Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Osnovni je problem što stavovi, s kakvim je danas izletjela Bruna Esih, više nikoga ne šokiraju

Komentar istupa o 8. svibnju kao danu pada Zagreba

Kad se pak odmaknemo od pravnih i načelnih stvari pa dođemo na teren vrijednosnog i moralnog odabira, stvar postaje još gora. Kako je moguće vjerovati da glavni grad Hrvatske 8. svibnja 1945. nije oslobođen od fašizma i okupacije, nego okupiran i nemati s tim nikakav moralni problem?

S izjavom sličnoj ovoj koju je Bruna Esih dala na godišnjicu oslobođenja Zagreba od fašizma, o tome kako je 8. svibanj zapravo dan pada grada prvi put sam se susreo još kao student povijesti, kad smo 2000. godine otišli u kolektivni posjet Muzeju grada Zagreba. Tada nam je zaposlenica muzeja koja nam je pokazivala eksponate, dok smo promatrali snimku ulaska partizana u oslobođeni grad, rekla kako ta snimka prikazuje dolazak jedne okupatorske vlasti, koja odmjenjuje drugu.

Tada me takvo nešto moglo šokirati, a danas više nažalost ne jer su takvi stavovi odavno dobili pravo javnosti. S tim da je Bruna Esih sada otišla i korak dalje, napustivši tezu o dvije okupacije, zahvaljujući čemu se konačno i nedvosmisleno izjasnila kao netko tko otvoreno podržava egzistenciju ustaške države kao nekakvog normalnog entiteta, okupiranog od strane neprijatelja. Nema nikakvog smisla ulaziti u bilo kakve ozbiljne rasprave s Esih koja doduše figurira kao povjesničarka po struci, ali joj čitavo desetljeće rada na znanstvenom institutu nije bilo dovoljno da napiše i obrani doktorsku disertaciju.

Valjda svi s općim obrazovanjem znaju da je Lijepa naša bila himna

No, par njenih navoda toliko je očito besmisleno da ih se ipak mora spomenuti. Zagreb naravno nije okupirala nikakva neprijateljska vojska, nego jugoslavenska armija, izrasla iz antifašističke borbe, koja je u svakom slučaju bila i Hrvatska. S druge strane, ne samo da nikakva HAZU nije zabranjena, nego je akademiji vraćeno izvorno jugoslavensko ime, pod kojim ju je osnovao biskup Strossmayer. Spominjanje pak dokidanja Lijepe naše spada u jednu od zabavnijih teza ovdašnje ekstremne desnice uopće, a tu tezu je afirmirala i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

Kao što svatko s barem općim obrazovanjem, a kamo li netko s diplomom studija povijesti zna, Lijepa naša bila je službena himna Hrvatske u socijalističkom razdoblju, s kojom se svaku večer odjavljivao radijski program. No, ukoliko se činjenice ne uklapaju u ono što Esih i slični žele zaključiti, tim gore po činjenice. Takvi ih jednostavno prešute ili falsificiraju.

Kako je moguće nemati nikakav moralni problem s tim stavom

Sad dolazimo do motivacije za iskazivanje ovakvog stava. Ona može biti s jedne strane motivirana europskim izborima i željom da se na ovaj način učvrsti biračko tijelo koje ima iste stavove, jednako kao što može biti i stvar dubinskog uvjerenja i na koncu kombinacija ovih dvaju razloga, što je najvjerovatnija mogućnost. Sve to nas pak dovodi do omiljene stvari za kojom iz takvih krugova vole posezati, a to je pitanje poštivanje države i Ustava. Naime, koliko god ekstremna desnica imala problema s tim, Republika Hrvatska utemeljena je na demokratskim vrijednostima i antifašizmu te je pravna i svaka druga sljednica Socijalističke Republike Hrvatske.

Oko toga nema nikakvih dilema. Ona je pak nastala u direktnom obračunu s marionetskom ustaškom državom. To prevedeno na jednostavniji rječnik znači da se ovdje radi o apsolutnom nepoštivanju Ustava. Ne postoji zapravo nijedan način na koji se ovo može drukčije shvatiti. Kad se pak odmaknemo od pravnih i načelnih stvari pa dođemo na teren vrijednosnog i moralnog odabira, stvar postaje još gora. Kako je moguće vjerovati da glavni grad Hrvatske 8. svibnja 1945. nije oslobođen od fašizma i okupacije, nego okupiran i nemati s tim nikakav moralni problem?

Dragan Markovina
Povjesničar i publicist
94 članka Više o autoru
Više s weba