Hrvatskom demokratskom zajednicom hara epidemija sanaderizma. Ne u političkom, nego recimo to tako, u kleptokratsko-koruptivnom smislu. Lovro Kuščević svojim se dometima u manipulaciji brojkama i nekretninama počeo približavati bivšem predsjedniku Hrvatske demokratske zajednice, koji je veći dio ovog desetljeća proveo u zatvoru. I ministar državne imovine Goran Marić pokazuje solidno razvijenu strast prema manipulaciji nekretninama.
Korist na temelju članstva u HDZ-u
Sanaderizacija HDZ-a proces je u kojem dužnosnik HDZ-a stječe materijalnu korist na temelju članstva u HDZ-u i političke moći koja proizlazi iz tog članstva. Ivo Sanader nikad ne bi odgovarao za pet ili šest teških manipulacija državnim novcem, da nije bio postao predsjednik HDZ-a i Vlade, jer ne bio u poziciji da manipulira tolikim novcem (pa bi danas bio optužen “samo” zbog slučaja mita Hypo Banke, što se dogodilo puno prije njegove pobjede na HDZ-ovim izborima 2002.godine).
Lovro Kuščević nikad ne bi mogao manipulirati stotinama tisuća kvadratnih metara bračkog zemljišta, da nije bio u HDZ-u, kao što se ni Gabrijela Žalac ne bi mogla javno čuditi otkud, pobogu, Jollyjev Mercedes u njenom dvorištu da nije postala ministrica u HDZ-ovoj Vladi.
Sve je počelo dućanom Nevenke Tuđman
Sanaderizacija HDZ-a počela je, naravno, puno prije nego što je Ivo Sanader postao predsjednik Hrvatske demokratske zajednice. Riječ je o procesu koji u raznim oblicima traje barem od 1992. ili 1993. godine, a kojeg je de facto ozakonio sam prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, kada je dopustio svojoj kćerki Nevenki da otvori dućan s televizorima u prostorijama Ministarstva obrane. Nakon tog skandala, kakvog si danas ne bi priuštio čak ni Lovro Kuščević (ok, vjerojatno ne bi), baš je sve postalo dopušteno.
Korištenje javnih resursa i političkog položaja u svrhu osobnog bogaćenja pretvorilo se iz ekscesa i kriminala u sastavni dio HDZ-ove svakodnevne kulture. Nemojmo se zavaravati, svaka je vlast prirodno sklona korupciji. No, HDZ-ove su vlasti, na svim razinama, sklonije korupciji od bilo kojih drugih vlasti u Hrvatskoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Širenje korupcije na manji broj veterana
Osobito je tragično što se HDZ-ova kultura korupcije proširila na manji broj veterana Domovinskog rata: neki od njih sudjeluju u najgorim oblicima nasilnog kriminala, a neki drugi tek u milijunskim prevarama i neprijateljskim take overima disko klubova. No, i za jedne i za druge je zajedničko da su preuzeli HDZ-ovo načelo koje kaže kako se patriotizmom i članstvom u najvećoj stranci, te ratnim/političkim zaslugama može opravdati doslovno bilo kakvo ponašanje u drugim životnim sferama, a osobito u borbi za novac.
O sanaderizaciji Hrvatske demokratske zajednice moglo bi se napisati još stotine ciničnih i zabavnih rečenica, od kojih ni jedna ne bi bila suvišna, jer je primjera bezbroj. Međutim, ono što je danas politički relevantno za stabilnost vlasti i za odluke o budućim vlastima u Hrvatskoj, jest utjecaj sanaderizacije HDZ-a na rezultate nacionalnih izbora.
HDZ se korupcijom približava kritičnoj točki debakla
Dakle HDZ je samo dva puta u 29 godina neovisne Hrvatske uvjerljivo izgubio na parlamentarnim izborima. Prvi put se to dogodilo 3. siječnja 2000. godine, neposredno poslije smrti predsjednika Tuđmana, kad je sva javnost bila žestoko revoltirana operetnom Tuđmanovom diktaturom, masovnom pljačkom Tuđmanovih tajkuna, ali i pojedinim skandalima vezanim uz samog predsjednika, poput činjenice da je Ankica Tuđman zaboravila prijaviti dvjesto tisuća maraka u imovinsku karticu obitelji Tuđman.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Drugi put je HDZ uvjerljivo izgubio 2011., kad je Ivo Sanader već bio u zatvoru zbog korupcije i kleptokracije na javnoj dužnosti (dakle, zbog pojava koje definiramo kao sanaderizaciju HDZ-a) i kad je cijeloj stranci prijetila optužba za organizirani kriminal.
Što to znači? HDZ uvjerljivo gubi izbore jedino kada je toliko pretjerao s korupcijom, da više gotovo nitko pristojan za tu stranku ne želi glasovati. HDZ Andreja Plenkovića upravo se približava sličnoj sudbini. Ako se Plenković odmah ne riješi ljudi poput Kuščevića, Marića, Žalac, ali i Tolušića, na idućim parlamentarnim izborima Hrvatskoj demokratskoj zajednici prijeti debakl.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovo u HDZ-u tipičan je primjer sanaderizacije te stranke. Problem je što su opet pretjerali, a to nužno vodi u debakl
Hrvatskom demokratskom zajednicom hara epidemija sanaderizma
HDZ uvjerljivo gubi izbore jedino kada je toliko pretjerao s korupcijom, da više gotovo nitko pristojan za tu stranku ne želi glasovati. HDZ Andreja Plenkovića upravo se približava sličnoj sudbini. Ako se Plenković odmah ne riješi ljudi poput Kuščevića, Marića, Žalac, ali i Tolušića, na idućim parlamentarnim izborima Hrvatskoj demokratskoj zajednici prijeti debakl
Hrvatskom demokratskom zajednicom hara epidemija sanaderizma. Ne u političkom, nego recimo to tako, u kleptokratsko-koruptivnom smislu. Lovro Kuščević svojim se dometima u manipulaciji brojkama i nekretninama počeo približavati bivšem predsjedniku Hrvatske demokratske zajednice, koji je veći dio ovog desetljeća proveo u zatvoru. I ministar državne imovine Goran Marić pokazuje solidno razvijenu strast prema manipulaciji nekretninama.
Ministricu Gabrijelu Žalac možemo optužiti tek za mikrosanadersko ponašanje, zbog slučaja Mercedesa nepoznatog vlasništva, povezanog s jednim većim tajkunom, koji je mjesecima stajao u njezinu vrtu. Međutim, virovitički gradonačelnik Ivica Kirin svojim je brojkama počeo konkurirati iznosima zbog kojih je Ivo Sanader završio u zatvoru: gospodinu Kirinu nestalo je 17 milijuna kuna javnog novca, a onda je Grad odlučio da se Kirinu povećaju ovlasti u potrazi za nestalim novcem, što bi predstavljalo jednu od većih blasfemija u hrvatskom pravosuđu, kad bi Hrvatska bila pravna država.
Korist na temelju članstva u HDZ-u
Sanaderizacija HDZ-a proces je u kojem dužnosnik HDZ-a stječe materijalnu korist na temelju članstva u HDZ-u i političke moći koja proizlazi iz tog članstva. Ivo Sanader nikad ne bi odgovarao za pet ili šest teških manipulacija državnim novcem, da nije bio postao predsjednik HDZ-a i Vlade, jer ne bio u poziciji da manipulira tolikim novcem (pa bi danas bio optužen “samo” zbog slučaja mita Hypo Banke, što se dogodilo puno prije njegove pobjede na HDZ-ovim izborima 2002.godine).
Lovro Kuščević nikad ne bi mogao manipulirati stotinama tisuća kvadratnih metara bračkog zemljišta, da nije bio u HDZ-u, kao što se ni Gabrijela Žalac ne bi mogla javno čuditi otkud, pobogu, Jollyjev Mercedes u njenom dvorištu da nije postala ministrica u HDZ-ovoj Vladi.
Sve je počelo dućanom Nevenke Tuđman
Sanaderizacija HDZ-a počela je, naravno, puno prije nego što je Ivo Sanader postao predsjednik Hrvatske demokratske zajednice. Riječ je o procesu koji u raznim oblicima traje barem od 1992. ili 1993. godine, a kojeg je de facto ozakonio sam prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, kada je dopustio svojoj kćerki Nevenki da otvori dućan s televizorima u prostorijama Ministarstva obrane. Nakon tog skandala, kakvog si danas ne bi priuštio čak ni Lovro Kuščević (ok, vjerojatno ne bi), baš je sve postalo dopušteno.
Korištenje javnih resursa i političkog položaja u svrhu osobnog bogaćenja pretvorilo se iz ekscesa i kriminala u sastavni dio HDZ-ove svakodnevne kulture. Nemojmo se zavaravati, svaka je vlast prirodno sklona korupciji. No, HDZ-ove su vlasti, na svim razinama, sklonije korupciji od bilo kojih drugih vlasti u Hrvatskoj.
Širenje korupcije na manji broj veterana
Osobito je tragično što se HDZ-ova kultura korupcije proširila na manji broj veterana Domovinskog rata: neki od njih sudjeluju u najgorim oblicima nasilnog kriminala, a neki drugi tek u milijunskim prevarama i neprijateljskim take overima disko klubova. No, i za jedne i za druge je zajedničko da su preuzeli HDZ-ovo načelo koje kaže kako se patriotizmom i članstvom u najvećoj stranci, te ratnim/političkim zaslugama može opravdati doslovno bilo kakvo ponašanje u drugim životnim sferama, a osobito u borbi za novac.
O sanaderizaciji Hrvatske demokratske zajednice moglo bi se napisati još stotine ciničnih i zabavnih rečenica, od kojih ni jedna ne bi bila suvišna, jer je primjera bezbroj. Međutim, ono što je danas politički relevantno za stabilnost vlasti i za odluke o budućim vlastima u Hrvatskoj, jest utjecaj sanaderizacije HDZ-a na rezultate nacionalnih izbora.
HDZ se korupcijom približava kritičnoj točki debakla
Dakle HDZ je samo dva puta u 29 godina neovisne Hrvatske uvjerljivo izgubio na parlamentarnim izborima. Prvi put se to dogodilo 3. siječnja 2000. godine, neposredno poslije smrti predsjednika Tuđmana, kad je sva javnost bila žestoko revoltirana operetnom Tuđmanovom diktaturom, masovnom pljačkom Tuđmanovih tajkuna, ali i pojedinim skandalima vezanim uz samog predsjednika, poput činjenice da je Ankica Tuđman zaboravila prijaviti dvjesto tisuća maraka u imovinsku karticu obitelji Tuđman.
Drugi put je HDZ uvjerljivo izgubio 2011., kad je Ivo Sanader već bio u zatvoru zbog korupcije i kleptokracije na javnoj dužnosti (dakle, zbog pojava koje definiramo kao sanaderizaciju HDZ-a) i kad je cijeloj stranci prijetila optužba za organizirani kriminal.
Što to znači? HDZ uvjerljivo gubi izbore jedino kada je toliko pretjerao s korupcijom, da više gotovo nitko pristojan za tu stranku ne želi glasovati. HDZ Andreja Plenkovića upravo se približava sličnoj sudbini. Ako se Plenković odmah ne riješi ljudi poput Kuščevića, Marića, Žalac, ali i Tolušića, na idućim parlamentarnim izborima Hrvatskoj demokratskoj zajednici prijeti debakl.