Činjenice su dosta jasne.
Druga: Andrej Plenković će se jako, jako teško usuditi stranačkim stegovnim mjerama ići na gradonačelnika Vukovara koji se u svakoj rečenici šest puta poziva na žrtve iz Domovinskog rata.
Zaključak: Penava je idealan politički medij za konstantno bockanje Plenkovića i narušavanje njegovog stranačkog autoriteta. Mlad je, domoljuban, na čelu grada heroja, a i nema nezgodnih poveznica s aferama u kojima se spominju prijateljice noći, probijanje policijskih istraga ili Zdravko Mamić.
Neovisnost institucija
Plenković je u Vukovaru u nedjelju ponovio kako, uz poštovanje prema žrtvama, treba otvoriti i stranice pomirbe i suživota. “Jedna od ključnih ostavština prvog hrvatskog predsjednika doktora Franje Tuđmana je mirna reintegracija”, ponovio je Plenković.
U gradu kojeg vodi Penava, međutim, pomirba ne stoji najbolje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mladi vukovarski gradonačelnik za to krivce prije svega vidi u hrvatskim istražnim i pravosudnim institucijama koje, kaže, nisu kaznile krivce za ratne zločine u njegovom gradu počinjene prije 27 godina.
Stoga je organizirao listopadski prosvjed i najavio daljnje akcije. Štoviše, u savršenom skladu s trodiobom vlasti, tvrdi kako “institucije nemaju puno vremena”, ali, eto, voljan im ga je dati “da odrade ono što dosad nisu odradile”.
Istina bez pomirenja
Što će se dogoditi ukoliko institucije “ne odrade” to što Penava smatra da bi trebale odraditi, najavio je prije desetak dana – osnovat će gradsko povjerenstvo za istinu koje će istraživati nekažnjene slučajeve ratnih zločina i vidjeti što se na njihovoj istrazi dosad napravilo, “odnosno što se nije učinilo i zašto je to tako”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Već negdje kod ovih rečenica, kad je već “prošao lišo” s organizacijom prosvjeda u listopadu Penava se debelo kvalificirao za stranački stegovni postupak s izvjesnim ishodom. Radi se o direktnom pokušaju utjecaja politike na nezavisna tijela s neskrivenom prijetnjom o reviziji njihova rada. Zanimljivo je pritom što se pozvao na europska iskustva s “povjerenstvima za istinu”, koja su u nekim zemljama osnivana kako bi se, vele enciklopedije, pokušala utvrditi puna istinu o događajima iz prošlosti s nadom da će se tako riješiti i prevladati sukobi koji su zaostali iz tog vremena. Pritom se uglavnom ne zovu samo povjerenstva za istinu. Nego povjerenstva za istinu i – pomirenje.
No, pritisci na neovisne instuticije su samo pola priče.
Problem Pupovac
Penava, naime, stvarno ne voli što je Plenković na vlasti u koaliciji sa SDSS-om i o tome je otvoreno govorio. Svaki njegov istup vezan za ratne zločine, zapravo između redaka nosi žig osude Plenkovićeve vladajuće većine. Iako je nakon sastanka s premijerom sredinom rujna, Penava kazivao kako je Plenković za njega “dosad najbolji premijer i ima najbolju Vladu”, problem mu je očito saborska većina koja ju podržava, odnosno, ruke SDSS-ovaca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prvo je tri dana pred obljetnicu pada Vukovara ciljajući na Milorada Pupovca poručio kako “svatko mora mora odlučiti je li mu mjesto u Bačkoj Palanci, uz bok pripadnicima agresorske srbočetničke vojske, ili želi odavati počast žrtvama te agresije”. Pupovac ga je ignorirao i dan prije mimohoda ipak došao u njegov grad odati počast nedužnim žrtvama Vukovara.
Penava nije bio impresioniran.
“Pozdravljam to što je predsjednik SDSS-a došao odati počast žrtvama velikosrpske agresije jer jedino o njima u Vukovaru možemo pričati”, poručio je vukovarski gradonačelnik Pupovcu, ali i lokalnim Srbima koji spominju nestanke pedesetak njihovih sugrađana srpske nacionalnosti prije izbijanja rata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Strah
Koalicija HDZ-a i SDSS-a, koja je bila crvena krpa Tomislavu Karamarku, jedan je od krunskih grijeha koji stranačka i neHDZ-ovska desnica zamjera Andreju Plenkoviću. Vjerojatno i veći od Borga, raznih navodno čudovišnih međunarodnih konvencija i “sluganstva” Bruxellesu.
Svi oni, dakle unutar i izvan HDZ-a u Penavi imaju savršenog zagovornika, oštricu koplja kojim svako malo mogu podbosti naizgled stabilnu političku prevlast HDZ-a u Saboru i hrvatskom društvu. Što je najbolje, cilj ne mora biti rušenje Plenkovića i preuzimanje stranke. Ekstremizam na izborima u Hrvatskoj dosad nije baš najbolje prolazio, što je na svojoj koži tako bolno osjetio baš Karamarko.
Dovoljno je da ih se Plenković boji. Sasvim dovoljno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U toj igri koju, čini se, ne igra nesvjesno, Penava je as u rukavu kojeg će se itekako još potezati.
Penava je Plenkoviću problem ali mu ne može ništa. Zato ga premijerovi protivnici u HDZ-u toliko guraju
Vukovarski gradonačelnik je idealan kandidat - mlad, bez afera s probijanjem policijskih istraga, a ne voli koaliciju sa SDSS-om
Svi oni, dakle unutar i izvan HDZ-a u Penavi imaju savršenog zagovornika, oštricu koplja kojim svako malo mogu podbosti naizgled stabilnu političku prevlast HDZ-a u Saboru i hrvatskom društvu. Što je najbolje, cilj ne mora biti rušenje Plenkovića i preuzimanje stranke. Ekstremizam na izborima u Hrvatskoj dosad nije baš najbolje prolazio, što je na svojoj koži tako bolno osjetio baš Karamarko. Dovoljno je da ih se Plenković boji. Sasvim dovoljno.
Činjenice su dosta jasne.
Prva: Ivan Penava, gradonačelnik Vukovara, ne provodi politiku kakvu zagovara Andrej Plenković, predsjednik njihove zajedničke stranke.
Druga: Andrej Plenković će se jako, jako teško usuditi stranačkim stegovnim mjerama ići na gradonačelnika Vukovara koji se u svakoj rečenici šest puta poziva na žrtve iz Domovinskog rata.
Zaključak: Penava je idealan politički medij za konstantno bockanje Plenkovića i narušavanje njegovog stranačkog autoriteta. Mlad je, domoljuban, na čelu grada heroja, a i nema nezgodnih poveznica s aferama u kojima se spominju prijateljice noći, probijanje policijskih istraga ili Zdravko Mamić.
Neovisnost institucija
Plenković je u Vukovaru u nedjelju ponovio kako, uz poštovanje prema žrtvama, treba otvoriti i stranice pomirbe i suživota. “Jedna od ključnih ostavština prvog hrvatskog predsjednika doktora Franje Tuđmana je mirna reintegracija”, ponovio je Plenković.
U gradu kojeg vodi Penava, međutim, pomirba ne stoji najbolje.
Mladi vukovarski gradonačelnik za to krivce prije svega vidi u hrvatskim istražnim i pravosudnim institucijama koje, kaže, nisu kaznile krivce za ratne zločine u njegovom gradu počinjene prije 27 godina.
Stoga je organizirao listopadski prosvjed i najavio daljnje akcije. Štoviše, u savršenom skladu s trodiobom vlasti, tvrdi kako “institucije nemaju puno vremena”, ali, eto, voljan im ga je dati “da odrade ono što dosad nisu odradile”.
Istina bez pomirenja
Što će se dogoditi ukoliko institucije “ne odrade” to što Penava smatra da bi trebale odraditi, najavio je prije desetak dana – osnovat će gradsko povjerenstvo za istinu koje će istraživati nekažnjene slučajeve ratnih zločina i vidjeti što se na njihovoj istrazi dosad napravilo, “odnosno što se nije učinilo i zašto je to tako”.
Već negdje kod ovih rečenica, kad je već “prošao lišo” s organizacijom prosvjeda u listopadu Penava se debelo kvalificirao za stranački stegovni postupak s izvjesnim ishodom. Radi se o direktnom pokušaju utjecaja politike na nezavisna tijela s neskrivenom prijetnjom o reviziji njihova rada. Zanimljivo je pritom što se pozvao na europska iskustva s “povjerenstvima za istinu”, koja su u nekim zemljama osnivana kako bi se, vele enciklopedije, pokušala utvrditi puna istinu o događajima iz prošlosti s nadom da će se tako riješiti i prevladati sukobi koji su zaostali iz tog vremena. Pritom se uglavnom ne zovu samo povjerenstva za istinu. Nego povjerenstva za istinu i – pomirenje.
No, pritisci na neovisne instuticije su samo pola priče.
Problem Pupovac
Penava, naime, stvarno ne voli što je Plenković na vlasti u koaliciji sa SDSS-om i o tome je otvoreno govorio. Svaki njegov istup vezan za ratne zločine, zapravo između redaka nosi žig osude Plenkovićeve vladajuće većine. Iako je nakon sastanka s premijerom sredinom rujna, Penava kazivao kako je Plenković za njega “dosad najbolji premijer i ima najbolju Vladu”, problem mu je očito saborska većina koja ju podržava, odnosno, ruke SDSS-ovaca.
Prvo je tri dana pred obljetnicu pada Vukovara ciljajući na Milorada Pupovca poručio kako “svatko mora mora odlučiti je li mu mjesto u Bačkoj Palanci, uz bok pripadnicima agresorske srbočetničke vojske, ili želi odavati počast žrtvama te agresije”. Pupovac ga je ignorirao i dan prije mimohoda ipak došao u njegov grad odati počast nedužnim žrtvama Vukovara.
Penava nije bio impresioniran.
“Pozdravljam to što je predsjednik SDSS-a došao odati počast žrtvama velikosrpske agresije jer jedino o njima u Vukovaru možemo pričati”, poručio je vukovarski gradonačelnik Pupovcu, ali i lokalnim Srbima koji spominju nestanke pedesetak njihovih sugrađana srpske nacionalnosti prije izbijanja rata.
Strah
Koalicija HDZ-a i SDSS-a, koja je bila crvena krpa Tomislavu Karamarku, jedan je od krunskih grijeha koji stranačka i neHDZ-ovska desnica zamjera Andreju Plenkoviću. Vjerojatno i veći od Borga, raznih navodno čudovišnih međunarodnih konvencija i “sluganstva” Bruxellesu.
Svi oni, dakle unutar i izvan HDZ-a u Penavi imaju savršenog zagovornika, oštricu koplja kojim svako malo mogu podbosti naizgled stabilnu političku prevlast HDZ-a u Saboru i hrvatskom društvu. Što je najbolje, cilj ne mora biti rušenje Plenkovića i preuzimanje stranke. Ekstremizam na izborima u Hrvatskoj dosad nije baš najbolje prolazio, što je na svojoj koži tako bolno osjetio baš Karamarko.
Dovoljno je da ih se Plenković boji. Sasvim dovoljno.
U toj igri koju, čini se, ne igra nesvjesno, Penava je as u rukavu kojeg će se itekako još potezati.