ZOVKO: Neke detalje moram ostaviti za sudski postupak, ali mogu reći o čemu se radi u osnovnim crtama. Odluka o ostavci je u meni sazrijevala već neko vrijeme, nezadovoljstvo je samo kulminiralo taj dan. Sama činjenica da tri-četiri dana prije početka jesenske programske sheme koja je počela 10. rujna vi još ne znate s kim ćete raditi Studio 4, udarnu emisiju na četvorci, a ja sam bio izvršni urednik tog četvrtog programa…

TELEGRAM: Ok, taj dio govori o kaosu, a ne o cenzuri.

ZOVKO: Da, ali ja sam taj koji sam bio prvi operativac, čovjek koji radi rasporede za vijesti, za emisiju…

Od ponedjeljka učim

TELEGRAM: Kako je moguće da čovjek s takvim ovlastima tri dana prije početka programa ne zna s kim će raditi emisiju?

ZOVKO: A sve je moguće, očito. Kad sam se vratio s godišnjeg odmora više sam puta zvao, što je lako provjerljivo, svoju tadašnju urednicu Katarinu Perišu Čakarun sa željom da se nađemo i dogovorimo kad ćemo i što ćemo raditi. Odgovor je stalno bio “sutra ćemo”… I na kraju šestog ili sedmog rujna shvaćam da shema kreće za nekoliko dana, kod sebe imam kolegu voditelja od prošle godine, sebe kao one man show za masu stvari na četvorci i voditeljicu koja super radi, ali ide na porodiljni za dva tjedna. Imao sam neke ideje, predlagao da Sanja Mikleušević Pavić, koja je marginalizirana kao i mnogi drugi članovi HND-a na HRT-u, bude u programu, no bilo je stalno sutra, za mjesec dana, za dva mjeseca… Po onoj “od ponedjeljka učim”. I došao je taj 10. rujna, odradio sam bez tehničkog urednika tu emisiju i nakon toga rekao urednici Periši Čakarun da smatram da bi trebalo raditi priču o HDZ-u, Darku Milinoviću i njegovom desantu na središnjicu autobusima, priču o prosvjedu u Vukovaru i sve to staviti u neki kontekst.

TELEGRAM: Što su svi mediji i radili tih dana.

ZOVKO: Da, međutim kolegica je rekla da je po njenom mišljenju stranka kojom se trebamo baviti SDP, da ona ima informacije koje kažu da su analize oko HDZ-a potpuno krive.

TELEGRAM: Molim? Čime je to opravdala?

ZOVKO: Ha… Kazala je da ima svoje informacije. Ja sam rekao da smo SDP radili taj dan, ne možemo baš svaki. Zbivanja u SDP-u jesu zanimljiva tema, ali baš za svaki dan… Nama je u programu uvijek bila mantra da nam trebaju akteri, pa evo predložio sam da dođu akteri, Darko Milinović i netko iz HDZ-a u studiju i objasne o čemu se tu radi. Ne. Njeno mišljenje je bilo da se treba baviti SDP-om. Nadrealna situacija.

Iskakanje iz kolosijeka

TELEGRAM: Jesu li se toliko novinarski nelogične uredničke intervencije događale i prije?

ZOVKO: Ja nisam toliko dugo bio urednik. Izabran sam u ožujku, nedugo nakon toga sam zbog zdravstvenih problema završio u bolnici, pa sam radio dokumentarac o generalu Petru Stipetiću, a onda je došlo doba godišnjih odmora. Meni je to nevjerojatno, da news program ide na godišnji! Odlukom kuće od 20. srpnja do 10. rujna vi ste na HTV 4 imali samo vijesti, niste imali glavnu emisiju. U takvu vrstu razgovora kao ovu o kojoj pričam nisam nikad došao dotad. Uglavnom, kad vidite da na predstavljanju jesenske sheme nije bilo ni riječi o informativnom programu, kad vidite da vam urednica kaže da se treba baviti samo SDP-om, a ne HDZ-om, kad vidite da tri-četiri dana prije kretanja sheme ne znate s kim ćete raditi, kad nam se sve trase 11. rujna u 10.55 sati zacrne, kad pošaljem mail nadređenim šefovima, uključujući Perišu Čakarun da su nam opet sve trase riknule na to dobijem odgovor – da ja iskačem iz kolosijeka i da što o tome imam obavještavati šefove. Pa akti kuće me na to obavezuju!

Dakle, u svoj toj situaciji jedino što ostaje čovjeku pri zdravom razumu je sjesti pred kompjuter i napisati (dok ovo priča, Zovko tipka po stolu – op.a.): “Poštovana, molim Vas da me razriješite dužnosti izvršnog urednika HTV-a 4”. To sam napravio 12. rujna i dobio sam odgovor da dođem sutra na razgovor. Tog dana, 13. rujna ujutro sam napisao mail s naslovom “Zovko, ostavka”, obrazložio sam zašto je podnosim i zašto mi je krajnje neprimjereno da me se poziva na red služeći se tračevima s prisavskih hodnika. Kolegica Periša Čakarun me pozvala na sastanak u 13 sati koji je prošao normalno. Dogovorili smo se oko mog daljnjeg angažmana, ja sam trebao raditi podnevne vijesti i eventualno podnevni Dnevnik. Da bi me u 15 sati zvala da opet dođem na sastanak i ljutitim tonom, napadačkim krenula u razgovor tipa “kakav je ovo mail”. Jel vi možete vjerovati da je urednica programa tek nakon pet sati pročitala mail ostavci urednika?

TELEGRAM: Teško. Mislite da se još netko u međuvremenu uključio u tu priču?

ZOVKO: Moguće. Možda je netko, a i to sam čuo, pročitao mail i shvatio da je sadržaj nezgodan. Jednostavno nije normalno da me se zove da se još jednom očitujem o ostavci koju sam već podnio, koja je prihvaćena, dogovorili smo se što ćemo dalje raditi i tu više nema razgovora. Ali, eto, na tom drugom sastanku me napada zbog maila i kaže “OK, ja mogu shvatiti da ti nemaš utjecaja na odabir ljudi, ali nemam ni ja”. Pazite, ona je urednica programa!

TELEGRAM: Pa tko onda tamo ima utjecaja na odabir ljudi?

ZOVKO: Ne znam. Ne mogu shvatiti da netko tko ima funkciju urednika programa ne može odlučivati o tim stvarima. Nevjerojatno. Drugo, kaže mi da sam zloupotrijebio sadržaj našeg neformalnog razgovora oko HDZ-a i SDP-a. Pa kako sam zloupotrijebio u mail koji ide jedan na jedan? Moj odgovor je bio da razgovor s nadređenom urednicom o poslu ne može biti neformalan. I tako, kad bih se referirao na svako pitanje, iz kolegice je izbijala sve veća nervoza dok nije krenula na mene osobno, da sam loš čovjek i opet ponavljati priču da me nikad nema na poslu. Ne znam, ako je to istina onda je netko u problemu, pa ja imam 200 radnih sati mjesečno. Netko je potpisivao te sate, verificirao evidenciju s ulascima i izlascima i ako je točno da nisam bio na poslu, netko je počinio kazneno djelo!

Dakle, kad se više nema argumenata poseže se za onim kad dolaziš, kad odlaziš s posla i tu je krenula svađa. Sjedio sam, moram to precizno reći, na fotelji u njenom uredu, nekoliko metara udaljen, pa sam se dignuo, stao kod vrata i krenula je svađa. Je li bila svađa? Je. Je li bilo povišenih tonova? Je. Je li bilo psovki? Je. Je li meni bilo žao što sam se posvađao, što sam uvučen u tu svađu? Je. Trebao sam joj jednostavno reći da smo mi to pitanje riješili i doviđenja. No, eto, sutradan sam optužen da sam fizički nasrnuo i prijetio kolegici. Ok, imam sad dva konkretna pitanja. Prvo, kako glasi sadržaj tih prijetnji? I drugo, ako sam se toliko nenormalno ponašao – pa zašto netko nije pozvao policiju i zaštitare da me udalje s posla? Nakon svađe sam otišao normalno odrađivati dalje svoj posljednji urednički radni dan, razgovarao sam s producentima i dnevnim urednikom o press konferenciji Andreja Plenkovića iz Pule. Dakle, ja, takav nasilnik, hoću biti fer do kraja i odraditi posao kako treba.

O HDZ-u – na svoju ruku

TELEGRAM: Proces je pokrenut dan poslije?

ZOVKO: Idući dan sam doživio, praktički, presudu. Takvu vrstu stresa nisam iskusio od srpnja 2011. godine otkad mi je priopćeno da mi je umro otac… Ponavljam, od siječnja 1998. godine sam na HRT-u, nikad nisam bio kažnjen. Prije toga, od listopada 1995. godine sam radio u zagrebačkom dopisništvu Novog lista i Glasa Slavonije i nikad me niti jedan nadređeni, niti jedna kolegica ili kolega nisu za ništa prijavili. Nikad. Na HRT-u je bilo puno gorih svađa od ove. Lani u ovo doba je jedan visokopozicionirani urednik u informativno-medijskom servisu teško izvrijeđao urednicu programa i šeficu deska. Moja svađa s urednicom je za to bila – kamilica. I koja je kolegi bila sankcija? Premješten je iz jedne emisije u drugu. Po kriteriju po kojem se mene brutalno gazi, mislim da ne na HRT-u, nego i u svim drugim redakcijama ne bi ostalo ni žive duše. I je li uprava HRT-a uopće provela istragu o mojim navodima o cenzuri? Koliko je ta istraga trajala? Nije provela ništa, naravno.

TELEGRAM: Glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić je u ovotjednom interviewu Jutarnjem listu kazao kako nije istina da se na HRT-u ne smije raditi teme o HDZ-u i da je priča o sukobima u toj stranci bila tih dana kod urednika Petra Vlahova.

ZOVKO: Bila je, da. Ali kako – tako da sam ja taj dan, samoinicijativno zvao analitičara Svena Marcelića u emisiju da komentira zbivanja u SDP-u i HDZ-u. Na svoju ruku, mimo kolegija, kao neka ilegala.

TELEGRAM: O toj emisiji Bačić priča?

ZOVKO: Da. Ona je išla drugi dan nakon razgovora o SDP-u i HDZ-u s urednicom Perišom Čakarun. Pa ja sam bio urednik te emisije! Glavni Ravnatelj HRT-a bi trebao valjda znati, ali očito ne zna, da sam ja kao izvršni urednik bio nadređen urednicima i voditeljima Studija 4. Dakle, nakon što je urednica rekla da nećemo o HDZ-u na svoju sam ruku u devet navečer, što se može potvrditi ispisom telefonskih poziva, zvao analitičara Marcelića da se uključi u emisiju. Ali, ovdje nije poanta u analitičaru, makar je gospodin Marcelić imao, kao i uvijek, profesionalan nastup na kojemu mu zahvaljujem. Ako smo, dakle, imali u emisiji, recimo, Peđu Grbina i nekog iz SDP-a bliskog Davoru Bernardiću, zašto ne bi zvali aktere iz HDZ-a? Dakle, može se zvati političare iz SDP-a dok tamo traje međusobni rat, ali iz HDZ-a – ne. Ja nisam kao urednik mogao podnijeti da nemamo baš ništa o HDZ-u dok o stanju u toj stranci priča cijela država i na svoju ruku sam zvao Svena Marcelića. A gospodin Bačić će ostati zapamćen u analima televizije kao prvi ravnatelj u čijem mandatu su s emitiranjem, ovog ljeta, prestali svi programi HTV-a na par sati. To se nije događalo u vrijeme najvećeg rata kad su 29 km od Zagreba bile Miloševićeve snage! Tko je odgovarao za to, za tu vrstu profesionalne sramote?

Na HRT-u nema cenzure kao što u Africi nema gladne djece

TELEGRAM: Je li u Vašem slučaju proveden disciplinski postupak?

ZOVKO: Ma meni je već bilo presuđeno kad sam dobio zahtjev za očitovanjem i kad se na mene udarilo putem medija, u čemu je prednjačila Hina. Moj iskaz je dostavljen medijima, krenulo se mene denuncirati kako bi se odvukla pozornost s merituma stvari, a to su kolaps, kao i cenzura u informativnom programu HRT-a. Ravnatelj kaže da nema cenzure na HRT-u. Jest, kao što nema ni gladne djece u Africi.

TELEGRAM: Kad se stvari ovako poslože, postavlja se pitanje – zašto. Dakle, ukoliko je točno ovo o čemu pričate, zašto HRT sve ovo radi čovjeku koji je bio izvršni urednik news kanala i koji je, pritom, prvi čovjek strukovne novinarske udruge u Hrvatskoj?

ZOVKO: Zato što se treba riješiti svih ljudi koji razmišljaju svojom glavom, koji žele služiti javnosti i raditi profesionalno svoj posao. Od ljudi koji su napustili HRT samo u posljednjih nekoliko godina dala bi se napraviti jedna nova, odlična televizija. Mislite da su ti odlasci upravu zabrinuli? Ovo je, dakle, čisto zastrašivanje, poruka da, ako to radimo predsjedniku HND-a, zamislite što tek možemo raditi vama. Pitanje je samo tko je iduća meta. Ja sam ponosan što su u šest mjeseci mog uredničkog mandata priliku da govore na HRT 4 dobili i neki ljudi koji je inače nemaju, ponosan sam na činjenicu da u tom programu nije bilo niti jednog skandala, niti jednog revizionističkog istupa. Daleko od toga da je taj program bio ono što bih ja htio, ali barem je bio pristojan, s obzirom na okolnosti i podršku koju sam imao. Današnji informativni program HRT-a je, nažalost, potpuno irelevantan, dođe kao dnevni boravak za ministre.

TELEGRAM: Kakva je uopće budućnost HTV-a?

ZOVKO: Već godinama govorim da mi se čini da bi HTV mogao lako postati televizijski Vjesnik. Znamo koliko je dugo Vjesnik bio ugledna novina, u što se na kraju pretvorio i kako je završio.

Mogu na detektor laži

TELEGRAM: Saborski Odbor za medije o Vašem slučaju i navodima o cenzuri na HTV-u nije htio ni raspravljati. Većina je zaključila da se ne bi htjeli petljati u – radni spor.

ZOVKO: Njima je to radni spor. Samo što će taj radni spor završiti izvan granica ove države. Mogu pogledati u oči kolegici Periša Čakarun i reći što je bilo i mirno zaspati. Mogu ići na detektor laži. Za svoj dignitet i dostojanstvo ću se izboriti, a oni neka traže, kako čujem, po HRT-u svjedoke koji sad iskrsnuli i svjedočili da sam ja ovakav ili onakav. Slobodno. Istine se ne bojim. Postoje ljudi koji znaju što je istina i znaju da je ovo čisto pakiranje. Ja sam mogao šutjeti. Mogao sam se praviti lud. Kažu mi sad da su me samo čekali. Moguće.

TELEGRAM: Kažete da je na HRT-u nadređenima jako smetao Vaš angažman u HND-u. Zašto?

ZOVKO: Ja sam predsjednik HND-a, Sanja Mikleušević Pavić je predsjednica HND-a na HRT-u, Maja Sever je predsjednica sindikata. Sve troje s pozicija strukovnih udruga upozoravamo na stanje u kojem je HRT. I to je dovoljan razlog. Što se tiče Odbora za informiranje – tamo nema niti jednog novinara, što dovoljno govori o stavu države prema ovoj profesiji koja je na rubu izumiranja.

TELEGRAM: Problem je onda širi od jedne medijske kuće.

ZOVKO: Naravno da je širi. Naravno da postoji medijska strategija o kojoj još ništa ne znamo, naravno da je Zakon o medijima jedini u ovoj državi koji je sam po sebi zastario, koji nema niti jedno regulatorno tijelo, naravno da imate sramotnu izjavu predsjednice Republike kad se prijeti novinarima Indexa da ih treba poubijati da ona mrtva hladna izjavi da je to izraz nezadovoljstva. Pitam se što bi bilo, a naravno da to ne želim, da netko njoj ili bilo kome u ovoj državi na visokoj funkciji uputi takav izraz nezadovoljstva?

TELEGRAM: Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković na N1 televiziji izjavio je da je, ukoliko se radilo samo o svađi, po njemu u vašem slučaju to nedovoljan razlog za otkaz radnog odnosa. I tako je postao prvi iz vlasti koji se o ovome, zapravo, očitovao.

ZOVKO: Ministar je apsolutno u pravu. Svađa ne može biti razlog za izvanredni otkaz. Zahvaljujem mu što je to i javno rekao.

Jedini u školi navijao za Dinamo

TELEGRAM: Posebno zanimljivo u cijeloj priči je da vam je otkaz radnog odnosa poslan u vrijeme tiskovne konferencije HND-a o Vašem slučaju.

ZOVKO: To je jadno i bijedno, ali sad su makar svojim potezima vratili u prvi plan i HND.

TELEGRAM: Ostajete i dalje predsjednik HND-a?

ZOVKO: Da, ostajem na funkciji do novih izbora na kojima ću se, kako stvari stoje, ponovno kandidirati, što sam i najavio puno prije ovog otkaza. Nekoliko dana ću se odmoriti, a onda ću vidjeti dalje, gdje ću i što ću dalje raditi, jer je mene najlakše ubiti ako ne radim. Godinama sam govorio da ću prije dobiti otkaz na HRT-u nego svi oni koji hvataju krivine i ne rade ništa. Tako se i dogodilo, ali… pobijedit ću ih na sudu.

TELEGRAM: Može li ovaj otkaz biti presedanski na način da se shvati da je odnos prema novinarstvu došao do dna i da se stvari moraju početi popravljati?

ZOVKO: Država već odavno ne mari za novinarstvo kao za javno dobro. Glumilo se dok smo bili kandidati za EU, jer je to bio jedan od preduvjeta za ulazak, ali ovo nakon 2013. godine je potpuni kaos. Potpuni. Ne funkcioniraju redakcijski statuti, ne znamo ništa o medijskoj strategiji, novinari su ispred Banskih dvora izbačeni na ulicu, Martina Dalić sama priznaje da je kao ministrica zaustavila objavu nekih priča… Kad je predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović sazvala tiskovnu konferenciju na kojoj se moglo postavljati pitanja? Kad je zadnji put bila takva tiskovna konferencija premijera u Vladi?

Zašto nema redovitih tiskovnih konferencija premijera kakve smo tražili i dok je u Banskim dvorima bila lijeva vlast? Što se mene i mog slučaja tiče, tvrda sam ja imotska stina, neće to tako proći. U školi u kojoj je 899 učenika navijalo za Hajduk ja sam jedini navijao za Dinamo. Ove bahate poteze koje povlače rukovodeći ljudi na javnom servisu će naposljetku plaćati oni koji imaju najmanja primanja i najredovitije plaćaju pretplatu – umirovljenici. A oni koji na HRT-u sad šute i misle da se ne trebaju miješati samo neka znaju da sam danas na redu ja, a sutra su oni. Ne znam tko će dignuti glas kad dođu po njih.