Od 1989. do danas Katolička crkva igra iznimno važnu ulogu u hrvatskoj politici. Prije 29 godina Katolička je crkva bila istaknuti dio općenarodnog pokreta, koji je doveo Franju Tuđmana i HDZ na vlast. Prije osamnaest godina, katolički su biskupi aktivno podržali pokušaj rušenja SDP-ove Vlade na mitingu na splitskoj Rivi. Prije deset godina Crkva je, ne baš posve formalno, ali dovoljno vidljivo, lobirala za Milana Bandića u njegovu pokušaju da postane predsjednik Republike; Crkva je podržala Bandića, jer je svakako htjela spriječiti pobjedu Ive Josipovića.
Prije sedam ili osam godina, Katolička Crkva, kroz uvodnik Glasa Koncila, na sebe je preuzela ulogu glavne opozicijske snage u zemlji, jer su u ono vrijeme lijevi liberali držali i Markov trg i Pantovčak, a na Kaptolu se smatralo kako je HDZ preslab da bi se mogao odmah vratiti u igru. Ne treba zaboraviti da je Crkva odigrala važnu ulogu u šatoraškoj revoluciji prije četiri godine, koja je znatno pomogla porazima Ive Josipovića i Zorana Milanovića na predsjedničkim i parlamentarnim izborima.
U svim ovim slučajevima prilično se točno znalo ne samo protiv koga je Crkva (uvijek je bila protiv SDP-a), nego i koga Crkva podržava. Uoči novih predsjedničkih izbora, takva se situacija stubokom promijenila. Posve je, naravno, neosporno da Crkva ni na ovim izborima neće podržati SDP-ova predsjedničkog kandidata. Ali, krajnje je dvojbeno koga će podržati i može li bilo koga podržati.
Naime, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović za Crkvu je neprihvatljiva kandidatkinja zbog čitavog niza razloga.
Joga za Crkvu nije trivijalna
Prvo, Kolinda Grabar Kitarović bit će kandidatkinja HDZ-a, uz punu javnu potporu Vlade Andreja Plenkovića. Vlada Andreja Plenkovića i HDZ-ova saborska većina usvojile su, uz suradnju lijevo liberalnih stranaka, famoznu Istanbulsku konvenciju, kojoj se Crkva žestoko suprotstavljala, jer je smatra ideološki neprihvatljivom.
Crkva i HDZ razilaze se, dakle, na važnom doktrinarnom pitanju. Zaista ne znamo kako bi Crkva objasnila vjernicima da podržava predsjedničku kandidatkinju čija je stranka usvojila Istanbulsku konvenciju, dokument protiv kojeg je Katolička Crkva vodila snažnu kampanju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Drugo, Crkva je, sudeći i po izjavama pojedinih biskupa i po tonu dominantnom u katoličkim medijima, duboko razočarana sadašnjom verzijom Hrvatske demokratske zajednice. Crkva sadašnji HDZ smatra koruptivnom i nacionalno neodgovornom strankom, što je, primjerice, vidljivo iz odlično napisanog, odmjerenog, a opet prilično ubojitog uvodnika u prošlom broju Glasa Koncila, u kojem zamjenik glavnog urednika Branimir Stanić sugerira kako bi novoizabrani ministri mogli kršiti bitne elemente prisege koju su upravo dali u parlamentu. Crkva je već dugo jedan do temeljitijih kritičara Plenkovićeva HDZ-a, pa zato biskupima zaista neće biti lako podržati HDZ-ovu kandidatkinju.
I treće, ovo zvuči posve trivijalno, ali uopće nije trivijalno – Kolinda Grabar Kitarović nedavno se pohvalila da se bavi jogom. E sada, Crkva u svojim medijima bar dvadesetak godina ratuje protiv joge, smatrajući je prikrivenom religijskom praksom, opasnom za katoličanstvo. Tako da se ispad jednog uobičajeno nekontroliranog crkvenog tribuna protiv predsjednice, u povodu njene izjave da vježba jogu, može smatrati amplificiranim i distorziranim, ali suštinski točnim stavom Katoličke crkve prema jogi. Naposljetku, stječe se dojam da Crkva nije sretna ni s nekim drugim elementima predsjedničina lifestylea.
Crkva bez svog kandidata
Katoličkoj je Crkvi, znači, prilično teško podržati predsjedničku kandidaturu Kolinde Grabar Kitarović. Podržati Miroslava Škoru još je teže.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Crkva je prirodno konzervativna organizacija, pa je mnogim njenim čelnicima vjerojatno opskurna sama pomisao da se pjevač zabavne glazbe i televizijski voditelj kandidira za predsjednika Republike. Osim toga, Škoro je povezan s krajnjom, ustaško nostalgičarskom desnicom, što znači da može dobiti potporu pojedinih ljudi iz Crkve, u rasponu od Vlade Košića do Stjepana Razuma, ali se ne može izboriti za potporu Hrvatske biskupske konferencije, ili središnjih katoličkih medija. Stoga ne bi bilo neobično da Crkva na narednim predsjedničkim izborima ostane bez ijednog kandidata. Što bi, zapravo, bilo dobro za Hrvatsku.
Od 1989. Crkva igra iznimno važnu ulogu u politici. Sad ima težak izbor; hoće li podržati predsjednicu ili Škoru
Ne bi bilo neobično da Crkva na narednim predsjedničkim izborima ostane bez ijednog kandidata
Kako bi Crkva objasnila vjernicima da podržava predsjedničku kandidatkinju čija je stranka usvojila Istanbulsku konvenciju, dokument protiv kojeg je Katolička Crkva vodila snažnu kampanju. Škoro je, pak, povezan s krajnjom, ustaško nostalgičarskom desnicom.
Od 1989. do danas Katolička crkva igra iznimno važnu ulogu u hrvatskoj politici. Prije 29 godina Katolička je crkva bila istaknuti dio općenarodnog pokreta, koji je doveo Franju Tuđmana i HDZ na vlast. Prije osamnaest godina, katolički su biskupi aktivno podržali pokušaj rušenja SDP-ove Vlade na mitingu na splitskoj Rivi. Prije deset godina Crkva je, ne baš posve formalno, ali dovoljno vidljivo, lobirala za Milana Bandića u njegovu pokušaju da postane predsjednik Republike; Crkva je podržala Bandića, jer je svakako htjela spriječiti pobjedu Ive Josipovića.
Prije sedam ili osam godina, Katolička Crkva, kroz uvodnik Glasa Koncila, na sebe je preuzela ulogu glavne opozicijske snage u zemlji, jer su u ono vrijeme lijevi liberali držali i Markov trg i Pantovčak, a na Kaptolu se smatralo kako je HDZ preslab da bi se mogao odmah vratiti u igru. Ne treba zaboraviti da je Crkva odigrala važnu ulogu u šatoraškoj revoluciji prije četiri godine, koja je znatno pomogla porazima Ive Josipovića i Zorana Milanovića na predsjedničkim i parlamentarnim izborima.
U svim ovim slučajevima prilično se točno znalo ne samo protiv koga je Crkva (uvijek je bila protiv SDP-a), nego i koga Crkva podržava. Uoči novih predsjedničkih izbora, takva se situacija stubokom promijenila. Posve je, naravno, neosporno da Crkva ni na ovim izborima neće podržati SDP-ova predsjedničkog kandidata. Ali, krajnje je dvojbeno koga će podržati i može li bilo koga podržati.
Naime, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović za Crkvu je neprihvatljiva kandidatkinja zbog čitavog niza razloga.
Joga za Crkvu nije trivijalna
Prvo, Kolinda Grabar Kitarović bit će kandidatkinja HDZ-a, uz punu javnu potporu Vlade Andreja Plenkovića. Vlada Andreja Plenkovića i HDZ-ova saborska većina usvojile su, uz suradnju lijevo liberalnih stranaka, famoznu Istanbulsku konvenciju, kojoj se Crkva žestoko suprotstavljala, jer je smatra ideološki neprihvatljivom.
Crkva i HDZ razilaze se, dakle, na važnom doktrinarnom pitanju. Zaista ne znamo kako bi Crkva objasnila vjernicima da podržava predsjedničku kandidatkinju čija je stranka usvojila Istanbulsku konvenciju, dokument protiv kojeg je Katolička Crkva vodila snažnu kampanju.
Drugo, Crkva je, sudeći i po izjavama pojedinih biskupa i po tonu dominantnom u katoličkim medijima, duboko razočarana sadašnjom verzijom Hrvatske demokratske zajednice. Crkva sadašnji HDZ smatra koruptivnom i nacionalno neodgovornom strankom, što je, primjerice, vidljivo iz odlično napisanog, odmjerenog, a opet prilično ubojitog uvodnika u prošlom broju Glasa Koncila, u kojem zamjenik glavnog urednika Branimir Stanić sugerira kako bi novoizabrani ministri mogli kršiti bitne elemente prisege koju su upravo dali u parlamentu. Crkva je već dugo jedan do temeljitijih kritičara Plenkovićeva HDZ-a, pa zato biskupima zaista neće biti lako podržati HDZ-ovu kandidatkinju.
I treće, ovo zvuči posve trivijalno, ali uopće nije trivijalno – Kolinda Grabar Kitarović nedavno se pohvalila da se bavi jogom. E sada, Crkva u svojim medijima bar dvadesetak godina ratuje protiv joge, smatrajući je prikrivenom religijskom praksom, opasnom za katoličanstvo. Tako da se ispad jednog uobičajeno nekontroliranog crkvenog tribuna protiv predsjednice, u povodu njene izjave da vježba jogu, može smatrati amplificiranim i distorziranim, ali suštinski točnim stavom Katoličke crkve prema jogi. Naposljetku, stječe se dojam da Crkva nije sretna ni s nekim drugim elementima predsjedničina lifestylea.
Crkva bez svog kandidata
Katoličkoj je Crkvi, znači, prilično teško podržati predsjedničku kandidaturu Kolinde Grabar Kitarović. Podržati Miroslava Škoru još je teže.
Crkva je prirodno konzervativna organizacija, pa je mnogim njenim čelnicima vjerojatno opskurna sama pomisao da se pjevač zabavne glazbe i televizijski voditelj kandidira za predsjednika Republike. Osim toga, Škoro je povezan s krajnjom, ustaško nostalgičarskom desnicom, što znači da može dobiti potporu pojedinih ljudi iz Crkve, u rasponu od Vlade Košića do Stjepana Razuma, ali se ne može izboriti za potporu Hrvatske biskupske konferencije, ili središnjih katoličkih medija. Stoga ne bi bilo neobično da Crkva na narednim predsjedničkim izborima ostane bez ijednog kandidata. Što bi, zapravo, bilo dobro za Hrvatsku.