Nekad je nužno odabrati stranu

Očito je došlo vrijeme za završni obračun. Uz Brkića, na premijera je udario i Bandić koji drži 12 zastupnika

Udarci na Roberta Kopala i Blaženku Divjak usmjereni su, zapravo, prema Plenkoviću. Čeka se odgovor

FOTO: Vjekoslav Skledar

Bandić ne samo da ne želi stati na branik Plenkovićeve ministrice za koju će rutinski mizogino utvrditi kako “ona jadna ništa ne razumije”, nego ultimativno uvjetuje premijeru tko mu može sjediti u Vladi. “Neće meni nitko kao predsjedniku HDZ-a birati partnere i određivati tko će biti parlamentarna većina”, tako je odgovorio Plenković u rujnu prošle godine kad je pred vukovarski prosvjed dio braniteljskih udruga izražavao nezadovoljstvo koalicijom sa SDSS-om.

Andrej Plenković je pod najvećim napadom u svojoj političkoj karijeri. Ne radi se, pritom, o uglavnom zasluženim kritikama zbog lošeg rezultata stranke na izborima za EU parlament. Nego o teškim udarcima koje su prema premijeru danas uputili zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.

U oba slučaja, kako to već politička taktika nalaže, nije se tražila direktno Plenkovićeva brada, no kritike na račun glavnog HDZ-ovog analitičara Roberta Kopala i ministrice obrazovanja Blaženke Divjak, svakako su i udarci na samog premijera.

Labud s podlogom za miša

Priču o sabotaži HDZ-a iznutra, koju je Kopal iznio u nedjelju, gostujući u TV studiju bizarno opremljen laptopom i mišem s podlogom, što je valjda trebalo dati na imageu velikog meštra svih brojki, Brkić je danas surovo sasjekao. “Smiješne optužbe”, “lažni proroci” i još jednom ponovljeno da će o “stranci govoriti za stolom političke obitelji, a ne preko medija” više su nego jasne poruke – ne Kopalu, nego onome tko ga je dovukao na mjesto glavnog stranačkog analitičara i tko gura priču o navodnoj sabotaži. I to u trenutku dok raste pritisak unutar stranke na Plenkovića da se konačno riješi svog zamjenika.

Teško je i zamisliti da bi, nakon svega izrečenog, Brkić i Plenković mogli u stranci nastaviti ne miroljubivu, nego ikakvu koegzistenciju. U ovom trenutku se čini da Plenković ipak ima jače karte u rukama, barem dok kontrolira Vladu i stranku.

Državnički potez

No, pitanje o tome kontrolira li zapravo Plenković Vladu i saborsku većinu svom silinom je danas postavio – Milan Bandić. Čovjek koji vodi glavni hrvatski grad, ali, što je i još važnije, u Saboru može računati na čak 12 zastupnika, zatražio je danas od Plenkovića “državnički potez” i, zbog navodno neracionalno potrošenih 7,5 milijuna kuna za metodičke priručnike, smjenu HNS-ove ministrice znanosti i obrazovanja Blaženke Divjak. Ako to Plenković ne napravi, već sutra će Bandićev saborski klub, zaprijetio je, tražiti smjenu ministrice.

Ovakav politički potez je neskrivena pljuska ravno u lice Andreju Plenkoviću, značajno žešća od one kad ministri iz Mosta nisu htjeli podržati ministra financija Zdravka Marića, zbog čega je premijer naložio tajnici da pripremi odluku o njihovim razrješenjima.

Tko premijeru bira partnere?

Bandić ne samo da ne želi stati na branik Plenkovićeve ministrice za koju će rutinski mizogino utvrditi kako “ona jadna ništa ne razumije”, nego ultimativno uvjetuje premijeru tko mu može sjediti u Vladi. “Neće meni nitko kao predsjedniku HDZ-a birati partnere i određivati tko će biti parlamentarna većina”, tako je odgovorio Plenković u rujnu prošle godine kad je pred vukovarski prosvjed dio braniteljskih udruga izražavao nezadovoljstvo koalicijom sa SDSS-om.

Jasno je, stoga, da Bandićeva akcija neće naići ni na tračak razumijevanja kod Plenkovića, isto kao što je jasno da je nikada ne bi ni bilo, da premijer u ovom trenutku nije oslabljen tužnom pobjedom na europskim izborima. No, Plenković u ovom trenutku Bandiću baš i ne može nauditi, ne može naložiti tajnici da napiše razrješenje Bandićevih ministara, jer njih nema, ne može u Saboru zabraniti članovima Bandićevog kluba da glasaju protiv Vlade, a ne može ni do kraja godine, kad na dnevni red dolazi proračun, izazvati izvanredne izbore za zagrebačku Gradsku skupštinu.

Vezivanje s Milanom

Što, međutim, Plenković može napraviti u ovom trenutku, posebno je komplicirano pitanje. Brkića vjerojatno može kroz stranku pokušati dodatno pritisnuti i bez jasnih dokaza o “sabotaži” ili identitetu “crnog labuda”. S Bandićem je stvar dosta složenija.

Nezgodno bi bilo povinuti se ultimatumu, istisnuti HNS iz vladajuće koalicije i tako se vezati za gradonačelnika s “tisuću sudskih procesa”, iako bi u saborskoj matematici Vlada to vjerojatno mogla preživjeti. Pogotovo je nezgodno što je, eto, možda sasvim slučajno, Bandićev brutalni napad na Vladu i premijera došao upravo na vrhuncu sukoba s Brkićem.

Stabilnost koja podsjeća na entropiju

Stoga su, doista, u ovom trenutku otvorene sve političke opcije, pa čak i ona da Plenković proguta svoj ego (zamislimo da je to moguće) i nađe načina da svi zajedno nastave dalje u ovoj stabilnosti koja tako bolno podsjeća na entropiju. Ili da se prvo riješi Brkića, pa da strpljivo čeka prvu okuku na kojoj će Bandiću vratiti za današnji karambol.

Ne treba, međutim, sasvim isključiti ni opciju u kojoj će Plenković reagirati žestoko i riskantno. Onu u kojoj bi ovaj uzavreli gordijski čvor odnosa, interesa, sukoba, koalicija i suradnji, razriješio – mačem. Odnosno, izvanrednim parlamentarnim izborima.