Nina Obuljen o nalazu u HAVC-u koji, smatra, ipak nije katastrofalan, neprofitnim medijima koji se više ne financiraju i opsežnim novim zakonima

TELEGRAM: Vaš je mandat, zapravo, tek na početku. No, možete li nam reći na što ste se prvo usredotočili?

OBULJEN: U svakom području, doslovno svakom koje pokrivamo, započeli smo rad i promjene. Napravili smo prvu evaluaciju sustava i rezultata financiranja kako bismo već u svibnju za sljedeći natječaj, za 2018., mogli unijeti određene promjene. Započeli smo s radom na Zakonu o arhivima i Zakonu o knjižnicama i donošenju strategije razvoja knjižničarstva. Pokrenuli smo projekt digitalizacije kulturne baštine koji je bio zapeo, a uključuje arhive, knjižnice i muzeje, ali i audiovizualnu baštinu. Održali smo niz sastanaka u različitim formatima vezano uz knjigu i nakladništvo. Donijeli smo određene odluke o nastupima na međunarodnim sajmovima, a planiramo do sredine ove godine prezentirati koncepciju budućih nastupa na književnim sajmovima. Započeli smo prve razgovore oko reforme područja izvedbenih umjetnosti, posebno ono što je najakutniji problem a to je pitanje statusa baleta i plesnih umjetnika. Tu ćemo morati vrlo brzo djelovati.

Naravno, bili smo aktivno uključeni u pitanje audiovizualnih djelatnosti, vezano uz HAVC i sve što se događalo u tom području. Raspisan je prvi natječaj iz Europskog socijalnog fonda Umjetnost i kultura za mlade. Intenzivirali smo rad na pripremi ostalih natječaja koji će biti raspisani do kraja godine. Počeli smo obilaziti županije, pogotovo one gdje imamo važnije i veće nacionalne ili europske projekte. Radimo zajedno s Ministarstvom regionalnog razvoja kako bismo značajno podigli našu učinkovitost u povlačenju sredstava iz europskih fondova. Napravili smo kompletan pregled zakonodavstva i usvojili okvirne planove o tome u kojem trenutku ćemo ići u izmjene pojedinih zakona.

TELEGRAM: Revizori redovito upozoravaju na poslovanja mnogih kazališta, muzeja, arhiva i tako dalje. Smatrate li da su ustanovljeni propusti u HAVC-u proporcionalni reakcijama javnosti?

OBULJEN: Dugo sam u kulturi, a ne sjećam se da je neko područje na takav način, toliko dugo i s toliko povišenih tenzija bilo prisutno u javnosti, što nije dobro. Mislim da nalaz revizije nije katastrofalan, kako je nerijetko prezentiran. Uočen je veliki broj propusta, ali moram naglasiti kako zajedno s tijelima HAVC-a Ministarstvo ubrzano radi na njihovom ispravljanju.

TELEGRAM: Kako ćete konkretno ispraviti te propuste?

OBULJEN: Ići ćemo u izmjene zakona kako bismo neka pitanja preciznije uredili zakonom. Treba promisliti je li pravna osobnost javne ustanove zaista najbolja pravna forma za HAVC. Većina primjedbi koje su iznesene u reviziji tiču se računovodstvenih postupanja, većih ili manjih propusta, a o tome je li nešto od toga imalo obilježja kaznenog djela o tome jedino mogu suditi DORH i sudovi, a nikako zainteresirani pojedinci ili udruge.

Nije HAVC jedina javna ustanova u kulturi u kojoj je teško uskladiti funkcioniranje u okviru jedne javne ustanove s dinamikom proizvodnje i produkcije. Radi se o tome da je širi zakonodavni okvir zatvoren i kompleksan i da nije lako u takav okvir uklopiti sve procedure i europske prakse. Uskoro ćemo krenuti u izmjene zakonodavnog okvira kako bismo ostavili veću slobodu onima koji upravljaju ustanovama u kulturi, vezano uz potrebe, dinamiku i specifičnosti kulturno umjetničke proizvodnje. Što se tiče samog HAVC-a jedan dio tih problema sigurno proizlazi iz činjenice da je to jedina javna ustanova koja ne dobiva novce da bi sama obavljala djelatnost, nego ona distribuira sredstva drugima.

TELEGRAM: Braniteljske udruge snažno su se angažirale oko HAVC-a. Jeste li, kada ste preuzimali dužnost, očekivali takve situacije?

OBULJEN: Kad spominjete braniteljske udruge, moram reći da su branitelji oni koji su najzaslužniji za samostalnu hrvatsku državu i mislim da imaju pravo svoja mišljenja i stavove artikulirati u javnosti. Ja sam ovdje da bih se zalagala za razvoj hrvatske kulture i umjetnosti. To ću raditi profesionalno i najbolje što znam. Premijer je u Saboru kada je predstavio svoju Vladu rekao da želimo biti vlada svih građana. Na taj ću način voditi i kulturnu politiku. Ovo će biti ministarstvo kulture svih građana i svih onih koji djeluju u području kulture i umjetnosti. U tom smislu, svatko ima pravo iznijeti javno svoje mišljenje o kulturnoj politici. Ipak, mislim da je cilj svih nas koji djelujemo u području kulture i umjetnosti da fokus javnih rasprava vratimo upravo na to – na kulturu i umjetnost, a ne na neke teme koje s kulturom imaju malo ili nimalo veze.

TELEGRAM: Koja je vaša generalna ocjena rada HAVC-a pod gospodinom Hribarom?

OBULJEN: Mislim da o takvim institucijama ne treba govoriti vezujući ih uz neku osobu. Sustav koji je izgrađen zakonom iz 2007., nastao je kao inicijativa odozdo prema gore. Tome mogu i osobno svjedočiti jer sam od prvog predstavljanja polaznih teza za novi ustroj audiovizualne djelatnosti u Hrvatskoj održane na Akademiji dramske umjetnosti bila dijelom tog procesa. Radi se o jednoj uspješnoj reformi koja je rezultat konsenzusa unutar struke, mislim da su rezultati svima vidljivi. I dobronamjerni i zlonamjerni vide da je hrvatski film danas prisutan u svijetu. Snima se četiri do pet puta filmova svih vrsta i žanrova više nego prije. Digitalizirano je više od 50 neovisnih kina u svim dijelovima Hrvatske, smanjen je udio državnog proračuna u financiranju, a povećan je dva puta ukupni iznos sredstava koji se kroz HAVC ulaže u hrvatski film.

Uveli smo sustav poticaja za izvoz filmskih usluga, dakle povrat investicija stranim produkcijama koje se snimaju u Hrvatskoj. Tome su doprinijeli svi zaposlenici, ravnatelji i upravni odbori HAVC-a, kao i ministri kulture, ali i cijela audiovizualna zajednica koja je kroz različita tijela i udruge tom projektu dala potporu. No, da postoji mogućnost za unaprjeđenjem sustava , naravno da postoji i na tome ćemo intenzivno raditi.

TELEGRAM: Govori li nalaz revizije da bi država trebala odlučivati kakvi će se filmovi snimati? Ne bi li to bio korak unatrag?

OBULJEN: Da je to bila namjera onda se taj sustav ne bi decentralizirao iz Ministarstva kulture. Kada je 2008. osnovan HAVC mi smo tada iz Ministarstva kulture prebacili u HAVC sve preuzete obveze i sredstva, pa čak i ljude koji su na tome radili. Mišljenje revizije ne govori o tome da bi se bilo koji ministar ili upravni odbor uplitao u donošenje odluke o tome koji će se film snimati ili ne. To je vrlo precizno definirano Zakonom – na prijedlog umjetničkih savjetnika odluku donosi Audiovizualno vijeće, a onda tu odluku sklapanjem ugovora potvrđuje ravnatelj.

Revizija je ukazala na interpretaciju koja govori o raspolaganju sredstvima iznad 50 tisuća kuna od strane Upravnog odbora i iznad 200.000 kuna uz suglasnost osnivača, odnosno na potrebu da se u knjigovodstvenom smislu preciznije definira na koji će se način ta odobrenja davati. Vrlo brzo planiramo krenuti s izmjenama i dopunama zakona kako bismo potvrdili intenciju koja je postojala i tada kada smo predlagali Zakon. U to vrijeme bila sam državna tajnica u HDZ-ovoj vladi. Tada smo donijeli odluku o decentralizaciji odlučivanja o financiranju filma, i tako će to ostati i dalje.

TELEGRAM: Gospodin Hribar nedavno je izjavio kako se gospodin Hasanbegović na jednom sastanku čudio “zašto Ministarstvo toliki novac daje Srbima”. Bivši ministar mu je replicirao kako to nije istina, što možete potvrditi i vi jer ste bili na tom sastanku. Što se zapravo dogodilo?

OBULJEN: Za izjave gospodina Hribara i gospodina Hasanbegovića morate pitati njih dvojicu.

TELEGRAM: Zašto ste baš gospodina Daniela Rafaelića predložili za v.d. ravnatelja HAVC-a?

OBULJEN: Kada se ustanova nađe u situaciji da, bilo zbog isteka mandata, ili odstupanja, ili odlaska ravnatelja, ostane bez vodeće osobe, najvažnije je poslati poruku kontinuiteta. Zbog svega što se događalo u HAVC-u i zbog jako malog broja ljudi koji je tamo zaposlen, nije bilo moguće da se imenuje neki zaposlenik HAVC-a i drago mi je da je gospodin Rafaelić prihvatio taj izazov. Radi se o osobi koja je izrazito konscilijantna, velikom poznavatelju filma i filmske umjetnosti koji poznaje područje audiovizualnih djelatnosti. Radio je ranije u javnom sustavu, bio je u Hrvatskom državnom arhivu i po svemu onome kako je krenula i primopredaja i prvi dani gospodina Rafaelića, sigurna sam da smo napravili dobar izbor i da će se u ovom međurazdoblju krenuti vrlo žurno u ispravljanje nekih uočenih nepravilnosti i zapravo i donekle smiriti ova situacija i tenzija koja nije dobra za hrvatsku kulturu i umjetnost.

TELEGRAM: Nedavno su objavljeni rezultati natječaja za potpore knjigama. Budžet je smanjen za četvrtinu, s gotovo 6 milijuna u 2016. na četiri i pol milijuna. Zbog čega je došlo do takvog smanjenja?

OBULJEN: Verificirala sam odluke i prijedloge vijeća. U ovom slučaju vijeće je predložilo potpore za one naslove za koje su smatrali da zaslužuju potporu Ministarstva kulture. Načelno mislim da u tom području moramo poduzeti ozbiljne reforme. O sustavu potpora se već duže vrijeme govori, a sljedeće godine će to biti jasno definirano. Trebalo bi smanjiti broj potpora, ali povećati iznose tako da ona djela koja dobiju potporu doista mogu dobiti značajnija sredstva te da se projekt može realizirati. Naravno, pripremamo i preciznije definiranje kriterija za otkup te reviziju sustava potpora autorima koju smo pokrenuli u vrijeme kada sam bila suradnica ministra Biškupića. Mislim da smo i tu malo iskliznuli izvan kriterija.

Općenito, ne možemo negirati činjenicu da pada broj objavljenih naslova bez obzira na relativno visoku subvenciju države u području knjige i nakladništva. Distribucija je u katastrofalnom stanju, u velikom broju gradova, a da ne govorim o manjim sredinama, uopće ne možete kupiti knjigu. Sva sreća, čitanost u knjižnicama ne pada, dapače, knjižnice imaju jako dobre rezultate. No, cijeli taj lanac knjige koji je posebno osjetljiv u manjim državama, moramo značajno unaprijediti.

TELEGRAM: Nakladnici su se bunili nakon otkupa knjiga za knjižnice u prosincu 2016., kada nije otkupljena, recimo, zbirka Predraga Lucića, strip epopeja Alema Ćurina ili “Pjesme iz Lore 2016.” Borisa Dežulovića. Istupili su u javnost s tezom kako su knjige koje su otkupljene birane po svjetonazorskom i ideološkom ključu.

OBULJEN: Nažalost, danas se svatko tko je nezadovoljan odlukom o financiranju poziva na ideologiju. Ja se s tim stvarno ne dam impresionirati jer nisam osoba koja je ikad donosila odluke po ideološkom ključu niti mislim da je to uloga Ministarstva kulture. Kada budemo imenovali kulturna vijeća trudit ćemo se da imenujemo najstručnije ljude, ljude s integritetom koji poznaju područje kulture i umjetnosti za koje će biti nadležni. Kao i svaka ozbiljna administracija, radit ćemo na što preciznijem definiranju kriterija koje treba kontinuirano nadograđivati. Prigovora će uvijek biti, novca nema dovoljno i uvijek će biti onih koji su nezadovoljni.

TELEGRAM: Članovi kulturnih vijeća imenuju se na mandat od četiri godine. Vi ste kulturna vijeća naslijedili od svog prethodnika, gospodina Hasanbegovića. Mislite li ih mijenjati?

OBULJEN: Vijeća koja su sada odlučivala o projektima za 2017. imenovana su u srpnju od strane prošlog ministra. Mi sada tražimo modele kako bismo imenovali nova kulturna vijeća. Mislim da postoji potreba za promjenom pogotovo zato što su se ta imenovanja dogodila u tehničkom mandatu.

TELEGRAM: Je li to bilo korektno od vašeg prethodnika, da kao tehnički ministar ide u takva imenovanja?

OBULJEN: Zakon predviđa da se mogu obaviti ona imenovanja koja su potrebna da ne bi došlo do zastoja realiziranja tekućih poslova. Mislim da ne bi bilo dobro da se tada čekalo novu Vladu, pa bi se tek onda raspisali javni pozivi i na kraju imenovala vijeća. U tom slučaju ponovno ne bi imali odluke do ožujka ili travnja. I ja sam, kad sam došla u ministarstvo, odlučila da ću prihvatiti sugestije vijeća i takve sam odluke i donijela.

TELEGRAM: Godinama se priča o nužnosti donošenja novog Zakona o kazalištima, mnogi ministri su ga najavljivali pa nisu uspjeli. Razmišljate li vi o novom zakonu?

OBULJEN: Moramo napraviti taj iskorak. Ostali smo zamrznuti u nezavršenoj tranziciji u nekom vremenu koje se nalazi između socijalizma i novog društvenog uređenja. To je posebno vidljivo u području kazališta. Mislim da ni ljudi koji djeluju u kazalištima nisu zadovoljni s tom situacijom. U ovoj godini previdjeli smo izmjene niza zakona, o arhivima, muzejima, knjižnicama, audiovizualne djelatnosti. Negdje na jesen ćemo krenuti u široku raspravu o donošenju zakona o kazališta. Nećemo žuriti dok nismo sigurni da smo unutar struke postigli konsenzus u kojem smjeru krenuti.

TELEGRAM: Koji su po vama ključni problemi postojećeg sustava?

OBULJEN: Ono što je definitivno problem ovog našeg sustava, naravno uz manjak sredstava kako na nacionalnoj tako i na lokalnim razinama, jest to što najveći postotak sredstava odlazi na redovito financiranje, dakle plaće i materijalne troškove, što ostavlja vrlo malo prostora za programske iskorake. Prema tom problemu se moramo odrediti. Međutim, bit ćemo pažljivi. Nećemo ići u radikalne reforme institucionalnog sustava ako nismo sigurni da paralelno nismo osmislili dobru reformu jače čvršće i ozbiljnije potpore onima koji djeluju kao samostalni umjetnici. Mi kao država moramo stimulirati umjetnike da mogu raditi i djelovati kao samostalni.

TELEGRAM: Što je s ansamblima? Globalna praksa pokazuje da imaju sve manje šanse opstati.

OBULJEN: Različite su prakse. U nekim državama javna kazališta nemaju ansamble, u nekim državama samo nekoliko velikih nacionalnih kazališta ima ansamble, a druga kazališta angažiraju umjetnike po projektima. Ne bi trebalo vući nikakve radikalne rezove, ali mi već sada zbog ovog sustava koji imamo, imamo ozbiljnu krizu u baletnim ansamblima i u operi. Imamo veliki postotak umjetnika koji više ne mogu nastupati, a ne mogu se uzimati mladi. To su ozbiljni strukturalni problemi. Uvijek se sjetim onoga što je rekao premijer Plenković, da želimo biti Vlada koja će rješavati probleme, pa tako i ja vidim svoju ulogu. Ja sigurno nisam osoba koja će zatvarati oči pred problemima, upravo suprotno.

TELEGRAM: Vaše ministarstvo radi i na novom Zakonu o arhivima. Koji su vam glavni ciljevi?

OBULJEN: Zakon koji je sada na snazi datira iz 1997. godine i dosta je zastario u mnogim ključnim elementima koji uređuju tu djelatnost, poput kriterija i standarda zaštite arhivskog gradiva, pitanja preuzimanja gradiva u arhive i pitanje dostupnosti i korištenja, pitanje uređenja arhivske službe, Kada je pisan zakon još uvijek nismo toliko razmišljali o digitalnoj pohrani, okolnosti su se, baš kao i smjernice za arhivsku struku promijenile. To će biti jedan kompletno novi zakon za koji sam sigurna da će dati novi zamah cijeloj službi.

TELEGRAM: Nije li malo neobična situacija da Most ima svoj prijedlog, a vi kao Ministarstvo kulture svoj. Dio ste iste Vlade.

OBULJEN: Most ne priprema novi zakon. Kolege iz Mosta su u saborsku proceduru poslali izmjene samo dvaju članaka tog zakona. Mi smo jasno naglasili kako će se i pitanje dostupnosti i otvorenosti gradiva rješavati cjelovitim Zakonom, ali kolege su se odlučile pokrenuti proceduru izmjene dvaju članaka paralelno s našom inicijativom za cjelovitu izmjenu Zakona. Radi se o prijedlogu kluba zastupnika Mosta i oni su ga kao takvog artikulirali u Sabor. Pitanje dostupnosti arhivskog gradiva je pitanje koje treba cjelovito rješavati kroz novi zakon. Mi imamo vrlo jasne smjernice kako želimo da se to napravi i to će pitanje biti cjelovito riješeno.

TELEGRAM: Je li otvaranje arhiva početak lustracije? Hoće li to smiriti podjele u društvu ili dovesti do novih?

OBULJEN: Ne vidim kako bi otvaranje arhiva izazvalo bilo kakve podjele. Upravo suprotno. Jako je važno da se to razdoblje hrvatske povijesti raščisti i da se dokumenti iz tog razdoblja otvore u prvom redu istraživačima. Mislim da svatko dobronamjeran i svatko tko želi živjeti u demokratskoj državi ne može biti protiv toga da se otvore arhivi iz jednog razdoblja koje sigurno ima karakteristike totalitarnog režima.

TELEGRAM: Najavili ste i novi Zakon o HRT-u.

OBULJEN: Vezano uz zakon o HRT-u mi ćemo prvo prezentirati i usvojiti medijsku politiku, odnosno medijsku strategiju, vidjet ćemo još u kojoj formi. Počeli smo raditi i na tome. Tek nakon toga bismo pristupili izmjeni zakona o HRT-u. Ono što će se sigurno morati napraviti jest izmjena Zakona o elektroničkim medijima budući da se očekuje usvajanje nove Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama, a temeljem usvojene Strategije odredit će se dinamika izmjene i ostalih zakona.

TELEGRAM: Kakav bi, u kratkim crtama, trebao biti HRT i kakve su mogućnosti da kao ministrica utječete na promjene?

OBULJEN: Sva sreća, ministar kulture ne utječe ni na koji način ni na jedan medij. Mi donosimo normativni, odnosno zakonodavni okvir. Obveze HRT-a i javne usluge koje HRT mora pružiti temeljene su na Zakonu i ugovoru koji HRT potpisuje s Vladom za razdoblje od pet godina. Za vrijeme tog perioda od pet godina, dok je na snazi ugovor, nadzor nad ispunjavanjem programskih obveza ima Programsko vijeće, a Nadzorni odbor nadzire poslovanje. Mislim da HRT u velikoj mjeri i dalje ispunjava svoju javnu ulogu i da pruža javnu uslugu te da ima vrlo vrijedne programe u području obrazovanja, kulture, promocije športa, manjina i slično. Sve ono što se na drugim komercijalnim medijima ne može pronaći. Naravno da uvijek treba zahtijevati da HRT stalno razvija svoju javnu uslugu, da budu profesionalni i poštuju najviše standarde te, posebno, da stalno rade na privlačenju gledatelja i slušatelja kako bi zadržali svoju relevantnost i ulogu koju imaju u hrvatskom društvu.

TELEGRAM: izjavili ste da će novi Zakon o umjetnicima pomoći umjetnicima honorarcima. Kako konkretno?

OBULJEN: Još dok sam bila državna tajnica, ostavili smo 2011. godine u primopredaji gotov Nacrt zakona o umjetnicima i umjetničkoj djelatnosti. Nije se međutim tijekom proteklih pet godina ništa po tom pitanju napravilo. Mišljenja sam da trebamo cjelovito promatrati reviziju sustava potpore i osiguranja statusa samostalnih umjetnika. Nadam se da ćemo do jeseni možda čak i imati gotov nacrt novog zakona na javnoj raspravi, a u okviru tog zakona razmotrit ćemo i porezni tretman umjetnika, ali i pitanje poticaja za ulaganje u kulturu i umjetnosti. O nacrtu Zakona otvorit ćemo vrlo široku javnu raspravu, to su propisi koji se ne smiju i ne mogu donositi bez vrlo širokih konzultacija.

TELEGRAM: Vlada je na nedavnoj sjednici potvrdila Prijedlog uredbe o kriterijima za utvrđivanje korisnika i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za 2017. godinu. Ni ove godine tu nema stavke “neprofitni mediji.” Zašto ih niste vratili u proračun nego ste nastavili politiku svog prethodnika?

OBULJEN KORŽINEK: Potpore neprofitnim medijima osiguravale su se do 2013. u Zakladi za razvoj civilnog društva. Nakon toga, sredstva su prenesena u Ministarstvo kulture kao jedna od mjera medijske politike. Međutim, to nije napravljeno na način da je ugrađeno u neki medijski zakon, nego je potpora neprofitnim medijima ugrađena u Pravilnik o financiranju javnih potpora u kulturi. To je bio jedan manevar koji nije sustavno rješavao pitanje tretmana potpore i financiranja medija.

TELEGRAM: No, predstavnici neprofitnih medija iznijeli su niz razloga zašto biste ih trebali ponovno uvrstiti u proračun.

OBULJEN: Kao što sam rekla, kada sam došla u Ministarstvo kulture sredstva nisu bila planirana u proračunu, a vraćanje u proračun jednog takvog instrumenta koji nema adekvatni zakonodavni i normativni okvir za mene nije bilo prihvatljivo. Upravo iz tog razloga predložili smo da se neprofitni mediji do sustavnog rješavanja pitanja financiranja medija, a što može biti učinjeno samo izmjenama medijskih Zakona nikako Pravilnika o financiranju javnih potreba u kulturi, nastave financirati jedinim dijelom kroz Agenciju za elektroničke medije, a drugim dijelom kroz Zakladu za razvoj civilnog društva gdje je to bilo i ranije. Svi drugi komentari o nekim ideološkim razlozima stvarno me ne impresioniraju.

Možda da razjasnimo i priču o pitanju financiranja časopisa Le Monde Diplomatique. Primila sam kolege iz Uredništva i, čini mi se da ni oni nisu imali uvid u cjelovite podatke. Već kad je prvi put odobreno financiranje, taj časopis nije zadovoljavao onaj nulti kriterij, a to je da izlazi barem dvije godine. Već po tom kriteriju nisu se mogla odobriti sredstva. Osim toga oni su se obvezali da će 30 posto sadržaja biti izvorno i da će biti većinski kulturni. U zadnjim godinama su imali manje od 9 posto ili oko 9 posto izvornog teksta i samo sporadično tekstove iz kulture. S kolegama sam razgovarala i uputila ih da potraže financiranje u nekom drugom okviru. Odbacujem bilo kakve komentare da bi se bilo tko bavio ideologijom, pa onda po tim kriterijima i odlučivao. To jednostavno nije istina.

TELEGRAM: Ministarstvo kulture ove godine prvi put neće podržati Povorku ponosa. Zbog čega?

OBULJEN: To je još jedna priča gdje se dignula velika prašina, a bez iznošenja argumenata. Ako su oni interpretirali da Ministarstvo kulture financira Povorku ponosa i za tu aktivnost daje novce, onda to nije bilo u skladu s onim što je prijavljeno. Prijavljen je kulturni program. Vijeće je odlučilo ove godine da neće financirati taj kulturni program, a ne Povorku ponosa jer to nije područje djelovanja Ministarstva kulture. Kao što sam rekla, uvažila sam odluke vijeća i nisam u njih ulazila. Ne radi se o financiranju Povorke ponosa, nego o financiranju kulturnog programa. To je velika razlika.