Kada je Andrej Plenković obznanio stranačku listu za europske izbore, nije bilo nikakvog javnog protivljenja vrlo čudnovatom odabiru kandidata. Izgleda da bi tijela HDZ-a jednoglasno potvrdila bilo koju listu uključivši i onu koju bi Plenković sastavio metodom slučajnog uzorka. Ako takva lista na čelu s mlađahnim Karlom Resslerom osvoji pet zastupničkih mandata u Europskom parlamentu Plenković će svima u vlastitoj stranci dokazati da je potpuno nebitno tko je na listi, pod uvjetom da u njenom naslovu piše HDZ. Tako je bilo i početkom devedesetih kad je bila popularna krilatica da bi i krava iz reklame za čokoladu Milka bila izabrana u Sabor, ako bi na njoj umjesto naziva čokolade bila napisana ta tri magična slova.
Današnji HDZ je kopija Tuđmanovog
Možemo sa sigurnošću zaključiti da je i nakon tri desetljeća “transformirani” HDZ vjerna kopija verzije iz doba kada ga je vodio Franjo Tuđman. Iako jedan dio njegovog članstva nije uvjeren da je Andrej Plenković “pravi” hadezeovac, lojalnost i poslušnost i dalje su nesporne hadezeovske vrline i za taj dio članstva. Tako će biti sve do gubitka nekih važnih izbora, ili ne daj Bože, državne ili lokalne vlasti. Političke stranke ne mogu se reformirati ni transformirati kada su na vlasti. Andrej Plenković to predobro zna. Paradoks je u tome da on sigurno neće voditi HDZ koji će biti u opoziciji.
Tako će HDZ i dalje biti isti, neraskidiv spoj nacionalizma i klijentelizma, bez ikakvih izgleda da njegovo članstvo i brojne pristaše požele i neki novi sastojak za stranačko vezivno tkivo. Savez komunista Jugoslavije, ili ako hoćete Hrvatske, sveo se u zadnjim desetljećima svog postojanja gotovo isključivo na karijerizam. “Bratstvo i jedinstvo svih naroda i narodnosti”, “tekovine NOB-a i socijalističke revolucije”, “radničko samoupravljanje” i “nesvrstanost” bili su pojmovi od kojih je na koncu obljutavila svaka izgovorena politička rečenica.
Ista sudbina dočekala je pojmove “državotvornost, “domoljublje”, “domovinski rat”, “hrvatski branitelji”, “hrvatski nacionalni interesi”, “euroatlantske integracije”, “kršćanske tradicije” i “obiteljske vrijednosti” pola stoljeća kasnije. Savez komunista bio je i formalno ugrađen u saveznu državu i njene federativne jedinice. Zbog toga je njegova sudbina bila identična sudbini te države.
HDZ se ugradio u državu kao savez komunista u Jugoslaviju
HDZ je, kao državotvorna i najhrvatskija stranka, sam sebe na vrlo neformalan, ali stvaran način ugradio u sve pore najšire shvaćene države. Svaki proces transformacije HDZ-a mora započeti njegovim razvodom od te iste države. Ako nema razvoda nema ni realne borbe protiv političke korupcije. Ako nema odustajanja od klijentelizma nema ni transformacije HDZ-a, a time niti Hrvatske. Krug je zatvoren.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Andrej Plenković sigurno, najblaže rečeno, ne voli HDZ kakav je on danas. Plenković nije ni nacionalist ni klerikalac, on je samo još jedan oportunist, danas u visokoj hrvatskoj politici, a jučer i sutra u europskoj. Zbog toga i lista za europske izbore izgleda tako kako izgleda. Zbog toga se HDZ i Andrej Plenković ne vole ni javno ni tajno. Plenković neće otići u Bleiburg zbog svih onih razloga zbog kojih tamo neće ići ni svi oni koji za njega nikada neće glasati. Ali, gle čuda, tamo će redom biti njegovi bivši i budući glasači. Plenković je vjerojatno u političkom promišljanju zadugo “najliberalniji” predsjednik HDZ-a i na taj način najudaljeniji od njegovog članstva i stranačkih pristaša.
I ako sve izgubi, neće se ništa dogoditi
Europski izbori tu ništa neće promijeniti. Kada bi kojim čudom HDZ doživio debakl i osvojio samo četiri mandata opet se ništa ne bi dogodilo. Andrej Plenković bi i dalje suvereno vladao strankom jer zbog gubitka jednog ili dva europska mandata nitko ne bi imao volje dovoditi u pitanje sve teškom mukom osigurane sinekure i uz velike napore izgrađena privatno-javna partnerstva. Ako kojim slučajem Kolinda Grabar-Kitarović izgubi predsjedničke izbore Andrej Plenković kazat će da je tako grah pao. I sve spomenute sinekure i privatno-javna partnerstva opet će biti važniji od gubitka Pantovčaka i njegove ceremonijalne uloge.
Sve te izbore Andrej Plenković može izgubiti i opet se ništa neće dogoditi. Ali one parlamentarne ne može. Jer što je HDZ bez vlasti? Ništa. Ugroženim sinekurama i javno-privatnim partnerstvima tad slijedi gnjavaža traženja novog stranačkog šefa za novi ciklus vladanja. Znači, opet neće biti dovoljno volje, snage i vremena za transformaciju stranke. HDZ će tako i dalje, bez obzira na rezultate svih izbora u naredne dvije godine, ostati zarobljen u svom klijentelističko-nacionalističkom tijelu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Andrej Plenković neće moći transformirati “pobjednički HDZ” jer se stranke reformiraju i mijenjaju samo nakon svojih izbornih poraza. Ako pak nekom svemirskom providnošću Andrej Plenković izgubi parlamentarne izbore “gubitnički HDZ” više neće trebati usluge svog sadašnjeg predsjednika, a njegov će nasljednik put do osvajanja vlasti, po više puta uspješno oprobanom receptu, još jednom potražiti u raspirivanju najnižih strasti zbog svekolikih “ugroza” koje prijete opstanku nacije i države.
Plenković sigurno, najblaže rečeno, ne voli HDZ kakav je danas. Evo zašto ga u ove tri godine nije transformirao
Ako i izgube predsjedničke ili europske izbore, Plenkoviću se neće dogoditi ništa
Iako jedan dio njegovog članstva nije uvjeren da je Andrej Plenković "pravi" hadezeovac, lojalnost i poslušnost i dalje su nesporne hadezeovske vrline i za taj dio članstva. Tako će biti sve do gubitka nekih važnih izbora, ili ne daj Bože, državne ili lokalne vlasti. Političke stranke ne mogu se reformirati ni transformirati kada su na vlasti. Andrej Plenković to predobro zna. Paradoks je u tome da on sigurno neće voditi HDZ koji će biti u opoziciji.
Kada je prije nepune tri godine Andrej Plenković došao na čelo HDZ-a, najavio je “transformativne procese” koji će najprije promijeniti najveću političku stranku, a zatim i Hrvatsku u cjelini. Premijer Plenković vrlo rado koristi tu sintagmu, ali dosad nije primijećen nijedan drugi član Vlade ili vrha HDZ-a koji bi istim žarom zagovarao transformaciju stranke ili Hrvatske. Kako bi u konačnici izgledao “transformirani” HDZ možemo samo nagađati, ali iz svega viđenog nije sporno da bi on i dalje bio stranka čije članstvo bespogovorno slijedi svoga predsjednika.
Kada je Andrej Plenković obznanio stranačku listu za europske izbore, nije bilo nikakvog javnog protivljenja vrlo čudnovatom odabiru kandidata. Izgleda da bi tijela HDZ-a jednoglasno potvrdila bilo koju listu uključivši i onu koju bi Plenković sastavio metodom slučajnog uzorka. Ako takva lista na čelu s mlađahnim Karlom Resslerom osvoji pet zastupničkih mandata u Europskom parlamentu Plenković će svima u vlastitoj stranci dokazati da je potpuno nebitno tko je na listi, pod uvjetom da u njenom naslovu piše HDZ. Tako je bilo i početkom devedesetih kad je bila popularna krilatica da bi i krava iz reklame za čokoladu Milka bila izabrana u Sabor, ako bi na njoj umjesto naziva čokolade bila napisana ta tri magična slova.
Današnji HDZ je kopija Tuđmanovog
Možemo sa sigurnošću zaključiti da je i nakon tri desetljeća “transformirani” HDZ vjerna kopija verzije iz doba kada ga je vodio Franjo Tuđman. Iako jedan dio njegovog članstva nije uvjeren da je Andrej Plenković “pravi” hadezeovac, lojalnost i poslušnost i dalje su nesporne hadezeovske vrline i za taj dio članstva. Tako će biti sve do gubitka nekih važnih izbora, ili ne daj Bože, državne ili lokalne vlasti. Političke stranke ne mogu se reformirati ni transformirati kada su na vlasti. Andrej Plenković to predobro zna. Paradoks je u tome da on sigurno neće voditi HDZ koji će biti u opoziciji.
Tako će HDZ i dalje biti isti, neraskidiv spoj nacionalizma i klijentelizma, bez ikakvih izgleda da njegovo članstvo i brojne pristaše požele i neki novi sastojak za stranačko vezivno tkivo. Savez komunista Jugoslavije, ili ako hoćete Hrvatske, sveo se u zadnjim desetljećima svog postojanja gotovo isključivo na karijerizam. “Bratstvo i jedinstvo svih naroda i narodnosti”, “tekovine NOB-a i socijalističke revolucije”, “radničko samoupravljanje” i “nesvrstanost” bili su pojmovi od kojih je na koncu obljutavila svaka izgovorena politička rečenica.
Ista sudbina dočekala je pojmove “državotvornost, “domoljublje”, “domovinski rat”, “hrvatski branitelji”, “hrvatski nacionalni interesi”, “euroatlantske integracije”, “kršćanske tradicije” i “obiteljske vrijednosti” pola stoljeća kasnije. Savez komunista bio je i formalno ugrađen u saveznu državu i njene federativne jedinice. Zbog toga je njegova sudbina bila identična sudbini te države.
HDZ se ugradio u državu kao savez komunista u Jugoslaviju
HDZ je, kao državotvorna i najhrvatskija stranka, sam sebe na vrlo neformalan, ali stvaran način ugradio u sve pore najšire shvaćene države. Svaki proces transformacije HDZ-a mora započeti njegovim razvodom od te iste države. Ako nema razvoda nema ni realne borbe protiv političke korupcije. Ako nema odustajanja od klijentelizma nema ni transformacije HDZ-a, a time niti Hrvatske. Krug je zatvoren.
Andrej Plenković sigurno, najblaže rečeno, ne voli HDZ kakav je on danas. Plenković nije ni nacionalist ni klerikalac, on je samo još jedan oportunist, danas u visokoj hrvatskoj politici, a jučer i sutra u europskoj. Zbog toga i lista za europske izbore izgleda tako kako izgleda. Zbog toga se HDZ i Andrej Plenković ne vole ni javno ni tajno. Plenković neće otići u Bleiburg zbog svih onih razloga zbog kojih tamo neće ići ni svi oni koji za njega nikada neće glasati. Ali, gle čuda, tamo će redom biti njegovi bivši i budući glasači. Plenković je vjerojatno u političkom promišljanju zadugo “najliberalniji” predsjednik HDZ-a i na taj način najudaljeniji od njegovog članstva i stranačkih pristaša.
I ako sve izgubi, neće se ništa dogoditi
Europski izbori tu ništa neće promijeniti. Kada bi kojim čudom HDZ doživio debakl i osvojio samo četiri mandata opet se ništa ne bi dogodilo. Andrej Plenković bi i dalje suvereno vladao strankom jer zbog gubitka jednog ili dva europska mandata nitko ne bi imao volje dovoditi u pitanje sve teškom mukom osigurane sinekure i uz velike napore izgrađena privatno-javna partnerstva. Ako kojim slučajem Kolinda Grabar-Kitarović izgubi predsjedničke izbore Andrej Plenković kazat će da je tako grah pao. I sve spomenute sinekure i privatno-javna partnerstva opet će biti važniji od gubitka Pantovčaka i njegove ceremonijalne uloge.
Sve te izbore Andrej Plenković može izgubiti i opet se ništa neće dogoditi. Ali one parlamentarne ne može. Jer što je HDZ bez vlasti? Ništa. Ugroženim sinekurama i javno-privatnim partnerstvima tad slijedi gnjavaža traženja novog stranačkog šefa za novi ciklus vladanja. Znači, opet neće biti dovoljno volje, snage i vremena za transformaciju stranke. HDZ će tako i dalje, bez obzira na rezultate svih izbora u naredne dvije godine, ostati zarobljen u svom klijentelističko-nacionalističkom tijelu.
Andrej Plenković neće moći transformirati “pobjednički HDZ” jer se stranke reformiraju i mijenjaju samo nakon svojih izbornih poraza. Ako pak nekom svemirskom providnošću Andrej Plenković izgubi parlamentarne izbore “gubitnički HDZ” više neće trebati usluge svog sadašnjeg predsjednika, a njegov će nasljednik put do osvajanja vlasti, po više puta uspješno oprobanom receptu, još jednom potražiti u raspirivanju najnižih strasti zbog svekolikih “ugroza” koje prijete opstanku nacije i države.