“Možda će biti kažnjivo, možda neće”, može se mirne duše primijeniti i na priču o tome kad je ustaški pozdrav dozvoljen, a kad nije ili može li se u Kumrovec na Dan mladosti doći sa zastavom Socijalističke Republike Hrvatske ili ipak ne…

Koristan alat – za represiju

Potpredsjednica DIP-a, tijela nadležnog za provedbu izbora, mislila je međutim na izbornu šutnju, odavno zastarjeli i slabo korisni instrument utjerivanja političkog bontona. Tu treba biti pošten prema DIP-u, oni samo provode zakon, svjesni da je, kako je rekla Fabijančić Križanić, riječ o zastarjelom modelu, “punom graničnih slučajeva i nelogičnosti”.

DIP, međutim, ne može ukinuti ili ignorirati obavezu izborne šutnje, to može napraviti samo politika. Stoga ne bi bilo loše nabrojati nekoliko hipotetskih situacija koje danas, duboko u 21. stoljeću, čine izbornu šutnju suvišnom, zbunjujućom i štetnom smetnjom. Smetnjom koja, pritom, uzimajući u obzir zapriječene kazne (do pola milijuna kuna), može zlonamjernima poslužiti kao koristan alat za udar na političke protivnike i nesklone medije.

Kako je snimljeno?!

Uzmimo, recimo, “Hod za život” i “Dan mladosti – radosti”, koji se ove godine održavaju istog dana. Ako se na ovim medijski izrazito atraktivnim skupovima u vrijeme izborne šutnje pojave kandidati na nedjeljnim europskim izborima, nisu u prekršaju (ukoliko neće davati izjave). Međutim, ako neki medij objavi fotografiju nekog od kandidata među plakatima s deset tjedana starim embrijem ili s likom JBT-a (za mlađe – Josip Broz Tito, guglajte) na majici, radi se o potencijalnom i skupom kršenju izborne šutnje.

Fabijančić Križanić je upravo na takvo pitanje o “Hodu za život” kazala da će “možda biti kažnjivo, a možda i neće”. A o čemu to ovisi? “Kako će biti snimljeno, hoće li biti što izrečeno, i tako dalje”, objasnila je (okej, “objasnila”, potpredsjednica DIP-a).

Poznata bradica?

Dakle, prilično je očito da bi neoprezna objava fotografije nekog od kandidata na europskim izborima sa subotnjih skupova mogla koštati pola milijuna kuna. Okej, treba paziti da na fotografiji ne iskoči netko od kandidata koji su posljednjih tjedana defilirali medijima. Koncentrirati se da nam među slikama razdragane mladeži ne pobjegne neka poznata bradica, mlada snaga stranke ili kakav iskusniji eurokrat domaćeg podrijetla.

Kandidata na europskim izborima u Hrvatskoj, međutim, ima 396. Nije teško pretpostaviti da je bilo kome problem samo i zamisliti 400 lica ljudi koje poznaje. Najiskusniji politički novinari bi povezali možda pedesetak, ajde neka je i stotinu lica s imenima kandidata. Ali, što je s ostalih 296?

Klik mišem

Idemo dalje.

Mediji ne smiju objavljivati priloge u kojima se spominju kandidati na izborima, njihove izjave i stavovi. Kako smo i dalje u 2019. godini, postoji problemčić – treba li skinuti s portala sve vezano za kandidate i izbore – bez obzira kad su prilozi objavljeni? Dosadašnja praksa DIP-a je pokazala da nije nužno brisati starije tekstove sve dok na naslovnoj stranici portala nema tekstova koji krše izbornu šutnju. Ali, na samo koji sat ili dan starije tekstove o kandidatima, njihovim izjavama i stavovima se i dalje može doći s jednim ili dva klika mišem.

Može se ovog vikenda, dok u Hrvatskoj traje izborna šutnja, bez problema ići i na svježe tekstove o europskim izborima, procjenama rezultata, izjavama kandidata – sve ono što je kod nas zabranjeno pod prijetnjom visoke kazne. Pod uvjetom da o tome pišu strani mediji.

Sumnjivo lice s omota CD-a

Kako postoji prilično solidan broj političkih medija po Europi, nema nikakve sumnje da će se na nekom od njih pojaviti i tekst koji će spominjati izbore u Hrvatskoj. Štoviše, ovdje bi se vjerojatno moglo staviti i nekoliko linkova na takve tekstove, ali, doista, kome se da igrati s domaćim izbornim zakonodavstvom i pravnim sustavom uz mogući “dobitak” od pola milijuna kuna kazne? Zapravo, možda je već i sama preporuka ljudima da guglaju ako ih zanimaju friške vijesti o izborima za EU parlament – kažnjiva? (disclaimer: prethodna rečenica je samo primjer retoričkog pitanja, nikako poziv na kazneno djelo).

Naposljetku, društvene mreže. E na njima kandidati na izborima smiju, eventualno, nekažnjeno objaviti tek sliku nedjeljnog ručka ili rasporeda namještaja u svojoj dnevnoj sobi – ako je ista temeljito očišćena od stranačkih insignija. Slike JBT, Ante Pavelića, Franje Tuđmana, Kolinde Grabar-Kitarović, ili – kako se odnedavno čini – na trosjedu nehajno odbačeni CD Miroslava Škore, mogli bi biti sumnjivi…

Sretno s kontrolom

Ne treba ni govoriti da bi eventualni selfi neke od kandidatkinja s njenom djecom ili kandidata s pivicom i ekipom s basketa mogli biti protumačeni kao posebno drsko kazneno djelo.
Štoviše, kako je DIP objasnio pred prve europske izbore (2013. godine), sudionici izbora “ne bi smjeli komentirati statuse drugih građana koji se na bilo koji način odnose na izbore koji se provode”. Kao što je ranije navedeno, sudionika izbora ima 396. Društvene mreže u Hrvatskoj koristi preko dva milijuna ljudi.
Sretno s kontrolom.

Sve navedeno je samo jedan dio primjera bizarnosti postojećeg modela izborne šutnje u Hrvatskoj (primjerice, novinari ne smiju objavljivati ništa na kanalima svojih medija, ali na privatnim profilima mogu za vrijeme izborne šutnje slobodno iznositi svoje stavove i komentare o izborima i kandidatima). Modela kojeg bi politika doista hitno trebala doraditi, kako ne bi ostao u ovako grotesknom raskoraku s vremenom u kojem se primjenjuje.