Po čemu će to doista povijest pamtiti Kolindu Grabar Kitarović

Predsjednica je svoju ženskost upotrijebila nekorisno i na način koji je u modernom društvu potpuno deplasiran.

Valjda je Zoran Milanović naučio da će i njega koštati ispadi primordijalne i nabusite muškosti koje smo kod njega gledali u premijerskom mandatu, kao što je i Kolindu upropastila petparačka i estradna ženskost. Ali to ćemo tek vidjeti u ovom novom mandatu u kome bi bilo najbolje da se desi oksimoron. Da ovaj muškarac koji je sada izabran bude korisniji za žene nego što je bila njegova prethodnica, žena.

Opraštajući se od svoje izgubljene predsjedničke funkcije, Kolinda Grabar Kitarović proročanski je prognozirala kako će njeno državničko djelo objektivno ocijeniti tek Povijest. To je bio zgodan manevar jer se oko te stvari, naravno, treba načekati. Dosta je dugo potrebno da se hladna i ponekad okrutna Povijest izjasni o ostavštini i značaju ličnosti koje očekuju i streme da dobiju ugledna ili bar bilo kakva mjesta na kartama, u udžbenicima i ljetopisima.

Ali dok se na Pantovčaku sprema inauguracija novog predsjednika Zorana Milanovića, koji je jednokratnoj predsjednici oduzeo drugi mandat, s velikom sigurnošću možemo pogoditi što će historijska arbitraža uzeti u obzir kada bude vagala, testirala i prekuhavala slučaj Kolinde Grabar Kitarović. Samo to što je žena.

Pobjeda nad predrasudama, kao s Obamom

Posve je sigurno da će suha Povijest, nesklona afektima i tricama, jednom kvačicom notirati da je Kolindina važnost u tome što je u samostalnoj hrvatskoj državi na predsjednički položaj prvi put izabrana jedna žena. I tu će biti gotovo. Ako uz to ne bude išla još i kratka opaska da je ona svoju ženskost upotrijebila nekorisno i na način koji je u modernom društvu potpuno deplasiran.

Mnogim je ženama u Hrvatskoj bilo drago što je i kod nas postalo moguće da jedna od njih na neposrednim izborima zauzme državnički položaj broj jedan. I meni je to načelno imponiralo iako je Kolindu Grabar Kitarović izmislio Tomislav Karamarko o kome je bilo teško imati lijepo mišljenje. No, za nas je to ipak bilo kao za Ameriku kad su u Bijelu kuću ušli Barack Obama, crnac, i njegova žena Michelle, crnkinja. Nova stepenica pobjede nad odurnim vjekovnim predrasudama, jako dobra stvar.

Prizemna ženskost umjetnih trepavica i koketiranja

Jest da muževi u Hrvatskoj i dalje nekažnjeno mlate svoje supruge, svoju je znao odalamiti i župan. Jest da se s ”me too” situacijama moraju nositi i naše kćeri. I da moramo slušati kako nas biskupi nazivaju drugotnima. Jest da su žene manje plaćene i da će talibanski dio javnosti dići stravičnu halabuku protiv Istanbulske konvencije. Ali vidiš, naše tradicionalno društvo ipak ide naprijed. Predsjednica je postala žena. Kotač se ne da zaustaviti.

No, očekivanja su se pokazala krajnje nadobudnima. Jer osobine koje se više vežu uz ženskost nego uz muškost – a to su čvrstina i snaga, blagost, strpljivost, dubina i vedrina – u slučaju Kolinde Grabar Kitarović poprimile su oblike najjeftinije karikature. Često je upravo žene znalo biti sram što je nova predsjednica žena. Jer ona je najnapadnije afirmirala onu prizemnu ženskost umjetnih trepavica i toaleta, botoksa i filera, dijeta za mršavljenje, koketiranja i namigivanja, a ne ženskost borbe za jednakost, tolerancije i širine, vrijednog talenta, upornosti, dosljednosti i mudrosti. Kakva je kraljica bila prema njoj recimo Savka Dabčević Kučar.

Ekskluzivna Hrvatica, majka i katolkinja

I sada mi je pred očima snimka nekog važnog međunarodnog summita na kojoj se svi državnici stapaju u bojama tamnih odijela i kostima, i muškarci i žene, jedino Kolindina pojava vrišti u žarkoj haljini. Ta smišljena fizička upadljivost kod nje je konstantno pokazivala stav koji glasi: važna sam ja, a ne moj posao visoke službenice svoje države i naroda. I tako smo se od predsjednice naslušali kako je ona ekskluzivna ”Hrvatica, majka i katolkinja”.

Na tjeme nam je izlazilo njeno pjevanje, tancanje na lokalnim sijelima, skakanje po tribinama, grljenje nogometaša u svlačionicama, torta s grbom Hrvatske za Bandića, Mamić i Bujanec i isprazno i proračunato meketanje namijenjeno ljuljanju svake emotivne strune. A žene je posebno vrijeđala njena patrijarhalnost glumljena da se dodvori desnici i njena hladnoća koju je pokazivala pred svakim stvarnim ženskim problemom u Hrvatskoj, od zlostavljanja u obitelji, do odgoja djevojaka u Crkvi i nedostupnosti kontracepcije. Još bi žene nekako razumjele da ih se baš ne doživljava da je predsjednik bio muškarac.

Samo propuh i buka

Ali žena je bila ta koja je profućkala povijesnu priliku da svima u društvu pokaže kako najbolje od nas mogu sve pa i voditi državu dostojanstveno, snažno, ozbiljno, uvjerljivo i pismeno u pogledu sadašnjeg vremena. Tako da ih Povijest stvarno ubilježi u svoju knjigu. Kolindu Grabar Kitarović neće osim po spolu s kojim se rodila. I svatko dovoljno glup ili maliciozan moći će reći: Pa što hoćete, imale ste ženu, pa vam ni ona nije valjala.

A da nije valjala, nije. Hvali se ona sada svojim susretima s državnicima i svojim inicijativama od kojih nema ništa za pamćenje, a ono i što smo upamtili je krivo. Recimo kako se tiska uz Trumpa. Pa onda Erdogan? Putin? Macron? Merkel? Slovenija? Vučić? Argentina? Ništa. Samo recke za biografiju i auto-hagiografiju. Samo propuh i buka. Bogu hvala da je i to završeno.

A sada Milanović

A sada na Pantovčak stiže Milanović. Valjda je naučio da će i njega koštati ispadi primordijalne i nabusite muškosti koje smo kod njega gledali u premijerskom mandatu, kao što je i Kolindu upropastila petparačka i estradna ženskost.

Ali to ćemo tek vidjeti u novom predsjednikovanju u kome bi bilo najbolje da se dogodi oksimoron. Da ovaj muškarac koji je sada izabran bude korisniji za žene nego što je bila njegova prethodnica, žena.