Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa
Piše: Mladen Pleše

Ovo je enorman udarac za hrvatsku medicinu. Umro je čudotvorac, doktor Mišo Virag

Jučer je u Zagrebu, u 72. godini, preminuo jedan od najboljih kirurga specijaliziranih za područje glave i vrata

Akademik Josip Vaništa, koji je nedavno umro, ispričao je kako je prije više godina išao Ilicom prema Trgu bana Jelačića, kad mu je s druge strane ulice, prišao profesor Virag. ‘Gospodine Vaništa dođite sutra k meni u bolnicu, želio bih vas malo pogledati. I kad sam sutra došao na pregled, Virag mi je ubrzo kazao: moram vam hitno operirati rak kože na glavi. Taj slučajni susret spasio mi je tada život jer je Virag, premda je bio daleko od mene, odmah prepoznao i na vrijeme otkrio da imam rak kože. Od tada ga više nisam zvao Virag, nego Vrag. I to, dakako, u najpozitivnijem smislu. Jer na takvu daljinu prepoznati bolest mogu samo čudotvorci’

Hrvatski zdravstveni sustav, ionako već ozbiljno osiromašen zbog odlaska brojnih liječnika u inozemstvo, u četvrtak 16. kolovoza doživio je još jedan težak udarac: u Zagrebu je, u 72. godini, nakon kratke i opake bolesti, preminuo profesor doktor Mišo Virag, jedan od najboljih kirurga specijaliziranih za područje glave i vrata. Profesor Virag pripadao je sad već kultnoj generaciji slavnih liječnika rođenih neposredno poslije Drugo svjetskog rata, kojoj su pripadali, među ostalim, profesori Josip Paladino, Boris Labar, Miro Dumić, Velimir Šimunić, Igor Francetić, Boris Vucelić, Ranka Padovan Štern, Ognjen Kraus, Josip Đelmiš, Nada Čikeš, Mirko Koršić

Profesor Virag bio je vrhunski stručnjak za kiruršku onkologiju, rekonstruktivnu kirurgiju, plastičnu kirurgiju te estetsku kirurgiju za područje glave i vrata te je specijalizirao otorinolaringologiju i maksilofacijalnu kirurgiju, a bio je subspecijalist plastične kirurgije glave i vrata. Profesor Mišo Virag bio je jedan od rijetkih ljudi oko čijeg znanja i stručne osposobljenosti nije bilo nikakvih dvojbi. Po unisonom mišljenju kolega, Virag je bio iznimno talentirani kirurg koji je izvodio najsloženije zahvate koje se drugi nisu usudili poduzimati.

I mišljenje Viragovih pacijenata bilo je također jedinstveno. Svi se slažu da je bio potpuno predan svojoj struci i bolesnicima, da je bio beskrajno pažljiv, human i pošten liječnik. Prijatelji i poznanici, poput biznismena Gorana Štroka, tvrde pak da je Virag bio iznimno dobar, skroman čovjek, nenametljiv i lojalan prijatelj, koji je cijelog života ostao isti, premda je napravio zaista sjajnu karijeru. Osim što je bio vrhunski kirurg, bio je i profesor na Medicinskom fakultetu, ravnatelj Kliničke bolnice Dubrava, a 22 godine predstojnik Klinike za maksilofacijalnu kirurgiju Dubrava te predstojnik Klinike za kirurgiju lica, čeljusti i usta.

Akademiku Vaništi slučajan susret s njim spasio je život

Nekoliki anegdota možda najbolje oslikavaju kakav je čovjek i vrhunski liječnik bio Mišo Virag. Slikar, književnik i akademik Josip Vaništa, koji je nedavno umro, ispričao je kako je prije više godina išao Ilicom prema Trgu bana Jelačića, kad mu je s druge strane ulice, prišao profesor Virag.

“Gospodine Vaništa dođite sutra k meni u bolnicu, želio bih vas malo pogledati. I kad sam sutra došao na pregled, Virag mi je ubrzo kazao: moram vam hitno operirati rak kože na glavi. I već za dva dana bio sam na operacijskom stolu. Taj slučajni susret spasio mi je tada život jer je Virag, premda je bio daleko od mene, odmah prepoznao i na vrijeme otkrio da imam rak kože. Od tada on je za mene čudotvorac, pa ga više nisam zvao Virag, nego Vrag. I to, dakako, u najpozitivnijem smislu. Jer na takvu daljinu prepoznati bolest mogu samo čudotvorci”.

Doktor Virag snimljen u Centru za ekspertnu medicinu

Prepoznavao je bolesti i za koje nije bio specijalist

Poznati filmski snimatelj Živko Zalar ispričao je pak kako je za snimanja jednog filma u Londonu, osjetio jake bolove u leđima. Producent je odmah dogovorio preglede kod najboljih liječnika bojeći se da ne dođe do komplikacija i prekida snimanja. Nakon brojnih pregleda doktori su mu objasnili da nisu našli nikakve simptome neke bolesti te da nije u pitanju ništa ozbiljno.

“Kako su mi se bolovi ponovno vratili tijekom nastavka snimanja u Njemačkoj, producent mi je opet u strahu osigurao preglede kod najboljih liječnika u Hamburgu. I ponovno nisu ništa našli. I za snimanja u Austriju opet sam osjetio snažne bolove pa su me i u Beču pregledali vrhunski stručnjaci. Napravili su mi sve moguće preglede, ultrazvuk, magnetsku rezonancu, CT, ali kao i doktori u Londonu i Hamburgu, zaključili su da posrijedi nije ništa zabrinjavajuće. Kad sam se vratio u Zagreb javio sam se prijatelju Viragu moleći ga da me savjetuje što raditi budući bolovi nisu prestajali.

Virag me odmah poslao na više pregleda, pogledao je dokumentaciju i na kraju kazao: daj mi ključeve od auta. Smjesta smo sjeli u kola i Virag me odveo kod prijatelja kirurga u Zajčevu bolnicu. On me pregledao, zajedno s Viragom proučio dokumentaciju i onda mi prenio šokantan zaključak: moram na hitan operativni zahvat. Naime, dvogodišnji bolovi bili su posljedica bolesne aorte. Nakon operacije liječnik mi je kazao da bi zbog stanja u kojem je bila aorta umro za nekoliko dana. Premda Virag nije bio specijalist za takve vrste bolesti, prepoznao o čemu je riječ za razliku od brojnih specijalista koji nisu ništa pronašli. Iako smo bili dugogodišnji prijatelji, prvi put sam vidio kako me, dok me pregledavao, tako prodorno i fokusirano promatrao, da sam imao dojam da kroz moje oči gleda unutrašnjost mog organizma.”

Jedan od pionira moderne kirurgije za područje glave i vrata

Davne 1977., dok je Virag bio još mlad liječnik, došao mu je na pregled dječak koji je imao na glavi veliki maligni tumor. Premda su starije kolege tvrdile da se ne može ništa napraviti te da ga ne treba mučiti s operacijom jer je fatalan ishod neizbježan, Virag se nije predavao. Pun emocija pod svaku je cijenu želio spasiti dječaku život. Vidjevši koliko je uporan, šefovi su mu napokon dopustili da napravi iznimno kompliciranu operaciju. Dječak je ne samo preživio operativni zahvat, već je godinama radio kao kuhar u Njemačkoj, a ljeti na Kornatima. Nije stoga čudno da je Virag od tada redovito dobivao od njega razglednice.

Virag je bio jedan od pionira moderne kirurgije za područje glave i vrata. Još prije tridesetak godina liječnici su bilo fokusirani samo na spašavanje života pacijentima koji su oboljeli od tumora te nisu obraćali pozornost na deformitete lica i vrata koji su ostajali nakon operativnih zahvata. Tada je, naime, prevladavalo uvjerenje da su ti deformiteti cijena takvog zahvata. Zbog toga je Virag zarana počeo na mjesta koja su bila operirana nanositi novo tkivo te mikrokirurškim zahvatima uklanjati te ožiljke. Svojedobno je Virag operirao jednog pacijenta koji je imao tumor na oku. Najprije mu je izvadio oko, potom mu je odstranio tumor i onda vratio oko na svoje mjesto. Pacijent se brzo oporavio, tumor je bio uklonjen, a vid mu nije stradao. Nakon nekoliko mjeseci Virag je došao u jedan restoran i nemalo se iznenadio kad mu je došao presretan vlasnik i zahvalio mu što mu je ne samo spasio život nego i oko.

Doktor Virag također se rado prisjećao jedne pacijentice koja je bila depresivno bolesna zbog izrazito izduženog lica. Virag joj je odrezao 11 milimetara lica iznad gornje čeljusti pa je žena nakon operacije bila presretna jer je napokon bila zadovoljna svojim izgledom. Takvih i sličnih slučajeva Virag je imao tisuće, a izračunao je kako je tijekom svoje liječničke prakse najmanje pet godina proveo na dežurstvima te obavio na tisuće operacija. Kao jedini kirurg iz Hrvatske 2006. izabran je za člana britanskoga Royal College of Surgeons, uglednog društva kirurga koje je osnovano prije četiri stoljeća koje svake godine u svoje redove prima tek nekoliko liječnika iz cijelog svijeta. Te 2006. izabran je za predsjednika europskog Udruženja maksilofacijalnih kirurga. Viragova fotografija objavljena je na koricama knjige američkog kirurga profesora Jatina Shaha “A Century of Progress in Head & Neck Cancer” uz slike najpoznatijih svjetskih kirurga glave i vrata 20 stoljeća.

Profesor Virag je otišao u mirovinu u listopadu prošle godine

Pokrenuo je Centar za ekspertnu medicinu

Virag je završio 7. gimnaziju u Zagrebu, a sa sedmero kolega iz razreda položio je prijemni ispit na medicini. Od te generacije čak četvorica su postali profesori na Medicinskom fakulteta, a u razredu je sjedio u klupi s ginekologom profesorom Velimirom Šimunićem. Nakon što je diplomirao, Virag je radio na odjelu otorinolaringologije gdje je stekao golemo iskustvo jer je dnevno znao napraviti i po 18 operacija, a u prve tri godine specijalizacije napravio je više od tisuću tonzilektomija.

No kad mu je ponuđeno da specijalizira maksilofacijalnu kirurgiju, bez razmišljanja je prihvatio jer je žarko želio postati kirurg. Boravio je neko vrijeme u Medicinskom centru Sloan Kettering u New Yorku gdje se uvjerio da ni tamo ne otklanjaju ožiljke nakon operacija. To ga je ponukalo da se još više posveti plastičnoj kirurgiji i otklanjanju posljedica operacija. Za Viraga je bilo naročito teško razdoblje Domovinskog rata kad je na njegovom odjelu liječeno puno ranjenika koji su imali vrlo teške ozljede.

Nakon odlaska u mirovinu, Virag je s profesorima Krausom, Labarom, Francetićem, Krajinom i Večerinom, pokrenuo Centar za ekspertnu medicinu u kojemu su bolesnici mogli dobiti drugo mišljenje. Profesor Virag bio je čovjek širokih interesa, među ostalim, govorio je da je najbolji skiper među liječnicima, obožavao je jedriti, oplovio je Jadran i Mediteran. Goran Štrok prisjeća kako je na počecima njegove automobilističke karijere Virag kao student sa svojim Mini Cooper sudjelovao na raznim utrkama i relijima.

Mladen Pleše
Novinar
109 članaka Više o autoru