Nekad je nužno odabrati stranu
FOTO: Sandro Lendler

Platforma Možemo! mogla bi biti jedno od iznenađenja. Njihov frontmen objašnjava što će nakon izbora

Tomislav Tomašević detaljno o promjenama koje spremaju Hrvatskoj i uvjetima za suradnju SDP-u

Platforma Možemo! mogla bi biti jedno od iznenađenja. Njihov frontmen objašnjava što će nakon izbora

Tomislav Tomašević detaljno o promjenama koje spremaju Hrvatskoj i uvjetima za suradnju SDP-u

FOTO: Sandro Lendler

Koalicija šest lijevih i zelenih stranaka (Možemo!, Nova ljevica, Radnička fronta, ORaH, Zagreb je NAŠ!, Za grad) mogla bi biti iznenađenje izbora 5. srpnja. Kako se bliže izbori, brojke im snažno rastu, na razini cijele Hrvatske su po novom Crobarometru u mjesec dana skočili s 2,6 na 4,5 posto, s tim da su u glavnom gradu mnogo jači i očito je da će postati novom parlamentarnom opcijom, samo je pitanje s koliko mandata.

Lider koalicijske liste u Prvoj izbornoj jedinici i već afirmirani zagrebački oporbenjak stranke Možemo!, Tomislav Tomašević ovih je dana maksimalno na terenu i u medijima, no u razgovoru ne pokazuje da ga je obuzela rutina ili umor. U hladu kafića pored zagrebačkog Glavnog kolodvora, gdje se do vlakova još treba preko pruge, jer je zgrada kolodvora i dalje zatvorena zbog potresa u ožujku, počeli smo razgovor s pitanjem o blago rečeno neobičnoj ideji Katarine Peović iz Radničke fronte koja je u jednom tekstu predložila da se sva privatna štednja preko 700 tisuća kuna preusmjeri u oporavak od koronakrize.

TELEGRAM: Okej, vaš koalicijski okvir programa za parlamentarne izbore ne predviđa tako ekstremnu mjeru, već progresivno oporezivanje…

TOMAŠEVIĆ: Pa i Radnička fronta je u međuvremenu, na njihovim web-stranicama i u intervjuima pojasnila da i oni predlažu progresivno oporezivanje…

TELEGRAM: Osim ako se ne misli na poreznu stopu od 100 posto, progresivno oporezivanje je nešto potpuno drugačije od oduzimanja cijelog iznosa štednje iznad određene svote.

TOMAŠEVIĆ: Oni su kazali da ne bi ništa uzimali već bi iznad štednje od 700 tisuća kuna za koju garantira država, krenuli s progresivnim oporezivanjem, znači porezne stope bi bile minimalne za iznose od 700.000 kn naviše, a stope bi se povećavale kako se povećava iznos štednje s ciljem da najveću stopu plaća 1% ultrabogatih i preuzme najveći teret krize. Ono što je za Možemo! bitno kad govorimo o porezu na imovinu 1 % ultrabogatih jest da nema diskriminacije među vrstama imovine, bez obzira radi li se o vrijednosnim papirima, štednji ili nekretninama i da treba biti progresivno oporezivana. Uostalom, nema lijeve stranke u Europi koja ne misli da je progresivno oporezivanje pravednije od oporezivanja po jednoj stopi, bilo imovine, bilo dohotka iznad određenog cenzusa.

TELEGRAM: Vratit ćemo se na porez na nekretnine, ali idemo se malo još vratiti na priču o preraspodjeli svih sredstava iznad štednje od 700 tisuća kuna. Dakle, jasno je da je u manifestu objavljenom u Večernjem listu Peović mislila na to da su oduzima cijela štednja iznad tog iznosa.

TOMAŠEVIĆ: Ha, ja mogu govoriti i govorim o onome što su napisali kasnije u svom pojašnjenju i brojnim intervjuima, i što smo dogovorili. Uostalom svako oporezivanje jest preraspodjela.

TELEGRAM: Inzistiram na ovom pitanju da se ne iznenadimo ako sutra netko u Saboru predloži da država uzme svu privatnu štednju iznad 700 tisuća kuna.

TOMAŠEVIĆ: Ono za što ćemo se zalagati kao koalicija i iz čega ćemo eventualno postavljati uvjete SDP-u je naš koalicijski okvir. Sigurno tu neće biti nikakvog uzimanja.

TELEGRAM: Ništa od nacionalizacije štednje?

TOMAŠEVIĆ: Toga sigurno neće biti.

TELEGRAM: Zalažete se za porez na nekretnine, oko kojeg SDP i HDZ plešu već skoro punih deset godina.

TOMAŠEVIĆ: Mi smo u svoj program jasno stavili kako smo za progresivno oporezivanje dohotka. Prije smo u Hrvatskoj imali četiri stope, a sad smo spali na samo dvije, dakle idemo unatrag. S druge strane, PDV nam je čak 25 posto, a regresivni je porez što znači da više udara na siromašnije građane. E sad, ako već trebamo progresivni porez na dohodak, a trebamo, onda isti takav trebamo i za imovinu iznad određenog cenzusa srednje klase. Kada govorimo o nekretninama, nepravedno je da netko može biti vlasnik 20 apartmana u Zagrebu, a ne plaća porez na imovinu, nego ih renta turistima i plaća samo 300 kuna paušalnog poreza godišnje po krevetu.

Na takve velike posjednike i rentijere bi se primarno odnosio naš porez, a ne na domove i vikendice koje su ljudi gradili svojim rukama. Ta rentijerska ekonomija velikih igrača, kao koncept razvoja Hrvatske naslanja se na monokulturu turizma, građevinske špekulacije, prenamjene zemljišta za koje znamo kako idu… I zašto bi se onda netko obrazovao kad računa da će naslijediti desetke apartmana i živjeti od rente? U takvoj ekonomiji ne trebaju se ljudi niti obrazovati jer nam ne trebaju visokoobrazovani kadrovi, te se pretvaramo u društvo niskokvalificirane i slabo plaćene radne snage.

TELEGRAM: Zalažete li se vi, dakle, za porez na nekretnine kako bi se moglo smanjiti porezno opterećenje rada?

TOMAŠEVIĆ: To za što se zalažemo nije ono što se u javnosti naziva porez na nekretnine. Ja bih to nazvao porezom na veliku imovinu. Naglašavam, veliku imovinu, Dakle onu imovinu koju posjeduje 1 % ultrabogatih. Imovina su i nekretnine i financijska imovina, jedino što ovu potonju možeš klikom prebaciti u drugu zemlju za razliku od nekretnine. Uostalom, kad govorimo o porezu na nekretnine od kojeg bježe i SDP i HDZ, pa Europska komisija nam već godinama savjetuje da ga uvedemo. Naravno da pritom ne želimo da se on primjenjuje na ljude koji s zimmer-freiem popunjavanju kućne budžete, a posebice u krajevima gdje nema radnih mjesta.

Govorim prvenstveno o ovima koji imaju u vlasništvu desetke apartmana, a ne plaćaju gotovo ništa. To je smiješno, suludo. Uzmimo primjer Zagreba, ako iznajmljuješ svoj stan podstanaru, plaćaš porez od 12 posto. U prosječnoj veličini stana na prosječnoj lokaciji nakon poreznog odbitka to je cca 300 kuna mjesečno. Ali, kad iznajmljuješ turistima, plaćaš 300 kuna po krevetu – godišnje! Dakle, mi imamo porezni sustav koji stimulira ljude da iznajmljuju turistima i naravno da onda imamo problem, da se stanovi domaćima iznajmljuju na crno, iznajmljivači ne žele prijaviti podstanare da ne plate porez državi i da stanare mogu izbaciti kad god hoće… Nataložili su nam se i nedostatak stambene politike i mali udio javnih stanova za najam te krivi porezni sustav.

TELEGRAM: Hoće li ovakva promjena porezne politike za koju se zalažete biti jedan od uvjeta za eventualnu poslijeizbornu koaliciju sa SDP-om?

TOMAŠEVIĆ: Teško mi je sada to reći. Imat ćemo nekoliko uvjeta, koje ćemo dogovoriti kao koalicija, a onda o njima još mora odlučiti i naše članstvo. Koliko ćemo uvjeta imati ovisi, naravno, o tome koliko ćemo osvojiti mandata.

TELEGRAM: A i o tome hoćete li sa SDP-om uopće imati dovoljno mandata za formiranje Vlade.

TOMAŠEVIĆ: Ha, to je nulta točka. Ako neće biti ni matematičke opcije za lijevo centrističku Vladu, onda ćemo biti u oporbi, protiv HDZ-a i Domovinskog pokreta. I pokazat ćemo kako oporba treba izgledati. No, bude li postojala matematička mogućnost da SDP sastavlja Vladu koju bismo mi mogli teoretski podržati, onda ćemo pričati o tome koji će biti naši programski uvjeti.

Jasno je da ne mogu to biti baš svi iz našeg koalicijskog okvira, ali sigurno će biti barem poneki uvjeti iz svakog od tri programska stupa: zeleno gospodarstvo i uvjeti rada, društvena jednakost, te demokratizacija i borba protiv korupcije. Ali, nema smisla da sad iznosimo koji bi to mogli biti uvjeti…

TELEGRAM: Dok je zec još u šumi.

TOMAŠEVIĆ: Sve ovisi o našem rezultatu. Budemo li imali više mandata, moći ćemo postaviti više uvjeta.

TELEGRAM: Vaš osnovni plan je, ako sam dobro shvatio, da ne ulazite u Vladu, nego je samo podržavate iz Sabora. Ali, što ako dobijete više mandata nego što ih sada možda očekujete. Možete li sa sedam, osam ili deset mandata tek ostati u Saboru kao potpora manjinskoj Vladi ili biste trebali tražiti i neki resor?

TOMAŠEVIĆ: A ne znam. To je hipotetsko pitanje.

TELEGRAM: Takva mi novinari najviše volimo.

TOMAŠEVIĆ: (smijeh) Ne volim odgovarati na hipotetska pitanja koja nisu baš realna. Ako se dogodi situacija velikog broja mandata, onda ćemo se kao koalicija dogovarati što dalje. U tom slučaju ćemo vidjeti postoji li neka druga opcija osim podržavanja manjinske Vlade.

 

TELEGRAM: Hoćete li, osim programskih, imati i kadrovske uvjete za SDP. Ne mislim da tražite vaše ljude u Vladi, nego…

TOMAŠEVIĆ: Hoćemo, hoćemo.

TELEGRAM: …nego da stavite veto na neka njihova kadrovska rješenja.

TOMAŠEVIĆ: Hoćemo, hoćemo.

TELEGRAM: Tko bi vam bio neprihvatljiv kao ministar?

TOMAŠEVIĆ: Ne bih to sada iznosio, jer ćemo onda ući u raspravu sa SDP-om što i tko može, a što i tko ne može, a kao što smo rekli – zec je još u šumi. Ali svakako ne ljudi koji su bili pod optužnicama za kriminal, utaju poreza, Bandićevi ljudi i slični.

TELEGRAM: Škoro već priča da može HDZ, ako Plenković neće biti premijer. Bernardić se takvog zahtjeva s vaše strane ne mora bojati?

TOMAŠEVIĆ: Ni to ne bih rekao sad. Nećemo ništa prejudicirati, niti oko predsjednika Vlade, niti oko ministara. Postoje različite opcije. Možemo imati veto na neka njihova rješenja, može biti priča oko broja ministarstava, a može biti čak i da tražimo neke nestranačke ministre, ne naše, ali ne ni njihove.

TELEGRAM: Ali neke karte su vam, očito, već pripremljene u rukavu.

TOMAŠEVIĆ: Pa naravno. Nismo naivci i sigurno nećemo dozvoliti da nas SDP drži kao privjesak. Nemamo što izgubiti u tom smislu. Ako SDP neće biti spreman na suradnju, okej, ići ćemo na nove izbore. Ali, vjerujem da možemo naći neki modalitet suradnje, našli smo ga i u zagrebačkog Gradskoj skupštini. Unatoč svim razlikama i kritikama, surađujemo i sa SDP-om protiv Bandića.

TELEGRAM: Kad smo već kod Bandića, imam jedno još hipotetskije pitanje. Možete li zamisliti da Vas osobno SDP dogodine podrži na izborima za gradonačelnika Zagreba u drugom krugu protiv njega?

TOMAŠEVIĆ: Naravno da mogu, zašto ne. Ali, vidjet ćemo i ankete, o tome kako tko stoji protiv Bandića, one se nisu radile već tri godine. Dakle, ne znamo kakav je moj rejting protiv Bandića, kakav Marasa, kakav Peteka, kakav Anke Mrak-Taritaš. Iako, čini mi se da smještanje Gordana Marasa na šesto mjesto liste SDP-a u Prvoj izbornoj jedinici nije baš poruka da ta stranka s njim računa kao svojim kandidatom za gradonačelnika Zagreba.

TELEGRAM: Što ako bi on ipak bio kandidat SDP-a i ušao u drugi krug s Bandićem.

TOMAŠEVIĆ: Rekli smo da trebamo napraviti sve što je u našoj moći da Bandić više ne bude gradonačelnik.

TELEGRAM: Pa čak i ako je cijena podrška Marasu?

TOMAŠEVIĆ: To mi se čini kao nevjerojatan scenarij, ali rekli smo da moramo naći načina kao oporba da Bandić izgubi. Ostane li on gradonačelnik ne znam što ćemo mi više u Zagrebu. Ne vidim, doduše to da Bandić ostane gradonačelnik kao realnu mogućnost, ali, s druge strane, godinu dana u politici je jako puno. Tko zna, možda se nećemo morati ni dogovarati da kao ujedinjena oporba idemo protiv Bandića, tko zna gdje će on biti za godinu dana. Vidimo, uostalom, kako se cijeli svijet izokrene u samo tri mjeseca.

TELEGRAM: U svojim politikama stalno inzistirate na većem sudjelovanju građana u donošenju odluka, na više referenduma, pogotovo lokalnih…

TOMAŠEVIĆ: Više direktne, deliberativne, čak i predstavničke demokracije.

TELEGRAM: Što bi točno značila deliberativna demokracija?

TOMAŠEVIĆ: Da ljudi sudjeluju u raspravama u procesu donošenja odluka na njegovom početku, da mogu reći svoje mišljenje i da se ono uvažava, da proces donošenja odluka bude kvalitetniji. Mislim konkretno na, primjerice, participativno budžetiranje, da ljudi definiraju prioritet u gradskim četvrtima, komunalne potrebe, ali kroz proces rasprave. Referendum je odluka da/ne, tu nema rasprave u kojoj se dolazi do kompromisa ili konsenzusa. S druge strane, i predstavnička demokracija je nagrizena, posebno na lokalnoj razini. Lex šerif je praktički razvlastio predstavnička tijela u jedinicama lokalne samouprave u odnosu na lokalne čelnike

TELEGRAM: Mislite li da bi trebalo ograničiti mandate čelnicima lokalne samouprave na dva uzastopna?

TOMAŠEVIĆ: Da. To nam je u programu. Ni sebi ne bih dao više od dva mandata. Svaka vlast koja bude koncentrirana dugo vremena i u svojim rukama ima tolike resurse, onemogućuje promjene. Dio mojih političkih vrijednosti je ta skepsa prema bilo kakvoj koncentraciji političke moći, pa i u mojim rukama.

TELEGRAM: Vratimo se malo na direktnu demokraciju. Vaše zalaganje za nju malo me podsjeća na ono o čemu priča Most, oni su jako voljni inzistirati na referendumima, posebno ovima za koje kažu da su ukradeni, o Istanbulskoj konvenciji i izbornom sustavu.

TOMAŠEVIĆ: To su njihovi ideološki referendumi, koji uglavnom idu uz neuspjeli referendum Željke Markić oko izbornog sustava. Oni to guraju zbog svog biračkog tijela. Moja zamjerka SDP-u iz lijeve perspektive je ta što su pristali, bojeći se da neće proći referendum za ulazak u EU, na ukidanje kvoruma za nacionalni referendum, po kojem je bilo nužno da mu pristupi 50 posto birača plus 1, da bi bio valjan. Pa je tako sada dovoljno troje ljudi da na referendumu promjene Ustav, pa i u pitanjima ljudskih prava, kao što smo imali kod definicije braka, a na lokalnoj razini, gdje odlučuješ koji je komunalni prioritet, mora izići bar 50 posto ljudi da bi referendum bio valjan!

TELEGRAM: Mislite da bi trebalo biti obrnuto?

TOMAŠEVIĆ: Da. Možda ne bi trebao na nacionalnoj razini uvjet biti baš pedeset posto, nego nešto manji odaziv, ali u svakom slučaju nema logike da nema nikakve obvezatne izlaznosti za valjanost referenduma na nacionalnoj razini, a na lokalnoj razini je postavljen praktično nemoguć uvjet za izlaznost koji je veći od uobičajene izlaznosti na lokalnim izborima.

TELEGRAM: Most nisam slučajno uveo u priču. Neke ankete ukazuju na mogućnost da parlamentarnu većinu složi SDP, s vama, ali i s Mostom. Biste li podržali takvu kombinaciju?

TOMAŠEVIĆ: Ne bih.. S njihovim izjavama o pobačaju… Most je glumio centar i na temelju toga su imali početni uspjeh s 19 mandata, na priči “ni HDZ, ni SDP”. Nama čak neki zamjeraju što smo transparentni oko toga s kim smo spremni surađivati nakon izbora! Već smo sad rekli više o tome koji bi nam bili uvjeti za podržavanje manjinske Vlade i s kim, od svih ostalih političkih aktera. Svi se prave blesavi i ne žele reći s kim bi nakon izbora mogli surađivati, a s kim ne bi.

TELEGRAM: Valjda ljudi ne vole ljudi hipotetska pitanja.

TOMAŠEVIĆ: Hoću reći da smo mi već sada transparentniji od svih ostalih po pitanju toga s kim bismo mogli, a s kim ne bismo mogli nakon izbora. Most to nikad nije radio. Most je glumio “Ni HDZ, ni SDP”, a znao je da ne može sa SDP-om. HDZ su dva puta doveli na vlast i sad se, u zadnjem koraku, razotkrivaju kao potpuno desna stranka.

TELEGRAM: Istine radi, dva puta su i raskinuli s HDZ-om nakon samo nekoliko mjeseci.

TOMAŠEVIĆ: Okej, ali kod javnog bilježnika su ovjeravali da neće s njima! Realno, ne vidim ništa zajedničko s Mostom i mislim da bi SDP-u bilo samoubojstvo da ide u koaliciju s njima.

TELEGRAM: Znači, Bernardić može iz svoje bilježnice slobodno prekrižiti mogućnost nekakve trojne koalicije u kojoj biste bili i Vi i Most.

TOMAŠEVIĆ: Slobodno može prekrižiti. Kako bi uopće bilo moguće da mi i Raspudić podržavamo istu Vladu?!

Sandro Lendler

TELEGRAM: U koalicijskom okviru inzistirate, između ostalog, na većoj radničkoj participaciji u donošenju odluka na radnom mjestu. Mnogi će vas kritizirati da to jako podsjeća na…

TOMAŠEVIĆ: Samoupravljanje.

TELEGRAM: Da. Koja je razlika? Samoupravljanje osamdesetih u Jugoslaviji nije baš funkcioniralo, postojalo je više pro forme.

TOMAŠEVIĆ: Mi i sad imamo zakonsku obvezu, koja se doduše baš i ne poštuje, po kojoj predstavnik radnika mora biti član Nadzornog odbora trgovačkog društva. To je isto participacija. Kao što je participacija radnika u zadrugama. To nije neki radikalan koncept, zadruga u Europi ima oko 200.000 i 17 % građana Europe su članovi neke zadruge . U zapadnoeuropskim, jelte kapitalističkim državama se smatra da su radnici koji sudjeluju u donošenju odluka o svojoj firmi motiviraniji i da ona bolje posluje. U zadrugama su, štoviše, i suvlasnici i nitko tko ne radi u zadruzi ne može biti suvlasnik. Uglavnom, postoje različiti modeli veće ekonomske demokracije i ne vidim nikakav problem u tome da imamo više demokracije u privatnim, ali i u javnim firmama.

Ono što stalno govorimo jest da želimo u Nadzornim odborima javnih poduzeća više predstavnika radnika, jer sad kad je tamo samo jedan, ako vidi da nešto ide protiv interesa firme i svih nas koji smo porezni obveznici, ako o tome nekome nešto kaže, svi će znati da je on izvor. Svi drugi članovi NO su postavljeni isključivo politički, odnosno stranački. Nadalje, u NO javnih poduzeća bi trebali biti i predstavnici korisnika usluga koje ono pruža, neovisni stručnjaci, možda i predstavnici nekih udruga. Naglašavam, radi se u NO, a ne o Upravi. Ona je profesionalna, bira se na natječaju, zadaju joj se poslovni ciljevi, a po meni bi trebali biti zadani i neki društveni ciljevi. Jer, javno poduzeće ne može za cilj imati samo profit.

Ne smije nam biti presudan kriterij da, primjerice, HEP zarađuje milijarde kuna dobiti. Presudni kriterij bi trebao biti kako je ta struja koju oni prodaju proizvedena, ekološki ili ne? Je li skupa, bi li trebala biti cjenovno pristupačnija i zbog gospodarstva i privatnih korisnika? Je li dostupna prostorno? Pomaže li HEP prelazak na obnovljive izvore, ravnomjerni regionalni razvoj države? Godinama sam se bavio istraživanjem funkcioniranja javnih poduzeća u različitim gradovima, modeli o kojima govorim postoje u Parizu, Barceloni… Javna poduzeća doista mogu znatno bolje funkcionirati i doista raditi za javnost, a ne da budu, kao sada, bankomati za političke stranke.

TELEGRAM: Postoji li, međutim, mogućnost da s nekoliko mandata u Saboru utječete na to da javna poduzeća prestanu biti stranački bankomati?

TOMAŠEVIĆ: Meni je to jako bitno, ali ne želim prejudicirati dogovor s koalicijskim partnerima. Javna poduzeća su na neki način infrastruktura društva i ključna su za ekonomski razvoj. Ako ne funkcionira HEP, Hrvatske vode, Hrvatske šume, Hrvatske željeznice… puno toga neće funkcionirati niti u privatnom sektoru. Iz te perspektive ne vidim kako bez reforme javnih poduzeća možemo napraviti zaokret u razvoju prema zelenoj ekonomiji koja bi bila otpornija na vanjske šokove, od pandemija do klimatskih promjena.

TELEGRAM: Osim kroz transformaciju javnih poduzeća, kako mislite pogurati zelenu transformaciju gospodarstva, koja se sve više nameće kao glavna europska i svjetska tema barem prve polovice ovog stoljeća.

TOMAŠEVIĆ: Treba oporezivati sve prljave industrije i tehnologije. Eto otkud novac. Porezna politika treba kažnjavati nepoželjno ponašanje, a subvencijama treba nagrađivati poželjno. Doduše, vidjeli smo kad imamo i subvencije za obnovljivu energiju investitorima u što se to pretvori kad time upravlja HDZ. No, mi smo čak i protiv daljnjeg subvencioniranja obnovljive energije, jer je njena tržišna cijena takva da to danas nije potrebno.

Ono što bismo pomagali iz proračuna jest da građani stavljaju mikrosolare na svoje krovove. Nevjerojatno je da samo Maribor ima mikrosolara više nego cijela Hrvatska. Da ne govorimo o Dalmaciji, gdje se u nekim slučajevima koristi plin za grijanje vode, a solarni kolektor ne treba naručivati iz Kine, ja ga napravim svojim rukama. No, eto, svi su naučili koristiti uvozni plin koji će u budućnosti biti sve skuplji. U tom smislu, mi ne bismo nacionalizirali.. ovaj… moram paziti na riječi (smijeh).

TELEGRAM: …

TOMAŠEVIĆ: Ne bismo otkupili Inu. Kao prvo, HDZ ju je, dok je nije izručio Molu, već devastirao. Uz to, nafta se sad izvozi na preradu u Mađarsku, Ina se svela na mrežu benzinskih pumpi, sa slabim istraživačkim kapacitetima. Iz perspektive 21. stoljeća, klimatskih promjena, smanjenja emisija stakleničkih plinova, Ina nama nije prioritet. HEP, međutim, jest. Elektrifikacija će biti potrebna u svim sektorima društva i HEP je u tom smislu strateška firma koju ne bismo privatizirali ni u kojem postotku. Kad bi privatni akteri ušli i s malim udjelom u vlasničku strukturu HEP-a, onda bi jedini kriterij za poslovanje HEP-a bila ostvarena dobit i dividenda i onda pada u vodu naš plan oko onih društvenih ciljeva prema kojim bi se evaluirao rad uprave HEP-a.

TELEGRAM: U koalicijskom okviru se zalažete i za jačanje uloge sindikata. Baš ulogu sindikata mnogi analitičari smatraju kočnicom reformi u hrvatskom gospodarstvu.

TOMAŠEVIĆ: Ovisi kakvih reformi. Mnogi u Hrvatskoj zagovaraju skandinavski model, a tamo je sindikaliziranost, dakle postotak radnika koji su članovi sindikata, nekoliko puta veća nego u Hrvatskoj. Možemo mi pričati o kvaliteti sindikata, vodstvu…

TELEGRAM: Veća uloga sindikata kod vas ne znači više Vilima Ribića ili nekih drugih aktualnih sindikalnih lidera?

TOMAŠEVIĆ: Smatramo da veća sindikaliziranost radnika doprinosi većim radničkim pravima. Mi smo po prekarnim oblicima rada, dakle nesigurnom, slabo plaćenom i privremenom radu – u vrhu Europske unije. To trebamo rješavati u radnom zakonodavstvu, ali ne samo tamo, kao što ni održivost mirovinskog sustava ne možemo rješavati samo unutar mirovinskog sustava.

Bez drugog razvojnog modela, koji ne ide na nisko plaćena radna mjesta, na sezonski rad, bez razvojnog modela za koji nam treba modernizacija obrazovanja, ulaganje u tehnologiju i istraživanje, zelenu industriju koja stvara novu vrijednost i nova dobro plaćena radna mjesta, ne možemo poboljšati kvalitetu života ljudi koji žive od svog rada. A bez povećanja broja radnika u odnosu na broj umirovljenika ne možemo imati ni održiviji mirovinski sustav.

TELEGRAM: Što za privatne klinike i privatna veleučilišta znači stav vaše koalicije o tome da zdravlje i obrazovanje ne smiju ovisiti o debljini novčanika?

TOMAŠEVIĆ: Okej je da postoje privatne klinike i privatna veleučilišta. Ali, trend amerikanizacije obrazovanja i zdravstva po kojem dostupno i kvalitetno javno zdravstvo i obrazovanje postaje nekvalitetno i nedostupno te time jedina opcija ostaju skupe privatne bolnice i škole, za nas je neprihvatljivo.

I u ovoj krizi se europski model javnog zdravstva pokazao puno boljim od ostalih. U SAD-u su se ljudi nalazili u situaciji da razmišljaju hoće li reći poslodavcu da imaju temperaturu, jer znaju da neće imati bolovanje, da će morati kod doktora i masno platiti pregled za koronu, pa su radije lagali, išli na posao i zarazili još tri osobe. Solidarnost, ukratko, ne može biti stvar dobre volje pojedinih bogatijih građana i humanitarnih akcija.

TELEGRAM: Radikalni liberali upravo čupaju kosu.

TOMAŠEVIĆ: Iz moje perspektive solidarnost mora biti institucionalizirana, bazirana na pravednom poreznom sustavu i takvoj socijalnoj, zdravstvenoj i obrazovnoj politici. Ako vjerujemo da jednakost šansi počiva upravo na svima dostupnom obrazovanju i predškolskom odgoju, onda ne možemo imati sustav nekakvih vaučera i situaciju gdje bi svatko odlučivao gdje će ići njegov porez tj. u privatne ili javne bolnice i škole.

U tom slučaju se cijeli javni sustav obrazovanja i zdravstva, koji se temelji na solidarnosti bogatijih prema siromašnijima, raspada. Naime, javni zdravstveni i obrazovni sustavi se baziraju na tome da onaj koji više zarađuje obavezno plaća i više doprinose, tako da svatko u ovom društvu, bez obzira na debljinu novčanika, ima pravo na školovanje i zdravstvenu uslugu. Meni nije normalno da u 21. stoljeću imamo djecu koja su gladna u školama jer im roditelji ne mogu priuštiti užinu.

TELEGRAM: Žestoko ste, i vi i ostatak opozicije, kritizirali činjenicu da je Sabor raspušten prije donošenja Zakona o obnovi Zagreba nakon potresa.

TOMAŠEVIĆ: Ostatak opozicije mnogo manje, jer je primjerice SDP s HDZ-om glasao za raspuštanje Sabora prije donošenja tog Zakona.

TELEGRAM: Realno, da nisu glasali za raspuštanje Sabora, HDZ bi ih napao da se boje izlaska na izbore.

TOMAŠEVIĆ: Oni sad kritiziraju raspuštanje Sabora jer zakon nije usvojen, a kritiziraju i raspisivanje izbora u situaciji epidemije. U isto vrijeme su unatoč jednom i drugom glasali za raspuštanje Sabora, a sad o tome HDZ-u sole pamet. A zašto su to radili? Jer se Bernardić bojao da ga Plenković ne nazove kukavicom.

TELEGRAM: Pa s pravom se bojao, to je politika. Sabor bi ionako bio raspušten bez obzira kako bi SDP glasao.

TOMAŠEVIĆ: Pa baš zato! Ali, onda bi SDP mogao poentirati na tome da nije bio za raspuštanje Sabora. Što će sad Bernardić reći Plenkoviću? Meni je to neuvjerljivo. Nisu bili za ranije izbore, a glasali su tako.

TELEGRAM: Pa činjenica je da nisu bili za ranije izbore.

TOMAŠEVIĆ: Ali se nisu usudili na tome inzistirati do kraja. Nekad treba biti više odgovoran prema sebi i prema društvu, a manje se bojati hoće li te premijer nazvati kukavicom.

TELEGRAM: A kakav bi Zakon o obnovi uopće trebalo donijeti?

TOMAŠEVIĆ: Onaj koji bi jasno definirao financijski okvir. Da primjerice država daje pedeset posto, grad 35, a privatni suvlasnici 15 posto sredstava za obnovu. A onda bi i tih 15 posto trebalo ovisiti o socijalnim kriterijima. Takav je otprilike naš okvirni prijedlog. Nadalje, zakon bi trebao definirati i operativne kapacitete za obnovu, što sadašnji ne radi, nego definira koordinaciju među ministarstvima, koja je jedno plutajuće tijelo i mislim da neće funkcionirati.

Imamo dobra iskustva sa Zavodom za obnovu Dubrovnika nakon potresa sedamdesetih, to je bilo stručno tijelo koje su osnovali Dubrovnik i država gdje je stvarno obnovu vodila struka. I u Dubrovniku i sad u Zagrebu radi se o obnovi kulturno zaštićene jezgre i mislim da bi trebalo osnovati Zavod za obnovu Zagreba i okolice po sličnom modelu.

Uglavnom, financijski i operativni uvjeti moraju biti transparentni i jasni tako da ljudi znaju što mogu očekivati. Jer sad je stvarno kaos. Neki građani naručuju detaljne preglede koji se masno plaćaju, neki idu u projekt obnove, tržište je potpuno eksplodiralo, cijene bojlera, detaljnih pregleda, projektne dokumentacije, sanacije su otišle u nebo. A država je sve prepustila divljem tržištu – niti su napravili neku javnu nabavu, niti donijeli uredbu kojom su mogli regulirati cijene, kao što su napravili na početku pandemije.

Sve je prepušteno potres-profiterima, a građani su ostavljeni da se snalaze kako znaju i umiju. Pritom ne znaju hoće li im išta što sad financiraju biti vraćeno, ni u kojem iznosu. Nama je nedopustiva i ideja o obnovi koja bi značila vraćanje u prvobitno stanje za primjerice zgrade javne namjene – škole, vrtiće, bolnice. Jer, ako ih vratimo u prvobitno stanje, onda će opet neki budući potres napraviti ovakvu štetu. Mi moramo imati protupotresnu obnovu. Koja košta, pa moramo odlučiti i za koje objekte će ona ići. Takvih stvari ima jako puno i zato ne volim kad netko kaže da će zakon donijeti za tri dana.

TELEGRAM: Ne bi bio prvi koji je donesen preko koljena.

TOMAŠEVIĆ: Želimo preko ljeta u miru, u dva čitanja raspraviti zakon i sa strukom, ne samo zastupnicima, tako da bude kvalitetan.

TELEGRAM: Za kraj bih vam postavio još jedno, možda i suvišno hipotetsko pitanje. Mandati bi se nakon izbora mogli raspodijeliti tako da će vjerojatno biti sto čuda oko dosezanja većine potrebne za sastavljanje Vlade. Postoji li ikakva mogućnost da podržite Vladu koju bi sastavljao HDZ. Recimo, da oni prihvate sve vaše uvjere, i jednakost, i zelenu transformaciju…

TOMAŠEVIĆ: Ne. Nova Hrvatska se ne može graditi sa strankom kojoj se sudi za kriminal, a da ne govorimo o osuđenim liderima te stranke. HDZ je u praksi pokazao što znači prihvatiti uvjete i onda odraditi suprotno. Ima li iti jedan koalicijski partner koji je preživio suradnju s njima. Ijedan koji je zadovoljan suradnjom s HDZ-om? Evo, tko ide s njima od ovih u zadnjem sazivu?

TELEGRAM: Od iole bitnih samo Hrebak, HSLS.

TOMAŠEVIĆ: Samo on. Da bi preživio. Da bi uzeo opet eventualno jedan mandat. Ali tu imamo i drugi problem. Gradonačelnik malog grada u Hrvatskoj ne može ništa napraviti bez države, on je doslovno ucijenjen ako želi novi gradonačelnički mandat u Bjelovaru. Oni mu mogu itekako zakomplicirati s Hrvatskim vodama, Hrvatskim šumama, sa svim infrastrukturnim projektima…

TELEGRAM: Ipak ima puno gradonačelnika u Hrvatskoj koji ne idu s HDZ-om na izbore.

TOMAŠEVIĆ: Ima, ali mislim da ljudi ne razumiju koja je realnost gradonačelnika malih gradova koji u jakoj mjeri ovise o državnim poduzećima i onda ih centralne vlasti mogu na milijun načina sabotirati i ucjenjivati. I zbog toga nam je potreban preustroj lokalne samouprave i okrupnjavanje jedinica da imaju veću autonomiju od centralne države. Naravno, netko ne pristaje na tu vrstu ucjene. Ali neki pristaju.

TELEGRAM: Uglavnom, od vaše podrške desnoj Vladi – ništa. Ne moramo kod javnog bilježnika.

TOMAŠEVIĆ: Ništa od podrške naše koalicije HDZ-u.

TELEGRAM: A vaše osobne političke ambicije u budućnosti?

Što se mene osobno tiče, moj put je jasan. Sabor, rad na Zakonu o obnovi Zagreba, bavljenje Zagrebom, gdje ću i dalje ostati gradski zastupnik. I onda kandidatura za gradonačelnika u svibnju 2021. godine, ako lokalni izbori ne budu iz nekog razloga ranije.