Nekad je nužno odabrati stranu

OK, Žalac je zrela za crveni karton, ali štiti li uopće još policija građane koji nisu dobri s moćnicima?

Za širu hrvatsku javnost je priča oko sudbine jedne ministrice nemjerljivo manje bitna od onog što će se dogoditi oko - policije

Ako MUP ne objasni uvjerljivo i detaljno kako je, zaboga, moguće voziti pijan, pregaziti pješakinju, pobjeći s mjesta nesreće i na kraju izbjeći kaznenu prijavu, jasno je da smjene i ostavke ne mogu, zapravo ni ne smiju, ostati samo u resoru regionalnog razvoja i europskih fondova. Ovo zaudara na kapilarnu zloupotrebu policije, a to na svakodnevni život građana ima daleko veći utjecaj nego ime osobe koju će neki premijer izvući iz relativne anonimnosti i postaviti na ministarsko mjesto.

Ministrica Gabrijela Žalac laže. Mulja kao dijete u pubertetu pred roditeljima nakon jedinice u školi ili cigarete u ruci. Barem je takva javna percepcija svega onog što se izdogađalo posljednjih desetak dana s ministricom regionalnog razvoja i fondova EU.

Čak i ako je sve što se sručilo na glavu Žalac, i još više njena reakcija na to, plod krajnje nevjerojatnog spleta okolnosti i osobnog nesnalaženja u javnom nastupu – a ne laganja – percepcija o ministrici koja u tako širokim krugovima uporno posrće zaobilazeći istinu jednostavno je čini politički trajno oštećenom robom; onom koja će u Vladi do kraja mandata uporno nastaviti proizvoditi političku štetu premijeru i stranci.

Sirotinja i ostavka

Podsjetimo se samo najkrupnijih detalja; kad je u pitanju bila prometna nesreća u kojoj je pokupila djevojčicu, Vlada je isti dan kazala kako ministrica ostavku nije davala, niti ju treba dati. Dva dana kasnije, ministrica je rekla da je premijeru ponudila ostavku – odmah.

Oko vlasništva nad Mercedesom u njenom dvorištu ni ministarstvo, ni njen suprug, ni ona sama nisu odmah izvadili ugovor o najmu vozila na ime njene majke, nego su vrdali dok priča nije eksplodirala. Za taj isti ugovor koji je potpisan na dvije godine u današnjem Večernjem listu je utvrdila da vrijedi godinu dana. Izvori iz HDZ-a, nadalje, sjećaju se, kako javljaju novine, da se početkom godine hvalila kolegama da su uzeli novi automobil, dok danas tvrdi da su, zapravo, u njenoj obitelji – pješaci. Stari Mercedes su prodali i ona i muž su trenutno – bez automobila. Sirotinja, skoro.

Dajmo da vozi

Ali, ipak neće trebati organizirati dobrotvornu akciju prikupljanja novca pod nazivom “Dajmo da vozi”, jer su očito krajnje šparna obitelj. Ministričin suprug je, recimo, prijavljen na cca petstotinjak eura plaće, ali ipak je uspio kupiti gospodarski objekt vrijedan 100.000 eura i, sa suprugom, kuću s okućnicom, teške cca 800 tisuća kuna… U ministričinoj obitelji, idemo dalje, kad brat nema mjesta za parkirati svoj (drugi) automobil, onda ga ne odvede sestri u dvorište (u kojem ima mjesta), nego prvo kod mame, koja onda mora svoj (treći) automobil odvesti kod ministrice. I eto fotoreportera i eto afere…

Uglavnom, pred premijerom Plenkovićem je ne pretjerano jednostavan i svakako ne izbor koji ga čini sretnim – da nastavi i dalje braniti svoje ljude u Vladi i dedramatizirati sve teško probavljive ludorije (primijetit ćete da link s gospodinom Jollyjem nismo ni spomenuli) oko ministrice Žalac, ili da je smijeni i tako proguta poveći politički poraz i pred javnošću i pred svojom strankom (Žalac je bila strogo njegov izbor).

Kao da joj je istekla dozvola

No, za širu hrvatsku javnost priča oko sudbine jedne ministrice nemjerljivo je manje bitna od onog što će se dogoditi oko – policije. Naime, kako smo objavili, gospođa na krštenju čijeg djeteta je ministrica bila samo dan nakon prometne nesreće, imala je prije nekoliko mjeseci svoj udes u prometu. Pijana je pokupila pješakinju, koja je s teškim tjelesnim povredama završila na deset dana u bolnici. I zbrisala s mjesta nesreće.

Nakon tri mjeseca, policija se, iako je najavila kaznenu prijavu protiv gospođe prijateljice, odlučila samo na prekršajnu. Još jednom – za vožnju u pijanom stanju, izazivanje prometne nesreće s teškim tjelesnim ozljedama i bježanje s mjesta nesreće gospođa je dobila samo prekršajnu prijavu. Kao da se, na primjer, zaboravila vezati. Ili da joj je istekla vozačka dozvola.

Nema zaklona

Sve što se događalo oko Mercedesa gospođe Žalac u sekundi blijedi pred ovolikom količinom zloupotrebe institucija. Ako MUP ne objasni uvjerljivo i detaljno kako je, zaboga, moguće voziti pijan, pregaziti pješakinju, pobjeći s mjesta nesreće i na kraju izbjeći kaznenu prijavu, jasno je da smjene i ostavke ne mogu, zapravo ni ne smiju, ostati samo u resoru regionalnog razvoja i europskih fondova. Ovo zaudara na kapilarnu zloupotrebu policije, a to na svakodnevni život građana ima daleko veći utjecaj nego ime osobe koju će neki premijer izvući iz relativne anonimnosti i postaviti na ministarsko mjesto.

Ovo više nije zajebancija, niti ima mjesta za priču “prvo su kupovali Mercedese, a ja sam šutio”. Ovo je potencijalna vrsta korupcije koja kuca, ne – razvaljuje vrata svakog doma. Ovdje više nema zaklona. Samo ufanje u dobru sreću – onu koja će omogućiti da se ministrici bez vozačke dozvole, ili gospođi prijateljici s nekoliko pića viška jednostavno ne nađete na putu. Vi ili vaša djeca.