Nekad je nužno odabrati stranu

Njemački predsjednik naučio nas je da je, nažalost, rasprava o ustašama i partizanima u Hrvatskoj i dalje nužna

Njemački je predsjednik svojom povijesnom isprikom još jednom podcrtao najvažniji temelj moderne zapadne civilizacije

Nema ništa intelektualno ljenije, indolentnije i tuplje, nego tvrditi da nas rasprava o ustašama i partizanima vraća u prošlost. Naprotiv, rasprava o ustašama i partizanima određuje našu budućnost. Ona se mora dovesti do kraja kako bi Hrvatska, većinski (jer je konsenzualno nemoguće), odlučila je li na pogrešnoj ili ispravnoj strani povijesti

Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier u nedjelju, na svečanosti u povodu početka Drugog svjetskog rata, javno se ispričao Poljacima zbog zločina koje je Hitlerova Njemačka počinila u Poljskoj. Gospodin Steinmeier zamolio je Poljake za oprost na dan 80. obljetnice početka Drugog svjetskog rata. Njemačka je napala Poljsku 1. rujna 1939. godine.

Njemački je predsjednik svojom isprikom još jednom podcrtao najvažniji temelj moderne zapadne civilizacije, na kojem, uostalom, počivaju skoro svi ključni međunarodni odnosi u Europi, Sjevernoj Americi i dijelu Azije. Riječ je, naravno, o rezultatima Drugog svjetskog rata.

Nacije koje su oblikovale današnji svijet

Rezultati Drugog svjetskog rata stvorili su današnji međunarodni politički, ali i vrijednosni poredak. One nacije koje su se borile protiv Hitlera, Mussolinija i njihovih saveznika, među kojima je ne toliko važnu, koliko naglašenu ulogu igrao Ante Pavelić, nacije su koje su oblikovale današnji svijet, i koje su definirale pravu stranu povijesti.

Hrvatska se u društvu tih, pobjedničkih nacija našla isključivo zahvaljujući Josipu Brozu Titu i hrvatskim partizanima (ova povijesna činjenica ne umanjuje Titove i partizanske zločine). Prvi hrvatski predsjednik, današnja ikona hrvatske radikalne desnice, to je savršeno dobro razumio, pa nije dopustio da se najljepšem zagrebačkom trgu promijeni ime, kao što nije želio maknuti Titovu bistu iz Ureda predsjednika Republike (što je, međutim, učinila sirota Kolinda Grabar Kitarović, koja ne razumije povijesni kontekst događaja kojem je u nedjelju nazočila).

Rasprava koja određuje našu budućnost

Poruke nedjeljnog obilježavanja početka Drugog svjetskog rata, na kojem su se okupili predstavnici demokratskih ili donekle demokratskih država Europe i Amerike, danas su kristalno jasne: nacizam i fašizam najgore su zlo koje se čovječanstvu dogodilo u dvadesetom stoljeću, a cijeli je današnji međunarodni sustav stvoren na temelju pobjede nad fašizmom i nacizmom. To je jedan plus jedan.

Stoga je dugogodišnja rasprava o ustašama i partizanima, koja se već godinama vodi baš svugdje u Hrvatskoj, od intelektualnih krugova, preko saborske govornice, do Facebooka, zapravo najvažnija rasprava koja se uopće može voditi u Hrvatskoj.

Nema ništa intelektualno ljenije, indolentnije i tuplje, nego tvrditi da nas rasprava o ustašama i partizanima vraća u prošlost. Naprotiv, rasprava o ustašama i partizanima određuje našu budućnost. Ona se mora dovesti do kraja kako bi Hrvatska, većinski (jer je konsenzualno nemoguće), odlučila je li na pogrešnoj ili ispravnoj strani povijesti.

Bez mjesta za proustaške ispade

Ako Hrvatska odluči da je na krivoj strani povijesti, Hrvatsku će reprezentirati povijesni revizionisti, endehazijski nostalgičari, osporavatelji Jasenovca, i razni maligni socijalno kulturni fenomeni poput Thompsona. Takva Hrvatska još će dugo vremena ostati Srbija, čiji predsjednik, naravno, nije bio pozvan u Poljsku.

Odluči li, pak, Hrvatska pripadati krugu europskih antifašističkih zemalja, koje dijele zajedničke vrijednosti uspostavljene poslije Drugog svjetskog rata, u hrvatskom mainstreamu, bilo da je riječ o politici, pravu, nogometu ili pop glazbi, više ne smije biti mjesta ni za kakve proustaške ispade.

Republika Hrvatska, kako je to u ustavnu preambulu precizno unio dr.Franjo Tuđman, država je zasnovana i na ZAVNOH-u, glavnom hrvatskom antifašističkom političkom tijelu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Želimo li ostati na pravoj strani povijesti, ta ustavna odredba ne smije se mijenjati, kao što se ne smiju dovoditi u pitanje njene konzekvencije.

Zalaganje za Hitlera i Mussolinija

Naravno da su Titovi komunisti počinili bezbroj strašnih zločina. Međutim, ti zločini ni u jednom trenutku ne smiju postati povod za redefiniranje glavnih vrijednosti Drugog svjetskog rata, ni činjenice da je Hrvatska, ponavljamo, zahvaljujući Titu i hrvatskim partizanima, dočekala svršetak rata na pravoj strani.

Rasprava o ustašama i partizanima, suštinski je rasprava o tome tko je bio na kojoj strani u Drugom svjetskom ratu. Svi oni, koji se danas iz bilo kojih razloga zalažu za proustašku opciju, zapravo se zalažu za Hitlera i Mussolinija (premda mnogi toga nisu svjesni).