Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Plenković se skriva iza Povjerenstva za suočavanje s prošlošću, umjesto da se suoči sa sadašnjošću

Zašto Plenkovićevo upravljanje državom sve više poprima karikaturalna obilježja

Budući da je to njegov prethodnik propustio učiniti, sadašnji bi se hrvatski premijer napokon trebao suočiti sa hrvatskom sadašnjošću koja, između ostalog, pokazuje da se Hrvatska pod njegovom upravom pretvara u poligon za desničarsko eksperimentiranje politikom, kulturom, znanošću, obrazovanjem, odgojem i medijima. Umjesto na Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću trebao se osloniti na vlastiti zdrav razum i zdrav razum hrvatskih građana koji su spremni suprotstaviti se uspješnoj provedbi tih desničarskih eksperimenata

Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću premijeru Plenkoviću nije nimalo pomoglo u njegovom suočavanju sa sadašnjošću. Pokazalo se uzaludnim njegovo očekivanje da će netko drugi odraditi njegovu zadaću suočavanja s činjenicom da se Katolička crkva, kao glavni mentor velikog dijela HDZ-ovog biračkoga tijela, zauzima, ne samo za reviziju rezultata Drugog svjetskog rata, nego i za demontažu Ustavom proklamiranog sekularnog karaktera hrvatske države.

Odbijajući suočiti se s činjenicom da je rad na kurikularnoj reformi zaustavila upravo Crkva čiji apetiti se nipošto ne zadovoljavaju već stečenim pravom da određuje sadržaj i predavače nastave vjeronauka, Plenković kao da je očekivao da će Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću umjesto njega reći da za građanski i zdravstveni odgoj – koji treba uključivati i upoznavanje djece sa seksualnošću – crkvene dogme ne mogu biti relevantne. Premijer kao da je mislio da će umjesto njega neki akademski autoritet obuzdati ambicije klerikalaca da određuju s kojim spoznajama biologije djecu treba, a s kojima ne treba upoznavati.

Podrška Crkve došla na naplatu

Naivno je vjerovao da bi Crkvu nekolicina profesora mogla uvjeriti da treba dopustiti da se u nastavi povijesti govori kako je Crkva donedavno heretičkim proglašavala temeljne astronomske spoznaje koje su omogućile svemirska putovanja. Iluzornim se pokazalo očekivanje da bi Crkva mogla dopustiti da se u okviru nastave povijesti, osim o zaslugama za očuvanje hrvatskog naroda kako ih vidi sama Crkva, govori i o činjenici da je u drugoj polovici 18. stoljeća Marija Terezija osobno intervenirala kako bi stala na kraj tada u Hrvatskoj još razmahanoj praksi spaljivanja vještica, koju su poticali crkveni autoriteti.

Kad ga je ispunjavanje europske agende kojoj je on deklarativno privržen primoralo da se zauzme za ratifikaciju Istanbulske konvencije, jer to na svoju sramotu nije učinila prethodna socijaldemokratska vlast, premijer se napokon suočio s činjenicom da je politička podrška crkvene hijerarhije došla na naplatu. Crkva je jasno pokazala da su, po zamislima njezinih velikodostojnika, HDZ i država instrumenti za ostvarivanje njezine misije. Ta misija se sastoji u tome da se pod krinkom borbe protiv komunizma ponište rezultati svih ekonomskih, političkih i obrazovnih reformi koje su posljednjih četiristo godina europski vladari poduzimali radi smanjivanja utjecaja Katoličke crkve na svjetovnu vlast.

Referendum o pitaju važnom za opstanak Vlade

Francuska revolucija je neoprostivi magnumcrimen čije bi posljedice konzervativni predstavnici crkvene hijerarhije htjeli poništiti i restaurirati dotadašnji poredak u kojem je crkvena vlast bila nezaobilazni čimbenik u odlučivanju o svim bitnim pitanjima. Jedan od problema hrvatske sadašnjosti koje je premijer Plenković htio izbjeći osnivanjem Povjerenstva za suočavanje s prošlošću je naglo probuđeni interes Crkve za demokraciju. Nakon neuspješnog događanja naroda u pokušaju sprječavanja ratifikacije Istanbulske konvencije crkveni su se pouzdanici prihvatili skupljanja potpisa za referendum kojim bi se zatražio izlazak Hrvatske iz te konvencije.

Usporedno s tim iste demokratske snage organizirale su skupljanje potpisa za referendum kojim bi se reformirao izborni sustav tako da se smanji broj predstavnika manjina u Saboru i da im se oduzme pravo sudjelovanja u odlučivanju o proračunu i o povjerenju vladi. Osim privrženosti europskim vrijednostima premijera je ovaj put na komentar tih inicijativa potaknula ovisnost opstanka njegove vlade upravo o glasovima manjina u Saboru.

Otvorena rasprava, a ne prijetnje sudovima i sankcijama

Pred navalom demokratskih inicijativa s desna premijer se, kao i zbunjena opozicija, okreće Ustavnom sudu i europskim institucijama kao instancijama koje će onemogućiti nastanak neželjenih političkih posljedica. Premijer i dezorijentirana opozicija zaboravljaju da je njihovo političko (ne)djelovanje rezultiralo stvaranjem takve političke klime u kojoj se čini normalnim i opravdanim dovoditi u pitanje temeljna načela ustavnopravnog poretka. Štoviše, HDZ je u vrijeme kad je bio opozicijska stranka poticao i organizirao protuustavne inicijative s elementima državnog udara.

Sad se dojučerašnji kosponzor tih događanja pojavljuje kao ključni oponent Plenkovićevom HDZ-u koji ne zna kako bi se postavio. Glavna sredstva nadmetanja u javnoj areni trebaju biti političko uvjeravanje i otvorena rasprava o svim pitanjima, a ne prijetnje sudovima i europskim sankcijama. Isto tako, dosljedna provedba izbornih obećanja, opipljiva poboljšanja životnog standarda građana i funkcioniranje državnih institucija u korist a ne na štetu građana trebali bi biti argumenti protiv populističkih inicijativa. Kako takvih argumenata nema dovoljno i kako je spremnosti za otvorenu raspravu na strani institucionalizirane politike još manje, to je više prostora za populističke inicijative. Budući da je desničarska ultrakonzervativna internacionala financijski i organizacijski superiorna, hrvatskom političkom scenom dominiraju upravo desne populisitčke inicijative.

Ustašovanje na komemoraciji u Bleiburgu

Zbog neosnovanog uvjerenja da je moguće naknadno pregovarati o pojedinim odredbama faustovskog ugovora s Crkvom, Plenkovićevo upravljanje državom u sve većoj mjeri poprima karikaturalna obilježja. Pokušavajući se sakriti iza Povjerenstva za suočavanje s prošlošću, on je nastojao zatvoriti oči pred situacijom u kojoj je Sabor pokrovitelj komemoracije u Bleiburgu prema kojoj se austrijska država odnosi kao prema prvorazrednoj neofašističkoj provokaciji.

Predstavnik Blajburškog počasnog voda i premijerov utjecajni savjetnik Vladimir Šeks nije pozvao organizatore autobusnog prijevoza da ne primaju ljude s ustaškim obilježjima zato što to ne dopuštaju hrvatski zakoni. On je upozorio da austrijska policija ove godine neće tolerirati ustaške simbole i pozdrave. Isto tako mjesno nadležni austrijski biskup morao je upozoriti svoje kolege u hrvatskoj ekspozituri Katoličke crkve da ne smiju dopustiti ni poticati veličanje fašističkog režima NDH. Europejac Plenković ne misli da je on, a ne austrijska država, trebao upozoriti organizatore da se pobrinu da se manifestacija koja je pod državnim pokroviteljstvom ne provodi pod znakom veličanja režima NDH.

Hoće li premijer sada jasno osuditi Za dom spremni?

I dok neki nestašni nostalgičari za vremenom NDH čekaju suđenje u austrijskom zatvoru, hrvatski bi se premijer trebao zabrinuti nad činjenicom da su nekima od njih putovanje i boravak platile lokalne ili državne hrvatske vlasti. Isto tako trebao bi razmisliti o tome da će oni koji javno pozdravljaju nacističkim pozdravom i njegovom ustaškom inačicom dok čekaju početak suđenja u austrijskom zatvoru provesti znatno više vremena negoli su u hrvatskom zatvoru proveli svi koji su tako pozdravljali u Hrvatskoj za cijelog njegova dosadašnjeg mandata.

Zapravo, trebao bi se upitati zašto nitko nije osuđen unatoč javnom organiziranom pozivanju na ubijanje Srba na nogometnim utakmicama i masovnom korištenju ustaške ikonografije na različitim javnim slavljima. Možda će mu sad, kada je u otvorenom sukobu s predsjednicom, pasti na pamet da joj kaže da Za dom spremni nije stari hrvatski pozdrav, kako je ona svojedobno izjavila ne ispričavši se nakon toga.

Suprotstavljanje desničarskim eksperimentima

Naš bi se premijer trebao duboko zabrinuti nad činjenicom da se na državnoj televiziji u okviru zabavnog programa omogućuje predstavljanje autora koji negira postojanje koncentracijskog logora u Jasenovcu i koji se u cijelosti bavi rehabilitacijom režima koji je taj logor uspostavio, a da pritom žrtve kao i rasne zakone koji su ljude određenih rasa predestinirali za žrtve uopće ne spomene. Premijer, čini se, ne prepoznaje da je i ta mala diverzija tek naznaka onoga kako bi trebali izgledati odgoj i obrazovanje u Hrvatskoj ako će Crkva i njezini adlatusi biti jedini recenzenti kurikularnih dokumenata i suci o tome što se u prošlosti događalo, a što ne.

Budući da je to njegov prethodnik propustio učiniti, sadašnji bi se hrvatski premijer napokon trebao suočiti s hrvatskom sadašnjošću koja, između ostalog, pokazuje da se Hrvatska pod njegovom upravom pretvara u poligon za desničarsko eksperimentiranje politikom, kulturom, znanošću, obrazovanjem, odgojem i medijima. Umjesto na Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću trebao se osloniti na vlastiti zdrav razum i zdrav razum hrvatskih građana koji su spremni suprotstaviti se uspješnoj provedbi tih desničarskih eksperimenata.

Božo Kovačević
Kolumnist i publicist
43 članka Više o autoru