Požurnica nakon tri godine čekanja

Ovo valja ponoviti: nakon više od tri godine čekanja (!) Ministarstvo državne imovine šalje požurnicu ŽDO-u Slavonski Brod, a onda ponovno čeka još pola godina da bi napokon dobilo odgovor! Krenimo sada s pričom koja, možda bolje od bilo čega, ilustrira kako to izgleda kada ”institucije rade svoj posao”.

Sredinom rujna 2007. godine, dakle prije više od 11 godina tadašnji ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Petar Čobanković i tadašnji načelnik Općine Sibinj (u Brodsko-posavskoj županiji), Ivica Batinić potpisali su ugovor kojim Republika Hrvatska spomenutoj općini daruje 266.946 metara četvornih za izgradnju zone malog gospodarstva. Vrijednost tih 26,6 hektara procijenjena je na 12,021.570 kuna. Općina Sibinj obvezala se darovanu nekretninu staviti u funkciju za tri godine, a u slučaju da to ne učini, ili da promjeni namjenu, ugovor će se smatrati raskinutim.

Trebala je to biti još jedna od poduzetničkih zona kakve su nicale diljem Hrvatske, a u mnoge od njih je, bez ikakvog ekonomskog opravdanja (kao što je to bilo o dva slučaja o kojima je Telegram nedavno pisao: poduzetničkoj zoni u Ivankovu i Pleternici) ulupana gomila proračunskog novca. No, ovdje je modus operandi bio ponešto drugačiji.

Prodaja darovanog zemljišta bez ikakve propisane dokumentacije

Samo četiri mjeseca nakon što joj je darovano zemljište, 18. siječnja 2008., Općina Sibinj raspisuje oglas o prodaji darovanog zemljišta, bez ikakve zakonski propisane dokumentacije, a o infrastrukturnoj uređenosti da se i ne govori. Za to će se kasnije, na osebujan način, bez odobrenja tadašnjeg načelnika Glavnog stožera, Josipa Lucića, pobrinuti general Mladen Kruljac. Mjesec dana nakon raspisanog natječaja, 21. veljače 2008., tvrtka Insido, iz Svete Nedelje, registrirana za upravljanje nekretninama, kupit će 12,3 hektara zemljišta koje je država poklonila Općini Sibinj.

Vlasnik te tvrtke bio je poduzetnik Ivan Rimac. Početna cijena određena je na 5 eura po metru četvornom, dakle oko 38 kuna, odnosno 7 kuna manje od procijenjene vrijednosti. Usporedbe radi, u to isto vrijeme, u neposrednoj blizini darovanog zemljišta, brodska tvrtka Trgo-invest ponudila je na prodaju zemljište u gospodarskoj zoni po 50 eura za metar četvorni. Dakle, Općina Sibinj darovanu je zemlju ponudila na prodaju za značajno niži iznos.

Rimac zemljište prodao za šest puta više novaca

Tvrtka Insido jedina se javila na natječaj i ponudila 5,1 eura po metru četvornom i tako postala vlasnik ne 10,9 hektara (koliko se natječajem prodavalo), već 12,3 hektara, dakle 1,4 hektara više. Objašnjeno je to “točnijim obračunom kvadrata” (što god to značilo!), pa je taj dio zemljišta prodan bez natječaja, izravnom pogodbom po istoj cijeni. Dakle, gotovo polovicu poklonjenog zemljišta, Općina Sibinj prodala je privatnoj tvrtki Insido za oko 4,7 milijuna kuna.

Međutim 1. travnja 2008. tvrtka Insido bit će pripojena tvrtki Rimc, čiji je vlasnik, također Ivan Rimac. On će dva tjedna kasnije, kao direktor tvrtke Rimc, 14. travnja 2008. prodati spomenuto zemljište tvrtki Kreusa, koju je zastupala direktorica Zdenka Rimac, supruga Ivana Rimca.

Za manje od dva mjeseca od kada je tvrtka Insido kupila zemljište od Općine Sibinj za oko 4,7 milijuna kuna, tvrtka Rimc (kojoj je Insido pripojen i brisan iz Sudskog registra 5. lipnja 2008.) prodala je to isto zemljište tvrtki Kreusa za 4,179.000 eura. Da, dobro ste pročitali: eura. Ili, da bude sve do kraja ogoljeno: tvrtka Ivana Rimca, prodajom zemljišta kupljenog za 4,7 milijuna kuna, to isto zemljište tvrtki svoje supruge prodao je za oko 31,3 milijuna kuna! Bilo je to važno kako bi se temeljem tako vrijednog zemljišta mogli podići veći bankovni krediti.

HV po nalogu Kruljca gradio poduzetničku zonu

Sada vjerojatno čekate onaj dio priče u kojem ”institucije sustava rade svoj posao”. No, prije nego što dođemo do toga vratimo se ulozi generala HV-a, Mladena Kruljca u toj uzbudljivoj priči. U proljeće i ljeto 2008, dok je nekoć državno zemljište prelazilo iz vlasništva Općine Sibinj u tvrtku Insido, potom u Rimc, pa onda u Kreusu, ondje je vrijedno radila inženjerija Hrvatske vojske. Nasipavan je kamen, uređene su podloge za ceste i parkirališta buduće poslovne zone. Načelnik Općine Sibinj, Ivica Batinić, hvalio se kako je te radove dogovorio s generalom Kruljcem, a ovaj ih je, vidjeli smo, izvodio na svoju ruku, bez znanja i dopuštenja Glavnog stožera.

”Institucije sustava” počele su ”raditi svoj posao” godinu dana kasnije, u travnju 2009. godine, kada je Državna revizija imala niz vrlo ozbiljnih primjedbi na trgovanje poklonjenim državnim zemljištem. Spomenut ćemo samo najvažnije: prilikom raspisivanja natječaja za prodaju zemlje u zoni malog poduzetništva, nisu određeni nikakvi kriteriji, a početna cijena metra četvornog bila je manja od vrijednosti naznačene u ugovoru između Vlade RH i Općine Sibinj.

U poduzetničkoj zoni nije bilo nikakvih međusobnih obaveza

Nadalje, prije nego što je donesena odluka o prodaji, Općina Sibinj nije imala program izgradnje i razvoja što bi na tom zemljištu uopće trebalo biti. Posebna primjedba odnosila se na veličinu ponuđenih parcela (rekli smo, tvrtka Insido kupila je gotovo polovinu nekadašnjeg državnog zemljišta), jer mali poduzetnici i obrtnici, zbog kojih je država i poklonila zemljište, nisu bili u ravnopravnom položaju.

Ozbiljna primjedba Državne revizije odnosila se i na nepostojanje temeljnih međusobnih obveza kao što je djelatnost koju će kupci razvijati u zoni, rokovi u kojima će započeti s djelatnošću, pravima Općine Sibinj u slučaju ako kupci ne započnu djelatnost na zemljištu ili ga odluče prodati. To je samo dio primjedbi Državne revizije koja se nije bavila onim dijelom priče što se dalje događalo sa zemljištem.

Institucije su odradile svoj posao

Za to su bile nadležne druge ”institucije sustava” koje su počele ”raditi svoj posao” nešto kasnije, temeljem brojnih kaznenih prijava koje su uslijedile. Mislimo na Državno odvjetništvo i USKOK.
Nakon okončane istrage, činilo se da su ”institucije sustava” ipak nešto učinile. Glavni akteri priče, Batinić, Rimac, Kruljac i drugi završili su u pritvoru. Počelo im je suđenje, a 31. ožujka 2014. na Županijskom sudu u Osijeku, zbog afere sa zemljištem, nepravomoćno su izrečene presude: bivši načelnik Općine Sibinj Ivica Batinić osuđen je na šest godina zatvora, no nije završio iza rešetaka bez obzira na to što je izrečena kazna bila više od pet godina, jer je, kao mnogi drugi prije i poslije njega, pobjegao u Bosnu i Hercegovinu, čekajući ondje epilog žalbe uložene Vrhovnom sudu.

U istom sudskom procesu na pet i pol godina osuđen je tadašnji član Općinskog poglavarstva Sibinja Ivica Mišković, a poduzetnik Ivan Rimac na tri i pol godine. General Kruljac, pak, dobio je godinu i pol dana zatvora, a zatvorskom kaznom od godinu dana i tri mjeseca kažnjen je Zdravko Sočković, u vrijeme afere sa zemljištem, najmoćniji HDZ-ovac u Slavonskom Brodu. Zanimljivo, tvrtka Rimc, u vlasništvu Ivana Rimca, tvrtki Zdravka Sočkovića V.A.M.-ing, posudila je, po okončanju posla sa zemljištem, tri milijuna kuna!

Neka državne institucije nastave raditi svoj posao

”Institucija sustava” nisu tu stale već su dalje ”nastavile raditi svoj posao”. Vrhovni sud Republike Hrvatske u srpnju 2015. ukinuo je tu presudu i vratio predmet na ponovno suđenje. Ponovljeno suđenje počeo je 4. srpnja 2016. Sudac Darko Krušlin, u ponovljenom postupku, bio je puno blaži od svog kolege, suca Zvonka Vrbana. Presudom koju je izrekao 24. ožujka prošle godine, sudac Krušlin oslobodio je Ivana Rimca svake krivnje; bivšem načelniku općine Sibinj (koji, rekli smo, ni dana nije odležao u zatvoru jer se nakon bijega u BiH, u Hrvatsku vratio tek kada je Vrhovni sud ukinuo prvostupanjsku presudu) kazna je sa šest smanjena na tri godine i dva mjeseca, a bivšem članu Općinskog poglavarstva Sibinja, Ivici Miškoviću s pet i pol na dvije godine zatvora.

Najbolje su prošli general Kruljac i nekoć moćni brodski HDZ-ovac Sočković. Obojici je zatvorska kazna zamijenjene radom za opće dobro: prvom na godinu, a drugom na devet mjeseci, s tim što se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Ako mislite da su ”institucije sistema” time završile svoj posao, varate se.

USKOK-ovi postupci su jako zanimljivi

Nakon što su prošle tri godine otkako je Općina Sibinj dobila državno zemljište na poklon i u tom ga roku trebala staviti u funkciju, Vladi Republike Hrvatske uopćen je, u kolovozu 2012., upit je li – s obzirom da zona malog poduzetništva nije proradila – pokrenula postupak povratka tog zemljišta u vlasništvo RH. Odgovor je bio zanimljiv: s obzirom da USKOK o tom slučaju još uvijek provodi istragu, do njenog završetka i eventualnog podizanja optužnice, nije moguće pokretni raskid ugovora i povrat zemljišta!

Zanimljivo je da ”institucije sustava koje rade svoj posao” nisu obraćale pozornost na članak 11. ugovora o darovanju između Republike Hrvatske i Općine Sibinj. Taj članak vrlo jasno kaže da ”ukoliko daroprimatelj [Općina Sibinj] darovane nekretnine ne privede namjeni u roku od tri godine, ili promijeni njihovu namjenu… darovatelj [Republika Hrvatska] je ovlašten raskinuti ugovor”, a ”darovane nekretnine postaju vlasništvo Republike Hrvatske”.

Međutim, to se nije dogodilo, ni tada, u kolovozu 2012., ali no do današnjih dana, listopada 2018. A sasvim vjerojatno, nikada ni neće.

Čak i DUDI radi svoj posao!

No, ”institucije sustava” se ne predaju te i dalje marljivo rade svoj posao. U listopadu 2014. Državni ured za državnu imovinu (DUDI), koji je u međuvremenu prerastao u Ministarstvo državne imovine, šalje Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, na čijem je čelu Mirela Šmital, zapisnik s 8. sjednice održane 5. lipnja 2014. godine. DUDI je naime zaključio i taj zaključak poslao ŽDO-u Slavonski Brod, kako treba raskinuti ugovor o darovanju zemljišta općini Sibinj, te ”poduzeti sve radnje u zaštiti imovinskih interesa Republike Hrvatske”. Prevedeno: Općina Sibinj treba državi vratiti poklonjeno zemljište veličine 266.946 metara četvornih, procijenjenih na 12.021.570 kuna.

”Institucije sustava” od silnog posla, čini se, malo su se umorile, pa je zaključak DUDI-ja kojim se traži da Općina Sibinj hrvatskoj državi vrati darovanu zemlju, u ladici predsjednice ŽDO Slavonski Brod, Mirele Šmital, stajao duže od tri godine! Čini se da je to bilo malo predugo i za jednu dugu ”instituciju sustava”, Ministarstvo državne imovine, koje će, prošle godine, 25. listopada, uputiti požurnicu ŽDO-u Slavonski Brod. Državni tajnik tog ministarstva, Tomislav Boban, raniji predstojnik DUDI-ja, podsjeća Mirelu Šmital da su još 10. listopada 2014. zatražili raskidanje ugovora o darovanju zemljišta radi ”zaštite imovinskopravnih interesa RH.”.

Epilog ove uzbudljive priče je prilično tužan

”Institucije sustava” ponovno su se bacile na posao pa će Mirela Šmital, županijska državna odvjetnica u Slavonskom Brodu, potaknuta požurnicom spomenutog ministarstva, reagirati posljednjeg dana travnja ove godine i nakon pola godine čekanja odgovoriti isto ono što je odgovorila i Telegramu: ”nema uvjeta za raskid darovnih ugovora sklopljenih između Republike Hrvatske i Općine Sibinj”. No, Telegramu i hrvatskoj javnosti uskraćeni su razlozi kojim je ŽDO u Slavonskom Brodu obrazložilo takvu odluku.

Mirela Šmital, kao što smo rekli, nije nam poslala taj dokument. Tako je ova uzbudljiva priča o tome kako ”institucije sustava rade svoj posao” čini se završena ukoliko ”institucije sustava”, u ovom slučaju Ministarstvo državne imovine ne prihvati obrazloženje šefice ŽDO-a u Slavonskom Brodu, Mirela Šmital, koja misli kako ne postoje uvjeti da se ugovor raskine, a zemlja vrati Republici Hrvatskoj.

Epilog je prilično tužan: hrvatskoj državi nije vraćeno zemljište koje je pod određenim uvjetima poklonila Općini Sibinj. Polovina tog zemljišta, opterećena ogromnim hipotekama i dalje je vlasništvo tvrtke obitelji Rimac. Poslovna zona ni nakon 11 godina nije stavljena u funkciju, a glavni akteri te priče prošli su, kako bi se to reklo medicinskim rječnikom, samo s lakšim ozljedama. A radilo se o velikoj stvari. Jedna od ”institucija sustava”, USKOK, optužila ih je, naime, za malverzacije teške 58 milijuna kuna.