Ovim kadrom Plenković je pokazao da ga zanima isključivo vanjska politika. Ostali samo moraju preživjeti mandat

Goranko Fižulić o Plenkovićevoj rekonstrukciji Vlade s ljudima za koje nitko nikad nije čuo

Andrej Plenković svojom je selekcijom kadrova pokazao da u preostaloj godini svoje vladavine mari samo za vanjske poslove. Ostali resori povjereni su osobama čiji odabir neće dodatno poremetiti postojeće delikatne odnose između pojedinih partijskih centara moći i na taj će način omogućiti preživljavanje Vlade do kraja njenog četverogodišnjeg mandata. Gdje se u međuvremenu izgubila ključna parola s prošlih izbora, ona o vjerodostojnosti, nije previše razvidno

Premijer Andrej Plenković napokon je proveo dugo očekivanu i gotovo od svih političkih aktera traženu rekonstrukciju svoje Vlade. Vjerojatno nema previše onih kojima je sporna dugačka lista sada već bivših ministara. Teško je očekivati previše suza za živopisnim likovima poput Tomislava Tolušića, Gorana Marića i ipak nenadmašnog Lovre Kuščevića. Njihove osebujne imovinske afere, uz onu bivše ministrice regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijele Žalac, nisu naročito rijetke za iskusne i na lokalnim razinama višekratno provjerene partijske kadrove.

Jedino što se ovim odstrijeljenim ministrima može prigovoriti jest pretjerana samouvjerenost i neoprez. U svom samoljublju počesto su se žalili ljubopitljivim novinarima da im netko smješta, a sami su bili nesposobni da vide neku naročitu razliku između vlastitih djela i nedjela sebi sličnih koje nitko nije prozivao. Zbog toga su vjerojatno do zadnjeg trenutka bili sigurni da će rekonstrukcija Vlade upravo njih zaobići.

Ekipa koji ih sada treba zamijeniti nepoznata je ne samo u najširoj javnosti, nego je malo vjerojatno da ih bilo tko, osim onih koji primaju plaću jer prate rad Vlade, može nabrojati bez uporabe šalabahtera. Izbor novih ministara pokazuje kako premijer Andrej Plenković želi samo vanjsko-politički uspjeh opredmećen u predsjedanju Europskom unijom te se od novoimenovanih ministara očekuje da budu neprimjetni i samozatajni.

Sin bivšeg gradonačelnika Pleternice

Teško da se nešto više uopće može očekivati od novog ministra rada i mirovinskog sustava Josipa Aladrovića rođenog 1985. godine, koji će na to mjesto doći s pozicije ravnatelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Ravnateljem HZMO-a imenovan je u travnju 2017. nakon što je godinu dana uspješno radio kao pomoćnik direktora podružnice Croatia osiguranja. Za sve one koje možda brine brza i skokovita karijera novoga gurua hrvatske mirovinske reforme treba naglasiti da je Josip Aladrović sin Marijana Aladrovića, bivšeg gradonačelnika Pleternice, bivšeg voditelja Uprave šuma Podružnica Požega i na kraju bivšeg požeško-slavonskog župana. Na službenim internetskim stranicama Požeško-slavonske županije još stoji godinama stara vijest pod naslovom „Marijan Aladrović – prvi župan koji je došao u službeni posjet Gradu Pakracu“.

U članku su detaljno pobrojana i opisana sva događanja za vrijeme toga povijesnog posjeta, koji je župan Aladrović iskoristio i za posjet svim pakračkim ustanovama kojima je Požeško-slavonska županija osnivač. Tako je Aladrović bio prvi župan u povijesti koji se službeno upoznao sa stanjem u Općoj bolnici Pakrac, pakračkoj osnovnoj, srednjoj i glazbenoj školi, situacijom u đačkom domu, a nakon posjeta muzejima i gradskoj sportskoj dvorani našao je dovoljno vremena u svom pretrpanom rasporedu i za susret s braniteljima. Ova vijest najbolje potvrđuje tezu da je mladi Josip već u najranijoj životnoj dobi mogao spoznati svu pokretačku i reformsku snagu najveće hrvatske političke stranke koja ga je toliko inspirirala da je već u 16. godini postao ponosnim vlasnikom članske iskaznice HDZ-a. Nakon toga ključnog životnog poteza sve je bilo lakše i moglo je ići zavidno brzo i bez ikakvih zapreka.

Kadrovske kombinatorike i malo sreće

Trebao se dogoditi samo sretan splet okolnosti koji bi Josipu Aladroviću donio ministarsku fotelju. Upravo to se dogodilo u ovoj rekonstrukciji Vlade u kojoj je miljenik i pouzdanik premijera, dosadašnji ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, zbog pritiska sindikata morao promijeniti resor i u novoj raspodjeli postati ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Kako se Josip Aladrović zbog prijašnje kadrovske kombinatorike zatekao na mjestu ravnatelja HZMO-a, bilo je nadasve logično i u skladu s prije spomenutom praksom zadovoljavanja interesa različitih partijskih klanova da upravo on zasjedne u Pavićevu ministarsku fotelju. Istovremeno, izgleda da je potpuno nevažno ima li Josip Aladrović ikakve druge predispozicije za obavljanje svoje nove dužnosti, kao što je to uostalom nebitno i za većinu ostalih odabranih ministarskih kandidata.

Nova ministrica poljoprivrede Marija Vučković bila je zaposlena u Luci Ploče i Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, a neko vrijeme bila je i zamjenica župana Dubrovačko-neretvanske županije i zamjenica ministrice regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Rekonstrukcija Vlade zatekla ju je na poziciji državne tajnice u Ministarstvu poljoprivrede što joj je bilo i prvo iskustvo u bavljenju tom granom gospodarstva. Sada dolazi na čelo resora jer je breme afera dosadašnjeg ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića ipak postalo nepodnošljivo i samom Andreju Plenkoviću.

Nisko rangiran u hranidbenom lancu

Nasljednika Gorana Marića pronašli su marni i vrijedni vinkovački hadezeovci jer nije previše vjerojatno da je on do sada bio previše blizak svom predsjedniku stranke. Naime, Mario Banožić, novi ministar državne imovine, bio je do sada nisko rangiran u hranidbenom lancu hrvatske državne i lokalne administracije. Za njegov uspon zaslužan je istovremeni pad vinkovačke partijske perjanice Gabrijele Žalac i zaboravljivog ministra državne imovine Gorana Marića.

Kako se dosadašnja karijera Marija Banožića u lokalnoj upravi sastoji samo od mjesta pročelnika za kulturu i turizam Grada Vinkovaca i predstojnika Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, a partijska od članstva u Središnjem odboru HDZ-a i u stranačkom tijelu pompoznog i pretencioznog naziva i nepoznate svrhe: „Središnji odbor Akademske zajednice HDZ-a dr. Ante Starčević“, mjesto ministra za regionalni razvoj i fondove Europske unije ipak je bilo, barem zasad, nedohvatno. Budući da nije mogao izravno zamijeniti Gabrijelu Žalac, vinkovački HDZ dobio je utješnu nagradu u vidu upravljanja svekolikom državnom imovinom.

Gubi saborsko mjesto pa ide u Vladu

Nada Murganić, dosadašnja ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku morala je otići zbog katastrofalnog stanja u svom resoru, a ne zbog začudnog gomilanja imovine kao Žalac, Marić, Kuščević i Tolušić. Gospođa Murganić došla je na ministarsku poziciju nakon što je dugi niz godina bila ravnateljica Doma za starije i nemoćne Sveti Antun u Karlovcu. Znači, bila je bar donekle upoznata sa svojim iznimno zahtjevnim i kompleksnim resorom u kojem jedva da i postoji neka funkcionalna povezanost svega pobrojanog u nazivu ministarstva.

Njena nasljednica Vesna Bedeković, svoje cjelokupno radno iskustvo akumulirala je na raznim pozicijama u prosvjeti. Kako zbog povratka Tomislava Tolušića u Sabor gubi svoje zastupničko mjesto i poziciju predsjednice saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, nametnula se kao logično rješenje za vođenje resora demografije i socijale, ponajviše jer je dokazani i provjereni kadar virovitičkog HDZ-a koji je također, poput vinkovačkog, morao dobiti zadovoljštinu zbog smjene „svog“ Tomislava Tolušića.

Grlić Radman jedini je izuzetak

Donekle jedini izuzetak u ovoj kadrovskoj igri imenovanje je novog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, trenutnog hrvatskog veleposlanika u Berlinu. Iako će „čistokrvni“ karijerni diplomati njemu pokušati osporiti taj status, ponajviše zbog njegovih stranačkih korijena, ipak je činjenica da njegov odabir odudara od izbora svih gore spomenutih ministara.

Andrej Plenković svojom je selekcijom kadrova pokazao da u preostaloj godini svoje vladavine mari samo za vanjske poslove. Ostali resori povjereni su osobama čiji odabir neće dodatno poremetiti postojeće delikatne odnose između pojedinih partijskih centara moći i na taj će način omogućiti preživljavanje Vlade do kraja njenog četverogodišnjeg mandata. Gdje se u međuvremenu izgubila ključna parola s prošlih izbora, ona o vjerodostojnosti, nije previše razvidno.