Furiozni finiš kampanje aktualne predsjednice Republike teško da daje vremena i prostora da se sagleda šira slika. Iz silnih količina fake-newsa, populizma, izjava tipa “vjerujete li vi meni ili svojim očima” i bižuterijskog nacional-populizma poput pridržavanja ranjenog vojnika iz Afganistana na Ovčari teško je uopće izroniti i uhvatiti dah, a kamoli pogledati krajolik.
A to je šteta. Jer ono što se posljednjih tjedana pomalja iz izjava i čina predsjednice Republike je teški, elementarni prezir prema pravosuđu, posebno domaćem. Kad se zna da hrvatska predsjednica kao ustavnu ovlast ima brigu o redovitom i usklađenom djelovanju te stabilnosti državne vlasti, jasno je da imamo ogroman problem.
Kad prijatelj klisne
Predsjedničin odnos prema Zdravku Mamiću prethodio je svemu. Bijeg kontroverznog nogometnog djelatnika (koji, usput, i danas povlači strateške poteze u klubu koji je prvak Hrvatske u nogometu i “lijepa priča” u Ligi prvaka) preko granice u BiH zbog nepravomoćne sudske presude za ozbiljan gospodarski kriminal dovoljan je šamar institucijama države iz koje je Mamić klisnuo. No, kad predsjednica Republike uporno odbija osuditi takvo izrugivanje s državom koju vodi – jer je Mamić njen stari frend – onda je to mnogo veći problem. “Nije na meni da procjenjujem bilo kakve osobne odluke”, lapidarno je otpilila pitanje voditelja o tom slučaju lani na RTL-u.
Kako se kampanja posljednjih tjedana zakuhala, Grabar-Kitarović se, očekivano i nimalo sporno, uhvatila u klinč s jednim od najozbiljnijih protukandidata – Zoranom Milanovićem. Ali, usput je u stisak primila i – domaće pravosuđe. Govoreći o remontu MiG-ova u Ukrajini iz vremena kad je Milanović bio premijer, Grabar-Kitarović se dotaknula DORH-a. Kazala je kako je s tom institucijom “više puta razgovarala”, ali nije “dobila zadovoljavajući odgovor”. Kako je taj razgovor predsjednice države i institucije koja bi morala biti potpuno neovisna od političke vlasti tekao i kakav bi odgovor neovisne institucije u slučaju koji je u tijeku zadovoljio predstavnicu političke vlasti može se samo zamisliti.
Zločin i kolači
Pa je, 29. studenog, na svom Facebooku objavila In memoriam Slobodanu Praljku, generalu Hrvatske vojske i HVO-a osuđenom za ratne zločine u BiH pred sudom u Haagu, koji se ubio odmah nakon izricanja presude. Haški sud i njegove presude su, podsjetimo, važeće i u Hrvatskoj. “On se borio za prava hrvatskoga naroda, za ono što je osuđen to je i odslužio. Dogodilo se što se dogodilo. Velika tragedija i veliki propust Haškoga suda. Neću to dalje komentirati”, narogušeno je odgovarala na pitanja Mediaservisa prošlog tjedna predsjednica RH. Kako točno “borba za prava hrvatskog naroda” apstrahira u njoj počinjene ratne zločine zasad nismo čuli, ali s obzirom na to da kampanja traje još dva tjedna (pa onda još dva za one koji uđu u drugi krug) – sve je moguće.
Na kraju dosadašnje priče o elementarnom preziru koje prema pravosuđu isijava s Pantovčaka imamo i već čuvene kolače za Milana Bandića. Ovo je predsjednica kazala u spomenutom razgovoru za Mediaservis: “I ono što ja najviše cijenim u životu je lojalnost i odanost. Lojalnost prema državi, narodu, zajednici, obitelji i svojim prijateljima, pa čak i ako su optuženi. A ako su osuđeni, onda ću gospodinu Bandiću u zatvor nositi kolače ili što je već dopušteno u zatvor. Ali vjerujem da se to neće dogoditi”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Butnovna neodgovornost na vrhu
Sve je, dakle, tu. I lojalnost, i odanost, i prkos prema (eventualnoj) sudskoj presudi – baš kao u pravoj organizaciji s ruba zakona, koja iznad svega cijeni solidarnost među svojim pripadnicima i prezir prema paragrafima i onima koji ih provode. Toliko je zastrašujuće čuti takve rečenice iz usta osobe koja je formalno na čelu države da čak nekako lakše padaju amaterski i narogušeni pokušaji uvjeravanja javnosti da smo čuli nešto drugo od onog što je rekla i da je, eto, svatko nevin dok mu ne bude dokazana krivnja.
No, bez obzira na očiti pritisak kojim joj se sugeriralo da je ovaj put s Bandićem pretjerala (Plenković je u prvoj reakciji kazao kako vjeruje da se šalila) prezir prema pravosuđu postala je konstanta javnih nastupa političarke s vrha državne vlasti. Kad se to upari s prezirom prema javnosti koji je konstanta cijelog mandata provedenog uglavnom u javnim istupima u kontroliranim uvjetima i koji, uostalom, isijava iz izvjesnog odbijanja dolaska na sučeljavanja u prvom krugu predsjedničkih izbora, dobijamo vrlo eksplozivnu kombinaciju buntovne neodgovornosti na samom političkom vrhu. I kojoj nedostaje samo još jedna izborna potvrda da se pred nama pruži u svoj svojoj raskoši.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovi zadnji, skandalozni istupi su pokazali: predsjednicu naprosto nije briga za hrvatsko pravosuđe
Ono što se posljednjih tjedana pomalja iz izjava i čina predsjednice Republike je teški, elementarni prezir prema pravosuđu
Govoreći o remontu MiG-ova u Ukrajini iz vremena kad je Milanović bio premijer, Grabar-Kitarović se dotaknula DORH-a. Kazala je kako je s tom institucijom “više puta razgovarala”, ali nije “dobila zadovoljavajući odgovor”. Kako je taj razgovor predsjednice države i institucije koja bi morala biti potpuno neovisna od političke vlasti tekao i kakav bi odgovor neovisne institucije u slučaju koji je u tijeku zadovoljio predstavnicu političke vlasti može se samo zamisliti.
Furiozni finiš kampanje aktualne predsjednice Republike teško da daje vremena i prostora da se sagleda šira slika. Iz silnih količina fake-newsa, populizma, izjava tipa “vjerujete li vi meni ili svojim očima” i bižuterijskog nacional-populizma poput pridržavanja ranjenog vojnika iz Afganistana na Ovčari teško je uopće izroniti i uhvatiti dah, a kamoli pogledati krajolik.
A to je šteta. Jer ono što se posljednjih tjedana pomalja iz izjava i čina predsjednice Republike je teški, elementarni prezir prema pravosuđu, posebno domaćem. Kad se zna da hrvatska predsjednica kao ustavnu ovlast ima brigu o redovitom i usklađenom djelovanju te stabilnosti državne vlasti, jasno je da imamo ogroman problem.
Kad prijatelj klisne
Predsjedničin odnos prema Zdravku Mamiću prethodio je svemu. Bijeg kontroverznog nogometnog djelatnika (koji, usput, i danas povlači strateške poteze u klubu koji je prvak Hrvatske u nogometu i “lijepa priča” u Ligi prvaka) preko granice u BiH zbog nepravomoćne sudske presude za ozbiljan gospodarski kriminal dovoljan je šamar institucijama države iz koje je Mamić klisnuo. No, kad predsjednica Republike uporno odbija osuditi takvo izrugivanje s državom koju vodi – jer je Mamić njen stari frend – onda je to mnogo veći problem. “Nije na meni da procjenjujem bilo kakve osobne odluke”, lapidarno je otpilila pitanje voditelja o tom slučaju lani na RTL-u.
Kako se kampanja posljednjih tjedana zakuhala, Grabar-Kitarović se, očekivano i nimalo sporno, uhvatila u klinč s jednim od najozbiljnijih protukandidata – Zoranom Milanovićem. Ali, usput je u stisak primila i – domaće pravosuđe. Govoreći o remontu MiG-ova u Ukrajini iz vremena kad je Milanović bio premijer, Grabar-Kitarović se dotaknula DORH-a. Kazala je kako je s tom institucijom “više puta razgovarala”, ali nije “dobila zadovoljavajući odgovor”. Kako je taj razgovor predsjednice države i institucije koja bi morala biti potpuno neovisna od političke vlasti tekao i kakav bi odgovor neovisne institucije u slučaju koji je u tijeku zadovoljio predstavnicu političke vlasti može se samo zamisliti.
Zločin i kolači
Pa je, 29. studenog, na svom Facebooku objavila In memoriam Slobodanu Praljku, generalu Hrvatske vojske i HVO-a osuđenom za ratne zločine u BiH pred sudom u Haagu, koji se ubio odmah nakon izricanja presude. Haški sud i njegove presude su, podsjetimo, važeće i u Hrvatskoj. “On se borio za prava hrvatskoga naroda, za ono što je osuđen to je i odslužio. Dogodilo se što se dogodilo. Velika tragedija i veliki propust Haškoga suda. Neću to dalje komentirati”, narogušeno je odgovarala na pitanja Mediaservisa prošlog tjedna predsjednica RH. Kako točno “borba za prava hrvatskog naroda” apstrahira u njoj počinjene ratne zločine zasad nismo čuli, ali s obzirom na to da kampanja traje još dva tjedna (pa onda još dva za one koji uđu u drugi krug) – sve je moguće.
Na kraju dosadašnje priče o elementarnom preziru koje prema pravosuđu isijava s Pantovčaka imamo i već čuvene kolače za Milana Bandića. Ovo je predsjednica kazala u spomenutom razgovoru za Mediaservis: “I ono što ja najviše cijenim u životu je lojalnost i odanost. Lojalnost prema državi, narodu, zajednici, obitelji i svojim prijateljima, pa čak i ako su optuženi. A ako su osuđeni, onda ću gospodinu Bandiću u zatvor nositi kolače ili što je već dopušteno u zatvor. Ali vjerujem da se to neće dogoditi”.
Butnovna neodgovornost na vrhu
Sve je, dakle, tu. I lojalnost, i odanost, i prkos prema (eventualnoj) sudskoj presudi – baš kao u pravoj organizaciji s ruba zakona, koja iznad svega cijeni solidarnost među svojim pripadnicima i prezir prema paragrafima i onima koji ih provode. Toliko je zastrašujuće čuti takve rečenice iz usta osobe koja je formalno na čelu države da čak nekako lakše padaju amaterski i narogušeni pokušaji uvjeravanja javnosti da smo čuli nešto drugo od onog što je rekla i da je, eto, svatko nevin dok mu ne bude dokazana krivnja.
No, bez obzira na očiti pritisak kojim joj se sugeriralo da je ovaj put s Bandićem pretjerala (Plenković je u prvoj reakciji kazao kako vjeruje da se šalila) prezir prema pravosuđu postala je konstanta javnih nastupa političarke s vrha državne vlasti. Kad se to upari s prezirom prema javnosti koji je konstanta cijelog mandata provedenog uglavnom u javnim istupima u kontroliranim uvjetima i koji, uostalom, isijava iz izvjesnog odbijanja dolaska na sučeljavanja u prvom krugu predsjedničkih izbora, dobijamo vrlo eksplozivnu kombinaciju buntovne neodgovornosti na samom političkom vrhu. I kojoj nedostaje samo još jedna izborna potvrda da se pred nama pruži u svoj svojoj raskoši.