U SDP-u su već pomislili da im je prilika upravo promaknula ispred nosa. Mediji su od jučer poslijepodne izvještavali kako je ministar Lovro Kuščević, praktički, već prošlo svršeno vrijeme, kako su na njega osim koalicijskih partnera ljuti i u HDZ-u i kako je njegova ostavka nakon povratka Andreja Plenkovića iz Bruxellesa najizvjesnija stvar na svijetu.
To bi značilo da je SDP zakasnio. Da nije dovoljno brzo u saborsku proceduru stavio prijedlog za pokretanje pitanja povjerenja nestašnom ministru i da će već sastavljeni dokument ostati tek neupotrebljeno političko oružje koje je moglo još jednom podcrtati razliku između sadašnje oporbe i sadašnje vlasti.
Dobri Lovro i zvona koja zvone
A onda je dobri Lovro izišao iz Banskih dvora na glavni ulaz. Podočnjaci su, istina, izgledali nešto ozbiljnije nego inače, ali usne su se razvukle u smiješak. Dok su, prikladno, udarala zvona s vrha Crkve svetog Marka, ministar je objašnjavao kako je bila riječ o redovnom sastanku, užem kabinetu Vlade.
Usput je ustvrdio i da je sva njegova imovina transparentna, da su optužbe protiv njega lažne, te en passant izvrijeđao HNS porukom da “stranke koje imaju 2,5 posto podrške birača nisu te koje će kreirati sastav hrvatske Vlade”. Nešto kasnije bio je još prpošniji i konstatirao da niti je Plenković tražio njegovu ostavku, niti se o njoj razgovaralo.
U SDP-u su odahnuli i potpalili fitilj.
Srušili Vladu, rasturili koaliciju…
Ocjene o tome da je oporba u Hrvatskoj traljava ili nikakva i da ne radi svoj posao samorazumljive su poput teorije evoluc… okej, točnosti osnovnih matematičkih operacija. Takav stav bi (ne ovaj o matematici) ipak valjalo preispitati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naime, u posljednje tri godine, SDP je u dva navrata – a ovo bi mogao biti treći – svojim saborskim akcijama ozbiljno zaljuljao dvije Vlade, s tim da je prva pala, a druga bila prisiljena na redizajn koji joj je, zbog trgovačke prirode, sve ovo vrijeme poveća kugla oko nogu. Prva je na redu bila Vlada Tihomira Oreškovića. Zahtjev SDP-a iz proljeća 2016. godine za opozivom potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka je, u krajnjoj konzekvenci, doveo do pada cijele Vlade i izvanrednih izbora.
Godinu dana kasnije, SDP je zahtjevom za opozivom ministra financija Zdravka Marića, zapravo, srušio koaliciju Mosta i HDZ-a. Marić je preživio zahvaljujući pretrčavanju optuženika Tomislava Sauche, a Vlada se redizajnirala s dijelom raskoljenog HNS-a. Sad bi moglo biti svega oko Lovre Kuščevića.
Prinicipijelnost i nagli manjak radne memorije
HNS je trenutno u najpipkavijoj situaciji. “Tijekom vikenda još smo jednom uputili poziv HDZ-u da se organizira koalicijski sastanak. Na njemu ćemo predložiti smjenu ministra Kuščevića. Mi u kaznenu odgovornost ne možemo i nećemo ulaziti, ali iz svega što vidimo evidentno je da je gospodin Kuščević koristio politički utjecaj radi osobne koristi i to je za nas u HNS-u pitanje moralne i političke odgovornosti”, tako je zaključak stranačkog predsjedništva predstavio ministar graditeljstva i prostornog uređenja Predrag Štromar.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čovjek je za vikend bio prilično razgovorljiv, a kad su došli radni dani pred mikrofonima se transformirao u robota s jako malo radne memorije i jednu-dvije naučene fraze. Jučer one o zdravom razumu, a danas o “sastanku s premijerom idućeg tjedna”.
Ne ode li, međutim, iz Vlade Lovro Kuščević do kraja sljedećeg tjedna, dvoje HNS-ovih ministara (Štromar i Blaženka Divjak) mogli bi na sjednici Vlade doći u situaciju da glasaju o zaključku Vlade o SDP-ovom zahtjevu za opozivom ministra uprave.
Tajničin izbor
Ako podrže Vladin zaključak da je s Kuščevićem sve u redu, sami sebi će spektakularno skočiti u usta i potrošiti i najsitnije valute vlastitog političkog kredibiliteta. Slično će biti i ako u vrijeme održavanja te sjednice Vlade budu imali “neodgodivog posla” na drugom kraju grada, države ili svijeta . Ukoliko, pak, dignu ruku protiv Vladinog zaključka, poput Mostovih ministara 2017. godine, Plenković i tajnica Vlade neće imati puno izbora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vrlo slično bit će kad se priča preseli u Sabor (a mora najkasnije u roku od 30 dana) – tad će svojim glasom Darinko Kosor iz HSLS-a i troje zastupnika SDSS-a (uz šest ljudi iz Kluba zastupnika HNS-a) morati ili glasati protiv svoje Vlade, ili protiv svojih izjava o nužnosti Kuščevićevog odlaska. Ukratko, SDP je sa zahtjevom za opozivom ministra Kuščevića, uz pomoć tvrdoglavog premijera i velikana političke odgovornosti u liku i djelu ministra uprave, zakuhao gadnu političku kašu vladajućoj koaliciji. Fitilj je, dakle, opet potpaljen.
Oporba, istina, ne djeluje pretjerano sposobno, ali ovo što rade oko opoziva Kuščevića fino bi moglo zaljuljati Vladu
Ne ode li Kuščević, uskoro će se morati glasati o SDP-ovom zahtjevu za opozivom. Gadna situacija za HNS, HSLS i SDSS
U posljednje tri godine, SDP je u dva navrata - a ovo bi mogao biti treći - svojim saborskim akcijama ozbiljno zaljuljao dvije Vlade, s tim da je prva pala, a druga bila prisiljena na redizajn koji joj je, zbog trgovačke prirode, sve ovo vrijeme poveća kugla oko nogu.
U SDP-u su već pomislili da im je prilika upravo promaknula ispred nosa. Mediji su od jučer poslijepodne izvještavali kako je ministar Lovro Kuščević, praktički, već prošlo svršeno vrijeme, kako su na njega osim koalicijskih partnera ljuti i u HDZ-u i kako je njegova ostavka nakon povratka Andreja Plenkovića iz Bruxellesa najizvjesnija stvar na svijetu.
To bi značilo da je SDP zakasnio. Da nije dovoljno brzo u saborsku proceduru stavio prijedlog za pokretanje pitanja povjerenja nestašnom ministru i da će već sastavljeni dokument ostati tek neupotrebljeno političko oružje koje je moglo još jednom podcrtati razliku između sadašnje oporbe i sadašnje vlasti.
Dobri Lovro i zvona koja zvone
A onda je dobri Lovro izišao iz Banskih dvora na glavni ulaz. Podočnjaci su, istina, izgledali nešto ozbiljnije nego inače, ali usne su se razvukle u smiješak. Dok su, prikladno, udarala zvona s vrha Crkve svetog Marka, ministar je objašnjavao kako je bila riječ o redovnom sastanku, užem kabinetu Vlade.
Usput je ustvrdio i da je sva njegova imovina transparentna, da su optužbe protiv njega lažne, te en passant izvrijeđao HNS porukom da “stranke koje imaju 2,5 posto podrške birača nisu te koje će kreirati sastav hrvatske Vlade”. Nešto kasnije bio je još prpošniji i konstatirao da niti je Plenković tražio njegovu ostavku, niti se o njoj razgovaralo.
U SDP-u su odahnuli i potpalili fitilj.
Srušili Vladu, rasturili koaliciju…
Ocjene o tome da je oporba u Hrvatskoj traljava ili nikakva i da ne radi svoj posao samorazumljive su poput teorije evoluc… okej, točnosti osnovnih matematičkih operacija. Takav stav bi (ne ovaj o matematici) ipak valjalo preispitati.
Naime, u posljednje tri godine, SDP je u dva navrata – a ovo bi mogao biti treći – svojim saborskim akcijama ozbiljno zaljuljao dvije Vlade, s tim da je prva pala, a druga bila prisiljena na redizajn koji joj je, zbog trgovačke prirode, sve ovo vrijeme poveća kugla oko nogu. Prva je na redu bila Vlada Tihomira Oreškovića. Zahtjev SDP-a iz proljeća 2016. godine za opozivom potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka je, u krajnjoj konzekvenci, doveo do pada cijele Vlade i izvanrednih izbora.
Godinu dana kasnije, SDP je zahtjevom za opozivom ministra financija Zdravka Marića, zapravo, srušio koaliciju Mosta i HDZ-a. Marić je preživio zahvaljujući pretrčavanju optuženika Tomislava Sauche, a Vlada se redizajnirala s dijelom raskoljenog HNS-a. Sad bi moglo biti svega oko Lovre Kuščevića.
Prinicipijelnost i nagli manjak radne memorije
HNS je trenutno u najpipkavijoj situaciji. “Tijekom vikenda još smo jednom uputili poziv HDZ-u da se organizira koalicijski sastanak. Na njemu ćemo predložiti smjenu ministra Kuščevića. Mi u kaznenu odgovornost ne možemo i nećemo ulaziti, ali iz svega što vidimo evidentno je da je gospodin Kuščević koristio politički utjecaj radi osobne koristi i to je za nas u HNS-u pitanje moralne i političke odgovornosti”, tako je zaključak stranačkog predsjedništva predstavio ministar graditeljstva i prostornog uređenja Predrag Štromar.
Čovjek je za vikend bio prilično razgovorljiv, a kad su došli radni dani pred mikrofonima se transformirao u robota s jako malo radne memorije i jednu-dvije naučene fraze. Jučer one o zdravom razumu, a danas o “sastanku s premijerom idućeg tjedna”.
Ne ode li, međutim, iz Vlade Lovro Kuščević do kraja sljedećeg tjedna, dvoje HNS-ovih ministara (Štromar i Blaženka Divjak) mogli bi na sjednici Vlade doći u situaciju da glasaju o zaključku Vlade o SDP-ovom zahtjevu za opozivom ministra uprave.
Tajničin izbor
Ako podrže Vladin zaključak da je s Kuščevićem sve u redu, sami sebi će spektakularno skočiti u usta i potrošiti i najsitnije valute vlastitog političkog kredibiliteta. Slično će biti i ako u vrijeme održavanja te sjednice Vlade budu imali “neodgodivog posla” na drugom kraju grada, države ili svijeta . Ukoliko, pak, dignu ruku protiv Vladinog zaključka, poput Mostovih ministara 2017. godine, Plenković i tajnica Vlade neće imati puno izbora.
Vrlo slično bit će kad se priča preseli u Sabor (a mora najkasnije u roku od 30 dana) – tad će svojim glasom Darinko Kosor iz HSLS-a i troje zastupnika SDSS-a (uz šest ljudi iz Kluba zastupnika HNS-a) morati ili glasati protiv svoje Vlade, ili protiv svojih izjava o nužnosti Kuščevićevog odlaska. Ukratko, SDP je sa zahtjevom za opozivom ministra Kuščevića, uz pomoć tvrdoglavog premijera i velikana političke odgovornosti u liku i djelu ministra uprave, zakuhao gadnu političku kašu vladajućoj koaliciji. Fitilj je, dakle, opet potpaljen.