Zašto je tome tako, možda najbolje ilustrira činjenica da vrlo vjerovatno apsolutno nikoga nije začudila oslobađajuća presuda Tomislavu Horvatinčiću. Iako na to ne treba nikoga podsjećati, sudilo mu se za to što se ogromnom brzinom u snažnom jurećem gliseru, zabio u usidrenu jedrilicu i ubio dvoje talijanskih turista. Pridodamo li tome činjenicu kako je riječ o višedesetljetnom recidivistu koji ima bogat dosje prometnih prekršaja s najtežim smrtnim posljedicama, stvari postaju dramatičnije.
Uglednik i jedan od stupova društva
Jednako tako, činjenica je da je tijekom prvog i drugog suđenja utvrđen čitav niz nelogičnosti, međusobno pobijajućih iskaza i vještačenja, o čemu je na Telegramu već detaljno pisano, pri čemu se kao najveći cinizam ističe Horvatinčićeva tužba protiv potomaka ubijenih, od kojih je tražio nadoknadu štete na gliseru, koja je nastala kao posljedica nesreće.
Ono što pak nema izravne veze sa samim procesom, ali ima itekako posredne, odnosi se na činjenicu da je svemu ovome unatoč, ali i usprkos svojevremenoj općoj građanskoj pobuni protiv pogodovanja Horvatinčiću prilikom gradnje trgovačkog kompleksa na Cvjetnom trgu u Zagrebu, on jedan od nosivih stupova i uglednika u ovom društvu, potpuno poremećenih vrijednosti.
Sramotno otkazana tribina o nesreći
To se manifestira u širokom rasponu, od članstva u izvršnom odboru Dinama, do činjenice da se najavljena tribina na temu ove pomorske nesreće, na kojoj su sudjelovali pomorski kapetani i vještaci, na kraju nije održala na splitskom sveučilištu, nego u alternativnom prostoru, jer je vodstvo sveučilišta par dana prije njezinog održavanja, uskratilo dozvolu za nju.
Čitav koncept funkcioniranja državnih i javnih institucija bi, pored njihove istinske nezavisnosti, trebao počivati na povjerenju građana u sustav i institucije. To povjerenje se na ovako očitim i simbolički snažnim slučajevima može učvrstiti ili dodatno ugroziti. Nakon ove presude, nema nikakve sumnje da je ionako srozano povjerenje u pravosudni sustav, sada potpuno srušeno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prijezir prema normalnoj ulozi sudstva
Neovisno o bilo čemu drugome, osloboditi bilo kakve odgovornosti čovjeka koji glisira neprimjerenom brzinom u jednom od najprometnijih jadranskih kanala u srcu sezonu duboko u zoni u kojoj je bilo kakvo glisiranje zabranjeno, šalje samo jednu poruku. Ta je da je bahato i opasno ponašanje dopušteno. Propustiti pak sankcionirati osobu iz vrhova društva, uz presedan o gubitku svijesti, kako je zaključilo tužiteljstvo, znači da je nekima sve dopušteno zbog vlastitog položaja u hijerarhiji.
Drugim riječima, iz svega skupa vidljiv je potpuni nedostatak ikakvog interesa za posljedice ovakve presude u široj javnosti i posljedični prijezir prema edukativnoj i pedagoškoj ulozi koju bi sudstvo u normalnom društvu trebalo imati. Ovakvim postupcima i ovim tempom, nije daleko trenutak u kojem će mnogi početi uzimati pravdu u svoje ruke, uvjereni kako je to jedini izbor koji im je preostao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Od presude Horvatinčiću još je gore što on, unatoč svemu, ostaje uglednik i jedan od stupova našeg društva
Presuda znači da je nekima sve dopušteno zbog položaja u hijerarhiji
Ono što pak nema izravne veze sa samim procesom, ali ima itekako posredne, odnosi se na činjenicu da je svemu ovome unatoč, on jedan od nosivih stupova i uglednika u ovom društvu poremećenih vrijednosti. To se manifestira u širokom rasponu, od članstva u izvršnom odboru Dinama, do činjenice da se najavljena tribina na temu ove pomorske nesreće, na kojoj su sudjelovali pomorski kapetani i vještaci, na kraju nije održala na splitskom sveučilištu, jer je vodstvo sveučilišta par dana prije održavanja, uskratilo dozvolu za nju
Nedavno je kolega Holiga, u inače sjajnom tekstu o aktualnoj medijskoj kanonizaciji novog izbornika Dalića, pisao o vlastitom zasićenju društvenim i političkim stanjem u Hrvatskoj, koje ga je natjeralo da gotovo nesvjesno prestane pratiti svakodnevne vijesti iz zemlje. To neće puno pomoć niti njemu, niti ostalim građanima, ali on definitivno nije jedini koji prolazi kroz takvu vrstu zasićenja.
Zašto je tome tako, možda najbolje ilustrira činjenica da vrlo vjerovatno apsolutno nikoga nije začudila oslobađajuća presuda Tomislavu Horvatinčiću. Iako na to ne treba nikoga podsjećati, sudilo mu se za to što se ogromnom brzinom u snažnom jurećem gliseru, zabio u usidrenu jedrilicu i ubio dvoje talijanskih turista. Pridodamo li tome činjenicu kako je riječ o višedesetljetnom recidivistu koji ima bogat dosje prometnih prekršaja s najtežim smrtnim posljedicama, stvari postaju dramatičnije.
Uglednik i jedan od stupova društva
Jednako tako, činjenica je da je tijekom prvog i drugog suđenja utvrđen čitav niz nelogičnosti, međusobno pobijajućih iskaza i vještačenja, o čemu je na Telegramu već detaljno pisano, pri čemu se kao najveći cinizam ističe Horvatinčićeva tužba protiv potomaka ubijenih, od kojih je tražio nadoknadu štete na gliseru, koja je nastala kao posljedica nesreće.
Ono što pak nema izravne veze sa samim procesom, ali ima itekako posredne, odnosi se na činjenicu da je svemu ovome unatoč, ali i usprkos svojevremenoj općoj građanskoj pobuni protiv pogodovanja Horvatinčiću prilikom gradnje trgovačkog kompleksa na Cvjetnom trgu u Zagrebu, on jedan od nosivih stupova i uglednika u ovom društvu, potpuno poremećenih vrijednosti.
Sramotno otkazana tribina o nesreći
To se manifestira u širokom rasponu, od članstva u izvršnom odboru Dinama, do činjenice da se najavljena tribina na temu ove pomorske nesreće, na kojoj su sudjelovali pomorski kapetani i vještaci, na kraju nije održala na splitskom sveučilištu, nego u alternativnom prostoru, jer je vodstvo sveučilišta par dana prije njezinog održavanja, uskratilo dozvolu za nju.
Čitav koncept funkcioniranja državnih i javnih institucija bi, pored njihove istinske nezavisnosti, trebao počivati na povjerenju građana u sustav i institucije. To povjerenje se na ovako očitim i simbolički snažnim slučajevima može učvrstiti ili dodatno ugroziti. Nakon ove presude, nema nikakve sumnje da je ionako srozano povjerenje u pravosudni sustav, sada potpuno srušeno.
Prijezir prema normalnoj ulozi sudstva
Neovisno o bilo čemu drugome, osloboditi bilo kakve odgovornosti čovjeka koji glisira neprimjerenom brzinom u jednom od najprometnijih jadranskih kanala u srcu sezonu duboko u zoni u kojoj je bilo kakvo glisiranje zabranjeno, šalje samo jednu poruku. Ta je da je bahato i opasno ponašanje dopušteno. Propustiti pak sankcionirati osobu iz vrhova društva, uz presedan o gubitku svijesti, kako je zaključilo tužiteljstvo, znači da je nekima sve dopušteno zbog vlastitog položaja u hijerarhiji.
Drugim riječima, iz svega skupa vidljiv je potpuni nedostatak ikakvog interesa za posljedice ovakve presude u široj javnosti i posljedični prijezir prema edukativnoj i pedagoškoj ulozi koju bi sudstvo u normalnom društvu trebalo imati. Ovakvim postupcima i ovim tempom, nije daleko trenutak u kojem će mnogi početi uzimati pravdu u svoje ruke, uvjereni kako je to jedini izbor koji im je preostao.