Pa ajmo sad o štrajku škola racionalno. To ionako treba uvijek. A to je, uostalom, zahtijevao i premijer Plenković koji je, nakon prosvjeda na Trgu i posljednje financijske ponude prosvjetnim sindikatima, s visine poručio učiteljima i profesorima da se ‘iz iracionalnoga izvole vratiti u racionalno’.
Dvaput je to ponovio, skoro pa sričući, da svi dobro čuju i u cijelosti pojme njegovu mudru riječ. Vidjelo se na njemu da je vrlo zadovoljan svojom dramatskom poantom. No, njegova poduka iz mentalne stabilnosti opet je samo još više raspalila zbornice. Netko se tome čudi? Ne čini se jako vjerojatnim da ima takvih.
Kao nacvrcani Djed Mraz
Suvisle ljude pri zdravoj pameti prije svega vrijeđa i antagonizira kad im se pregovarač obraća kao kakav psihijatar svom pošemerenom i preznojenom pacijentu. A reakciji se posebno ne treba čuditi zato što upravo u Plenkovićevom hendlanju ove goleme pobune u školama nije bilo i nema ni zere racionalnosti. To je valjda svima potpuno očigledno sada kada je stvar već toliko otišla dođavola da mu nastavnici više ne bi uzeli iz ruke ni zlatnu jabuku i kad su svi scenariji mogući ne isključujući ni one rubne kojima se nitko ne treba veseliti.
Jer svi vidimo da su račundžije izračunali da je premijer sada spreman dati učiteljima i profesorima još više novca za plaće nego što bi dobili da je pristao na povećanje koeficijenta od 6,11 posto, a da ne govorimo o tome da je – natežući se s njima do u beskraj – galantno odriješio kesu za sve državne i javne službe kao kakav nacvrcani Djed Mraz.
Kakva je to racionalnost?
Pa o kakvoj racionalnosti tu možemo govoriti? Neka to javnosti proba objasniti sam premijer budući da to nitko ne shvaća. Nije da se Plenkovićeva koncepcija ne da pokopčati jer ljudi baš iracionalno neće, a niti zato što su ti koji uče djecu i ti drugi koji im ih šalju na nastavu kolektivno posve glupi.
Zašto, naime, škole ne mogu dobiti točno to što traže kad su novci već nađeni i odjednom ih čak ima iks puta više nego što je trebalo da se jednim potezom i ekspresno smiri učitelje i profesore i da svega ovoga uopće ne bude? A stvar je navodno u novcu. Žalim slučaj, ali nema drugog odgovora na temu premijerove ‘racionalnosti’ nego da je u pitanju najobičniji nedostojni inat. Taština? Luda glava? Egotrip moći?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako jednima može, a drugima ne?
Jer u čemu je fora s tim navodno sakrosanktnim koeficijentom kad je ova vlada, na čelu s ovim istim Plenkovićem, već podizala koeficijente složenosti poslova za dio diplomacije i za dio policije ponosno mašući repićem? Evo ti suva vijesti iz 2017. godine, 21. prosinac: ‘Vlada je u četvrtak izmijenila Uredbu o plaćama policijskih službenika kojom se povećavaju koeficijenti za 7600 policajaca sa srednjom stručnom spremom, pripadnika interventne i specijalne policije…’
Kako to kod jednih koeficijent nije svet i nedodirljiv ‘dok se ne napravi kompletni novi sustav vrednovanja rada’, a za druge baš jest? Što je tu dosljedno i racionalno i tko je onda iracionalan? Imamo odgovor? Nemamo. Hoćemo li ga dobiti? Valjda su ne samo učitelji nego i građani zaslužili bar to umjesto da ih se mota oko plota dok su djeca mjesec dana na ledini.
Nema logike
Koeficijenti, uostalom, nisu uklesani u granit. Kad se jednom krene računati koliko kome, kao što Vlada najavljuje da će se učiniti, sve su brojke ionako podložne promjeni. Pa i ta, također privremena, koju uzalud traže prosvjetari da se vrate u škole. Da bi im, umjesto nje, ‘racionalni’ premijer nudio ono što ne traže optužujući ih još k tome i za politizaciju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nadamo se da Plenković nije odlučio tjerati mak na konac dok se vrč skroz ne razbije. Jer njegove nerazumljive i skupe fiksacije mogu proglašavati smislenima samo HDZ-ovi ministri koji pozicijski razmišljaju njegovom glavom. Nitko drugi. Ponašanje predsjednika Vlade je nerazumno, u njemu naprosto nema logike. Pa bi za ovu tešku situaciju bilo blagotvorno da svoj apel drugoj strani primijeni na sebe: Iz iracionalnoga u racionalno.
Plenković poziva nastavnike da se vrate u racionalno. Sam se pritom ponaša iracionalno
Pa o kakvoj racionalnosti tu možemo govoriti?
Nitko ne shvaća zašto škole ne mogu dobiti točno to što traže kad novaca odjednom ima čak iks puta više nego što je trebalo da se jednim potezom smiri učitelje i profesore i da svega ovoga uopće ne bude. A stvar je navodno u novcu. Žalim slučaj, ali nema drugog odgovora na temu premijerove 'racionalnosti' nego da je u pitanju najobičniji nedostojni inat. Taština? Luda glava? Egotrip moći? Valjda nije odlučio tjerati mak na konac dok se vrč skroz ne razbije.
Pa ajmo sad o štrajku škola racionalno. To ionako treba uvijek. A to je, uostalom, zahtijevao i premijer Plenković koji je, nakon prosvjeda na Trgu i posljednje financijske ponude prosvjetnim sindikatima, s visine poručio učiteljima i profesorima da se ‘iz iracionalnoga izvole vratiti u racionalno’.
Dvaput je to ponovio, skoro pa sričući, da svi dobro čuju i u cijelosti pojme njegovu mudru riječ. Vidjelo se na njemu da je vrlo zadovoljan svojom dramatskom poantom. No, njegova poduka iz mentalne stabilnosti opet je samo još više raspalila zbornice. Netko se tome čudi? Ne čini se jako vjerojatnim da ima takvih.
Kao nacvrcani Djed Mraz
Suvisle ljude pri zdravoj pameti prije svega vrijeđa i antagonizira kad im se pregovarač obraća kao kakav psihijatar svom pošemerenom i preznojenom pacijentu. A reakciji se posebno ne treba čuditi zato što upravo u Plenkovićevom hendlanju ove goleme pobune u školama nije bilo i nema ni zere racionalnosti. To je valjda svima potpuno očigledno sada kada je stvar već toliko otišla dođavola da mu nastavnici više ne bi uzeli iz ruke ni zlatnu jabuku i kad su svi scenariji mogući ne isključujući ni one rubne kojima se nitko ne treba veseliti.
Jer svi vidimo da su račundžije izračunali da je premijer sada spreman dati učiteljima i profesorima još više novca za plaće nego što bi dobili da je pristao na povećanje koeficijenta od 6,11 posto, a da ne govorimo o tome da je – natežući se s njima do u beskraj – galantno odriješio kesu za sve državne i javne službe kao kakav nacvrcani Djed Mraz.
Kakva je to racionalnost?
Pa o kakvoj racionalnosti tu možemo govoriti? Neka to javnosti proba objasniti sam premijer budući da to nitko ne shvaća. Nije da se Plenkovićeva koncepcija ne da pokopčati jer ljudi baš iracionalno neće, a niti zato što su ti koji uče djecu i ti drugi koji im ih šalju na nastavu kolektivno posve glupi.
Zašto, naime, škole ne mogu dobiti točno to što traže kad su novci već nađeni i odjednom ih čak ima iks puta više nego što je trebalo da se jednim potezom i ekspresno smiri učitelje i profesore i da svega ovoga uopće ne bude? A stvar je navodno u novcu. Žalim slučaj, ali nema drugog odgovora na temu premijerove ‘racionalnosti’ nego da je u pitanju najobičniji nedostojni inat. Taština? Luda glava? Egotrip moći?
Kako jednima može, a drugima ne?
Jer u čemu je fora s tim navodno sakrosanktnim koeficijentom kad je ova vlada, na čelu s ovim istim Plenkovićem, već podizala koeficijente složenosti poslova za dio diplomacije i za dio policije ponosno mašući repićem? Evo ti suva vijesti iz 2017. godine, 21. prosinac: ‘Vlada je u četvrtak izmijenila Uredbu o plaćama policijskih službenika kojom se povećavaju koeficijenti za 7600 policajaca sa srednjom stručnom spremom, pripadnika interventne i specijalne policije…’
Kako to kod jednih koeficijent nije svet i nedodirljiv ‘dok se ne napravi kompletni novi sustav vrednovanja rada’, a za druge baš jest? Što je tu dosljedno i racionalno i tko je onda iracionalan? Imamo odgovor? Nemamo. Hoćemo li ga dobiti? Valjda su ne samo učitelji nego i građani zaslužili bar to umjesto da ih se mota oko plota dok su djeca mjesec dana na ledini.
Nema logike
Koeficijenti, uostalom, nisu uklesani u granit. Kad se jednom krene računati koliko kome, kao što Vlada najavljuje da će se učiniti, sve su brojke ionako podložne promjeni. Pa i ta, također privremena, koju uzalud traže prosvjetari da se vrate u škole. Da bi im, umjesto nje, ‘racionalni’ premijer nudio ono što ne traže optužujući ih još k tome i za politizaciju.
Nadamo se da Plenković nije odlučio tjerati mak na konac dok se vrč skroz ne razbije. Jer njegove nerazumljive i skupe fiksacije mogu proglašavati smislenima samo HDZ-ovi ministri koji pozicijski razmišljaju njegovom glavom. Nitko drugi. Ponašanje predsjednika Vlade je nerazumno, u njemu naprosto nema logike. Pa bi za ovu tešku situaciju bilo blagotvorno da svoj apel drugoj strani primijeni na sebe: Iz iracionalnoga u racionalno.