Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa
Piše: Davor Špišić | Snima: Telegram arhiv

Otišla je Dušica Žegarac. Tko je bila ta heroina gotovo rubne sudbine?

Dušica Žegarac ostavila nas je u beskrajnim dugovima prema njenoj krhkoj i titanskoj umjetnosti. Vječni smo joj dužnici

Da se dokopala Hollywooda zračila bi zagonetkom poput Grete Garbo, Ingrid Bergman, Marlene Dietrich... na crnovalnom Balkanu bila je predodređena da udahne duše i dušice proleterkama antičkog instinkta, gubitnicama, dešperatnim junakinjama male povijesti. Uz ekspresiju Dušice Žegarac čak bi se i dna socrealističkih slamova ozračila žilavom nadom

Sve je počelo kao nevina dječja igra. A skončalo se na bodljikavoj žici koja oštro povlači granice – dijeli tamu nasilja i destrukcije od svjetlosti ljubavi, čojstva, stvaranja i praštanja. Dušica Žegarac, ikona srpskog, hrvatskog i jugoslavenskog filma, napustila nas je u 75. godini života. I ostavila bezdanu prazninu svojim odlaskom. Bila je jedna od onih posljednih heroina gotovo rubne, skrajnute sudbine.

Ne znam se o ljudskom i stvarateljskom slučaju Dušice Žegarac drukčije izraziti nego nespretnim poređenjem sa stvarnošću: da se dokopala Hollywooda zračila bi zagonetkom poput Grete Garbo, Ingrid Bergman, Marlene Dietrich… na crnovalnom Balkanu bila je predodređena da udahne duše i dušice proleterkama antičkog instinkta, gubitnicama, dešperatnim junakinjama male povijesti. Uz ekspresiju Dušice Žegarac čak bi se i dna socrealističkih slamova (kao u prvom remek-djelu Živojina Pavlovića „Buđenje pacova“, iz 1967.) ozračila žilavom nadom.

Ljubiša Samardžić i Dušica Žegarac u filmu Podne Telegram arhiv

Vlasnica preživih razrogačenih i dubokih tamnih očiju što grozničavo upijaju kameru veću od života. Nositeljica krhkog tijela čudesne žilavosti i pulsirajuće, naoko prigušene senzualnosti. Bila je novovalka prije francuskog novog vala koja kao da je izmislila Godarda ili Truffauta u svojim očima.

Uloga Židovke progonjene pod ustaškim režimom

Kao 16-godišnju beogradsku tinejdžericu 1960. ju je zapazio slovenski redatelj France Štiglic (zamišljam kako je onomad Dušica pogledom plamtjela iz neke od školskih klupa) i odvažio se povjeriti joj ulogu Ruth, Židovke progonjene pod ustaškim režimom u ratnom Zagrebu. Riječ je o remek-djelu „Deveti krug“ (nominiran za Oscara, u Puli osvojio Zlatne arene za najbolji film, scenarij, glavnu žensku ulogu, sporednu mušku ulogu, kameru i glazbu, te nagradu publike Jelen) kojeg je Štiglic u fenomenalnoj simbiozi melodrame i noira, radio prema sjajnom scenarističkom predlošku Zore Dirnbach.

Dušica Žegarac i Boris Dvornik u filmu Život je masovna pojava Telegram arhiv

Priča počinje bezazlenom igrom Ruth i Ivana (njega igra još jedna performerska ikona koja je sad u nekim drugim galaksijama – Boris Dvornik) koji na podu dobrostojećeg katoličkog salona igraju „Čovječe ne ljuti se“. Kad djevojčini roditelji zbog policijskog sata odlaze kući, na periferiju gdje su ih arijevski zakoni već izgnali, Ruth ostaje prenoćiti u Ivanovoj obitelji. Jutro donosi strašnu spoznaju – cijela njena porodica je uhapšena, a Ivanovi roditelji daju sve od sebe ne bi li Ruth spasili od ustaškog pogroma.

Tako ju i formalno udaju za Ivana. Isprva je Ivan blaziran prema tom „dogovorenom“ braku, ali kad Ruth ipak završi u paklu logora, spoznaje da je ona nedjeljivi dio njegove duše i kreće iza žice da ju izbavi od smrti. U tom mraku holokausta njih dvoje prvi put vode ljubav, ali u bijegu bosonoga Ruth ostaje visjeti na žici. Ivan se zaklinje da je neće ostaviti. Stražarski reflektor obasjava reflektore očiju Žegarčeve i Dvornika. Lekcija o životu i smrti koju nikada nećemo, niti smijemo, zaboraviti.

Dušica Žegarac u filmu Poseban tretman Telegram arhiv

‘Crna dama sa zvezdanom senkom’

Renesansnog, starozavjetnog lica, a opet nekako dadaistička u izrazu, Dušica Žegarac je bila idealna antijunaknija svjetonazoru „praških đaka“, tako da je očekivano neke od svojih najblistavijih uloga ostvarila u filmovima Lordana Zafranovića („Okupacija u 26 slika“), Gorana Markovića („Variola vera“) i Gorana Paskaljevića („Poseban tretman“, nagrada za sporednu žensku ulogu u Puli).

Bila je nevjerojatno senzibilna duša, osjetljiva na društvene nepravde, butnovna i nemireća prema nastavljačima izrabljivanja i terora nad ljudskošću. Tragala je, u životu i u svojim licima većim od života, za istinskim suosjećanjima prema bližnjima. „Postoje ljudi, istina retki, koji vam samim svojim postojanjem, i načinom na koji postoje, vraćaju veru u mogućnost nekog boljeg i pametnijeg sveta.

Slobodan Cica Perović i Dušica Žegarac u filmu Buđenje pacova Telegram arhiv

Ti i takvi ljudi, a Ranko je bio jedan od njih, pomogli su mi da se osećam manje usamljenom i da preživim one druge kojih, nažalost, ima mnogo više. Utoliko su ti ljudi dragoceniji i vredniji. Biseri u pustinji. Blistaju na đubrištu po kome se baškare i riju svinje i ne znajući da njih neće biti, a biseri će trajati i zauvek isijavati najčistiju i najlepšu svetlost na svetu – svetlost zvezda“, rekla je Dušica Žegarac o Ranku Munitiću koji je o njoj napisao iznimnu monografiju „Dušica Žegarac ili crna dama sa zvezdanom senkom“. Sve te njene riječi možemo čiste duše upotrijebiti i kad govorimo o Njoj. Ikona Dušica Žegarac ostavila nas je u beskrajnim dugovima prema njenoj krhkoj i titanskoj umjetnosti. Vječni smo joj dužnici.

Davor Špišić
Telegram autor
17 članaka Više o autoru
Više s weba