Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

O počasnom doktoratu Dragana Čovića ne priča se dovoljno. Rektor je time otvoreno propagirao nacionalizam

Nedavno odavanje počasti Draganu Čoviću skandalozno je na nekoliko razina

Borasovo dodjeljivanje počasnog doktorata Draganu Čoviću u javnosti nije ostvarilo pretjerano bučan odjek. Možda je trebalo. Čak i ako zanemarimo sam Čovićev lik, o kojem bi se svakako moglo pisati, ostaje činjenica da je ovaj potez, ali i Borasovo obrazloženje zašto ga je učinio, puki nacionalizam. Poruka koju šalje ista je poruci Memoranduma 2 koji je izazvao sablazan hrvatske javnosti

Vijest o tome da je Sveučilište u Zagrebu, na prijedlog i autoritet samog rektora Borasa dodijelilo počasni doktorat Draganu Čoviću, inače predsjedniku HDZ-a Bosne i Hercegovine nije se u punom smislu riječi probila do šire javnosti. A trebala bi, ponajprije stoga što je skandalozna iz više razloga. Onaj prvi, na kojeg se u prvim reakcijama donekle i ukazalo je sam profil Dragana Čovića, neupitnog gospodara sveukupnog političkog, društvenog i ekonomskog života na prostorima BiH većinski naseljenim Hrvatima.

Čitav problem s Čovićem je što on, iza maske uglađenog proeuropskog političara, nastavlja s istom nacionalističkom politikom koja je formulirala ideju Herceg-Bosne. Uostalom, dovoljno je vidjeti da se u zapadnom dijelu Mostara ulice i dalje zovu po ustaškim ministrima Budaku, Vokiću i Lorkoviću, ali i po Francetiću, da sve bude jasno. Drugi problem s njim je što čovjek evidentno znatno luksuznije živi danas, nego što je živio do rata, a i u socijalističkom razdoblju je bio jedan od direktora u Sokolu i živio je pristojno.

Treći problem je njegova sveopća bahatost, zahvaljujući kojoj je pri gradnji vile skrenuo tok rijeke Radobolje u Mostaru. I konačno, četvrti problem je što je u režiji stranke koju vodi utemeljena Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u Mostaru, čiji je postao član. Drugim riječima, čovjek je praktično sam sebe proglasio akademikom, što mu Boras u obrazloženju sasvim ozbiljno navodi kao bitnu referencu zbog koje mu dodjeljuje počasni doktorat.

Borasovo obrazloženje odiše nacionalizmom

No, da se vratimo bitnom, ovdje je, neovisno o svemu navedenom, sam lik Dragana Čovića manji problem. On, uostalom i nije nagrađen kao ime i prezime, bez obzira na formalno obrazloženje, nego kao simbol. Nagrađen je kao neupitni politički vođa bosanskohercegovačkih Hrvata, što Boras, ne samo da ne skriva, nego eksplicitno navodi. I tu dolazimo do onoga što je stvarni problem čitavog tog cirkusa. Naime, cjelokupni ton Borasovog obrazloženja vlastitog prijedloga odiše otvorenim nacionalizmom.

On tu glorificira ulogu Sveučilišta u Mostaru na očuvanju hrvatskog identiteta u BiH, iznimno je zabrinut za hrvatsko pitanje u toj zemlji, brine ga mogućnost demografske depopulacije, hvali Dragana Čovića kao političkog vođu tog naroda i općenito Hrvate kao nositelje proeuropskih vrijednosti u toj zemlji. Čak i kad bismo zanemarili ovaj nacionalistički diskurs, koji je inače potpuno neprobavljiv, ostaje nam pitanje zbog čega rektor Boras, zajedno s većim dijelom Senata koji ga je u tome podržao, koristi zagrebačko sveučilište kao platformu za promociju određenih političkih ciljeva? I naravno, zbog čega je to sporno tako malom broju ljudi?

Zašto je Memorandum 2 sablažnjiv, a ovo ne?

Sve ovo skupa postaje dodatno zanimljivo usporedimo li ovu odluku i njezino obrazloženje s nečim što je prije nekoliko godina izazvalo ogromnu sablazan u hrvatskoj javnosti, a kolokvijalno se prozvalo Memorandumom 2 Srpske akademije nauka i umetnosti. U tom dokumentu, koji je jasno bio neskriveno nacionalistički, promovirala se teza o što tješnjem povezivanju između državnih i javnih institucija Srbije i onih iz Republike Srpske. Sve to bilo je na tragu onoga što je novo vodstvo SANU-a propagiralo, i na čemu i danas stoji, kao prihvaćanje nove realnosti, u kojoj se od Kosova treba okrenuti prema Bosni i Hercegovini, tj. prema Republici Srpskoj, kao ključnom srpskom nacionalnom interesu.

Borasov prijedlog o dodjeli počasnog doktorata Čoviću je retorički znatno blaži i manje eksplicitan, ali zapravo šalje istu poruku o nužnosti što tješnjeg povezivanja između javnih hrvatskih institucija, u ovom slučaju zagrebačkog sveučilišta, i istih takvih institucija Hrvata u BiH. Stoga se doista postavlja logično pitanje, zbog čega je tzv. Memorandum 2 sablažnjiv, a ovo nije?

Dragan Markovina
Povjesničar i publicist
182 članka Više o autoru