Jednom vrlo precizno osmišljenom rečenicom, bivši predsjednik Europske središnje banke sredinom 2012. godine preokrenuo je tijek velike financijske krize u eurozoni. “Whatever it takes”, kazao je tada Mario Draghi, dajući do znanja da će središnja banka braniti euro pod svaku cijenu.
I danas se ta rečenica talijanskog ekonomista smatra bitnom prekretnicom u krizi koja je prije jednog desetljeća pogodila svijet i opasno zaljuljala eurozonu. U velikim krizama, moć riječi može biti itekako presudna.
I više od svega
Zadnjih su dana mnogi europski dužnosnici, premijeri i ministri, zaključili da su u ovom trenutku Europa i njezino gospodarstvo u “whatever it takes” momentu. Kriza izazvana pandemijom koronavirusa već ima opipljive gospodarske posljedice diljem starog kontinenta, pa europske države objavljuju vrlo izdašne, multimilijunske (u eurima) pakete pomoći. Ali, pritom ne štede ni riječi.
“Učinit ćemo što god je potrebno i više od toga kako bismo povratili povjerenje i podržali brz oporavak”, izjavio je 16. ožujka, nakon sastanka ministara financija eurozone, Mario Centeno, portugalski ministar i predsjednik euroskupine. Centeno je doslovno iskoristio Draghijev izraz, “whatever it takes”.
Niti jedno radno mjesto
“Nijedna zdrava kompanija ne smije otići u stečaj zbog korone, nijedno radno mjesto ne smije biti izgubljeno”, poručio je njemački ministar gospodarstva Peter Altmaier, predstavljajući mjere za ublažavanje posljedica koronavirusa na najjače europsko gospodarstvo. Mjere koje je njegov kolega, ministar financija Olaf Scholz, nazvao “bazukom” – ne zato što je posebno lirski raspoložen, nego da na slikovit način uvjeri javnost da će učiniti sve što je nužno.
“Nijedna kompanija u Francuskoj, bez obzira na veličinu, neće biti izložena riziku propasti”, obećao je Francuzima predsjednik Emmanuel Macron. “Učinit ćemo sve što je u našoj moći da tvrtke ne propadnu zbog ove krize i da ljudi ne izgube svoja radna mjesta”, poručio je Nizozemcima premijer Mark Rutte. “Nitko se ne smije osjećati napušteno”, izjavio je talijanski premijer Giuseppe Conte nakon što je njegova vlada potvrdila paket pomoći gospodarstvu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković bez bazuke
Hrvatski premijer Andrej Plenković mjere za gospodarstvo predstavio je najprije na sjednici Vlade u utorak. Govorio je uvodno 15-ak minuta, a negdje u sredini tog govora posvetio se gospodarskim mjerama koje će Vlada prihvatiti i predložiti Saboru.
I na toj sjednici, kao i kasnije u Saboru, govorio je o “potporama za očuvanje radnih mjesta” i “borbi za svako radno mjesto”; ali pravi “whatever it takes” moment je sasvim izostao. Plenković, očito, nije smatrao da je trenutak za jednu “bazuka” metaforu.
Pitanje preciznosti
No, to je samo dio problema. Dok na sve strane počinju curiti vijesti o desecima otkaza u pojedinima tvrtkama, pogotovo onima povezanim s ugostiteljstvom i turizmom, a procjene Deutsche banke o onome što nas čeka narednih mjeseci stanu u sintagmu “majka svih recesija”, postavlja se i pitanje preciznosti Vladinih mjera.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pogotovo kad se događaju komunikacijska iskakanja poput jučerašnjeg, kad je na Vladinom Twitter profilu objavljeno da će država pokrivati troškove minimalne plaće “svima”. Radi se ipak o pomoći samo za tvrtke kojima je koronavirus ugrozio, ili će ugroziti poslovanje. No, to je bio tek početak nepreciznih i nedorečenih poruka koje su dolazile u toku dana oko pitanja koja za neke tvrtke i radnike doslovno znače pitanje samog poslovnog opstanka.
Mora ili može?
Vlada je prvo objavila da poslodavci kojima nadoknađuje troškove minimalca “mogu povrh toga isplaćivati i dodatni dio plaće, na što ih potičemo kroz mjere odgode plaćanja poreza i doprinosa”. Dakle, mogu. Ne moraju. Bilo bi lijepo, ali, eto…
Oko 23 sata je na Vladinoj stranici koronavirus.hr, međutim, objavljeno kako su poslodavci obvezni isplaćivati punu plaću. Dakle, moraju. Ne bi samo bilo lijepo. Pitanje je, doduše, postoje li oni koji mogu i oni koji moraju, i tko spada u koju kategoriju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prokletstvo tri točkice
A onda su tu i tri točkice. U vjerojatno najiščekivanijoj odluci u jučerašnjem danu – tko će sve morati prekinuti s radom – Stožer civilne zaštite je u poslijepodnevnim satima objavio da se na mjesec dana zatvara dio trgovina, kafići frizerski saloni i niz drugih uslužnih objekata i tvrtki. No, na kraju rečenice nije bila točka. Nego tri točkice.
Dakle, osim nabrojanih, postojali su očito i drugi koji od danas ujutro ne smiju otvoriti vrata mušterijama. Koji? Odgovore se nije moglo dobiti sve dok oko ponoći (sve novine u tiskanim izdanjima imaju bizarne naslove koji završavaju s tri točkice), dakle sedam-osam sati prije nego su ljudi trebali doći na posao, nije obavljena potpuna odluka Stožera! S pozitivne strane, ovo je valjda pojačalo potrošnju lijekova za smirenje, što je doprinos domaćoj farmaceutskoj industriji.
Sastanci, prijedlozi, čekanje…
Takvi propusti vlast, neuvjerljivost u komuniciranju s javnošću, nedorečenosti i nepreciznosti, te gomila upitnika koji se roje oko same provedbe mjera (primjerice, kriteriji za Vladinu nadoknadu troškova minimalca bit će objavljeni do kraja tjedna) u ovako naelektriziranoj situaciji mogu biti vrlo opasni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U situaciji u kojoj se doima da je cijelo gospodarstvo upravo izgubilo tlo pod nogama i nitko ne zna koliko dugo će padati, Vladina intervencija trebala bi biti brza, jasna i sveobuhvatna. Uostalom, danima već u Banskim dvorima traju sastanci i pripreme mjera za pomoć gospodarstvu, a još uvijek je sve u formi – prijedloga. Francuska je, recimo, već u utorak stavila na raspolaganje tvrtkama i radnicima 45 milijardi eura pomoći i to je samo prva, privremena mjera.
Kronična faza
Hrvatski premijer, međutim, ne sumnja u dobar posao kojeg njegova Vlada obavlja i u slučaju ekonomske krize koja prijeti (nobelovac Paul Krugman nazvao ju je “koronocesijom”). I više od toga.
“Usporedno gledajući s drugim članicama Unije, ovo je paket možda najkompletnijih mjera koji se predstavlja u bilo kojoj članici”, kazao je Plenković jučer pred Saborom. S obzirom na ozbiljnost situacije, valja se samo nadati da mu neskromnost nije prešla u kroničnu fazu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković je uvjeren da je njegov paket mjera za gospodarstvo najbolji u EU. Blago nama
Dok druge zemlje već ubacuju milijarde, Vlada još riše planove o pomoći gospodarstvu. I pritom sije upitnike.
U situaciji u kojoj se doima da je cijelo gospodarstvo upravo izgubilo tlo pod nogama i nitko ne zna koliko dugo će padati, Vladina intervencija trebala bi biti brza, jasna i sveobuhvatna. Uostalom, danima već u Banskim dvorima traju sastanci i pripreme mjera za pomoć gospodarstvu, a još uvijek je sve u formi - prijedloga.
Jednom vrlo precizno osmišljenom rečenicom, bivši predsjednik Europske središnje banke sredinom 2012. godine preokrenuo je tijek velike financijske krize u eurozoni. “Whatever it takes”, kazao je tada Mario Draghi, dajući do znanja da će središnja banka braniti euro pod svaku cijenu.
I danas se ta rečenica talijanskog ekonomista smatra bitnom prekretnicom u krizi koja je prije jednog desetljeća pogodila svijet i opasno zaljuljala eurozonu. U velikim krizama, moć riječi može biti itekako presudna.
I više od svega
Zadnjih su dana mnogi europski dužnosnici, premijeri i ministri, zaključili da su u ovom trenutku Europa i njezino gospodarstvo u “whatever it takes” momentu. Kriza izazvana pandemijom koronavirusa već ima opipljive gospodarske posljedice diljem starog kontinenta, pa europske države objavljuju vrlo izdašne, multimilijunske (u eurima) pakete pomoći. Ali, pritom ne štede ni riječi.
“Učinit ćemo što god je potrebno i više od toga kako bismo povratili povjerenje i podržali brz oporavak”, izjavio je 16. ožujka, nakon sastanka ministara financija eurozone, Mario Centeno, portugalski ministar i predsjednik euroskupine. Centeno je doslovno iskoristio Draghijev izraz, “whatever it takes”.
Niti jedno radno mjesto
“Nijedna zdrava kompanija ne smije otići u stečaj zbog korone, nijedno radno mjesto ne smije biti izgubljeno”, poručio je njemački ministar gospodarstva Peter Altmaier, predstavljajući mjere za ublažavanje posljedica koronavirusa na najjače europsko gospodarstvo. Mjere koje je njegov kolega, ministar financija Olaf Scholz, nazvao “bazukom” – ne zato što je posebno lirski raspoložen, nego da na slikovit način uvjeri javnost da će učiniti sve što je nužno.
“Nijedna kompanija u Francuskoj, bez obzira na veličinu, neće biti izložena riziku propasti”, obećao je Francuzima predsjednik Emmanuel Macron. “Učinit ćemo sve što je u našoj moći da tvrtke ne propadnu zbog ove krize i da ljudi ne izgube svoja radna mjesta”, poručio je Nizozemcima premijer Mark Rutte. “Nitko se ne smije osjećati napušteno”, izjavio je talijanski premijer Giuseppe Conte nakon što je njegova vlada potvrdila paket pomoći gospodarstvu.
Plenković bez bazuke
Hrvatski premijer Andrej Plenković mjere za gospodarstvo predstavio je najprije na sjednici Vlade u utorak. Govorio je uvodno 15-ak minuta, a negdje u sredini tog govora posvetio se gospodarskim mjerama koje će Vlada prihvatiti i predložiti Saboru.
I na toj sjednici, kao i kasnije u Saboru, govorio je o “potporama za očuvanje radnih mjesta” i “borbi za svako radno mjesto”; ali pravi “whatever it takes” moment je sasvim izostao. Plenković, očito, nije smatrao da je trenutak za jednu “bazuka” metaforu.
Pitanje preciznosti
No, to je samo dio problema. Dok na sve strane počinju curiti vijesti o desecima otkaza u pojedinima tvrtkama, pogotovo onima povezanim s ugostiteljstvom i turizmom, a procjene Deutsche banke o onome što nas čeka narednih mjeseci stanu u sintagmu “majka svih recesija”, postavlja se i pitanje preciznosti Vladinih mjera.
Pogotovo kad se događaju komunikacijska iskakanja poput jučerašnjeg, kad je na Vladinom Twitter profilu objavljeno da će država pokrivati troškove minimalne plaće “svima”. Radi se ipak o pomoći samo za tvrtke kojima je koronavirus ugrozio, ili će ugroziti poslovanje. No, to je bio tek početak nepreciznih i nedorečenih poruka koje su dolazile u toku dana oko pitanja koja za neke tvrtke i radnike doslovno znače pitanje samog poslovnog opstanka.
Mora ili može?
Vlada je prvo objavila da poslodavci kojima nadoknađuje troškove minimalca “mogu povrh toga isplaćivati i dodatni dio plaće, na što ih potičemo kroz mjere odgode plaćanja poreza i doprinosa”. Dakle, mogu. Ne moraju. Bilo bi lijepo, ali, eto…
Oko 23 sata je na Vladinoj stranici koronavirus.hr, međutim, objavljeno kako su poslodavci obvezni isplaćivati punu plaću. Dakle, moraju. Ne bi samo bilo lijepo. Pitanje je, doduše, postoje li oni koji mogu i oni koji moraju, i tko spada u koju kategoriju.
Prokletstvo tri točkice
A onda su tu i tri točkice. U vjerojatno najiščekivanijoj odluci u jučerašnjem danu – tko će sve morati prekinuti s radom – Stožer civilne zaštite je u poslijepodnevnim satima objavio da se na mjesec dana zatvara dio trgovina, kafići frizerski saloni i niz drugih uslužnih objekata i tvrtki. No, na kraju rečenice nije bila točka. Nego tri točkice.
Dakle, osim nabrojanih, postojali su očito i drugi koji od danas ujutro ne smiju otvoriti vrata mušterijama. Koji? Odgovore se nije moglo dobiti sve dok oko ponoći (sve novine u tiskanim izdanjima imaju bizarne naslove koji završavaju s tri točkice), dakle sedam-osam sati prije nego su ljudi trebali doći na posao, nije obavljena potpuna odluka Stožera! S pozitivne strane, ovo je valjda pojačalo potrošnju lijekova za smirenje, što je doprinos domaćoj farmaceutskoj industriji.
Sastanci, prijedlozi, čekanje…
Takvi propusti vlast, neuvjerljivost u komuniciranju s javnošću, nedorečenosti i nepreciznosti, te gomila upitnika koji se roje oko same provedbe mjera (primjerice, kriteriji za Vladinu nadoknadu troškova minimalca bit će objavljeni do kraja tjedna) u ovako naelektriziranoj situaciji mogu biti vrlo opasni.
U situaciji u kojoj se doima da je cijelo gospodarstvo upravo izgubilo tlo pod nogama i nitko ne zna koliko dugo će padati, Vladina intervencija trebala bi biti brza, jasna i sveobuhvatna. Uostalom, danima već u Banskim dvorima traju sastanci i pripreme mjera za pomoć gospodarstvu, a još uvijek je sve u formi – prijedloga. Francuska je, recimo, već u utorak stavila na raspolaganje tvrtkama i radnicima 45 milijardi eura pomoći i to je samo prva, privremena mjera.
Kronična faza
Hrvatski premijer, međutim, ne sumnja u dobar posao kojeg njegova Vlada obavlja i u slučaju ekonomske krize koja prijeti (nobelovac Paul Krugman nazvao ju je “koronocesijom”). I više od toga.
“Usporedno gledajući s drugim članicama Unije, ovo je paket možda najkompletnijih mjera koji se predstavlja u bilo kojoj članici”, kazao je Plenković jučer pred Saborom. S obzirom na ozbiljnost situacije, valja se samo nadati da mu neskromnost nije prešla u kroničnu fazu.