Nedjelja, 25. listopada, mogla bi ostati upamćena kao prilično važan datum za ustavna prava građana Republike Hrvatske. I to ne po dobrom.
Prvo je u emisiji TNT na N1 televiziji bivši ministar pravosuđa i aktualni šef saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Dražen Bošnjaković izjavio kako je Sabor prenio svoje ovlasti oko suzbijanja epidemije na Nacionalni Stožer civilne zaštite. Da bi se tek nešto kasnije, u odluci Stožera o novim mjerama radi sprječavanja širenja Covida-19, pokazalo kako u stvarnosti to “prenošenje ovlasti” izgleda i što to znači za ustavna prava građana.
U mjerama objavljenim u nedjelju, između ostalog, stoji kako su zabranjene privatne svečanosti s više od 15 osoba. U naknadnim izjavama postalo je jasno da se radi o svim okupljanjima u privatnim i javnim prostorima s više od 15 ljudi, a kako će za provođenje posljednje odluke Stožera biti zadužena i policija, prilično je jasno kakve se perspektive otvaraju ovom odlukom. Koju, valja ponoviti, nije donio Sabor, već – Stožer.
Poigravanje s temeljima ustavne demokracije
Ustavni sudac Goran Selanec je u svojoj objavi na Facebooku u ponedjeljak reagirao na Bošnjakovićevu izjavu o prenošenju ovlasti Sabora na Stožer, skrećući pažnju na to da Ustav RH u samo jednom slučaju predviđa da Sabor prenosi svoje ovlasti. Po članku 88. Ustava RH radi se o tome da najduže na godinu dana može ovlastiti Vladu RH da donosi uredbe iz djelokruga rada Sabora. Ali, uz značajnu ogradu – te Vladine uredbe se ne smiju odnositi na, uz ostalo, razradu Ustavom utvrđenih temeljnih prava i sloboda.
“Dok se Sabor može sastajati ne da može, nego mora koristiti svoje ovlasti. Na te ovlasti pravo ne može polagati nitko drugi, pa sve da to Sabor i želi. Ustav ne želi. Sve ostalo je poigravanje sa samim temeljima ustavne demokracije”, piše u svojoj objavi Selanec.
Prokletstvo “drugih mjera”
Đorđe Gardašević, profesor na Katedri za Ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pojašnjava za Telegram detaljno svoj stav o problemu dodatnog ograničavanja ljudskih prava bez konzultiranja Sabora. Gardašević ne dvoji oko toga da mora postojati tijelo koje u okolnostima epidemije odlučuje i donosi mjere za borbu protiv nje. U Hrvatskoj ovlast za donošenje takvih mjera imaju Stožer i ministar zdravstva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“No, svaka pojedina mjera mora imati utemeljenje u zakonu, gdje mora precizno biti propisano što točno javno tijelo smije činiti u pogledu ljudskih prava i sloboda”, veli Gardašević, te ukazuje na članak 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti koji definira sigurnosne mjere u borbi protiv epidemije.
“To mogu biti, na primjer: provođenje dezinfekcije, osnivanje karantene, zabrana putovanja u druge države te zabrana ili ograničenje kretanja općenito, ograničenje ili zabrana prometa roba ili usluga, obvezno sudjelovanje raznih osoba u suzbijanju bolesti, zabrana uporabe objekata, opreme i prijevoznih sredstava, izolacija ili samoizolacija te – očito najvažnije – ‘druge posebne mjere’”, pojašnjava Gardašević. Problem je, naravno, sve ono što se gura u definiciju “drugih posebnih mjera”.
Sabor, a ne Stožer
Maske bi, recimo, spadale u te “druge posebne mjere”, ali one za Gardaševića, u ovoj uznapredovaloj fazi epidemije, nisu sporne jer se radi o uobičajenoj metodi zaštite u medicini. “No, kada imamo mjeru kojom je propisano da na ‘privatnim’ svečanostima može biti prisutno najviše 15 osoba, onda je riječ ne samo o mjeri koja uopće nije eksplicitno propisana Zakonom, već se radi i o mjeri koja na iznimno ozbiljan način ulazi u ustavno zajamčeno pravo na privatnost. Ovo tim više što odluka Stožera od 25. listopada, kojom je to propisano, dodaje i to da se za kontrolu provedbe te odluke zadužuje, između ostalog, i policija”, kaže profesor ustavnog prava te dodaje kako on smatra da javna vlast uopće nema ovlast propisivati zabrane za privatne prostore.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Gardašević naglašava da kao pravnik ne može ulaziti u pitanje epidemiološke opravdanosti neke mjere, jer je to pitanje za drugu struku. “Ali, kao ustavni pravnik sam uvjeren da o mjerama koje uvode nova ograničenja ljudskih prava, izvan onoga što je već bilo propisano postojećim zakonodavstvom, svakako treba odlučivati Hrvatski sabor, a ne Stožer civilne zaštite. To bi vrijedilo za, na primjer, uvođenje policijskog sata ili praćenja građana putem mobitela ili pak uvođenje novih vrsta kazni za kršenje epidemioloških sigurnosnih mjera. I tada bi, ako bi se u budućnosti takve vrste mjera uvodile, trebao o njima odlučivati Sabor”, kaže Gardašević.
Velika prirodna nepogoda
Naglašava i kako od početka epidemije javno govori da se radi o pojmu koji hrvatski Ustav poznaje. “Ustav to stanje naziva ‘velika prirodna nepogoda’, ‘izvanredno stanje’ je samo kolokvijalni naziv. S obzirom na ogroman porast zaraženih, mislim da je sada napokon jasno da se zaista radi upravo o tome: o velikoj prirodnoj nepogodi. A Ustav je u pogledu velike prirodne nepogode vrlo jasan: u članku 17., naime, piše da se u takvoj situaciji odluke o novim ograničenjima ljudskih prava donose dvotrećinskom većinom svih zastupnika u Saboru”, zaključuje Gardašević.
Toliko od profesora Ustavnog prava sa zagrebačkog Pravnog fakulteta. Od Stožera smo, pak, još u ponedjeljak pokušali doznati na osnovu kojeg točno članka i stavka Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti je donesena odluka o zabrani privatnih okupljanja s više od 15 osoba. Odgovor ćemo objaviti ako ga dobijemo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što je granica?
U međuvremenu, ostaje se zapitati o tome je li zabrana privatnih okupljanja (zasad onih s više od 15 osoba) koje će po stanovima i kućama moći kontrolirati policija – tek početak. Ako Sabor ne treba odlučivati o ovakvom ograničenju ljudskih prava, ne ulazeći u njihovu eventualnu epidemiološku opravdanost, što je granica?
Može li se u ovom novom rasporedu snaga dogoditi da Stožer uspije tamo gdje je Vlada ustuknula – da se omogući geolokacijsko praćenje svih mobitela? Prije sedam mjeseci propao je pokušaj Vlade da se to omogući zakonom, sada je sasvim moguće da izmjene zakona više – nisu potrebne.
Hoće li, na primjer, policija po odluci Stožera za nekoliko tjedana po stanovima provjeravati imaju li svi otvorene prozore? Zašto ne? Ukoliko se objašnjenje o tome da je Sabor prenio svoje ovlasti na Stožer održi, mogućnosti su gotovo neograničene.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odlukom Stožera policija može ispitati koliko ljudi imate u stanu. Ustavni stručnjak tumači u čemu je problem
Profesor na Katedri za Ustavno pravo Pravnog fakulteta Đorđe Gardašević objašnjava novu odluku, u kontekstu zakona
Gardašević naglašava da kao pravnik ne može ulaziti u pitanje epidemiološke opravdanosti neke mjere, jer je to pitanje za drugu struku. 'Ali, kao ustavni pravnik sam uvjeren da o mjerama koje uvode nova ograničenja ljudskih prava, izvan onoga što je već bilo propisano postojećim zakonodavstvom, svakako treba odlučivati Hrvatski sabor, a ne Stožer civilne zaštite'
Nedjelja, 25. listopada, mogla bi ostati upamćena kao prilično važan datum za ustavna prava građana Republike Hrvatske. I to ne po dobrom.
Prvo je u emisiji TNT na N1 televiziji bivši ministar pravosuđa i aktualni šef saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Dražen Bošnjaković izjavio kako je Sabor prenio svoje ovlasti oko suzbijanja epidemije na Nacionalni Stožer civilne zaštite. Da bi se tek nešto kasnije, u odluci Stožera o novim mjerama radi sprječavanja širenja Covida-19, pokazalo kako u stvarnosti to “prenošenje ovlasti” izgleda i što to znači za ustavna prava građana.
U mjerama objavljenim u nedjelju, između ostalog, stoji kako su zabranjene privatne svečanosti s više od 15 osoba. U naknadnim izjavama postalo je jasno da se radi o svim okupljanjima u privatnim i javnim prostorima s više od 15 ljudi, a kako će za provođenje posljednje odluke Stožera biti zadužena i policija, prilično je jasno kakve se perspektive otvaraju ovom odlukom. Koju, valja ponoviti, nije donio Sabor, već – Stožer.
Poigravanje s temeljima ustavne demokracije
Ustavni sudac Goran Selanec je u svojoj objavi na Facebooku u ponedjeljak reagirao na Bošnjakovićevu izjavu o prenošenju ovlasti Sabora na Stožer, skrećući pažnju na to da Ustav RH u samo jednom slučaju predviđa da Sabor prenosi svoje ovlasti. Po članku 88. Ustava RH radi se o tome da najduže na godinu dana može ovlastiti Vladu RH da donosi uredbe iz djelokruga rada Sabora. Ali, uz značajnu ogradu – te Vladine uredbe se ne smiju odnositi na, uz ostalo, razradu Ustavom utvrđenih temeljnih prava i sloboda.
“Dok se Sabor može sastajati ne da može, nego mora koristiti svoje ovlasti. Na te ovlasti pravo ne može polagati nitko drugi, pa sve da to Sabor i želi. Ustav ne želi. Sve ostalo je poigravanje sa samim temeljima ustavne demokracije”, piše u svojoj objavi Selanec.
Prokletstvo “drugih mjera”
Đorđe Gardašević, profesor na Katedri za Ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pojašnjava za Telegram detaljno svoj stav o problemu dodatnog ograničavanja ljudskih prava bez konzultiranja Sabora. Gardašević ne dvoji oko toga da mora postojati tijelo koje u okolnostima epidemije odlučuje i donosi mjere za borbu protiv nje. U Hrvatskoj ovlast za donošenje takvih mjera imaju Stožer i ministar zdravstva.
“No, svaka pojedina mjera mora imati utemeljenje u zakonu, gdje mora precizno biti propisano što točno javno tijelo smije činiti u pogledu ljudskih prava i sloboda”, veli Gardašević, te ukazuje na članak 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti koji definira sigurnosne mjere u borbi protiv epidemije.
“To mogu biti, na primjer: provođenje dezinfekcije, osnivanje karantene, zabrana putovanja u druge države te zabrana ili ograničenje kretanja općenito, ograničenje ili zabrana prometa roba ili usluga, obvezno sudjelovanje raznih osoba u suzbijanju bolesti, zabrana uporabe objekata, opreme i prijevoznih sredstava, izolacija ili samoizolacija te – očito najvažnije – ‘druge posebne mjere’”, pojašnjava Gardašević. Problem je, naravno, sve ono što se gura u definiciju “drugih posebnih mjera”.
Sabor, a ne Stožer
Maske bi, recimo, spadale u te “druge posebne mjere”, ali one za Gardaševića, u ovoj uznapredovaloj fazi epidemije, nisu sporne jer se radi o uobičajenoj metodi zaštite u medicini. “No, kada imamo mjeru kojom je propisano da na ‘privatnim’ svečanostima može biti prisutno najviše 15 osoba, onda je riječ ne samo o mjeri koja uopće nije eksplicitno propisana Zakonom, već se radi i o mjeri koja na iznimno ozbiljan način ulazi u ustavno zajamčeno pravo na privatnost. Ovo tim više što odluka Stožera od 25. listopada, kojom je to propisano, dodaje i to da se za kontrolu provedbe te odluke zadužuje, između ostalog, i policija”, kaže profesor ustavnog prava te dodaje kako on smatra da javna vlast uopće nema ovlast propisivati zabrane za privatne prostore.
Gardašević naglašava da kao pravnik ne može ulaziti u pitanje epidemiološke opravdanosti neke mjere, jer je to pitanje za drugu struku. “Ali, kao ustavni pravnik sam uvjeren da o mjerama koje uvode nova ograničenja ljudskih prava, izvan onoga što je već bilo propisano postojećim zakonodavstvom, svakako treba odlučivati Hrvatski sabor, a ne Stožer civilne zaštite. To bi vrijedilo za, na primjer, uvođenje policijskog sata ili praćenja građana putem mobitela ili pak uvođenje novih vrsta kazni za kršenje epidemioloških sigurnosnih mjera. I tada bi, ako bi se u budućnosti takve vrste mjera uvodile, trebao o njima odlučivati Sabor”, kaže Gardašević.
Velika prirodna nepogoda
Naglašava i kako od početka epidemije javno govori da se radi o pojmu koji hrvatski Ustav poznaje. “Ustav to stanje naziva ‘velika prirodna nepogoda’, ‘izvanredno stanje’ je samo kolokvijalni naziv. S obzirom na ogroman porast zaraženih, mislim da je sada napokon jasno da se zaista radi upravo o tome: o velikoj prirodnoj nepogodi. A Ustav je u pogledu velike prirodne nepogode vrlo jasan: u članku 17., naime, piše da se u takvoj situaciji odluke o novim ograničenjima ljudskih prava donose dvotrećinskom većinom svih zastupnika u Saboru”, zaključuje Gardašević.
Toliko od profesora Ustavnog prava sa zagrebačkog Pravnog fakulteta. Od Stožera smo, pak, još u ponedjeljak pokušali doznati na osnovu kojeg točno članka i stavka Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti je donesena odluka o zabrani privatnih okupljanja s više od 15 osoba. Odgovor ćemo objaviti ako ga dobijemo.
Što je granica?
U međuvremenu, ostaje se zapitati o tome je li zabrana privatnih okupljanja (zasad onih s više od 15 osoba) koje će po stanovima i kućama moći kontrolirati policija – tek početak. Ako Sabor ne treba odlučivati o ovakvom ograničenju ljudskih prava, ne ulazeći u njihovu eventualnu epidemiološku opravdanost, što je granica?
Može li se u ovom novom rasporedu snaga dogoditi da Stožer uspije tamo gdje je Vlada ustuknula – da se omogući geolokacijsko praćenje svih mobitela? Prije sedam mjeseci propao je pokušaj Vlade da se to omogući zakonom, sada je sasvim moguće da izmjene zakona više – nisu potrebne.
Hoće li, na primjer, policija po odluci Stožera za nekoliko tjedana po stanovima provjeravati imaju li svi otvorene prozore? Zašto ne? Ukoliko se objašnjenje o tome da je Sabor prenio svoje ovlasti na Stožer održi, mogućnosti su gotovo neograničene.