Ponovimo lekciju, za one koji se dobro ne sjećaju 1995. godine, i za one koji su premladi da bi se mogli sjećati 1995. godine. Vojna akcija Oluja morala se provesti jer bi bez Oluje Hrvatska još dugo vremena ostala okupirana i podijeljena, dakle neodrživa. Oluja je, znači, bila posve neophodna, i utoliko ne smije biti sporna.
Nadalje, Oluja je, posredno, izazvala rušenje srpske vojne prevlasti u susjednoj državi, pa je tako omogućila kraja rata u Bosni i Hercegovini. Naposljetku, Oluja je označila prekretnicu u odnosima moći na području bivše Jugoslavije, što je izazvalo niz teških političkih kriza u Srbiji te je dovelo do stvaranja uvjeta za pad Slobodana Miloševića. A tek padom Slobodana Miloševića završili su ratovi na području bivše Jugoslavije.
Sve gore manipulacije Olujom
Oluja je, definitivno, potpuno nesporna, kao što je, nažalost, nesporno da su se poslije Oluje dogodili strašni zločini nad srpskim stanovništvom, koji su uglavnom ostali nekažnjeni. No, koliko god da je Oluja vojno i politički nesporna, što zaista treba ponavljati, i to ne samo svakog 5. kolovoza, političke manipulacije Olujom iz godine u godinu sve su gore.
Kako u Beogradu, gdje srpski politički čelnici redovito izjavljuju da takvo što više nikad ne bi dopustili (ova besmislena tvrdnja zvuči kao potencijalna objava rata), a još puno više u Hrvatskoj, gdje se Oluja, nažalost, već godinama koristi kao sredstvo političkih obračuna. Tako je i ovih dana.
Mitinzi za smjenu lijevo-liberalnih vlasti
Jedan predsjednički kandidat organizira svoju proslavu Oluje, na kojoj sam nastupa. Druga predsjednička kandidatkinja izjavljuje medijima da bi željela doći na Thompsonov koncert u Splitu, što je očigledan odgovor Škorinom koncertu u Trilju.
Ranijih se godina Oluja redovito koristila za javno ponižavanje lijevo liberalnih vlasti i ljevičarskih predsjednika Republike, koje se na službenim proslavama Oluje masovno vrijeđalo, dok su se neslužbene proslave Oluje obavezno pretvarale u političke mitinge za smjenu lijevo liberalnih vlasti, na kojima se, usput, često promoviralo ustaštvo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ponašanje braniteljskih udruga i u slučaju Oluje, kao i u slučaju komemoracije pada Vukovara, spada među povijesno najsramotnije poteze koje su ratni veteran u Hrvatskoj ikada poduzimali. Užasno je tužno što su ljudi koji su oslobađali Hrvatsku pristali da ih se tako instrumentalizira, no HVIDR-a kao i sve druge važnije braniteljske organizacije zaista HDZ-u jesu isto ono, što je SUBNOR bio Komunističkoj partiji Jugoslavije.
Oduzimanje ‘hrvatskog’ legitimiteta
Oluja, zapravo, politički gledajući, već dvadesetak godina služi kao područje borbe za politički legitimitet. Olujom se pokušava dati “hrvatski” legitimitet pojedinim političkim opcijama ili pojedinim frakcijama unutar istih ili sličnih političkih opcija, te oduzeti “hrvatski “ legitmitet nenacionalističkim političkim opcijama, što se, nažalost, pokazalo uspješnim.
Šatoraški pokret, bez kojeg prije pet godina ni Kolinda Grabar Kitarović, ni HDZ ne bi postigli dobre izborne rezultate, bio je samo nastavak urnebesnih zviždanja Zoranu Milanoviću u Kninu, tijekom njegovih govora na Dan pobjede, kao i nastavak odvojenih kolona u Vukovaru, prigodom obilježavanja pada grada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Država iznad ideoloških sukoba
Zaista je tragično što Hrvatska ni danas, četvrt stoljeća poslije rata, nije kadra pristojno obilježiti svoju najvažniju vojnu pobjedu, ni svoju najtežu ratnu tragediju. Sve to govori o potpunoj nezrelosti i manjku osjećaja za stvarnu važnost države, i to baš kod onih koji se najviše zaklinju u državotvornost.
Jer, u prigodama poput obilježavanja Oluje, važnost države mora se postaviti iznad bilo kakvih političkih i ideoloških sukoba. Što hrvatskoj desnici, na čelu s HDZ-om i braniteljskim udrugama redovito ne uspijeva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Oluja nije i ne može biti sporna. Međutim, političke zloupotrebe Oluje postaju sve nepodnošljivije
Kako Oluja već dvadesetak godina služi kao područje borbe za politički legitimitet
Tragično je što Hrvatska ni danas, četvrt stoljeća poslije rata, nije kadra pristojno obilježiti svoju najvažniju vojnu pobjedu, ni svoju najtežu ratnu tragediju. Sve to govori o potpunoj nezrelosti i manjku osjećaja za stvarnu važnost države
Ponovimo lekciju, za one koji se dobro ne sjećaju 1995. godine, i za one koji su premladi da bi se mogli sjećati 1995. godine. Vojna akcija Oluja morala se provesti jer bi bez Oluje Hrvatska još dugo vremena ostala okupirana i podijeljena, dakle neodrživa. Oluja je, znači, bila posve neophodna, i utoliko ne smije biti sporna.
Nadalje, Oluja je, posredno, izazvala rušenje srpske vojne prevlasti u susjednoj državi, pa je tako omogućila kraja rata u Bosni i Hercegovini. Naposljetku, Oluja je označila prekretnicu u odnosima moći na području bivše Jugoslavije, što je izazvalo niz teških političkih kriza u Srbiji te je dovelo do stvaranja uvjeta za pad Slobodana Miloševića. A tek padom Slobodana Miloševića završili su ratovi na području bivše Jugoslavije.
Sve gore manipulacije Olujom
Oluja je, definitivno, potpuno nesporna, kao što je, nažalost, nesporno da su se poslije Oluje dogodili strašni zločini nad srpskim stanovništvom, koji su uglavnom ostali nekažnjeni. No, koliko god da je Oluja vojno i politički nesporna, što zaista treba ponavljati, i to ne samo svakog 5. kolovoza, političke manipulacije Olujom iz godine u godinu sve su gore.
Kako u Beogradu, gdje srpski politički čelnici redovito izjavljuju da takvo što više nikad ne bi dopustili (ova besmislena tvrdnja zvuči kao potencijalna objava rata), a još puno više u Hrvatskoj, gdje se Oluja, nažalost, već godinama koristi kao sredstvo političkih obračuna. Tako je i ovih dana.
Mitinzi za smjenu lijevo-liberalnih vlasti
Jedan predsjednički kandidat organizira svoju proslavu Oluje, na kojoj sam nastupa. Druga predsjednička kandidatkinja izjavljuje medijima da bi željela doći na Thompsonov koncert u Splitu, što je očigledan odgovor Škorinom koncertu u Trilju.
Ranijih se godina Oluja redovito koristila za javno ponižavanje lijevo liberalnih vlasti i ljevičarskih predsjednika Republike, koje se na službenim proslavama Oluje masovno vrijeđalo, dok su se neslužbene proslave Oluje obavezno pretvarale u političke mitinge za smjenu lijevo liberalnih vlasti, na kojima se, usput, često promoviralo ustaštvo.
Ponašanje braniteljskih udruga i u slučaju Oluje, kao i u slučaju komemoracije pada Vukovara, spada među povijesno najsramotnije poteze koje su ratni veteran u Hrvatskoj ikada poduzimali. Užasno je tužno što su ljudi koji su oslobađali Hrvatsku pristali da ih se tako instrumentalizira, no HVIDR-a kao i sve druge važnije braniteljske organizacije zaista HDZ-u jesu isto ono, što je SUBNOR bio Komunističkoj partiji Jugoslavije.
Oduzimanje ‘hrvatskog’ legitimiteta
Oluja, zapravo, politički gledajući, već dvadesetak godina služi kao područje borbe za politički legitimitet. Olujom se pokušava dati “hrvatski” legitimitet pojedinim političkim opcijama ili pojedinim frakcijama unutar istih ili sličnih političkih opcija, te oduzeti “hrvatski “ legitmitet nenacionalističkim političkim opcijama, što se, nažalost, pokazalo uspješnim.
Šatoraški pokret, bez kojeg prije pet godina ni Kolinda Grabar Kitarović, ni HDZ ne bi postigli dobre izborne rezultate, bio je samo nastavak urnebesnih zviždanja Zoranu Milanoviću u Kninu, tijekom njegovih govora na Dan pobjede, kao i nastavak odvojenih kolona u Vukovaru, prigodom obilježavanja pada grada.
Država iznad ideoloških sukoba
Zaista je tragično što Hrvatska ni danas, četvrt stoljeća poslije rata, nije kadra pristojno obilježiti svoju najvažniju vojnu pobjedu, ni svoju najtežu ratnu tragediju. Sve to govori o potpunoj nezrelosti i manjku osjećaja za stvarnu važnost države, i to baš kod onih koji se najviše zaklinju u državotvornost.
Jer, u prigodama poput obilježavanja Oluje, važnost države mora se postaviti iznad bilo kakvih političkih i ideoloških sukoba. Što hrvatskoj desnici, na čelu s HDZ-om i braniteljskim udrugama redovito ne uspijeva.