Izjava o prekvalifikaciji, osim što je stupidna, pokazala je da bi Vrdoljaku bilo zgodno da ljudi ne razmišljaju

Markovina o izjavi predsjednika HNS-a da bi se profesori povijesti mogli prekvalificirati u profesore informatike

02.09.2018., Zagreb - Konferencija za medije Hrvatske narodne stranke - liberalnih demokrata na kojoj je govorio predsjednik stranke Ivan Vrdoljak. 
Photo: Sandra Simunovic/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Čak i kad bismo bili dovoljno blagonakloni pa mu na neki način priznali kako je moguće da u sve te besmislice koje izgovara ni sam ne vjeruje te da mu je jasno kako brani neobranjivo, zbog čega mora biti sve inventivniji u nalaženju objašnjenja za postupke ministrice koja je navodno bila ključ pristanka na suradnju s HDZ-om, postoji neka granica ispod koje se ne ide. Naprosto zbog toga što njezin prelazak u tolikoj mjeri podcjenjuje inteligenciju građana, da to postaje nepristojno.

U moru stupidnih izjava koje svako malo izlaze u javnost, posebno od strane ljudi zaduženih da vode ovu zemlju, zaključak Ivana Vrdoljaka, inače predsjednika HNS-a i čovjeka koji je sebi i vlastitoj stranci namijenio mesijansku ulogu spašavanja hrvatskog školstva o tome kako su povijest i biologija nepotrebni u strukovnim školama i kako bi se profesori povijesti mogli prekvalificirati u profesore informatike, po tom pitanju je unikatna. Iako se neko vrijeme činilo da neće uspjeti nadmašiti samog sebe i sve one retoričke akrobacije kojima je objašnjavao zbog čega je čitavoj javnosti dugotrajno i uporno lagao oko suradnje s HDZ-om i po čemu ga je povijest trebala zapamtiti, s ovom izjavom je i u tome uspio.

Čak i kad bismo bili dovoljno blagonakloni pa mu na neki način priznali kako je moguće da u sve te besmislice koje izgovara ni sam ne vjeruje te da mu je jasno kako brani neobranjivo, zbog čega mora biti sve inventivniji u nalaženju objašnjenja za postupke ministrice koja je navodno bila ključ pristanka na suradnju s HDZ-om, postoji neka granica ispod koje se ne ide. Naprosto zbog toga što njezin prelazak u tolikoj mjeri podcjenjuje inteligenciju građana, da to postaje nepristojno.

Vrdoljak nas zapravo sve ismijava i usput se dobro zabavalja

Što nam zapravo poručuje Ivan Vrdoljak? Da je opće obrazovanje nepotrebno, da kod građana ne treba razvijati kritičku svijest i analitički aparat te da, na koncu i ne trebaju biti ništa više od kotačića u nekom imaginarnom proizvodnom stroju, tj. tržištu rada, kojeg ionako u Hrvatskoj nema, a vrlo je izgledno kako ga skoro neće ni biti. Drugim riječima, Vrdoljak nas sve ismijava i uz to se još odlično zabavlja, uživajući plodove vlasti koji su mu omogućeni glasovima ljudi koji se u mnogočemu razlikuju, ali im je sasvim sigurno zajedničko to da nikako nisu željeli imati HDZ na vlasti.

Drugi dio njegove izjave o prekvalifikaciji ka informatici zapravo izravno demantira skandalozan prvi dio izjave, unatoč tome što on toga uopće nije svjestan. Točnije i ona izvire iz istog misaonog ništavila, ali je nehotice pogodio bit. Naime, u mnogim zapadnim zemljama, primjerice u Velikoj Britaniji, brojni budući menadžeri i ljudi koji upravljaju kompleksnim sustavima upravo su završili prestižne studije iz povijesti ili neke druge humanističke ili društvene grane, da bi se potom uspješno bavili nečim sasvim desetim.

Zgodno bi mu bilo da ljudi prestanu razvijati kritičku misao

Vrlo je upitno je li Vrdoljak toga svjestan, štoviše prilično sam uvjeren da nije, s obzirom da onda ne bi mogao braniti ovakvu odluku vlastite ministrice. Na pitanje zbog čega je povijest jedan od elitnih studija u Velikoj Britaniji, odgovor je vrlo jednostavan. Upravo zbog onoga što bi predsjednik HNS-a kod nas eliminirao kao nebitno. Iz razloga što ljudima daje široko opće znanje i razvija kritičku misao te sposobnost smještaja stvari u širi kontekst.

Imajući to u vidu, mogli bismo komotno zaključiti kako se ovaj političar zalaže upravo za to da se hrvatskim građanima oduzme predispozicija za išta više od baratanja jednodimenzionalnim znanjima, a to je već prilično problematično i u nekoj bi ozbiljnijoj zemlji rezultiralo njegovim momentalno povlačenjem iz Vlade. Argument kojeg bi sad pak svaki građanin mogao potegnuti u nastojanju da dezavuira historiografsko znanje kao nebitno i promašeno, je onaj koji bi čitav niz ovdašnjih revizionista promatrao kao ozbiljne povjesničare. No, u njihovom slučaju radi se o misiji održavanja brojnih mitologija na životu, a ne o kritičkoj historiografiji, s obzirom da od nje zaziru čak i žešće od Vrdoljaka.