Nemoguće je da se radi o koincidenciji. Naprotiv, spremni smo tvrditi kako je Mamićev fizički odlazak iz hrvatskog nogometa bio nužan uvjet za uspjeh hrvatskog nogometa.
Premda se u vrijeme Svjetskog prvenstva često govorilo kako su Mamićeve zasluge za fantastičan domet državne reprezentacije iznimno velike, jer je on promovirao neke od najvažnijih naših igrača, od Modrića do Lovrena i Mandžukića, što jest točno, šteta koju je Zdravko Mamić nanosio hrvatskom nogometu mnogo je veća od njegovih zasluga. U Mamićevoj se fizičkoj prisutnosti naprosto nije mogao postići zasta dobar sportski rezultat.
Tko je Zdravko Mamić
Zdravko Mamić, podsjetimo zaboravne, onaj je čovjek koji je rastjerao nogometnu publiku.
Zdravko Mamić onaj je čovjek koji je mijenjao trenere i selektore, kad god bi mu se mijenjalo njegovo, ionako konstantno nestabilno raspoloženje.
Zdravko Mamić onaj je čovjek koji je redovito divljao u svlačionicama, izazivao skandale, i sastavljao ekipe nasuprot volji trenera.
Zdravko Mamić onaj je čovjek koji je menadžerima i roditeljima igrača znao prijetiti ubojstvom.
Zdravko Mamić onaj je čovjek, koji je svojim vulgarnim javnim istupima antagonizirao pristojniji dio hrvatske javnosti.
Zdravko Mamić, nadalje, najzaslužniji je za potpunu alijenaciju Hajduka, u okviru hrvatsko nogometnog sustava, što je zapravo, dugoročno posve neodrživo, već i zato što je Hajduk klub s najviše lojalnih navijača u zemlji.
Naposljetku, Zdravko Mamić onaj je čovjek koji je uveo organizirano kriminalno ponašanje u hrvatski nogomet, zbog čega je, uostalom, i osuđen, pa je morao pobjeći u susjednu državu.
Najkorisnija stvar za naš nogomet
Ne želimo, naravno, tvrditi da prije Mamićeve vladavine u hrvatskom nogometu nije bilo kriminala. Bilo ga je uvijek, i u hrvatskoj i u jugoslavenskoj ligi. Kriminal je, nažalost, globalna, univerzalna sastavnica natjecateljskog nogometa. No, Zdravko Mamić podigao je kriminal na razinu glavnog organizacijskog i operativnog načela u hrvatskom nogometu. Zbog svega ovoga, Zdravko Mamić postao je glavni funkcionalni (i higijenski ) problem hrvatskog nogometa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ni reprezentacija ni Dinamo nisu mogli postizati bolje rezultate kraj takvog čelnog čovjeka, koji je duboko kompromitirao cijelu hrvatsku nogometnu organizaciju, a još dublje svoj klub, i čije je ponašanje onemogućavalo bilo kakav sustavni, dugoročni rad u pozitivnoj atmosferi.
Da je Zdravko Mamić danas u Zagrebu, Dinamove utakmice Europske lige protjecale bi ili u znaku navijačkog bojkota, ili u znaku uvredljivog skandiranja Dinamovu vlasniku. U takvim se uvjetima, koje je svojim postupcima kreirao sam Mamić, ne može igrati ozbiljan nogomet. Stoga je presuda Zdravku Mamiću , bez obzira na neugodnosti koje je donijela Luki Modriću i Dejanu Lovrenu, nešto najkorisnije što se uopće moglo dogoditi hrvatskom nogometu. O čemu, ponovimo, svjedoče rezultati.
Može li se Zagrebu dogoditi isto što i Dinamu
Hrvatski je nogomet poslije Zdravka Mamića doslovno procvao (jer se posao ipak ne može voditi bez fizičke prisutnosti). Primjer utjecaja odlaska Zdravka Mamića na hrvatski nogomet mogao bi se primijeniti i na neke druge važne domaće institucije, političke strukture, ili, pak, cijele gradove, poput, recimo, Zagreba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mogli bismo reći da postoji priličan konsenzus o tome kako je Zagreb najefikasnije i najmirnije funkcionirao, dok je gospodin Bandić, Mamićev važan poslovni partner, boravio u istražnom zatvoru. Današnji je Zagreb nasilan prilično disfunkcionalni grad, čija uprava duboko mrzi i prezire velik dio svojih građana, što se osobito zorno vidjelo u slučaju pretvaranja živog prostora stare Džamije u nekakav mrtvi memorijalni sklop, koji asocira na Ovčaru.
Jedino netko, tko zaista mrzi ili ne razumije ovaj grad, mogao se upustiti u takvu, čak i komercijalno nepotrebnu, dakle posve iracionalnu devastaciju njegova živog centra. Zagrepčanima se tek ostaje nadati da će Uskok i sudovi i u Bandićevu primjeru odraditi onaj higijeničarski dio posla, kojim su, kroz slučaj Mamić preporodili hrvatski nogomet, a koji je neophodan da bi Zagreb ponovo počeo postajati mirniji i normalniji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odlazak Mamića spasio je hrvatski nogomet. Može li se isto dogoditi s Bandićem i Zagrebom?
Možemo se nadati da će Uskok i sudovi i u Bandićevu slučaju odraditi onaj higijeničarski dio posla koji je neophodan da bi Zagreb ponovo počeo postajati mirniji i normalniji
Da je Zdravko Mamić danas u Zagrebu, Dinamove utakmice Europske lige protjecale bi ili u znaku navijačkog bojkota, ili u znaku uvredljivog skandiranja Dinamovu vlasniku. U takvim se uvjetima, koje je svojim postupcima kreirao sam Mamić, ne može igrati ozbiljan nogomet. Stoga je presuda Zdravku Mamiću , bez obzira na neugodnosti koje je donijela Modriću i Lovrenu, nešto najkorisnije što se uopće moglo dogoditi hrvatskom nogometu
Posljedice bijega Zdravka Mamića u Bosnu i Hercegovinu više su nego očigledne. Otkako je gospodin Mamić osuđen, pa ga fizički nema u hrvatskom nogometu, i državna reprezentacija, na koju je on unatrag desetak godina imao najveći utjecaj, i Dinamo, čiji je Mamić faktički vlasnik, postigli su svoje najbolje rezultate: reprezentacija finalom Svjetskog prvenstva, dok je Dinamo, proljećem u Europi, ostvario najbolji međunarodni rezultat unatrag skoro pola stoljeća.
Nemoguće je da se radi o koincidenciji. Naprotiv, spremni smo tvrditi kako je Mamićev fizički odlazak iz hrvatskog nogometa bio nužan uvjet za uspjeh hrvatskog nogometa.
Premda se u vrijeme Svjetskog prvenstva često govorilo kako su Mamićeve zasluge za fantastičan domet državne reprezentacije iznimno velike, jer je on promovirao neke od najvažnijih naših igrača, od Modrića do Lovrena i Mandžukića, što jest točno, šteta koju je Zdravko Mamić nanosio hrvatskom nogometu mnogo je veća od njegovih zasluga. U Mamićevoj se fizičkoj prisutnosti naprosto nije mogao postići zasta dobar sportski rezultat.
Tko je Zdravko Mamić
Zdravko Mamić, podsjetimo zaboravne, onaj je čovjek koji je rastjerao nogometnu publiku.
Zdravko Mamić onaj je čovjek koji je mijenjao trenere i selektore, kad god bi mu se mijenjalo njegovo, ionako konstantno nestabilno raspoloženje.
Zdravko Mamić onaj je čovjek koji je redovito divljao u svlačionicama, izazivao skandale, i sastavljao ekipe nasuprot volji trenera.
Zdravko Mamić onaj je čovjek koji je menadžerima i roditeljima igrača znao prijetiti ubojstvom.
Zdravko Mamić onaj je čovjek, koji je svojim vulgarnim javnim istupima antagonizirao pristojniji dio hrvatske javnosti.
Zdravko Mamić, nadalje, najzaslužniji je za potpunu alijenaciju Hajduka, u okviru hrvatsko nogometnog sustava, što je zapravo, dugoročno posve neodrživo, već i zato što je Hajduk klub s najviše lojalnih navijača u zemlji.
Naposljetku, Zdravko Mamić onaj je čovjek koji je uveo organizirano kriminalno ponašanje u hrvatski nogomet, zbog čega je, uostalom, i osuđen, pa je morao pobjeći u susjednu državu.
Najkorisnija stvar za naš nogomet
Ne želimo, naravno, tvrditi da prije Mamićeve vladavine u hrvatskom nogometu nije bilo kriminala. Bilo ga je uvijek, i u hrvatskoj i u jugoslavenskoj ligi. Kriminal je, nažalost, globalna, univerzalna sastavnica natjecateljskog nogometa. No, Zdravko Mamić podigao je kriminal na razinu glavnog organizacijskog i operativnog načela u hrvatskom nogometu. Zbog svega ovoga, Zdravko Mamić postao je glavni funkcionalni (i higijenski ) problem hrvatskog nogometa.
Ni reprezentacija ni Dinamo nisu mogli postizati bolje rezultate kraj takvog čelnog čovjeka, koji je duboko kompromitirao cijelu hrvatsku nogometnu organizaciju, a još dublje svoj klub, i čije je ponašanje onemogućavalo bilo kakav sustavni, dugoročni rad u pozitivnoj atmosferi.
Da je Zdravko Mamić danas u Zagrebu, Dinamove utakmice Europske lige protjecale bi ili u znaku navijačkog bojkota, ili u znaku uvredljivog skandiranja Dinamovu vlasniku. U takvim se uvjetima, koje je svojim postupcima kreirao sam Mamić, ne može igrati ozbiljan nogomet. Stoga je presuda Zdravku Mamiću , bez obzira na neugodnosti koje je donijela Luki Modriću i Dejanu Lovrenu, nešto najkorisnije što se uopće moglo dogoditi hrvatskom nogometu. O čemu, ponovimo, svjedoče rezultati.
Može li se Zagrebu dogoditi isto što i Dinamu
Hrvatski je nogomet poslije Zdravka Mamića doslovno procvao (jer se posao ipak ne može voditi bez fizičke prisutnosti). Primjer utjecaja odlaska Zdravka Mamića na hrvatski nogomet mogao bi se primijeniti i na neke druge važne domaće institucije, političke strukture, ili, pak, cijele gradove, poput, recimo, Zagreba.
Mogli bismo reći da postoji priličan konsenzus o tome kako je Zagreb najefikasnije i najmirnije funkcionirao, dok je gospodin Bandić, Mamićev važan poslovni partner, boravio u istražnom zatvoru. Današnji je Zagreb nasilan prilično disfunkcionalni grad, čija uprava duboko mrzi i prezire velik dio svojih građana, što se osobito zorno vidjelo u slučaju pretvaranja živog prostora stare Džamije u nekakav mrtvi memorijalni sklop, koji asocira na Ovčaru.
Jedino netko, tko zaista mrzi ili ne razumije ovaj grad, mogao se upustiti u takvu, čak i komercijalno nepotrebnu, dakle posve iracionalnu devastaciju njegova živog centra. Zagrepčanima se tek ostaje nadati da će Uskok i sudovi i u Bandićevu primjeru odraditi onaj higijeničarski dio posla, kojim su, kroz slučaj Mamić preporodili hrvatski nogomet, a koji je neophodan da bi Zagreb ponovo počeo postajati mirniji i normalniji.