Stavimo za početak skoro sve bitno na stranu. Dakle, ljudskost, humanizam, civilziranost… Sve osim, kako se to na ovim prostorima često ritualno radi, interesa (ove ili one) Domovine. Čak, dakle, kad se u fokusu ostavi samo sakralnost Domovine, dolasci Mirka Norca na obilježavanja obljetnica akcija iz Domovinskog rata krajnje su – štetni.
Da, isto je ako stavimo sa strane i pravomoćne sudske pravorijeke (kako se to često na ovim prostorima ritualno radi) i zamislimo da su presude zbog kojih je Norac osuđen i odslužio kaznu – jer je predvodio grupu ljudi koja je pobila nevine civile i jer, dvije godine kasnije, nije htio sprječiti zločine nakon akcije Medački džep – donešene pod pritiskom međunarodne javnosti i potpuno iskonstruirane. I opet je ono što radi Mirko Norac danas iz perspektive isključivo interesa Domovine, krajnje štetno.
Interes Domovine
Jer, kakvu doista korist Domovina može imati od toga da se čovjek koji je dvostruki osuđeni ratni zločinac mota oko obljetnica koje bi trebale obilježiti njeno stvaranje? Porast će možda međunarodni ugled Hrvatske? Stabilizirat će se opet dramatično nestabilno stanje u regiji? Skinut će se ljaga s dijelova Domovinskog rata?
Ukratko, i uz najveću količinu imaginacije i samoisključenje bilo kakvog moralnog skrupula, jedini interes Domovine koji bi mogao opravdati Norčeve dolaske je onaj u kojem je, zapravo, Domovina zemlja koju nije briga ni za pobijene civile, ni za cijeli svijet, ni za, na kraju krajeva, poruku o vrijednostima koju prenosimo vlastitoj djeci.
Problem, međutim, nije Mirko Norac. On je svoju kaznu odslužio, kao slobodan čovjek se ima pravo kretati gdje hoće i, uostalom, zalagati za vrijednosti kakve želi. Problem je predsjednik Vlade Republike Hrvatske. Mirka Norca je, naime, hrvatsko pravosuđe osudilo zbog pokolja nedužnih civila i zbog propuštanja da spriječi i kazni zločine koji su okaljali akciju na čijoj 25.-oj obljetnici je jučer bio. Radi se, još jednom, o pravomoćnim sudskim presudama. I o zločinima čiji detalji okreću želudac.
Križ Veselina Šljivančanina
“General Norac je ratni zapovjednik i to je čovjek koji nosi svoj križ. Meni je drago da je on danas ovdje s nama”, kazao je, međutim, jučer Damir Krstičević, ministar obrane. Prvo, Norac nije general jer je zbog zločina ostao bez čina. Drugo, ministru u Vladi RH 2018. godine doista ne bi trebalo biti drago što u društvu na obliježavanju obljetnice vojne pobjede ima ratnog zločinca. Ili će nam biti sasvim u redu kad Aleksandar Vučić ili neki drugi “mirotvorac” s istoka kaže kako mu je drago da je na nekom događaju s njim u društvu, primjerice, Veselin Šljivančanin?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali, nije problem čak ni Krstičević. Problem je Andrej Plenković.
“Svakome treba odati počast i poštovanje za ono što je činio u obrani domovine… Svi koji su dali doprinos obrani domovine, imaju svoje mjesto u povijesti”, kazao, pak, danas ministar branitelja u Vladi RH, Tomo Medved, govoreći o Norcu. Počast i poštovanje za sve? “Pucaj, pucaj, tko još nije pucao?!” Stvarno?
Rekonstrukcija Hrvatske
Medved i Krstičević bi zbog svojih izjava o Mirku Norcu trebali još danas dobiti zahvalnicu od premijera za sve što su dosad napravili u Vladi i priliku za malo duži odmor. Zasluge u ratu i ratni zločin jednako su nespojive kao ministri koji veličaju ratnog zločinca i civilizirana Vlada u zemlji članici Europske unije 2018. godine. Nespojivi su, itekako i sa smjerom u kojem premijer navodno vodi Hrvatsku i HDZ, a o čemu jako priča ovih dana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Spojivi su, međutim, s pločom na kojoj je pozdrav “Za dom spremni”, a koja je iz Jasenovca premještena malo sjevernije. Spojivi su sa strankom koja vlastite disidente napada time da su bili “šampioni abortusa”. Spojivi su sa činjenicom da Plenković u ovom trenutku nije ni izbliza dovoljno politički jak da bi mogao provesti smjenu ministara kojima iz usta ispadaju bomboni kad govore o čovjeku koji je osuđeni ratni zločinac.
Spojivi su sa činjenicom da Plenković, unatoč trudu (Istanbulska konvencija), nije taj koji vodi Hrvatsku i HDZ tamo gdje bi želio, nego su Plenković i Hrvatska ti koji su vođeni. A pravac i cilj ne izgledaju dobro. Nimalo dobro.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković ne može maknuti Krstičevića i Medveda nakon ove sramote i to otvara jednostavno pitanje: tko je tu na vlasti
Nakon ministarskih pohvala ratnom zločincu jasno je da Hrvatska ostaje fatalno zarobljena u vrtlogu balkanske povijesti
Medved i Krstičević bi zbog svojih izjava o Mirku Norcu trebali još danas dobiti zahvalnicu od premijera za sve što su dosad napravili u Vladi i priliku za malo duži odmor. Zasluge u ratu i ratni zločin jednako su nespojive kao ministri koji veličaju ratnog zločinca i civilizirana Vlada u zemlji članici Europske unije 2018. godine. Nespojivi su, itekako i sa smjerom u kojem premijer navodno vodi Hrvatsku i HDZ, a o čemu jako priča ovih dana.
Stavimo za početak skoro sve bitno na stranu. Dakle, ljudskost, humanizam, civilziranost… Sve osim, kako se to na ovim prostorima često ritualno radi, interesa (ove ili one) Domovine. Čak, dakle, kad se u fokusu ostavi samo sakralnost Domovine, dolasci Mirka Norca na obilježavanja obljetnica akcija iz Domovinskog rata krajnje su – štetni.
Da, isto je ako stavimo sa strane i pravomoćne sudske pravorijeke (kako se to često na ovim prostorima ritualno radi) i zamislimo da su presude zbog kojih je Norac osuđen i odslužio kaznu – jer je predvodio grupu ljudi koja je pobila nevine civile i jer, dvije godine kasnije, nije htio sprječiti zločine nakon akcije Medački džep – donešene pod pritiskom međunarodne javnosti i potpuno iskonstruirane. I opet je ono što radi Mirko Norac danas iz perspektive isključivo interesa Domovine, krajnje štetno.
Interes Domovine
Jer, kakvu doista korist Domovina može imati od toga da se čovjek koji je dvostruki osuđeni ratni zločinac mota oko obljetnica koje bi trebale obilježiti njeno stvaranje? Porast će možda međunarodni ugled Hrvatske? Stabilizirat će se opet dramatično nestabilno stanje u regiji? Skinut će se ljaga s dijelova Domovinskog rata?
Ukratko, i uz najveću količinu imaginacije i samoisključenje bilo kakvog moralnog skrupula, jedini interes Domovine koji bi mogao opravdati Norčeve dolaske je onaj u kojem je, zapravo, Domovina zemlja koju nije briga ni za pobijene civile, ni za cijeli svijet, ni za, na kraju krajeva, poruku o vrijednostima koju prenosimo vlastitoj djeci.
Problem, međutim, nije Mirko Norac. On je svoju kaznu odslužio, kao slobodan čovjek se ima pravo kretati gdje hoće i, uostalom, zalagati za vrijednosti kakve želi. Problem je predsjednik Vlade Republike Hrvatske. Mirka Norca je, naime, hrvatsko pravosuđe osudilo zbog pokolja nedužnih civila i zbog propuštanja da spriječi i kazni zločine koji su okaljali akciju na čijoj 25.-oj obljetnici je jučer bio. Radi se, još jednom, o pravomoćnim sudskim presudama. I o zločinima čiji detalji okreću želudac.
Križ Veselina Šljivančanina
“General Norac je ratni zapovjednik i to je čovjek koji nosi svoj križ. Meni je drago da je on danas ovdje s nama”, kazao je, međutim, jučer Damir Krstičević, ministar obrane. Prvo, Norac nije general jer je zbog zločina ostao bez čina. Drugo, ministru u Vladi RH 2018. godine doista ne bi trebalo biti drago što u društvu na obliježavanju obljetnice vojne pobjede ima ratnog zločinca. Ili će nam biti sasvim u redu kad Aleksandar Vučić ili neki drugi “mirotvorac” s istoka kaže kako mu je drago da je na nekom događaju s njim u društvu, primjerice, Veselin Šljivančanin?
Ali, nije problem čak ni Krstičević. Problem je Andrej Plenković.
“Svakome treba odati počast i poštovanje za ono što je činio u obrani domovine… Svi koji su dali doprinos obrani domovine, imaju svoje mjesto u povijesti”, kazao, pak, danas ministar branitelja u Vladi RH, Tomo Medved, govoreći o Norcu. Počast i poštovanje za sve? “Pucaj, pucaj, tko još nije pucao?!” Stvarno?
Rekonstrukcija Hrvatske
Medved i Krstičević bi zbog svojih izjava o Mirku Norcu trebali još danas dobiti zahvalnicu od premijera za sve što su dosad napravili u Vladi i priliku za malo duži odmor. Zasluge u ratu i ratni zločin jednako su nespojive kao ministri koji veličaju ratnog zločinca i civilizirana Vlada u zemlji članici Europske unije 2018. godine. Nespojivi su, itekako i sa smjerom u kojem premijer navodno vodi Hrvatsku i HDZ, a o čemu jako priča ovih dana.
Spojivi su, međutim, s pločom na kojoj je pozdrav “Za dom spremni”, a koja je iz Jasenovca premještena malo sjevernije. Spojivi su sa strankom koja vlastite disidente napada time da su bili “šampioni abortusa”. Spojivi su sa činjenicom da Plenković u ovom trenutku nije ni izbliza dovoljno politički jak da bi mogao provesti smjenu ministara kojima iz usta ispadaju bomboni kad govore o čovjeku koji je osuđeni ratni zločinac.
Spojivi su sa činjenicom da Plenković, unatoč trudu (Istanbulska konvencija), nije taj koji vodi Hrvatsku i HDZ tamo gdje bi želio, nego su Plenković i Hrvatska ti koji su vođeni. A pravac i cilj ne izgledaju dobro. Nimalo dobro.