno obećao da će Kina ponovno početi kupovati velike količine soje, jednu od glavnih američkih izvoznih roba u Kinu, pa je dogovoreno da se pregovori nastave.
No, čini se da su u Pekingu još u svibnju shvatili da je sporazum nemoguće postići. Xi je na politbirou Komunističke partije najavio “novi Dugi marš”, a od javnosti zatražio da se pripremi na “razdoblje teškoća”. Shvatio je da s Trumpom ne može postići sporazum s kojim bi obje strane bile zadovoljne. Xi je zaključio da se Kina mora pripremiti na dugotrajni trgovinski rat, smanjiti prepreke za trgovinu s drugim tržištima, dati više kredita i domaćih investicija kako bi nadoknadila izlazak američkog kapitala.
Američki stručnjaci, koji su sudjelovali u prijašnjim pregovorima o slobodnoj trgovini, kažu da je jedan od problema bio u Trumpovoj potrebi da odjednom isporuči “veliku pobjedu” koja efektno zvuči u javnosti, a nije htio popuštati pritisak nad Kinom kako bi pojedino pitanje bilo riješeno. Kina se tako trajno nalazila pod udarom, iako je bila kooperativna u pregovorima – sve da bi Trump na kraju mogao proglasiti veliku pobjedu. Iskusni u pregovorima znaju da to nije dobar put, ali što o tome zna “veliki pregovarač” Trump?
Washington odbija priznati pogrešku i promijeniti pristup
Primirje iz Osake dovelo je do još jedne formalne runde pregovora, u Šangaju, iz kojega su se ministar financija Steve Mnuchin i glavni američki pregovarač Bob Lighthizer vratili praznih ruku. Unatoč njihovu savjetu da ne eskalira ionako lošu situaciju, Trump je uzvratio uvođenjem carine od 10 posto na ostatak kineskog izvoza u Ameriku, koje treba stupiti na snagu 1. rujna. Bit će to kraj pokušaja da se trgovinski rat privede kraju – bar u dogledno vrijeme.
Američko opterećenje kineske robe i usluga je oko 21 posto, što je na razini carina kakve Amerika nije imala ni za koju naciju s kojom trguje još od protekcionističkih 1930-ih godina. Uvođenje dodatnih carina samo pogoršava ionako lošu politiku, upozorava američki ekonomist Paul Krugman.
Nobelovac uspoređuje Trumpov trgovinski rat sa “živim blatom” Vijetnamskog rata. Kao i tada, i danas je jasno da postojeća politika ne donosi rezultate, ali Washington odbija priznati pogrešku i promijeniti pristup. Dapače, na znak problema odgovara s još više istih mjera, što situaciju čini samo još gorom, poput batrganja u živom pijesku.
Ponovni pregovori u rujnu, dogovor se čini nemogućim
Dvije strane ponovno će se naći na pregovorima u rujnu, ali zbog Trumpovih novih carina – koje je najavio kontra savjeta Mnuchina i Lighthizera – dogovor se čini gotovo nemogućim: Kina u takvim uvjetima, suočena s američkom eskalacijom, sigurno neće popustiti pritisku jer bi se tako ponizila i ispala slaba. Isto vrijedi i za Trumpa, koji je skuhao ovu kašu. Kina vjeruje da može prebroditi ovu krizu jer je dovoljno velika ekonomija – bit će teško, ali ne i neizvedivo. Isto doduše vrijedi i za Ameriku – s velikim “ali”: vlada u Pekingu puno će lakše podnijeti političku cijenu ekonomskih problema koji slijede, iz jednostavnog razlog što u Kini – nema izbora.
Donald Trump dogodine kreće po novi mandat u Bijeloj kući, a zadnja stvar koja mu treba kod američkih birača, osjetljivih na stanje ekonomije, jest recesija. Zato bi se moglo pokazati da je ovo bio beskonačno glup niz poteza koje je Trump smjestio sam sebi – Xi Jinping će 2021. gotovo sigurno će biti na čelu Kine, Trump možda ne bude na čelu Amerike. To je temeljna kineska kalkulacija, zahvaljujući inputima koje im je dao sam Trump.
Slijede nam burni mjeseci, ako ne i godine
Prve reakcije na propast pregovora i Trumpovu eskalaciju carina daju naslutiti da su pred nama burni mjeseci, ako ne i godine, u kojima će se zatresti cijela svjetska ekonomija. Kina je zasad uzvratila s dvije mjere – obustavila je uvoz poljoprivrednih proizvoda iz Amerike i pustila da juan izgubi na vrijednosti, na zgražanje Washingtona. Kina inače iz Amerike uvozi oko 20 milijuna tona soje godišnje – ove godine uvezla je manje od 5 milijuna.
Kinezi su najveći proizvođači i konzumenti svinjetine na svijetu; svinje hrane sojom koju uvoze s američkog Srednjeg Zapada. Obustava kineskog uvoza stvorit će Trumpu velike političke probleme, jer se soja uzgaja u Iowi i drugim državama Midwesta – ogromni dijelovi tih država imaju maltene monokulturnu ekonomiju – proizvode samo soju za Kinu. Ekonomski problemi tamo, značit će političke probleme na biralištima, jer Trump mora osvojiti te države ako želi pobijediti 2020.
Cijela priča je ustvari bizarna komedija luđaka
Peking je dao naslutiti kako bi mogle izgledati iduće godine, kad je u ponedjeljak pustio da juan izgubi na vrijednosti i pređe psihološku granicu od 7 juana za jedan dolar. To kineske proizvode čini konkurentnijima jer se prodaju u valuti koja ima manju vrijednost nego prije trgovinskog rata. Trump je doslovno pomahnitao i naredio da Ministarstvo financija proglasi Kinu manipulatorom valutom, iako za to nema osnove. Cijela priča je zapravo bizarna komedija luđaka u kojoj je sve okrenuto naglavce. Evo o čemu je riječ.
Da bi neka zemlja bila proglašena manipulatorom valutom, potrebno je da postoji pritisak tržišta koji vrijednost njene valute tjera prema gore, pa onda vlada te države intervenira i umjetno zaustavi takav aprecijacijski trend. No, upravo zbog Trumpovog trgovinskog rata, već dugo postoji pritisak tržišta na kineski juan koji ga gura prema – dolje, ne prema gore! Budući da Trump nastoji carinama ograničiti kineski izvoz, na kineskom deviznom tržištu ima manje dolara nego prije, što znači da je dolar u Kini sve vredniji, a juan manje vrijedan.
Kina se dosad borila protiv tog deprecijacijskog trenda i držala tečaj ispod 7 juana za dolar. Ali je nakon objave novih Trumpovih carina odlučila pustiti da juan padne. Dakle, prestala je intervenirati, da bi je Washington zbog toga proglasio manipulatorom valutom. Mozak da vam pukne! Mnuchin je čak javno prijetio da će – “u slučaju da Peking prestane intervenirati i držati stabilni tečaj juana, Kinu proglasiti manipulatorom valutom”. Kao da pljačkaš banke zaprijeti bankovnim službenicima da će – ako mu ne predaju sadržaj sefa – zvati policiju.
Kina ima i ozbiljnije alate protiv Amerike
No, obustava soje i deprecijacija juana zasad su samo blage ekonomske i financijske mjere. Kina prijeti ozbiljnim trgovinskim zaprekama ako Trump u rujnu uvede dodatne carine. Peking ima i drugih instrumenata na raspolaganju – poput izazova američkim sigurnosnim interesima u svome susjedstvu, gdje je okružena američkim saveznicima, od Tajvana preko Južne Koreje do Japana.
Ako Trump na to uzvrati dodatnim carinama – recimo na 25 posto – egzistencijalno će ugroziti neke od najvažnijih američkih kompanija koje posluju u Kini, poput Applea, jedne od najvećih kompanija na svijetu, koja u Kini sastavlja iPhone. Trump će se naći u još goroj situaciji zbog predizborne kampanje, koja je već počela, a gdje će htjeti dokazati svoju snagu. Ako nastavi kako je počeo, pokušavajući dokazati da je jak dodatno će oslabiti Ameriku, Kinu i na kraju globalnu ekonomiju.
Fed zna da slijede teška vremena
Već nakon deprecijacije valute – koju je Kina u srijedu stabilizirala na 7.02 juana za dolar, američka ekonomija ozbiljno se stresla jer je postalo jasno da ekonomska budućnost nije nimalo dobra. Burzovni indeksi u New Yorku imali su u ponedjeljak i utorak najgore padove ove godine. Pred Amerikom i Kinom je dugotrajni trgovinski rat, “nešto što prije nismo doživjeli”, kako je objasnio predsjednik američke centralne banke Jay Powell – Fed je naslutio da dolaze teška vremena, pa je prošlog tjedna spustio kamatnu stopu za 0.25 postotnih poena.
To je potez koji se radi samo u recesiji: Fed nije smanjivao kamate još od 2008. godine. I nije bilo konkretnog razloga da to napravi danas – američka ekonomija je u ekspanziji rekordnih 122 mjeseca – znači da deset godina i dva mjeseca BDP neprestano raste iz kvartala u kvartal, što se u Americi nije dogodilo još od 19. stoljeća. No, Fed je spustio kamatnu stopu jer vidi kamo vodi Trumpov trgovinski rat koji je “dobar i lako je u njemu pobijediti”.
Najsigurniji znak dolazeće recesije
Nedavno se napunio cijeli kvartal u kojem su prihodi od obveznica u inverziji – viši su prihodi od obveznica s kratkim rokom dospijeća, nego od onih koje imaju dugi rok dospijeća. To je najsigurniji znak dolazeće recesije jer znači da investitori vjeruju da će bolje zaraditi u kratkom roku od tri ili šest mjeseci, nego kroz recimo deset godina; normalno stanje je obratno. Kad očekivani prihodi od obveznica “zamijene mjesta”, to znači da tržišta očekuju da će još kraće vrijeme stvari funkcionirati dobro, ali na dugi rok neće; da dolazi recesija.
Zbog novih događaja između Amerike i Kine, nalazimo se u najopasnijem trenutku još od velike financijske krize, kaže Larry Summers, bivši ministar financija Billa Clintona koji je u vrijeme Velike recesije bio ekonomski savjetnik Baracka Obame i jedan od arhitekata velikog američkog oporavka koji eto traje još i danas pod Trumpom. Dokad, teško je reći. Posljedice nažalost neće osjetiti samo Trump, niti samo Amerika i Kina, nego cijeli svijet – sukob dvije najveće ekonomske sile neće zaobići ni Europu ni ostatak globalne ekonomije.
Amerika je već sada na gubitku
Amerika je već na gubitku – ovogodišnje posljedice trgovinskog rata s Kinom mjere se s oko 12 milijardi dolara gubitka za američke proizvođače. Pritom nije postignut ni suludi cilj smanjenja američkog trgovinskog deficita – zato jer više ne uvoze iz Kine, Amerikanci sad više uvoze robu iz Vijetnama i drugih tržišta, gdje je skuplja nego u Kini, što je vanjskotrgovinski deficit samo povećalo.
Bloomberg je izračunao porazni globalni utjecaj američkih carina Kini – najgore će se osjetiti 2021., kad Trump uđe u drugi mandat, ili se njegov nasljednik ili nasljednica budu morali nositi s Trumpovim ekonomskim umijećem.
Trump jednostavno nema plan što dalje
Najgore od svega, čini se da Trump nema plan što dalje – osim uvođenja novih carina, koje neće pomoći, nego mogu samo odmoći. U sve ovo smo zapali zbog njegova suludog uvjerenja da treba ratovati protiv kineskog vanjskotrgovinskog suficita, da su trgovinski ratovi dobri i lako se u njima pobjeđuje. Trumpov pristup pregovorima bio je da njegovi ljudi odu u Peking, kažu “Bu!”, Kinezi se preplaše i kapituliraju. Što napraviti ako se Kinezi ne preplaše – za to nitko nije razradio plan.
Slično je i danas: kao što prije nije znao što radi, Trump nema plan ni za situaciju kad se stvari otmu kontroli. Možda smo svi trebali biti spremni na ovakav scenarij. Ameriku već tri godine vodi predsjednik koji je bio tako uspješan poslovni čovjek da je šest puta bankrotirao. Tko uspije u bankrot otjerati čak i vlastiti kasino – stroj za proizvodnju novca – tome neće biti teško pothvat ponoviti i s globalnom ekonomijom. Jer trgovinski ratovi su dobri i u njima je lako pobijediti.