I dok, dakle, možemo razumjeti Plenkovićeve motive za prijedlog podizanja spomenika Gojku Šušku, ne možemo ne konstatirati kako je riječ o jednom od dosad najskandaloznijih premijerovih poteza. Evo zašto. Prvo, Gojko Šušak bio je neformalni, ali stvarni zapovjednik vojno-političke formacije koja se nazivala Hrvatska Republika Herceg Bosna. Šušak je osobno određivao tko će na terenu politički, a tko vojno zapovijedati Herceg Bosnom.
Suodgovornost za najveću sramotu Hrvata u ratu
Šuškovi su operativci skrivali najgore ratne zločince, poput notornog Ivice Rajića, dok se sam pokojni ministar privatno i službeno družio s jednim možda još gorim tipom, Mladenom Naletilićem Tutom, zapovjednikom opravdano zloglasne Kažnjeničke bojne, i notornim međunarodnim kriminalcem. Gojko Šušak sasvim je sigurno suodgovoran za koncentracijske logore u Hercegovini, koji su osramotili Hrvate više nego bilo koji drugi događaj u ratovima u bivšoj Jugoslaviji, naprosto zato što su bili institucionalizirani, pa se nije moglo govoriti o izdvojenim incidentima, ili o dvostrukoj zapovjednoj liniji.
Gojko Šušak, nadalje, izravno je imenovao ili potvrđivao imenovanja onih zapovjednika HVO-a, koji su činili najteže zločine u susjednoj državi. Šušak se, naravno, nije drukčije ponašao ni u Hrvatskoj, pa zaboravnog gospodina Plenkovića valja podsjetiti da je baš Gojko Šušak za jednog od svojih tjelohranitelja bio uzeo Sinišu Rimca, člana bande koja je likvidirala zagrebačkog mesara Zeca i njegovu dvanaestogodišnju kćer Aleksandru.
Šuškova uloga u izgradnji moćne paravlasti u Hrvatskoj
Naposljetku, projekt kojeg je Šušak vodio, nesretna Hrvatska Republika Herceg Bosna, pravomoćno je proglašen zločinačkim, a čovjek koji je, objektivno govoreći, imao apsolutno najmanje udjela u tom zločinu, na sudu je počinio samoubojstvo. Podizanjem spomenika Gojku Šušku, premijer Plenković rehabilitirao bi taj zločinački projekt, što vjerojatno ipak nije u skladu s hrvatskim nacionalnim interesima.
Drugo, što također ne treba zaboraviti, pogotovo ne u svjetlu aktualnih obavještajnih skandala, jest Šuškova uloga u pretvaranju Ministarstva obrane u prilično moćnu paravlast u Hrvatskoj. Naime, Šuškova kontraobavještajna služba, koja se zvala SIS, s vremenom je prerasla u najzloglasniju i najmoćniju obavještajnu agenciju u Hrvatskoj, koja se masovno bavila prisluškivanjem i praćenjem i civila, zatim mnogobrojnim malverzacijama u vojsci (od raspolaganja stambenim fondom do nesporne činjenicu da su pojedini djelatnici SIS-a bili uhićeni s većom količinom droge, za što nikad nisu odgovarali), pa do ugrožavanja fizičke sigurnosti visokih državnih dužnosnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
SIS-ovi planirani atentati na visoke državne dužnosnike
Najmanje jedan od ministara obrane, koji su došli poslije Šuška, i jedan od generala Hrvatske vojske, više su puta javno govorili da je SIS na njih planirao izvršiti atentat. Gojko Šušak je, dakle, bio glavni zapovjednik vojno-političke organizacije u susjednoj državi, koja je pravomoćno proglašena zločinačkom, te graditelj obavještajne službe koja se cijelo svoje postojanje bavila ilegalnim poslovima, pa je tako i sustav vlasti u ovoj državi učinila donekle ilegalnim.
I sada Andrej Plenković, da bi odobrovoljio braniteljske organizacije, tom i takvom političaru želi dignuti spomenik u Zagrebu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenkovićeva najava spomenika Šušku jedan je od njegovih najgorih poteza dosad. Evo zašto
Spomenik bivšem ministru obrane bio bi protivan hrvatskim nacionalnim interesima
U svjetlu aktualnih obavještajnih skandala, ne treba zaboraviti Šuškovu ulogu u stvaranju moćne paravlasti u Hrvatskoj. Šuškova kontraobavještajna služba, koja se zvala SIS, s vremenom je prerasla u najzloglasniju i najmoćniju obavještajnu agenciju u Hrvatskoj, koja se masovno bavila prisluškivanjem i praćenjem i civila, zatim mnogobrojnim malverzacijama u vojsci, od raspolaganja stambenim fondom do nesporne činjenicu da su pojedini djelatnici SIS-a bili uhićeni s većom količinom droge, za što nikad nisu odgovarali
Potpuno je jasno zašto je premijer Plenković, na jučerašnjoj skupštini jedne braniteljske udruge najavio da će se u Zagrebu podići spomenik ratnom ministru obrane Gojku Šušku. Plenković je tom najavom želio, kratkoročno govoreći, pridobiti braniteljske udruge na svoju stranu (što mu je, naravno, uspjelo), te oslabiti potencijal vukovarskog prosvjeda. Dugoročnije govoreći, Plenković se, veličajući Šuška, želio pokazati kao “suverenist”, budući da je već dulje vrijeme suočen s najoštrijim mogućim kritikama hrvatske radikalne desnice, koja ga u boljem slučaju smatra bruxelleskim kastorom, a u gorim stadijima ljutnje jugokomunistom i srbočetnikom.
I dok, dakle, možemo razumjeti Plenkovićeve motive za prijedlog podizanja spomenika Gojku Šušku, ne možemo ne konstatirati kako je riječ o jednom od dosad najskandaloznijih premijerovih poteza. Evo zašto. Prvo, Gojko Šušak bio je neformalni, ali stvarni zapovjednik vojno-političke formacije koja se nazivala Hrvatska Republika Herceg Bosna. Šušak je osobno određivao tko će na terenu politički, a tko vojno zapovijedati Herceg Bosnom.
Suodgovornost za najveću sramotu Hrvata u ratu
Šuškovi su operativci skrivali najgore ratne zločince, poput notornog Ivice Rajića, dok se sam pokojni ministar privatno i službeno družio s jednim možda još gorim tipom, Mladenom Naletilićem Tutom, zapovjednikom opravdano zloglasne Kažnjeničke bojne, i notornim međunarodnim kriminalcem. Gojko Šušak sasvim je sigurno suodgovoran za koncentracijske logore u Hercegovini, koji su osramotili Hrvate više nego bilo koji drugi događaj u ratovima u bivšoj Jugoslaviji, naprosto zato što su bili institucionalizirani, pa se nije moglo govoriti o izdvojenim incidentima, ili o dvostrukoj zapovjednoj liniji.
Gojko Šušak, nadalje, izravno je imenovao ili potvrđivao imenovanja onih zapovjednika HVO-a, koji su činili najteže zločine u susjednoj državi. Šušak se, naravno, nije drukčije ponašao ni u Hrvatskoj, pa zaboravnog gospodina Plenkovića valja podsjetiti da je baš Gojko Šušak za jednog od svojih tjelohranitelja bio uzeo Sinišu Rimca, člana bande koja je likvidirala zagrebačkog mesara Zeca i njegovu dvanaestogodišnju kćer Aleksandru.
Šuškova uloga u izgradnji moćne paravlasti u Hrvatskoj
Naposljetku, projekt kojeg je Šušak vodio, nesretna Hrvatska Republika Herceg Bosna, pravomoćno je proglašen zločinačkim, a čovjek koji je, objektivno govoreći, imao apsolutno najmanje udjela u tom zločinu, na sudu je počinio samoubojstvo. Podizanjem spomenika Gojku Šušku, premijer Plenković rehabilitirao bi taj zločinački projekt, što vjerojatno ipak nije u skladu s hrvatskim nacionalnim interesima.
Drugo, što također ne treba zaboraviti, pogotovo ne u svjetlu aktualnih obavještajnih skandala, jest Šuškova uloga u pretvaranju Ministarstva obrane u prilično moćnu paravlast u Hrvatskoj. Naime, Šuškova kontraobavještajna služba, koja se zvala SIS, s vremenom je prerasla u najzloglasniju i najmoćniju obavještajnu agenciju u Hrvatskoj, koja se masovno bavila prisluškivanjem i praćenjem i civila, zatim mnogobrojnim malverzacijama u vojsci (od raspolaganja stambenim fondom do nesporne činjenicu da su pojedini djelatnici SIS-a bili uhićeni s većom količinom droge, za što nikad nisu odgovarali), pa do ugrožavanja fizičke sigurnosti visokih državnih dužnosnika.
SIS-ovi planirani atentati na visoke državne dužnosnike
Najmanje jedan od ministara obrane, koji su došli poslije Šuška, i jedan od generala Hrvatske vojske, više su puta javno govorili da je SIS na njih planirao izvršiti atentat. Gojko Šušak je, dakle, bio glavni zapovjednik vojno-političke organizacije u susjednoj državi, koja je pravomoćno proglašena zločinačkom, te graditelj obavještajne službe koja se cijelo svoje postojanje bavila ilegalnim poslovima, pa je tako i sustav vlasti u ovoj državi učinila donekle ilegalnim.
I sada Andrej Plenković, da bi odobrovoljio braniteljske organizacije, tom i takvom političaru želi dignuti spomenik u Zagrebu.